Novinarstvo nisu odnosi s javnošću, politička propaganda ili oglašavanje proizvoda. Novinarstvo je usluga ljudima, a taj proizvod mora biti toliko odličan da ga javnost bude spremna platiti, rekao je Brey predstavljajući svoju knjigu Kvalitetno novinarstvo u jugoistočnoj Europi – Hrvatska
Piše: Miroslav Edvin Habek
”Novinari, ne samo u Hrvatskoj, žive u simbiozi, u balonu s politikom. Često su postali operativno slijepi i lažno pretpostavljaju da su njihovi vlastiti interesi u skladu s interesima čitatelja i slušatelja. Posljedično, ovi novinari pišu tekstove koji privlače pažnju i pozornost u vlastitoj medijskoj industriji i politici, ali ne i među svojom publikom”.
Najnovija je to kritika stanja u hrvatskom novinarstvu koju je prošli tjedan izrekao renomirani njemački novinar Thomas Brey, bivši voditelj regionalnog ureda moćne njemačke novinske agencije dpa za jugoistočnu Europu, predstavljajući svoju knjigu Kvalitetno novinarstvo u jugoistočnoj Europi – Hrvatska.
Novinarski tekst mora imati dodanu vrijednost
Na predstavljanju tog, usudimo se reći, iznimno zanimljivog štiva – svojevrsnog udžbenika namijenjenog mladim novinarima, studentima novinarstva te svima zainteresiranima za medije nije bilo, ako to uopće može još i začuditi, niti jednog novinara iz vodećih hrvatskih medija osim izvjestitelja Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hine). No, za Zagrebi.hr pokušat ćemo, uz dopuštenje autora za korištenje dijelova njegova govora, ukratko predstaviti tu knjigu i iznijeti njegove opaske o stanju u hrvatskom novinarstvu i općenito – u hrvatskim medijima.
Prije svega, dvojezična hrvatsko-njemačka knjiga u izdanju Zaklade Friedrich Naumann za slobodu – Zapadni Balkan ustrojena je kao zbirka tekstova i radna bilježnica za novinare, istaknuo je u ime izdavača Michael Roick. Apsolutno se lako složiti i s njegovom opaskom da se u u knjizi čitatelju ne nude prosvjetiteljski vrhunci u umijeću izvještavanja – ne daje se, primjerice, poduka o istraživačkom novinarstvu ali se, iznimno zanimljivo, trezveno i bez puno okolišanja prenose temelji novinskih standarda, postupaka potkrijepljenih teorijom i praktičnim primjerima, nažalost, lošeg izvještavanja hrvatskih medija. Pritom autor jasno ističe da novinarstvo nije ni filozofija, ni znanost, ni umjetnost nego zanat koji savjesno treba izučiti i obavljati.
“Novinari u klasičnim medijima kao i na novim digitalnim portalima natječu se s raznim izvorima informacija na kanalima društvenih mreža. Tu je velika masa korisnika u jednom pogledu superiornija od novinara – milijuni korisnika izvještavaju praktički u stvarnom vremenu. Ali što razlikuje ove novinare od ‘hobi novinara’ i ‘građanskih reportera’ na internetu? Profesionalni novinari ne izvještavaju samo o tome što se dogodilo, istražuju je li informacija točna i potpuna’’, kazao je Brey na predstavljanju.
Zaključio je i kako novinari ‘uređuju’ ono što se događa, korisnicima pružaju pozadinske informacije, odnosno pružaju orijentaciju daleko izvan stvarnog događaja. ”Novinari moraju braniti svoje najveće bogatstvo i iznova ga dokazivati – svoju vjerodostojnost, svoje povjerenje. Velika je razlika između informacija na internetu i provjerenih činjenica iz profesionalnih novinarskih izvora. To je dodana vrijednost koju ljudi koriste kada dobivaju informacije iz poznatih i pouzdanih izvora informacija”, poručuje Brey.
Pritom u svojoj knjizi navodi, upravo suprotno, konkretne primjere nenovinarske (uredničke) jednostranosti, nepotrebnog ‘administrativnog’ stila, izostavljanja nužnog konteksta , “nejasnih izvještaja koji čitatelja stavljaju pred nesavladivi zadatak” te objave popratnih fotografija koje često s tekstom nemaju gotovo nikakve veze.
Sve to radi na primjerima izabranih tekstova hrvatskih, kako ističe, očekivano poznatih i pouzdanih izvora informacija – uglednih medija poput Indexa, Hine, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Večernjeg lista, N1, RTL-a. Net.hr, Glasa Istre, Novog lista, T-portala i ostalih, iskreno i nenamjerno, izostavljenih medija.
Knjiga pokazuje što je, po općeprihvaćenim standardima, u hrvatskom novinarstvu pošlo po zlu
Njegova je kritika, pak, u brojnim primjerima dobro elaborirana iako je često, što bi moglo razveseliti neke od čitatelja, prilično otrovna prema novinarima i njihovim urednicima. Konkretno, u primjerima izvještavanja o prepucavanjima predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a u tekstovima Indexa i N1 Brey primjećuje stvari koje, onako izdvojeno, i neupućenim čitateljima mogu stvoriti osjećaj ‘susramlja’ zbog prizemnog novinarskog i uredničkog pristupa.
Index: ‘Milanović o suspenziji osječkih sudaca: Auuuu. Ma ajdeeeee.’
Brey: Kakav naslov!? Kakvu informaciju čitatelj može izvući iz ”Auuuu. Ma ajdeeeee”? Ni u samom tekstu ništa nije mnogo jasnije jer se ne objašnjava što zapravo znači suspenzija sudaca u Osijeku.
N1: ‘Iz HDZ-a odgovorili Milanoviću: Bu! Bu! Bu! Baš nas je zaplašio!’
Brey: U takvom naslovu nitko ne zna o čemu je riječ. Dvostruko je izvještavanje dosadno jer se objava s Facebooka navodi doslovno iako je prenesena u obliku faksimila. I dalje: kolokvijalni Bu!Bu! autoru se očito veoma svidio da je dodao još jedan Bu. Čak i da je riječ o sitnici, citat je na taj način krivotvoren.
Brey, nekadašnji agencijski novinar, pritom ne štedi ni Hinu – hrvatska novinska agencija česti je primjer njegovih kritika iako je, tijekom svog rada u Zagrebu, bio ‘podstanar’ upravo u njenoj zgradi.
Hina: ‘Capak: Izgledna registracija novog cjepiva.’
Breye: Naslov je dosadan jer iskaz (uskoro će biti registrirano prvo cjepivo) sadržava floskulu koju političari, stručnjaci i mediji već dugo ponavljaju. Dojmljiviji bi bio naslov poput ”Cjepivo dostupno svima”, ”Sve se stanovništvo može cijepiti” ili ”Hrvatska je naručila dovoljno cjepiva”. Mamac je vrlo formalan i nabrajanjem službenih dužnosti izvora (Capak) ne poziva na daljnje čitanje. Jezgra cijele priče (dovoljno cjepiva za sve) navodi se tek u drugom odlomku, zaključuje Brey.
Takvi primjeri, ali i s ponuđenim alternativnim konstruktivnim rješenjima kako pravilno napisati i prezentirati informaciju u knjizi mogu educirati i čitatelje izvan novinarstva, iako je podnaslov knjige “udžbenik za uvježbavanje novinarskih tehnika”, možda ipak malo preuzetan. Naime, kako i sam Brey ističe, novinarstvo je zanat koji se ponajbolje uči na terenu. Na temelju aktualnih tekstova iz hrvatskih medija pokazuje se što je po općeprihvaćenim standardima novinarstva pošlo po zlu i kako bi se to moglo bolje. “Ne igram sebe kao suca jer, naravno, nemam nikakvu novinarsku istinu. Umjesto toga, prilozi knjizi su pokazatelji u čemu leže problemi”, ističe autor.
‘Morate se iznova pitati – zanima li to moje čitatelje?’
Pritom, pažljivo, upozorava i na jedan od zapostavljenih, ali i ”vrištećih” problema u suvremenom novinarstvu – novinarski ego.
”Novinari moraju staviti potrebe i interese svoje publike u središte svog rada bez ikakvih ”ako” ili ”ali”. Morate se svaki dan iznova pitati, zanima li to moje čitatelje? Kakvu vam korist donose ove informacije? Jesu li teme dovoljno bliske ljudima. Nažalost, danas je još uvijek čest slučaj da se novinari žele istaknuti svojim tekstovima. Da žele potkrijepiti svoje političko mišljenje ili politički stav svog medija ili to uvijek iznova dokazati. Da žele utjecati ili čak ”educirati” svoju publiku” , ističe Brey i zaključuje: ”Novinarstvo nisu odnosi s javnošću, politička propaganda ili oglašavanje proizvoda. Novinarstvo je usluga ljudima. Novinarski proizvod mora biti toliko odličan da ga javnost bude spremna platiti.”
Thomas Brey (1953.) studirao je istočnoeuropsku povijest i komunikacije u Bohumu, Mainzu i Münsteru, a 1979. doktorirao je na Sveučilištu Bohum s radom o jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu i njegovoj recepciji u Njemačkoj. Od 1980. bio je urednik njemačke novinske agencije dpa u Essenu i Hamburgu, a od 1983. dopisnik dpa za balkanske zemlje sa sjedištem u Beogradu. Od 1993. bio je dopisnik u dpa-uredu u Beču, a potom i direktor ureda zadužen za događanje na Balkanu. Rukovoditelj regionalnog ureda za sve urede dpa u jugoistočnoj Europi bio je od 2012. do umirovljenja krajem 2018. Od 2012. Brey je i predavač političke znanosti i novinarstva na njemačkim sveučilištima i visokim stručnim školama.
Foto: M.E. Habek
(objavljeno: 29.5.2022.)
