Povežite se:
HomeUrbanizamZrinka Paladino: zatvaranje prometa u Staroj Vlaškoj i biciklističke trake u Prilazu Gjure Deželića loša su rješenja

Zrinka Paladino: zatvaranje prometa u Staroj Vlaškoj i biciklističke trake u Prilazu Gjure Deželića loša su rješenja

 

Poništavanjem povijesnih gradskih prometnica i tokova nije se postiglo ama baš ništa, navodi bivša zamjenica pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture

 

Piše: Zrinka Paladino

Prethodna gradska vlast strahovala je od argumentiranog iznošenja stavova ili mišljenja. Neće me iznenaditi slično ponašanje novih vlasti, za čije sam ispravno upogonjavanje kao i većina bliskih mi ljudi zdušno navijala, jer mi se čini da teško podnose komentare i kritike. Mane smo prethodnika poznavali, boljelo nas je pogrešno upravljanje Zagrebom, mnogi smo na koži osjetili cijenu nepripadanja vladajućem krugu… Sa slobodnim izlaganjem osobnih stavova stručnjaka čelnici gradskih uprava mogu se slagati ili ne. Mogu ih primati na znanje ili ne. Mogu ih i u cijelosti ignorirati. Svejedno. Važno je i nadalje, makar i samo pisanjem, truditi se pomoći popravljati loše stvari i situacije, kojih je, nažalost, u našem gradu opet napretek, napisala je arhitektica i konzervatorica Zrinka Paladino u svom novom blogu, u kojem je jasno kritizirala prometna rješenja nove gradske administracije.

“Zatvaranje prometa i uređenje pješačke zone u Staroj Vlaškoj te zatvaranje treće trake radi uvođenja biciklističkih traka u Prilazu Gjure Deželića loša su rješenja, koja bi se s vremenom u mnogočemu mogla pokazati i kobnima. Na proljeće sam u dnevnom tisku pročitala ‘prvi strateški istup drugog čovjeka Zagreba’, čije arhitektonsko zvanje smatram itekako prikladnim funkciji zamjenika gradonačelnika, kojim je istaknuto nekoliko projekata, među kojima su i dva o kojima danas pišem. Kako je strateški istup obuhvatio i pitanje povratka magnolija na Trg žrtava fašizma, automatski sam zaključila da se netko s građanima po pitanju strateških prioriteta šali, jer istom bi logikom i puštanje zlatnih ribica u Manduševac moglo biti predstavljeno strateškom akcijom. Osobno sam se borila protiv uklanjanja magnolija, no ta bi tema trebala biti jednom od brojnih akcija u uređenju našeg grada i ništa više. Nažalost, recentne su nas gradske aktivnosti i po pitanju drugih najavljenih projekata uvjerile da u pitanju nisu bile šale”, navodi Zrinka Paladino.

Bezglavo ponašanje može dovesti do amputacije čitavih dijelova grada

“Iz jednog članka portala Telegram mladog kolege arhitekta Jana Pivca, kojeg zbog njegova jasnog i glasnog stava iznimno cijenim, zapamtila sam komentar na uređenje pješačke zone u Staroj Vlaškoj, kojim izjavljuje kako mu se, kao arhitektu, ta intervencija ne sviđa, ali smatra da je apsolutno treba podržati. Meni osobno, kao arhitektici i konzervatorici, ta se intervencija ne sviđa, ali je ni ne podržavam. Zašto i bih? U pitanju je čista improvizacija, čiji je rezultat poražavajući po sve. I po one koji su se u tu avanturu upustili, i po građane. Kako jedan desetljećima pogrešno vođen i potkradan te potresima bolno devastiran glavni grad može podnijeti nove nepromišljenosti i devastacije? U vremenima siromaštva i kriza ne pokreću se i ne izvode nekvalitetni projekti kojima se dodatno troše i ovako oskudna proračunska sredstva”, navodi se u blogu.

“Poništavanje povijesnih gradskih prometnica i tokova, kojima se i dodatno komplicira prometno nerješivo kompleksna situacija, neoprostivo je, napose iz razloga što se istim nije postiglo ama baš ništa. Osim zbunjivanja vozača, ali i pješaka za koje su ti zahvati u prostoru, navodno, izvedeni. I trenutna situacija u Staroj Vlaškoj ukazuje kako je samo bilo potrebno ukloniti parkiranje iz tog kratkog i dvama jakim prometnicama ograničenog uličnog segmenta i prostora bi za pješake bilo i više no dovoljno. Terase lokala ‘pješačke zone’ i nadalje stoje na uzdignutim platformama te se izbjeglo čak i korigiranje te u Zagrebu udomaćene prostorne malformacije. Na ‘oplemenjivanje’ prostora golemim glavićima betonskih žardinjera s par sparušenih stablašica, od kojih su neke nezgodno položene baš u osi novog pješačkog prijelaza, ne treba trošiti riječi. Ono na što ih treba trošiti su upozorenja kako u središnjim gradskim prostorima čak ni za privremene aktivnosti nije preporučljivo intervenirati u postojeće, a pritom ne osiguravati kvalitetne suplemente ili zamjenska rješenja. Ne može se neki prometni potez ili površina tek tako izrezati, oduzeti ili poništiti jer takvo bezglavo ponašanje može dovesti do amputacije čitavih dijelova grada. Stvari su nekada davno bile kvalitetno promišljane i planirane s jedinim logičnim razlogom – osiguravanja kvalitetnog funkcioniranja grada”, piše Zrinka Paladino.

Sluša li gradska vlast ikoga osim ‘svojih’?

Pitanje ‘pješačkog centra’ iziskuje ispravnu strategiju promišljanja prometne reorganizacije čitavog grada, planove tako nam prijeko potrebnih podzemnih garaža i koječega drugog, no za sve to nužna su golema sredstva koja Zagreb trenutno nema. No, ono malo što ima, troši na nepromišljene, grube, ponekad i glupave intervencije, koje dojmom vuku na dječje igrarije. Kad smo kod djece, tijekom svečanog otvorenja te nespretne pješačke zone u Staroj Vlaškoj od strane gradske uprave bila je organizirana i dječja radionica grafita. Ono što Zagrebu treba je dječja (ali i ne isključivo dječja) radionica pranja grafita ili bolje rečeno poduke o nemogućnosti pranja iscrtanih grafita. Djecu valja učiti da čišćenje grubo devastiranih gradskih pročelja po grafitiranju košta više no što njihovi roditelji godišnje uprihođuju, pa će možda u budućnosti biti svjesnija stvarnosti oko sebe.

Isparkiravanju iz parkirališnih mjesta u Deželićevoj ulici sigurno ću se u skorijoj budućnosti posvetiti i nekim ‘razbibrižnijim’ blogom jer i ta gradska situacija iziskuje poseban osvrt. Isparkiravanje iz, za dio automobila i prekratkih, novih parkirališnih mjesta rezultira zakrčivanjem dviju preostalih prometnih traka te svako toliki prometni kolaps prate i burne zvučne senzacije. Na veliko ‘oduševljenje’ stanara i prolaznika, sigurna sam. Izgubiti jednu od tri trake ključne gradske prometnice, u koju se u centar slijeva bitan dio prometa sa zapada i na koju su vezane brojne važne ceste centra, da bi se novim biciklističkim stazama pješake stisnulo uz oronula i opasna pročelja, a drvorede pritom ostavilo da stoje kao i Zagreb – ni tu ni tamo, više je no hrabro. Jednako hrabro trebati će izdržati i kritike te građanima objasniti razloge razvijanja nekih ideja.

Tko su stručni savjetnici gradskog vodstva koje se povremeno ovako gubi i gdje su oni brojni pametni ljudi priklonjeni mu pred izbore? Uprava je obogaćena i nekolicinom novih pročelnika neupitnih kvalifikacija, no sluša li ih gradska vlast? I sluša li ikoga, osim „svojih“, tko god oni bili? Je li išta naučeno iz recentnije povijesti ili će se stvari nastaviti odvijati prema istom pogubnom principu? Ponekad treba znati i priznati greške. Tvrdoglavih se naš grad dovoljno nagledao, zaključuje bivša zamjenica pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Foto: www.zrinkapaladino.com

(Objavljeno: 8.9.2022.)