Čak i prije nego što su postali vlasnici povoljno kupljenog kompleksa, šestorica ulagača među kojima su Pavle Vujnovac, Zoran Gobac i bivši zamjenik šefa SOA-e Josip Jurčević izborila su se od općine Baška Voda da negrađevinsko zemljište kupljenog za svega 15,6 eura po m2 pretvori u građevinsko, kako bi mogli sagraditi trgovački centar i benzinsku crpku. Kad je to prethodno zatražio bivši vlasnik, Republika Hrvatska, općina koju vodi HDZ-ovac Joško Roščić nije pristala na prenamjenu, koja je sada omogućena privatnim investitorima
Piše: Saša Paparella
Nedavno je, gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, general Ljubo Ćesić Rojs u svom karakterističnom, vrlo izravnom nastupu elaborirao i slučaj koji je u domaćoj javnosti prošao gotovo neopaženo – tvrtke Adria Podbiokovlje, Adria Baško Polje i Adria Umag su kupile oko 280.000 kvadrata zemljišta u Baškom Polju, bivšem vojnom odmaralištu koji je godinama bio u portfelju državnog Club Adriatia, da bi potom zaobilaznim putem bio prodan tvrtkama koje su u vlasništvu istih šestero vlasnika.
“Sve pokupovaše! Ovih dana zemlja u Baškom Polju, 280 tisuća kvadrata, koja je 1999. godine bila procijenjena na 120 milijuna kuna, prodana je za 40 i nešto milijuna kuna. Prodali je moji HDZ-ovci, ministar Goran Marić koji je nakon toga nešto kasnije smijenjen. Radi se o prljavom ruskom kapitalu. Ja sam o tome pisao Andreju Plenkoviću, i tu me razočarao jer je poruku pokazao Mariću, prije nego što je prodano Baško Polje. Nakon toga prva transakcija im nije uspjela. Već tri godine moja dokumentacija s procjenom imovine je u Uskoku”, istresao je Rojs, a iako bi se njegovom stilu svašta dalo prigovoriti, istup mu je ovog puta bio potkrijepljen činjenicama.
Uobičajena šema prenamjene
Bivši vojni kompleks (hotel, kamp u borovoj šumi) u Baškom Polju površine 268.000 kvadrata devedesetih je godina bio procijenjen na 340 milijuna kuna, prije deset godina procjena je bila 250 milijuna. U međuvremenu je završio u portfelju državnog Cluba Adriatic, koji je 2018. bio prodan tvrtki Jadran Crikvenica za 145 milijuna kuna, od čega za udjele CERP-u 50,5 milijuna kuna, fondu Prosperus 67,1 milijun kuna, dok su ostalo bile tražbine zaposlenika. Kako nam je potvrđeno u Jadranu d.d., koja je neposredno prije ovih zbivanja i sama prodana mirovinskim fondovima (PBZ CO i Erste), “Među stečenom imovinom tvrtke Club Adriatic d.o.o. je i oko 260.000 četvornih metara zemljišta različite kategorizacije i namjene. U ožujku 2021. godine prodano je 57.884 četvornih metara zemljišta, od čega 25.189 m2 negrađevinskog zemljišta, te 32.695 m2 na kojem postoji mogućnost građenja. Ova transakcija zaključena je kroz dva ugovora ukupne vrijednosti 5.138.091,40 eura, odnosno jedan iznosa 392.948,40 eura, te drugi u iznosu 4.745.143 eura”. Kupci su bile tri spomenute tvrtke, osnovane tek koji mjesec prije te transakcije, 2019., a kojima je ostavljena i mogućnost prvokupa ostatka terena, oko 210 hektara. Pa iako se cijene u Baškoj Vodi kreću između u rasponu i do skoro tisuću eura, dio bivšeg vojnog zemljišta, onaj građevinski od 25 hektara u turističkoj zoni, prodan je za 145 eura po kvadratu. Preostalih 32 hektara, koji se nalaze dalje od mora i gdje nije dozvoljena gradnja, plaćen je svega 15,6 eura po kvadratu. Međutim, tek tu, u naizgled manje atraktivnom dijelu ispod same Jadranske magistrale, novi vlasnici mogli bi zaraditi ozbiljan novac po već uhodanoj šemi prenamjene.
Naime, HDZ-ov načelnik općine Baška Voda Joško Roščić proglasio je 2017., dok je vlasnik bio državni Club Adriatic, negrađevinskim veliki dio zemljišta koji je desetljećima bio određen za građevno-turističku namjenu. Država je reagirala, prigovorila na tu prenamjenu u zelenu zonu i tražila povratak plana na staro, no općina je odbila njihov zahtjev. Međutim kad je poduzetnik i bivši zamjenik šefa SOA-e, Josip Jurčević 2020. poslao pismo namjere općini u kojem traži izmjenu prostornog plana i vraćanje ovog područja u građevinsku zonu, točka o izmjeni i dopuni prostornog plana u zadnji tren je ubačena u dnevni red općinskog vijeća, koje je drage volje izglasalo novu prenamjenu. Situacija je utoliko zanimljivija što u vrijeme kad je Jurčević poslao pismo, njegova tvrtka nije bila vlasnica nekretninu u Baškom Polju, jer to će postati tek početkom 2021. Ono što država ne uspijeva niti kao vlasnica, privatni ulagači uspijevaju i prije nego što su postali vlasnici zemljišta. No kako su to uspjeli, tko su novi vlasnici Baškog Polja?
Dečki iz hotela View
U sudskom registru vidimo da sve tri spomenute tvrtke imaju istih šest suvlasnika, redom poznatih imena. U prosjeku, prema sudskom registru svaki od njih povezan je sa po 28 tvrtki. Najmoćniji među njima, Osječanin Pavao Vujnovac, povezan je sa 45 tvrtki, a najpoznatiji je kao vlasnik Prvog plinarskog društva (PPD), koje je lani s 21 milijardom kuna prihoda izbio na prvo mjesto u Hrvatskoj, ispred Ine i Konzuma. Damir Spudić glavni je financijski direktor njegove tvrtke Energie naturalis, preko koje Vujnovac drži vlasništvo u PPD-u. Kao čovjek od Vujnovčevog povjerenja, Spudić je dobio niz pratećih funkcija u nadzornim odborima tvrtki u kojima je Vujnovac ozbiljnije ulagao – Pevex, Luka Ploče i Dalekovod. Također, Spudić je zamjenik predsjednika upravnog odbora Fortenova grupe, odnosno bivšeg Agrokora, u kojem Vujnovac drži oko trećine udjela.
Treći suvlasnik Baškog Polja, Zoran Gobac, sportski je menadžer i poduzetnik s razgranatim biznisom, u rasponu od rukometa do reciklaže. Potom građevinski poduzetnik Romeo Krešić koji u Zagrebu dijeli sa spomenutim Jurčevićem luksuznu kuću. Šesti suvlasnik Baškog Polja, Ante Bračić, vlasnik je zagrebačke tvrtke Istraemeco čiji godišnji prihod dostiže i stotinu milijuna kuna i sin je pokojnog Živka Bračića, poduzetnika koji je u Sloveniji stekao znatnu imovinu.
Ukratko, riječ je o ekipi o kojoj se lani puno pisalo nakon što su u bračkim Postirama sagradili ogromni hotel View koji je nepovratno uništio vizuru mjesta. Zato bi bilo zanimljivo čuti kakve su im namjere u Baškom Polju. Nažalost, Pavao Vujnovac nije odgovorio na niz pitanja koja smo mu poslali u vezi posla u Baškoj Vodi. Zato se u intervjuu Tportalu oglasio njegov čovjek Damir Spudić, prokurist u sve tri tvrtke koje su sudjelovale u kupnji zemljišta. U tom intervjuu Spudić tvrdi da još razmišljaju o tome će točno graditi na zemljištu u Baškom Polju, no na internetu su javno dostupne prezentacije Jadran Crikvenice koje sadrže trgovački centar i benzinsku crpku, a na zemljištu uz more urbane vile, njih navodno čak 260.
Na podsjećanje kako ih je Miro Bulj prozivao sa saborske govornice da su zemljište dobili ispod cijene, Spudić u intervjuu Tportalu odgovara: “Ljudi svašta pričaju i dopuštaju si javno govoriti i onda kada ne poznaju materiju… Interpretacije pojedinaca o tome što je skupo ili jeftino ne bih komentirao s obzirom na to da se bavimo ozbiljnim poslovima, a ne špekulacijama”. Posebno je zanimljiv kad Spudić kaže “procjene zemljišta koje se spominju u medijima, kao i cijena po kojoj je ta kompanija kupljena, nemaju nikakve veze s nama, niti smo mi na bilo koji način sudjelovali u navedenim procesima. U priču smo se uključili 2021., kada smo kupili od Cluba Adriatic zemljište na području Baškog Polja, prema komercijalnim tržišnim uvjetima”.
Međutim, nije baš tako. U zapisniku sa sjednice općinskog vijeća iz lipnja 2020., mjesecima prije nego što su Vujnovac i ekipa prionuli kupnji zemlje, piše da je načelnik općine Roščić rekao da se radi o “investitorima iza kojih stoje Erste banka, Jadran hoteli te Plinarsko društvo”, očito misleći na tvrtku Spudićevog šefa i poslovnog partnera Pavla Vujnovca. Pod pretpostavkom da Roščić nije vidovit, možemo zaključiti kako se spomenuta ekipa već dulje pripremala za akciju u Baškom Polju.
Općina s rekordnim brojem koncesionara
Nažalost, načelnik Rošćić nije bio voljan odgovoriti na ijedno od naših pitanja, pa smo o tome porazgovarali s oporbenim vijećnikom Matejasom Jozipovićem, koji već desetljećima ne posustaje u svojoj borbi da se popravi stanje u općini koja je po mnogočemu jedinstvena.
“Jedina smo općina u RH koja se bavi ugostiteljstvom – ima svoj restoran, kao i svoju uljaru. Potom, Baška Voda je jedina općina gdje oporba nije dobila predsjednika niti jednog odbora. Općinsko vijeće je netransparentno i ne puštaju novinare i ostalu javnost već sedam – osam godina, iako u zakonu piše da su sve sjednice javne, osim u iznimnim situacijama, a izgleda da je kod Roščića svaka takva. Sjednice se održavaju vrlo rijetko i traju jako kratko, ponekad svega 15 minuta, na njima nema rasprave a bilo je i krivotvorenja zapisnika s vijeća, pa je i policija dolazila. A kad mi zatražimo izvanrednu sjednicu HDZ-ovci namjerno ne dođu pa nemamo kvoruma. Roščić niti za jednu krucijalnu investiciju kao što je bila uljara ili omladinski dom nema građevinsku dozvolu, već to kasnije pokrije papirima. Također, u susjednoj općini Brela nasuo je mul bez građevinske dozvole”, nabraja Jozipović i dodaje – “mi nismo protiv investicija, ali nenormalno je da Jadran d.d. kupuje Baško Polje od države i onda dijelove prodaju pojedincima na neekonomskoj bazi”.
No nastavimo nabrajati specifičnosti male općine. “Baška Voda je općina s najviše koncesijskih odobrenja u Splitsko-dalmatinskoj županiji za rentanje suncobrana na plaži i tome slično, takvih koncesija imamo čak 105. Svaka košta 3.000 kuna godišnje a uprihodi po 10.000 eura, pa nije čudno što je oduzeo državi 400 m 2 pomorskog dobra i dao ga privatnicima u koncesiju. Nikad nije pokrenuta niti jedna istražna radnja unatoč silnim kaznenim prijavama u ovih 30 godina njegove vlasti, pa izgleda kao da je zaštićen od strane DORH-a i Uskoka. Evo sad je svom nećaku dao koncesiju za konobu, a nama vijećnicima ne želi reći pod kojim uvjetima. No on ima većinu i radi sve po svome, pa sam jednom prilikom izveo performans – sazvao sam izvanrednu sjednicu i donio osam panjeva, koliko je HDZ-ovih zastupnika. Mi iz oporbe možemo se samo glupirati. Niz važnih tema gdje smo sumnjali u nezakonitosti nije htio staviti kao točke dnevnog reda. Onda smo se žalili Ministarstvu uprave, dali su nam za pravo, priložili su i mišljenje Ustavnog suda, naložili da se mora raspravljati i o našim točkama dnevnog reda, no HDZ-ovci i dalje na to ne pristaju”, žali se Jozipović, koji tvrdi da svih osmero HDZ-ovih zastupnika ovisi o općini jer im netko iz familije radi u općinskoj firmi. “To je sistem kupovine i ucjene. “Ljudi se boje javno nas podržati, na Facebooku dobijem deseta lajkova, a inbox mi je prepun poruka podrške. U općini i njenim tvrtkama radi 140 do 150 ljudi, to je moćna biračka baza jer kod nas tek nešto više od 2000 ljudi izlazi na izbore. Radna mjesta se izmišljaju, a samo u našem nogometnom klubu zaposleno je četvero ljudi. A predsjednik vijeća Ante Lončar koji sastavlja dnevni red radi za hotel Noemia koji je u vlasništvu Josipa Jurčevića”, kaže Jozipović, inače bivši nogometni internacionalac.
“A ako ste protiv njega, onda vam Roščić lijepo ucrta nerazvrstanu cestu prema terase i upropasti vam restoran, kao što je meni učinio. Nadalje, ja sam osnivač i predsjednik boćarskog kluba Biston koji je nedavno osvojio drugu titulu prvaka Hrvatske uzastopce. Punih 30 godina nitko iz Dalmacije nije bio prvak, sam napravio dvoranu, mi smo i viceprvaci Europe, a Roščić nam iz osvete ne daje nam novce iako je to dužan po zakonu, štoviše potpuno nas je izbacio iz proračuna. Poslao mi je emisare i poručio da se smirim i da će sve biti ok i sa klubom i s mojim restoranom, ali nisam pristao”, dodaje Jozipović, koji je 2005. uspio svrgnuti Roščića s vlasti na šest mjeseci, “ali kad mu je isteklo pravo na dužnosničku plaću uspio je kupiti jednog vijećnika, meni je tada zapaljen novi Mercedes i nakon toga na izvanrednoj sjednici su me smijenili i vratili Roščića koji otada više nikome ne prepušta tron”. I tako 30 godina.
Iako su ga mnogi kolege izdali i zauzvrat dobili posao ili unosne koncesije, Jozipović je na zadnjim izborima ponovno okupio mladu ekipu i dobio tri vijećnika. Jedan od njih, Josip Topalović za Zagrebi kaže: “Roščić je prije govorio kako bi bila šteta da Baška Voda padne u privatne ruke. Sad je napravio salto mortale. Aktivirao sam se u politici jer više nisam mogao gledati tu nepravdu i kriminal. Radimo koliko možemo, šteta što nam netko nadležan ne pomogne jer mi ne možemo provoditi istrage”.
Foto: Jadran d.d.
(objavljeno 24.5.2022.)
