Mukotrpno financiranje lokalnih medija: prema istraživanju DZNAP-a, većini portala najvažniji su izvor prihoda, u rasponu od 40 do preko 80 posto, općine, gradovi i županije, koji tim novcem stvaraju pritisak i nerijetko određuju uređivačku politiku
Po Zakonu o elektroničkim medijima, tijela državne uprave i javne ustanove, te pravne osobe u vlasništvu države moraju barem 15 posto godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju potrošiti u lokalnim medijima. Međutim, ne po prvi puta, jedna plemenito zamišljena zakonska odredba u praksi je lišena smisla, pa umjesto da taj novac bude uložen u razvoj medijske scene, često se pretvara u sredstvo pritiska na njih – tko je poslušan, dobit će svoj dio, a onaj tko nije neka se sam snađe na tržištu.
Tek u novoj verziji spomenutog zakona, koja je na snazi od listopada 2021, uz televizije i radije taj se novac može ulagati i u portale, čiji je broj – sudeći po upisniku Agencije za elektroničke medije (AEM) – nedavno premašio brojku od 500, a što je više od broja radija i televizija, te svih ostalih medijskih usluga u Hrvatskoj zajedno. Pokušavajući doći do podataka o tome kako se oni financiraju, novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma provela je za Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) istraživanje pod nazivom Portali u Hrvatskoj, sredstvo za informiranje ili manipuliranje?, a u kojem se prvenstveno fokusirala na lokalne portale.
Bajs podsjećao novinare da ih ‘on’ financira
Iako je svojih deset pitanja o financiranju lokalnih portala iz javnih sredstava poslala na čak 275 adresa, dobila je odgovore od samo 21 portala. Više sreće nije bilo niti sa 147 jedinice lokalne samouprave (JLS), od kojih je novinarka zatražila podatke o iznosima s kojima su financirali portale tijekom 2021. i 2022. – odazvali su se gradovi Zagreb i Rijeka, nekoliko manjih gradova i dio županija. Oglušile su se sve četiri dalmatinske županije i svi dalmatinski gradovi, a najviše je odgovora došlo s područja Istre, Kvarnera i sjeverozapadne Hrvatske.
Autorica primjećuje da su “u onim jedinicama lokalne samouprave gdje je nakon izbora došlo do promjene vlasti lakše odgovarali na upit o trošenju novca s ove stavke. Tako su iz Bjelovarsko-bilogorske županije poslali odgovor da je 2021. godine, u vrijeme mandata Damira Bajsa na funkciji župana, bilo sklopljeno ugovora s medijima u iznosu od 1,3 milijuna kuna po kriterijima ‘koji su postojali samo u županovoj glavi”, navodi se u istraživanju. Podsjetimo, nije Bajsu ovo prvi puta da ga se ističe kao političara sklonog ucjenjivanju medija. Tako smo u nedavnom Gongovom istraživanju već imali prilike pročitati kako “župan Damir Bajs, kad god je nezadovoljan njihovim pisanjem, novinare otvoreno podsjeća da ih županija sufinancira”. Bajs je 2021. izgubio na izborima, a tek treba vidjeti hoće li njegov nasljednik na mjestu župana, HDZ-ovac Marko Marušić, čija je administracija poslala tako kritički odgovor na Bajsov račun, osmisliti neki transparentniji model financiranja lokalnih medija.
Lokalni čelnici cijene poslušnost
Unatoč relativno malom uzorku, u istraživanju se uspjelo doći do nekih važnih zaključaka, a možda je najvažniji bio podatak da su većini portala “najvažniji izvor prihoda jedinice lokalne samouprave, koje u ukupnoj strukturi sudjeluju s udjelom od 40 do preko 80 posto. Čak i tamo gdje je oglašavanje značajniji izvor prihoda, ono u ukupnom udjelu obično ne prelazi 35 posto”. Također, iz odgovora je razvidno da od sredstava koja lokalna tijela vlasti troše na elektroničke medije, na portale otpada od 15 do maksimalno 35 posto i to zato jer lokalni portali, iako su brojniji od ostalih medija, imaju puno manji doseg, “pa se sredstva usmjeravaju tamo gdje ima više publike”.
Premda je bilo primjera izdašnog financiranja portala iz lokalnih proračuna, oni su rijetkost i u pravilu su sredstva koja na kraju dobije pojedini portal vrlo skromna. U mnogim slučajevima to bude po nekoliko tisuća kuna na godišnjoj razini. “Neovisno o tome kolike su ukupne proračunske stavke za oglašavanje (primjerice za 2022. godinu Sisačko-moslavačka županija u tu je svrhu izdvojila 1,5 milijuna kuna, a Karlovačka 400.000 kuna), ono što od toga kolača na kraju završi kod portala može se, kako proizlazi iz analize svih pristiglih odgovora na upit, smatrati jako dobrim ako doseže godišnji iznos od 40.000 kuna”, navodi se u istraživanju.
Ovisnost o lokalnoj politici se loše održava na medije, od kojih se zauzvrat traži da služe kao PR služba svog financijera. “Ove godine sam pristao na ugovor o potpori od Grada od 3.350 kuna mjesečno, ali mislim da ću od njega odustati jer je krajnje nekorektno složen. Npr. dužan sam objavljivati praktički sve što Grad P…. objavi, uključujući čestitke gradonačelnika ili ne-vijesti o asfaltiranju nekoliko kvadrata ceste u nekom selu”, požalio se jedna od sudionika ankete, dodajući da se zbog ispunjavanja obveza iz ugovora sklopljenog s gradom i pisanje “beznačajnih vijesti koje ne zanimaju publiku”, ne stiže posvetiti proizvodnji vlastitih, autorskih sadržaja, kao ni traženju oglašivača.
Nije jedini koji se žalio na lokalne vlasti. Najviše pritužbi se odnosilo na lokalne političare koji, tvrdi se u odgovorima, ugovore s portalima ne sklapaju po predvidivim i transparentnim kriterijima, sklapaju ih s portalima koji su im skloni dok one koji ih kritiziraju izbjegavaju ili im daju ugovore manje vrijednosti. U svojim odgovorima portali navode kako su „u milosti i nemilosti lokalnih čelnika”. Nesigurnost i neizvjesnost prihoda doživljavaju kao najveću prepreku u radu, zbog čega ne mogu angažirati dovoljan broj novinara, posebno kvalitetnih autora, navodi Toma. Za vrijeme njenog istraživanja, tri portala poslala su obavijest da su ugašeni jer se više nisu mogli financirati.
Mali portali nemaju pristup velikim oglašivačima
Svi sugovornici su kao problem istaknuli to što nema dovoljno oglašivača. „Mali mediji kao što je ovaj su u neravnopravnom položaju prilikom podjele oglašivačkog ili sponzorskog kolača u odnosu na tzv. velike medijske kuće. Veliki oglašivači uglavnom rade s agencijama kojima mali mediji nemaju pristup, a male firme nemaju dovoljno novaca ili ne shvaćaju dovoljno potrebu oglašavanja”, glasio je jedan od odgovora. U sklopu problema s oglašavanjem navodi se i nelojalna konkurencija novina koje imaju svoje portale.
Sve je to utjecalo na kvalitetu portala. “Gotovo da ne postoje tekstovi koji bi kritički obrađivali teme od lokalnog značaja ili obrađivali pojedine događaje iz više aspekata i sučeljavali različite stavove… Tekstovi koji se smatraju autorskima svode se na puko izvještavanje s kakvog javnog skupa. Lokalni portali su preplavljeni tekstovima koji se prenose s nacionalnih elektroničkih publikacija ili agencija, te prerađenim tuđim sadržajima koji se prisvajaju…Samo je jedan portal imao potpisane sve fotografije, a kod svih koje nisu autorske navedeni su izvori iz kojeg su preuzete. Kod ostalih portala je pravilo da potpisuju fotografije svojih autora (ako ih imaju), te agencijske dok ostalima uopće ne navode izvor”, navodi Toma.
“Prilikom zadnjih izmjena Zakona o elektroničkim medijima propuštena je prilika kvalitetno urediti područje koje zauzimaju portali. Ostala je mogućnost da praktično svatko osnuje svoj medij i objavljuje sadržaj koji ne mora imati nikakve veze s novinarstvom. Posebno to dolazi do izražaja kod lokalnih komercijalnih portala opće profilacije. Ove elektroničke publikacije svode se na objavljivanje vijesti koje vrlo često ne ispunjavaju ni elementarne postulate novinarske struke. Najveći dio lokalnih portala objavljuje vijesti koje već na prvi pogled sugeriraju kako su tu da bi se zadovoljilo financijera (lokalnu vlast) pa se prenose opsežni izvještaji sa sastanaka, protokolarnih susreta, konferencija i slično, a često je to copy – paste sa službenih stranica jedinice lokalne samouprave”, dodaje autorica projekta.
Novinarski ceh nudi novi model financiranja
U istraživanju se mogu doznati i neki drugi, ponekad bizarni podatci. Tako primjerice u novoj verziji Zakona o elektroničkim medijima nije regulirano snimanje dronovima na koje prema drugim zakonima pravo imaju isključivo nositelji nacionalne televizijske koncesije. “Ostalim elektroničkim medijima ono se onemogućava za javne događaje, a za objavu drugog materijala potrebno je najmanje 15 dana prije najaviti snimanje i čekati odobrenje Državne geodetske uprave. Nakon toga potrebno je (fizički, na CD-u, poštom) snimke poslati Državnoj geodetskoj upravi i čekati na odobrenje za objavu (ako se dobije) još od 15 do mjesec dana”, požalio se sugovornik s jednog od portala.
Izmjenom Zakona o elektroničkim medijima (ZEM) koncem 2021. godine jedinicama lokalne samouprave uvedena je obveza transparentnog financiranja medija. Sredstva se dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija, što je mnogima otvorilo niz nedoumica. Ipak, neki su se snašli. Grad Opatija se pohvalio da je prvi u Hrvatskoj proveo javni poziv za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2022. godini, prema novom ZEM-u. „Naš su predložak preuzeli i drugi gradovi, te Hrvatska zajednica županija. Preciznije upute zakonodavca ne postoje te smo mi sami formirali uvjete i kriterije natječaja, a pokaže li se potrebno iduće ćemo ih godine prilagoditi”, odgovorili su iz Opatije.
Pomaka ipak ima. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i Sindikat novinara Hrvatske (SNH) razvili su modele za financiranja lokalnih medija kako bi kriteriji za dodjeljivanje javnih sredstava bili jasni, a novac uložen u kvalitetno novinarstvo. “Po uzoru na naše modele trenutno su u procesu objave javnih poziva u Splitu i Makarskoj, a onda i u Zagrebu. Članovi tamošnjih povjerenstva za dodjelu bit će birani na naš prijedlog”, objavljeno je na stranicama HND-a, uz prenošenje teksta novinara Jurice Pavičića, također posvećenog istraživanju Ivanke Tome. Pavičićev je tekst orginalno objavljen u Jutarnjem listu pod upozoravajućim naslovom Zvono za alarm: Lavovski dio stanovništva Hrvatske živi u sredinama koje su u potpunom medijskom mraku.
sp
Foto: Facebook, Damir Bajs Nezavisna lista – ogranak Šandrovac
