Razgovarao: Saša Paparella
Deset godina nakon što je zviždač Vlatko Klarić dobio otkaz u zagrebačkoj tvrtki URIHO, jer je medijima dostavio dokumente koji ukazuju na zlouporabe od strane ravnatelja Josipa Držaića, Ustavni sud ukinuo je sve ranije presude i time slučaj vratio na ponovni postupak, procijenivši da su Klariću bila povrijeđena ustavom zajamčena prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli.
Ustavni suci zauzeli su stav da je Klarić, tada zaposlen u komercijali URIHO-a, imao pravo prijaviti uočene nezakonitosti nadležnim tijelima i iznijeti ih u javnost putem medija. Suci navode i da su objavljene informacije “neosporno bile od javnog interesa” i to zato što je URIHO osnovan zbog zapošljavanja invalida, sufinancira ga Grad Zagreb, a u presudi se spominje i “mogućnost da je radom URIHO-a došlo do zlouporabe postupka javne nabave”.
Dugogodišnji ravnatelj URIHO-a Držaić, osoba bliska bivšem gradonačelniku Milanu Bandiću i aktualni član predsjedništva njegove stranke BM 365, uz što ima još desetak javnih funkcija, u vrijeme izbijanja afere 2012. reagirao je davanjem otkaza Klariću, ali i s nizom tužbi ne samo protiv zviždača, već i svih onih novinara koji su o aferi URIHO tada pisali.
Presuda Ustavnog suda bila je povod za razgovor s Vlatkom Klarićem, koji je prvi intervju nakon presude Ustavnog suda dao našem portalu.
Što ova presuda Ustavnog suda znači za vas, ali i za sve druge zviždače u RH? Hoće li takav zauzeti stav označiti prekretnicu za sve one koji su završili na sudu jer su ukazivali na kriminal?
Do ove smo presude stalno slušali kako kriminalci imaju čast i ugled koji mi ne smijemo rušiti, što je apsurdno, a istovremeno je i smiješno i žalosno.
Ova mi presuda znači jako puno, jer daje zviždaču za pravo da ukazuje na kriminal i da se obraća medijima. Po toj, predivnoj presudi odsad imamo pravo reći da se netko bavi nečasnim radnjama, pogotovo ako imate dokaze. Imate pravo to prijavljivati i izlaziti u medije, jer to je jedini način da se društvo razvija u pravom smjeru. Stvari su sada konačno posložene onako kako su oduvijek trebale biti.
Presuda je opsežna i vidi se da se na njoj dugo radilo. U njoj se navodi da ljudi u demokraciji žele živjeti pošteno i ukazivati na kriminal, što je normalna stvar. Zašto ovo društvo ne bi išlo naprijed?
Ustavni sud ima snagu autoriteta i za očekivati je da će se niži sudovi rukovoditi takvim mišljenjem. Puno mi znači što je konačno rečeno da sam ukazujući na nezakonje dobro i ispravno postupio, podupirući sve navode dokazima. Ustavni sud je zaključio da je to bila moja građanska dužnost.
Otvara li se ovom presudom u vašem radnom sporu, kojom su ukinute dosadašnje presude Općinskog, Županijskog i Vrhovnog suda RH donesene između 2014. i 2016., mogućnost vašeg povratka na posao? S kakvom argumentacijom su presude protiv vas dosad donijeli općinski i županijski sud?
Pisali su kontroverzne stvari – da imaš pravo prijaviti kriminal, ali se s tim podatcima ne smiješ javljati u medije, jer se time narušava ugled onog za koga smatraš da se bavi kriminalom. Takve je presude bilo teško čitati.
Ustavni sud se bavio načelnim pravom, zaključivši da javnost interesira što se događa u javnoj ustanovi te da javnost ima pravo znati ako postoje neke sumnje u korupciju.
Da, ova presuda otvara mogućnost mog povratka u URIHO, a predmet se vraća na ponovno suđenje.
Vlatko Klarić (Zagrebi)
Josip Držaić je protiv vas podigao cijeli niz tužbi?
Ondašnji i sadašnji ravnatelj URIHO-a Držaić, nakon što mi je dao otkaz, podigao je dvije tužbe protiv mene i još je tražio 60.000 kuna zbog narušavanja časti i ugleda. A protiv novinara Nacionala i ostalih koji su o njemu pisali digao je desetak tužbi, on osobno ili institucija koju vodi. Morate znati da je URIHO u planu nabave imao predviđeno po 200.000 kuna godišnje samo za odvjetničke usluge. Nevjerojatno je da ustanova koja se bavi rehabilitacijom invalida toliko troši na odvjetnike. Pretpostavljam da je velik dio tog novca potrošen kako bi se zaštitio Držaić, koji je uhvaćen u laži. Mislio je da će tim upornim zastrašivanjem mene i novinara nešto postići, ali eto nije uspio.
Kako je Držaić prošao u tužbama protiv novinara?
Niti jednu nije dobio! Pritom je uhvaćen u laži jer je za HTV rekao da je neke od tih sporova dobio, što nije istina. Sudovi su redom zaključili da ga niti jedan od tih novinara i zviždača nije klevetao, jer je sve što smo iznosili bila istina.
Uz odvjetnike, URIHO je po mojim spoznajama svaki mjesec trošio i 20.000 kuna na vozni park.
Nekih je pomaka bilo ubrzo po izbijanju afere, zbog vaših je istupa promijenjen institut ‘rezerviranih ugovora’, po kojem URIHO i slične institucije za zapošljavanje invalida imaju prednost na javnim natječajima? Već 2013. promijenjen je Zakon o javnoj nabavi, pa sada kod ‘rezerviranih ugovora’ URIHO ne smije svojim podizvođačima davati više od 20 posto posla dobivenog na javnom natječaju?
Vidjelo se da Držaić teško zloupotrebljava institut rezerviranih ugovora i umjesto invalidima koje zapošljava daje poslove podizvođačima, iako je on u medijima tvrdio kako poslove ne prepušta tim firmama, koje su u tko zna čijem vlasništvu.
Kad sam otkrio da su na taj način invalidi ostali bez 100 milijuna kuna, znatno su postrožena pravila o tome koji se poslovi mogu dati podizvođačima i više ih se ne može samo tako prebacivati na privatne tvrtke.
Onim tvrtkama koje su URIHO-u davale poslove Držaić je tvrdio da ih URIHO sam obavlja, a svojim prijevarnim postupanjem doveo ih je u tešku zabludu.
Svatko vidi da se tu radilo o iskorištavanju invalida za prelijevanje novca u privatne džepove i da je Držaić potpisivao štetne ugovore. Za tih 100 milijuna kuna možda se mogao sagraditi novi centar za invalide i zaposliti nove ljude.
Kako ste postali zviždač, kada ste prvi put primijetili nepravilnosti?
Shvatio sam da nešto ne štima kad mi je u ruke došao prekrasni katalog proizvoda koje URIHO navodno radi. Bilo je jasno da tu robu radi netko drugi, a mi ju samo prefakturiramo, odnosno prepakiramo. Groteskno mi je bilo da se URIHO, primjerice, natjecao za nabavu pelena za inkontinenciju za odrasle, iako ih sam ne proizvodi. Dobivali su te natječaje, što je teška zlouporaba institucije rezerviranih ugovora. Kad sam proniknuo u problematiku, nisam mogao vjerovati da se tako nešto godinama događalo.
I Državna revizija je u više navrata upozoravala na milijunske nepravilnosti i na probleme s provođenjima natječaja.
Ukupno sam podnio DORH-u i USKOK-u između 10 i 20 prijava. Još 2012. su započeli predistražne radnje. Otada je prošlo deset godina, a ja još uvijek ne znam traju li te radnje ili su u međuvremenu zaključene.
Javno ste se žalili da su procurili neki detalji iz istraga pokrenutih temeljem vaših prijava?
Iz policije su, a to znam sigurno, curili podatci o aferi URIHO. Bila je to jedna skupina korumpiranih policajaca koji su zainteresiranima odavali podatke o raznim aferama.
Zna li se na čiji poticaj su ti policajci odavali informacije?
Zasad još ne, koliko znam taj je postupak još u tijeku.
Zagrebački URIHO, čiji je puni naziv Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih osoba, osnovan je s plemenitim ciljem, da zaposli osobe s invaliditetom. Kakva je situacija u stvarnosti, ostvaruje li se taj cilj?
Dok sam ja tamo radio, među nekoliko stotina zaposlenih bilo je tek nešto više od 50 posto invalida, dakle bilo je skoro 50 posto neinvalida. Po meni, invalida bi među zaposlenicima trebalo biti 90 posto, jer je URIHO zato i osnovan. Vjerujem da će nove vlasti Grada Zagreba, osnivača te ustanove, riješiti problem, zaposliti više invalida i povećati im plaće.
Ilustracija na naslovnici: Josip Držaić i Milan Bandić (Zagreb.hr/Zagrebi)
Objavljeno: 9.1.2022.
