Prosvjed udruga Biom i Zelena akcija 2020. ispred MZOE, nakon izbijanja afere Krš-Pađene (foto: Zelena akcija)
Iako podržavaju obnovljive izvore energije, ekološke udruge upozoravaju da vjetroelektrane “moraju biti postavljene na pravim mjestima” i zalažu se za bolji sustav procjene njihovog utjecaja na okoliš, a posebice na ptice. Profesor sa zagrebačkog FSB-a Neven Duić vatreno zastupa podizanje novih vjetroagregata i upozorava – “ako se ne riješimo fosilnih goriva i ne zaustavimo klimatske promjene, nestat će sve ptice!”
Piše: Saša Paparella
Investitori u vjetroelektrane nisu zadovoljni brzinom državne administracije, pa je i Milenko Bašić i C.E.M.P.-a, optuženik iz ‘afere vjetroelektrane’, u svojim rijetkim istupima, ljut što mu se spočitava “pogodovanje” od strane države kroz sustav poticaja, podsjećao da je “projekt vjetroelektrane Krš – Pađene, pokrenut 2003., kad su napravljene prve studije zaštite okoliša, izgrađen i pušten u rad nakon skoro 17 godina peripetija i ‘pogodovanja’, dok su drugi projekti, koji su kasnije započeli razvoj kroz taj period, zauzimali mjesto koje je Krš Pađene trebao imati te tako dodatno prolongirali njegov razvoj, dok preostala tri projekta u vlasništvu C.E.M.P.-a nikada nisu uspjela niti doći u fazu izgradnje zahvaljujući navodnim pogodovanjima”.
I dok za Bašića možemo razumjeti da zbog situacije u kojoj se nalazi ne želi razgovarati s novinarima, nažalost nismo se uspjeli naći niti s već spomenutim članovima obitelji Ćurić- Ćurković, jednim od pionira biznisa s vjetroelektranama (VE). Ti poduzetnici, iza kojih je nekoliko vjetroelektrana, većinom u općini Gračac, na kraju su nam odgovorili pisanim putem, no učinili su to dosta općenito. “Europa ima velike ambicije do 2050. postati prvi klimatski neutralan kontinent…Hrvatska ima veliki energetski potencijal. Sva postrojenja zakonom su određen interes RH, izgradnjom se doprinosi da budemo bliži međunarodnim obvezama povećanja udjela OIE kao i smanjenju ovisnosti o ruskom plinu…Nadamo se da će se administrativna procedura izdavanja dozvola kao i brzina realizacije projekta od samih početaka pojednostaviti što je u interesu ne samo investitora već i Hrvatske i Europe”, navodi se u odgovoru.
‘Ćurković je heroj’
I dok se njihovi kritičari ljute na odnos prema lokalnoj zajednici ali i na sustav poticaja na kojem su Ćurkovići profitirali, dio ekologa ne misle o tom investitoru baš ništa loše. Štoviše. “Ćurković je za mene heroj!”, rekao nam je po okončanju intervjua Neven Duić, profesor sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB). “Ljudi poput Ćurkovića čine Hrvatsku energetski nezavisnijom i smanjuju rizik da se sljedeće zime svi smrznemo zbog rata u Ukrajini, a također ublažavaju posljedice klimatskih promjena. To je win-win situacija”, kaže Duić, stručnjak za energetsko planiranje, analizu energetskih sustava i klimatske promjene.
Upitan o navodno neprimjereno visokim državnim poticajima, Duić kaže: “To je nikakav novac u usporedbi s onim što Hrvatska daje fosilnim gorivima – donedavna je to bilo 5 posto BDP-a, a sada se subvencija fosilnim gorivima popela i do 10 posto BDP-a. Dakle to je nemoralno pitanje. Da, nama su trebali ti poticaji da pokrenemo sustav, sigurno nisu bili savršeni, no tehnologija je brzo napredovala i to je zanemariv i potpuno opravdan trošak u odnosu na ono što smo time dobili”. Komentirajući ‘aferu vjetroelektrane’, Duić dodaje – “stvorili smo sustav koji vodi prema korupciji, jer vam treba 60 dozvola, a onda se stvori afera i počnu se kritizirati OIE… To se dogodilo jer u Hrvatskoj ništa ne možete napraviti legalno – zakoni su napisani tako da su međusobno u sukobu. Činjenica je da ne možemo bez dozvola, ali one se mogu koncentrirati, da budu transparentne, da ih bude malo i da ne ovise o korumpiranim političarima nego o transparentnoj proceduri i objektivnim pokazateljima. Trebamo se okrenuti principu ‘sve što nije zabranjeno je dozvoljeno’, umjesto sadašnjeg “sve što nije eksplicitno dozvoljeno zabranjeno je’. Rješenje je jednostavno – napravimo investitorima one stop shop i riješili smo problem. Dajmo im da ozbiljno prezentiraju projekte, a ne da troše svo vrijeme na skupljanje nekih dozvola”, kaže Duić, neovisni stručnjak koji nije angažiran niti na jednom pojedinačnom projektu gradnje VE.
‘Protiv vjetroelektrana bori se lobi fosilnih goriva’
Duić je vatreni zagovornik OIE i nezadovoljan je kad mediji – ponekad možda i uz sufliranje pripadnika lobija fosilnih goriva – forsiraju neke loše priče o ‘obnovljivcima’, primjerice – što će biti s vjetroturbinama kad prođe njihov relativno kratki životni vijek od 20 godina? Koliko su one ekološki prihvatljive ako ih se ne može razgraditi?
“Repowering se radi kad elektrana više nije pogodna za rad ili je njena ekonomika postala lošija, pa se ide u zamjenu novijom tehnologijom. Tada već imamo ispitanu lokaciju s infrastrukturom. Na istom prostoru, s manjim brojem stupova, možete dobiti i po nekoliko puta veću količinu energije, iako to u našem reljefu može biti problem jer je primjerice veće lopatice teško dovesti, pa ponekad treba raditi dodatnu cestu. Stupovi se rade od metala koji se reciklira, problem je isključivo s lopaticama. Njih se doduše može zakopati, one su inertne i neće zagaditi tlo. Kako vrijeme ide proizvođači su postali svjesni da mediji jako inzistiraju na tom problemu pa sada proizvode lopatice koje se mogu reciklirati. Prisjetimo se, tako je bilo i kad su mediji kobalt proglasili lošim jer ga kopaju djeca u Kongu. U pozadini su bili fosilni lobiji. Sada smo kobalt zamijenili željezom, a djeca u Kongu umiru od gladi jer su ostala bez posla, iako je problem bio u svega pet posto onih divljih rudnika. Tako ćemo riješiti i problem lopatica. Iako mislim da je puno veći problem primjerice zagrebački Jakuševac, riješimo prvo njega pa se brinimo o lopaticama”, kaže Duić.
Neven Duić (foto:www.oie.hr)
“Za nas je veći problem i to što je zbog sporosti domaće birokracije cijena energije previsoka. Imamo 10 Gigavata spremnih projekata, a nadležni ih puštaju na kapaljku, iako bi nam trebao jedan dodatni Gigavat vjetra i dva Gigavata solara. Cijeli proces energetske tranzicije kod nas je jako usporen, skoro zaustavljen, da nije tako Hrvatska bi mogla relativno brzo postati 100 posto obnovljiva država, a najkasnije do 2050. dokad i imamo rok da to napravimo. Bilo koja plinska investicija prolazi bez problema, koči se energetska tranzicija što koristi plinskom lobiju. Ne trebaju nam dugoročno fosilna goriva, a plinske bojlere trebamo zamijeniti s dizalicama topline. Država subvencionira plin da bi se spasio taj sektor. Realna cijena u domaćinstvu trebala bi biti triput veća, a onda više nitko ne bi instalirao plinske bojlere, krenulo bi se rapidno u tranziciju. No taj sektor nema budućnosti jer cijena plina nikad neće biti tako niska kao što je bila”, upozorava profesor Duić.
‘U interesu klime je da investitori dobro zarađuju i ulaže u OIE’
Kad je cijena električne energije narasla, investitori su počeli izlaziti iz sustava poticaja kako bi prodali struju na tržištu, a što je dio javnosti dočekao s kritikom. “Pa to je zapravo fenomenalna stvar! Ja sam sudjelovao u pisanju zakona iz 2007. i stvaranju sustava, kad smo to radili nismo se nadali tako pozitivnom efektu, mislili smo da će njima subvencije trebati pokrivati svih 12 godina, no sada se pokazalo da su moderne tehnologije sve bliže tržišnom okruženju. Znam, neki se bune jer su ostali bez jeftine struje i našli su se nezgodnoj situaciji, no generalno gledano to je dobar pokazatelj. Zbog bankabilnosti projekata i kamatnih stopa bolje je da imamo sustav poticaja, jer su kamate tri do četiri puta niže ako imate garantirani prihod kakav su investitori u VE dobili preko HROTE-a. U Engleskoj su poticajne cijene postale negativne pa investitor plaća državi, jer je ušparao na kamati. Tamo primjerice nije moguće izaći iz sustava poticaja, a mi kad smo pisali zakon nismo računali da bi se to moglo dogoditi. Trebalo bi poticaje početi pretvarati u koncesiju, pa da investitor u nekom trenutku počne plaćati državi”, smatra Duić.
“Što se tiče ekstraprofita, ja bih rekao da je to jako pogrešno gledanje na stvari – nama je u interesu da investitori dobro zarađuju i nastave ulagati o OIE jer to je u interesu za klimu i te procese treba ubrzati. Svaka VE je zlato za Hrvatsku. A kod fosilnih goriva sav profit koristi se za loše stvari, za usporavanje energetske tranzicije pa bi njima trebalo dodatno oporezivati ekstraprofite”, dodaje.
Upitan za buku koju stvaraju VE, Duić kaže: “na 10 metara je bučno, a na 300 metara ste na 45 decibela, što je nivo buke tihe sobe. Ako stavite granicu na 500 metara nema niti govora o negativnim utjecajima na ljude. Pogotovo jer u Hrvatskoj nema niti jedne pozicije gdje vjetar puše non-stop. To je jedan od argumenata koji fosilna industrija masovno koristi protiv vjetroelektrana”.
Duić u razgovoru često spominje ‘fosilni lobi’, “koji će izgubiti zbog energetske tranzicije. Postoji dosta istraživanja koja potvrđuju da novci za ocrnjivanje OIE u medijima dolaze s te strane, jer fosilni lobiji gube svoj biznis okvir. Vidite kako smo nakon Montrealske konvencije počeli brzo rješavati problem ozonske rupe, koja se otada znatno smanjila. Zabranili smo plinove koji uništavaju ozon i zamijenili ih drugima, a lobi je to prihvatio jer ista industrija koja je ranije proizvodila loše plinove sada proizvodi one dobre, tako da nismo dirali njihov biznis model. Kod klimatskih promjena je malo drugačije, da bismo spasili klimu moramo kompletno promijeniti energetiku i prijeći s fosilnih goriva na energiju baziranu na vjetru, solaru, dizalicama topline, električnim automobilima, a tu za fosilnu industriju nema mjesta i zato toliko napadaju OIE”.
Za ptice su veći problem pesticidi i mačke, nego li VE
Upitan za problem stradavanja ptica oko vjetroelektrana, profesor Duić kaže kako “VE nisu krive za nestanak ptica u Europi, krivi su otrovi koje masivno sijemo po poljima. Time se ekolozi tek sporadično bave, puno manje nego s VE. Taj broj ptica koje ugibaju je vrlo mali i da se izbjeći dobrim odabirom lokacija. Jako se puno o tome govori međutim ne govori se puno o drugim ljudskim djelovanjima koja ubijaju puno više ptica. Ubijemo ih na milijarde prozorima, autima, naše mačke ih ubijaju a govori se samo o vjetroelektranama. Stavio bih taj okvir malo šire – VE nam rješavaju značajan okolišni problem, a to su klimatske promjene. Ako se nastave, onda će nestati sve ptice. Oni koji stavljaju tih nekoliko ptica koje poginu na VE iznad opstanka svih vrsta i cijelog svijeta ne vide cijelu sliku, to je potpuno neznanstveno i pogrešno gledanje na stvari. U Europi je, procjenjuje se, nestala četvrtina ptica, i to uglavnom zato što smo pobili sve insekte. Kad sam bio mlad, nakon puta do mora šajba automobila bi vam bila puna insekata. Danas ih više nema i naše ptice umrle su od gladi. Mi smo devastirali ptičji fond, a 90 posto istraživanja o stradanjima ptica daje se onima koji broje mrtve ptice oko vjetroelektrana. Jedno sasvim neznanstveno istraživanje koje sam napravio dovelo me do zaključka da ptica koja umre na vjetroelektrani ima 10.000 puta veću medijsku pažnju od one koja umre od trovanja na poljima”.
Upitan o zaštiti ptica, investitor u prvo domaću VE Tonći Panza iznosi neke ideje. “Mi smo neke propise o pticama prepisali iz Škotske, s kojom nemamo veze. Fali nam sustavno promišljanje. Imamo 18 godina istraživanja i studija na okoliš, koje nitko ih nije objedinio, analizirao i na osnovu njih donio neke zaključke i propisao mjere, nego su se mjere prepisivale od EU. Mi znamo da nema većih problema s pticama, inicirali smo u okviru HGK da skupimo te analize, ali zbog otpora nismo uspjeli, I to zato jer neki žive od toga. Znate, studije koje se koštale stotinjak tisuća kuna popele su se na tri do četiri milijuna kuna. Osim toga, pa neće onaj koji od njih živi reći da nešto više ne treba, jer time sebi samome smanjuje posao! Predlagao sam da te novce uplatimo na zajednički račun i da onda resorno ministarstvo napravi jednu generalnu studiju i kaže gdje se što može a što je može, ali to nije prošlo”, kaže Panza.
Biom – ‘da’ vjetroelektranama, ali pod nekim uvjetima
Vjetroelektrane prije ishođenja akata za uporabu građevine moraju ishoditi i izraditi niz dokumenata, među njima i Studiju utjecaja na okoliš koja obrađuje sve okolišne aspekte na koje bi VE mogla imati utjecaj. Sastavni dio studije utjecaja na okoliš je i provođenje monitoringa ptica prije izgradnje vjetroelektrane te obveza provođenja i analize utjecaja rada vjetroelektrane na populaciju ptica dvije godine nakon izgradnje i rada vjetroelektrana. Iako je uvjereni ekolog i vatreni promicatelj uporabe obnovljivih izvora energije, profesor Duić se ponekad nađe na suprotnoj strani od Bioma, važne zagrebačke ekološke udruge koja se također zalaže za VE, ali na neki drugi način od dosadašnjeg.
”Podržavamo vjetroelektrane, uz uvjet da su postavljene na pravim mjestima. U Biomu kroz bavljenje tom temom pokušavamo unaprijediti sustav procjene utjecaja na prirodu i okoliš – po našem mišljenju, studije utjecaja znaju biti stručno neutemeljene, a mi to u Hrvatskoj pratimo kroz problematiku utjecaja na ptice”, rekla nam je Željka Rajković, izvršna direktorica Bioma. Zbog takvog angažmana povremeno su izloženi kritikama da se protive obnovljivim izvorima energije, koje odbacuju.
Foto: Biom
Smatrajući da se pogodovalo određenim investitorima na štetu procjene utjecaja na okoliš i prirodu, Biom je u zadnjih desetak godina podigao osam tužbi vezano za vjetroelektrane, od kojih su dvije dobili na sudu, među kojima je i slučaj nesuđene VE Bila ploča na Pelješcu. “Tada smo imali sreću što je sutkinja bila voljna saslušati argumentaciju o stručnoj neutemeljenosti studije, što njeni kolege uglavnom ne rade. Prema našem iskustvu u takvim upravnim sporovima suci uglavnom gledaju samo proceduralne greške, zbog čega je sud obično slaba karika. Te naše tužbe su ipak utjecale da studije budu bolje”, rekla nam je Željka Rajković, koja kao trenutno najveći problem ističe način na koji su odobrene izmjene zahvata za dvije trenutno najveće vjetroelektrane, VE Senj i VE Krš-Pađene.
“U slučaju izmjene zahvata VE Senj došlo je do potpunog ignoriranja okolišnog postupka propisanog Zakonom o zaštiti prirode, odnosno u posljednjoj izmjeni VE Senj uopće se nije zatražilo mišljenje nadležnih tijela za zaštitu prirode. To smatramo grubim kršenjem propisa i uvođenjem pogubne prakse ignoriranja zakonskih postupaka. Što se tiče VE Krš-Pađene, za tu VE nikada nije provedena procjena utjecaja na prirodu. Za izmjenu te VE prvo je procjena bila propisana, no, nakon nekoliko mjeseci Ministarstvo je poništilo svoje rješenje i reklo da procjena više nije potrebna, što smatramo koruptivnom radnjom. I prije izbijanja afere Vjetroelektrane smo javno izrazili zabrinutost zbog odluke HBOR-a o financiranju izgradnje VE Krš-Pađene, nakon čega je C.E.M.P. podigao SLAPP tužbu protiv nas. Trebalo je 525 dana i izbijanje afere Vjetroelektrane da C.E.M.P. povuče tužbu, a njegov vlasnik Milenko Bašić je kasnije i pobjegao u BiH”, podsjeća Željka Rajković.
Željka Rajković, Biom
Cijena elaborata porasla na nekoliko milijuna kuna
“Problem je i u sastavu stručnih povjerenstava za studije, gdje nerijetko sjede ljudi koji nisu stručni, pa resorno ministarstvo propušta neke studije koje nemaju smisla, a druge ne mogu proći. S druge strane, olako se tvrtkama dijele ovlaštenja za izradu studija, njihovo se znanje skoro uopće ne provjerava”, dodaje Luka Škunca, Biomov stručni suradnik za analizu podataka. Njegov kolega Mate Zec ističe kako je “Hrvatska ulaskom u EU postrožila uvjete za dobivanje dozvola, no u međuvremenu je tehnologija napredovala, projekti su izmijenjeni na način da su pojedinačne vjetroturbine mnogo veće i drugačije raspoređene u prostoru, a neki investitori se još pozivaju na studije koje su procjenjivale izvorno projektirane zahvate – s vjetroturbinama manje visine i opsega lopatica, na različitim mikrolokacijama, a to znaju biti i studije stare 10 godina. Problemi se nastavljaju i kad sagradite VE, jer onda treba provoditi monitoring o utjecaju na ptice i ostalu prirodu, ali bez jasnog plana što napraviti s rezultatima tog monitoringa. Rezultati uglavnom nisu javno dostupni, a kad se negdje utvrdi stradavanje, institucije se izmotavaju kako utvrditi njegovu značajnost i tko može narediti operatoru vjetroelektrane da uvede mjere ublažavanja. Te mjere mogu biti prilično jednostavne, kao što je zaustavljanje turbina pri prolasku ptica, ali uglavnom predstavljaju određeni gubitak za investitore”, kaže Zec.
U slučaju većih šteta po okoliš, moguće je i trajno zaustavljanje određenih gašenje vjetroagregata, no ta se mjera zasad u Hrvatskoj još nije spominjala. “Kako bilo, i o projektima i o eventualnim mjerama ublažavanja bi trebali odlučivati Uprava za zaštitu prirode i Zavod za zaštitu okoliša i prirode, tamo sjede kompetentni ljudi, no premalo ih je i politika njihovo stručno mišljenje ne uzima u obzir kad joj ne odgovara. U takvim slučajevima umjesto struke, politika određuje što prolazi a što ne prolazi i onim investitorima koji nisu spremni poštovati zakone omogućuje da ih i zaobiđu, zaključuje Željka Rajković, izvršna direktorica Bioma.
Infografika: Bojan Crnić
U resornom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja pak kažu da “izradu studija o utjecaju zahvata na okoliš spada u stručne poslove zaštite okoliša može obavljati samo ovlaštena pravna ili fizička osoba koja posjeduje suglasnost Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za obavljanje tog stručnog posla. Studija predstavlja stručnu podlogu koja obuhvaća sve potrebne podatke, dokumentaciju, obrazloženja i opise u tekstualnom i grafičkom obliku, prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata i mjere zaštite okoliša u odnosu na zahvat, te po potrebi definira i program praćenja stanja okoliša. Mora biti izrađena na temelju najnovijih, vjerodostojnih i dostupnih podataka, a ovlaštenik koji izrađuje studiju odgovoran je za istinitost, točnost, stručnu utemeljenost i udovoljavanje propisanim zahtjevima u vezi s izradom i njenim sadržajem”.
Stiže VE Lički medvjed, vrijedna pola milijarde eura
Kako bilo, mnoge vjetroelektrane su i dalje na čekanju. U listopadu 2022. objavljeno je da kasne sva odobrenja za VE, koja izdaje Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja na čelu s Davorom Filipovićem.
No Hrvatsku tek čeka najveći projekt – VE Lički medvjed pokraj Otočca, udaljen manje od kilometra od granice Nacionalnog parka Plitvička jezera. Tamo se planira instalirana snaga od 425 MW (sve dosad izgrađene VE zajedno imaju snagu 983 MW). To je točno triput više od VE Krš-Pađene, više od Termoelektrane Plomin i tek nešto manje od HE Zakučac na rijeci Cetini, najveće domaće hidroelektrane. Ulagači su Nizozemci iz tvrtke Green trust, koji inzistiraju na transparentnosti i radu s lokalnom zajednicom (iako nam nisu odgovorili na upit). Na sastanku s predsjednikom Zoranom Milanovićem, rekli su da vrijednost ulaganja u tu vjetroelektranu doseže pola milijarde eura, a najavili su godišnju proizvodnju od jednog Teravatsata ‘zelene’ energije, što dostiže gotovo polovinu onog što sada proizvode hrvatske vjetroelektrane.
Nizozemci planiraju postavljanje 51 vjetroturbine čija će visina stupa biti u rasponu od 118 do 166 metara, dok će promjer rotora biti između 136 i 195 metara, a što znači da će vrh lopatice biti znatno viša čak i u odnosu na divove iz VE Krš-Pađene koje smo obišli. Za razliku od nekih drugih investitora, Nizozemci obećavaju prijateljski i korektan odnos s lokalnom zajednicom, pa tako planiraju osnovati fond koji će s iznosom od 200 tisuća eura godišnje podupirati lokalne održive projekte.
(kraj)
Prethodne tekstove možete pročitati u prvom, drugom i trećem nastavku
Serijal ‘Vjetroelektrane – spas za planet, problem za okolinu’ nastao je u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu od Gonga)
