Dok najmoćniji čovjek domaćeg sporta egzil u BiH podnosi sve gore, njegov nekadašnji pulen, a danas izvršni direktor HNS-a, dobro je kanalizirao predsjednički kampanju usporenog borilačkog asa Vjekoslava Šafranića, koji je u borbi za Savez sportova grada Zagre
ba (SSGZ) glatko pobijedio favorita gradonačelnika Tomislava Tomaševića
Piše: Goran Čop
Iako mu fratri rado prepuste čitanje psalama na međugorskim lokalitetima i iako je u Hrvatskoj zadnji put bio prije tri i pol godine kad je privremeno uzmaknuo izdržavanju kazne od 6 godina zatvora, najmoćniji čovjek hrvatskog sporta ipak se i još se uvijek zove Zdravko Mamić. Osim što si je otkucavanjem sudačke kaste otvorenim priznanjima autorefleksivno priskrbio i nadjenuo epitet reformatora pravosuđa, neukrotivom enfant terribleu je promakla činjenica da je potpuno ogolio vlastiti modus operandi i zapravo potvrdio, dokazao i pečatirao sve ono što se godinama naslućivalo dok se razmišljalo kako onako superiorno uspijeva kormilariti nemirnim vodama golemog gospodarskog carstva koje je podignuo oko sebe i svoje dinastije. Sve je ipak bila stara domaća metoda „živice, pinke, perja…“ a ne nikakav briljantni suptilni mastermind. Premda grizući nokte dole čami u zlatnom kavezu jer se ne smije maknut nigdje da mu lisice ne pričvrste na leđima i odvezu prema Lepoglavi, navodno tu samoću i kratki štrik malog dvorišta podnosi sve gore i gore pa okolina strada u napadima razularenih bijesnih ispada. Ne pomognu niti molitveni zagovori višim adresama, Mamić čvrsto drži uzde u Dinamu. Skypeovi i zoomovi su danonoćno upaljeni u Maksimirskoj 128 pa se javljanja iz doline Neretve prate u stavu mirno, s krajnjom pažnjom i strahopoštovanjem. Svaka rotacija, ne samo pušta li se neki igrač u Leipzig ili šalje na usavršavanje i čuvanje u zamrzivač Kajzerice ili hoće li se dati povišica klupskoj knjigovođi ili hoće li se neki penzionirani novinar povesti na kremšnitu kod Vinceka, svaki korak i svaka kupnja ide preko dislociranog lidera s druge strane granice. Postoji i teorija da jedan od pomoćnika Dinamovog trenera često pričvršćuje bubicu u uhu za vrijeme utakmice…
Nakon razlaza s Dinamom, Svetina pobijedio Mamićevog kandidata
Sarkastični je hir hude sudbe da je Dinamo najveće sportske uspjehe u modernoj eri ostvario upravo dok je tvorac spriječen sve to uživo promatrati i špancirati bijelim svijetom hvastajući se svojim remek djelom o čijoj se kreaciji očekuju neka nova izvješća i drukanja nekih drugih protagonista. Zasad Mamić govori o sucima s kojima je žderao i lokao, vodio na Burj i kupovao skupocjene satove a koji su ga poslali u zatvor, dok kao u broncu zaliven šuti o politici i biznisu, biznisu kao eufemizmu za živopisne aktivnosti opasnih tipova. Nije tajna da Dinamovi milijuni od UEFA-inih nagrada, mogućnost participacije u izgradnji novog stadiona i prihodi od prodaje igrača izazivaju sline kod mnogih. O tome Mamić niti slova, boji li se nepredvidivi galamdžija ili taj arsenal čuva za konačnu bitku?
Nekad je s Mamićem u Dinamu bio i sasvim lijepo surađivao Tomislav Svetina, ambiciozni, lucidni i marljivi zagrebački odvjetnik širokog kruga interesa, poznanstava i raznoraznih relacija. Prije tri godine se razišao s Dinamom / Mamićem, u ambijentu nerazjašnjenih odnosa i pod krinkom izvjesne intrige obmotane zagonetnim detaljima. Svetina nije oklijevao niti zastajkivao, kandidirao se i pobijedio na izborima za predsjednika Zagrebačkog nogometnog saveza a odnedavno je i izvršni direktor HNS-a. Formalno je dobio Mamićevog kandidata u borbi za ZNS i oficijelno glasi za oštru Mamićevu opoziciju, pravog disidenta službene maksimirske ideologije i čovjeka ispranog od istočnog (Zagreba) grijeha premda se potiho, na marginama odbačenih kadrova pred reciklažu, znaju čuti i i oćutiti teze da je cijeli razlaz s međugorskim desperadom samo pedantno uvježbana i odigrana predstava za publiku kojoj zna odlutati pažnja u nevažnom smjeru. Planovi i finalna Svetinina adresa se još ne naslućuju a nije posve niti upotpunjena krošnja njegovih oslonaca u putanji prema izvoru najjače svjetlosti. Na nedavnim izborima u Savezu sportova grada Zagreba (SSGZ) Svetina je sudjelovao kao član Upravnog odbora ali je praktično nosio i kanalizirao kampanju
Vjekoslava Šafranića za predsjednika nasuprot Branimira Bašića iza čije se nominacije nalazio tim akreditiran pod okriljem zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Svetina i ekipa, te nedužni usporeni borilački as Šafranić, su glatko slavili u toj slikovitoj utakmici kroz koju su se jasno nazirali obrisi stvarnih odnosa i drevnih neuzdrmanih nepisanih savezništava za stolom gdje se odlučuje kamo imaju ići gradske pare. Odvjetnici imaju jednu vrašku prednost pred ostatkom društva u raznorodnoj džungli sporta i sportaša, intelektualno su nadmoćni, čitaju i mala slova ugovora, govore jezike, ne poznaju nacionalne i svjetonazorske barijere, socijalno su adoptivni i govornički uvježbani, teatarski raspoloženi i uvijek na raspolaganju, uvijek s prigodnom anegdotom, sočnim tračom i toplom ljudskom riječi. Svetina je odvjetnik, a fiškalijom kao matičnim zanatom se mogu podičiti i Gianni Infantino i Aleksander Čeferin, Švicarac na čelu FIFA-e odnosno Slovenac kao šef UEFA-e, sve momci u zlatnim godinama oko 50-te, baš kao i još jedan iz branše Saša Pavličić koji je popularnost stekao kao disciplinski sudac HNS-a odakle je ispraćen voljom privremeno nedostupne braće nakon kazni upućenih prema Maksimiru a regionalnu reputaciju kao disciplinski sudac ABA Lige. Upravo s grupom istomišljenika ima na radaru preuzimanje Cibone a vrlo vjerojatno danas sutra i Hrvatskog košarkaškog saveza.
Šef rukometa Zoran Gobac pomogao Šafraniću
Bez obzira na brutalan 66:24 poraz od Šafranića odnosno ekipe oko ex karatista kojoj je glavni ritam tukao Svetina kao operativac, u metropoli dugoročno nade polažu u Tomaševićeve borbenu postrojbu po pitanju sporta kojoj je na čelu mladi ekonomist Goran Đulić. Zasad relativno nepoznat široj javnosti, vjerojatno je programiran za jedno od vodećih mjesta u sustavu gradskog sporta, možda kao Pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade kad i ta kancelarija bude provjetrena od personala starog režima ili možda i kao glavni tajnik upravo SSGZ-a. Već je u vrlo važnoj Ustanovi za upravljanje sportskim objektima a jedan je i od režisera spuštanja budžeta SSGZ-a s 135 na 115 milijuna kuna za 2022. godinu. Onaj tko drži dlan na crvenom telefonu s gradonačelnikom i crvenom gumbu na blagajni za potrebe sporta te ima uvid i kreira poslovanje Doma sportova, Košarkaškog centra Dražen Petrović, stadionom NK Zagreb, Jarunom, Bundekom, žičarom i stazama na Sljemenu te još ponekom atraktivnom lokacijom svakako je dugoročno jedan od najvažnijih ljudi u gradu.
I u kampanjama Mateše u HOO-u i u nekoliko puta spomenutim izborima za SSGZ (ex ZŠS) iza isturenih aktera nazire se dobro poznata silueta Zorana Gopca, neokrunjenog rukometnog kralja, čovjeka upoznatog sa svima i svačime, radnog obujma od razminiravanja do trgovine plinom. Kad su se Šafranić i Bašić mjerkali mačevima Gobac je poslao pola svog kluba i reprezentacije da iz prvih redova podupru Šafranića a i s par brojeva u memoriji mobitela je obrisana prašina. Njega kao saveznika Tomašević ne bi smio precijeniti ali još manje kao rivala podcijeniti, što je prva runda u boju za Savsku vrlo očigledno dokazala.
Novac za sport u gradskim, županijskim i nižim tijelima lokalne samouprave ima važnu proračunsku dimenziju a sustav zapravo iskonski čezne za privatnim kapitalom.
Svojevremeno je kao svjetionik figurirao Emil Tedeschi koji je razvio nadmoćnu košarkašku filijalu svog internacionalnog korporacijskog biznisa ali se povukao prema sunčanoj strani Alpa nakon jednog od sukoba s tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Danas opet ima naznaka da bi radije u Hrvatskoj zaigrao na kartu jake klupske zagrebačke košarke i da bi rado u Areni gledao Euroligu u ruhu svojih narančastih dresova. Dobar je i s Tomaševićem.
Govoreći o košarci i govoreći o advokatima, ne valja preskočiti Beograđanina Miodraga Miška Ražnatovića. Posrijedi je najmoćniji čovjek hrvatske košarke. Arkanov rođak u poslovnom planeru imao je i ima upisana imena Sandro Nicović, Lukša Andrić, Leo Radošević, Tomislav Zubčić, Luka Babić, Lovro Mazalin, Filip Kraljević, Andrija Žižić, Željko Drmić, Dario Šarić… Drži i menadžerski kanalizira karijere cijelom nizu mladih košarkaša za koje još uvijek tinja nada da će jednog dana zablistati u punom sjaju. Krah klupske i reprezentativne košarke ipak nije Miškovo maslo, ne, on je samo adresa kojoj se najradije obrate tate i mame čim im se sin prvi put obrije. Svi kao u Mesiju gledaju u čovjeka koji će kao impresario i pravni zaštitnik MVP-a NBA lige Nikole Jokića iz Denver Nuggetsa uskoro potpisati najveći ugovor u povijesti ovog sporta – 240 milijuna dolara za 5-godišnju vjernost.
Foto: Tomislav Svetina (HNS, Zagrebi)
Objavljeno 5.1.2022.
