Bivši premijer bio je zbog ratnog profiterstva osuđen na 2,5 godine zatvora. Prema USKOK-ovoj optužnici, Hypo banka je Sanaderu isplatila 3,6 milijuna kuna provizije u sklopu kredita za kupnju zgrada veleposlanstava, no Vrhovni sud RH zaključio je kako nema dokaza za ratno profiterstvo pa je slučaj vraćen na ponovno suđenje
Piše: Saša Paparella
Vrhovni sud RH (VSRH) prihvatio je žalbu Ive Sanadera te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, objavio je u utorak popodne glasnogovornik suda Željko Pajalić, ne spominjući pritom ime bivšeg premijera. Presudom koju je sada ukinuo VSRH, Sanader je u listopadu 2018., u ponovljenom postupku bio proglašen krivim i nepravomoćno osuđen zbog ratnog profiterstva na 2,5 godine zatvora. USKOK ga je teretio da je, kao zamjenik ministra vanjskih poslova RH, krajem 1994. i početkom 1995. uzeo proviziju u protuvrijednost od 3,6 milijuna kuna od kredita koji je Hypo banka odobrila Hrvatskoj za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. Zemlja je tada bila u ratu, pa mu se sudilo kao ratnom profiteru.
Sanader od travnja 2019. služi zatvorsku kaznu u Remetincu, nakon što mu je upravo Vrhovni sud povisio kaznu za korupciju u slučaju Planinska na šest godina zatvora. U drugim slučajevima, Vrhovni sud je u listopadu 2021. potvrdio Sanaderu šest godina za aferu INA-MOL, a u studenom iste godine oslobodio ga je u aferi HEP – Dioki. U listopadu 2021., Vrhovni sud je djelomično potvrdio i presudu iz ponovljenog postupka u slučaju Fimi media, a Sanaderu je kazna smanjena s osam na sedam godina zatvora.
Optužen da je sebi uzeo 5 % od zajma namijenjenog RH
“Prvostupanjskom je presudom optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti uz primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Optužnicom je optuženiku stavljeno na teret da je 1994.-1995. kao zamjenik ministra vanjskih poslova i ovlašteni pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske dogovarao uvjete ugovora o zajmu s jednom stranom bankom” (Hypo banka, op.a.)
“Zajam je bio potreban Vladi Republike Hrvatske za kupnju zgrada veleposlanstava u svijetu. Optuženik se tereti da je iskoristio ratno stanje za uzimanje provizije pri sklapanju tog ugovora. Stavljeno mu je na teret da je dogovorio da mu strana banka za sudjelovanje u pregovorima te kao protuuslugu za ulazak te strane banke na hrvatsko tržište isplati proviziju u gotovini, u visini 5 posto odobrenog zajma. Prema optužnici strana banka je optuženiku isplatila iznos provizije u protuvrijednosti 3.610.528,18 kuna. Takvim postupanjem u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju RH optuženik je stavljeno na teret da je ostvario protupravnu imovinsku korist…Vrhovni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud propustio na pravilan način utvrditi na koji način je postupanje optuženika imalo štetnog utjecaja na materijalne uvjete života stanovništva u ratu i gospodarskog potencijala države te drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu. Pravilno utvrđivanje tih činjenica je odlučno i za ocjenu je li ostvarena znatna imovinska korist nerazmjerna”, navodi VSRH.
‘Kako bi stjecanje koristi od 3,6 mil. kuna ozbiljno dovelo u pitanje funkcioniranje države?’
“Prvostupanjski sud smatra da treba primijeniti Zakon o nezastarijevanju. Međutim, radnja kaznenog djela ratnog profiterstva stjecanjem nerazmjerne imovinske koristi mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva i gospodarskog potencijala države. Mora dovesti do ozbiljnih povreda javnog poretka ili povreda javnog poretka širih razmjera, odnosno do ugrožavanja temeljnih vrijednosti ili interesa državne i društvene zajednice. Nejasno je u prvostupanjskoj presudi na koji način bi počinjenjem kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi 3.610.528,18 kuna bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene temeljne državne i društvene vrijednosti u ratu odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva. Naime, to je jedan od temeljnih kriterija za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela ratnog profiterstva prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske tijekom ovog postupka. Pritom, navedeni je zajam, prema prvostupanjskoj presudi, u odnosu na nepovoljne uvjete kreditiranja na domaćem bankarskom tržištu bio povoljan za Republiku Hrvatsku u odnosu na visinu kamatnih stopa i u odnosu na rok otplate. U vrijeme zaključenja ugovora o zajmu nije bilo stranih konkurentskih banaka na tržištu koje bi bile zainteresirane za kreditiranje Republike Hrvatske, a provizija je isplaćena iz sredstava banke, a ne na teret države. U ponovljenom postupku potrebno je s više pažnje ocijeniti jesu li se u ponašanju optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Potom je potrebno ocijeniti ima li mjesta primjeni Zakona o nezastarijevanju odnosno je li ostvarena znatna imovinska korist i nerazmjerna. Prvostupanjski će sud donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti”, zaključio je Vrhovni sud RH.
screenshot: N1
(objavljeno 8.3.2022.)
