Iako propis iz 2020. izričito zabranjuje postavljanje svjetlosnih reklama na križanjima, one ne samo da nisu maknute nego se postavljaju i nove, upozorava Boris Štromar iz Udruge Naše nebo, borac protiv svjetlosnog onečišćenja
Već dvije i pol godine zbog borbe protiv svjetlosnog onečišćenja zabranjeno je postavljanje reklama na križanjima, no u stvarnosti se toga malo tko kod nas drži, prokomentirao je stručnjak za svjetlosno onečišćenje Boris Štromar u studiju N1 televizije informaciju da je jedna tvrtka koja se bavi oglašavanjem na reklamnim panoima podnijela tužbu protiv suvlasnice jedne zagrebačke nekretnine. Dotična se, naime, skupa s ostalim stanarima pobunila protiv osvijetljenog reklamnog panoa od 50 četvornih metara vidljivog sa Slavonske avenije. pa sada tvrtka traži preko 20.000 eura za naknadu štete zbog izmakle dobiti.
“Tu reklamu odmah treba ugasiti! Nevjerojatno je da je do toga uopće došlo, jer ovdje se radi o zadiranju u privatnost. Pa ne može se takav svjetlosni plakat postaviti na 20 metara od prozora. Što je sljedeće?”, upitao se Štrtomar, podsjetivši da pravilnik iz 2020. izričito zabranjuje postavljanje svjetlosnih reklama na križanjima. “Od onda ne samo da se nisu makle one stare, nego se postavljaju i nove reklame. Te se tvrtke još i hvale s postavljanjem reklama na križanjima jer tu prođe po 100.000 vozila dnevno. Iako se time ometa sigurnost prometa, inspekcija odbija sve prijave. Komunalci su donijeli rješenje, ali se tu ne spominje Zakon o svjetlosnom onečišćenju iz 2019. i pravilnik koji je na snazi. Nažalost premalo ljudi zna da taj zakon postoji. Nadam se da će se građani osvijestiti da se mogu buniti protiv takvih stvari”, rekao je Štromar.
Sva umjetna rasvjeta je poremećaj ekosustava i izmjene dana i noći, utjele na regulaciju melatonina i pojačava opasnost od dobivanja raka. Treba ju stavljati tamo gdje je potrebno i intenziteta koliko je potrebno, a ne da na Tuškancu imamo više rasvjete nego li na Trgu bana Jelačića. Ako tamo noću nema prolaznika nema potrebe za tim svjetlima, treba ih ugasiti jer smanjuju bioraznolikost koje u gradu ionako nemamo puno. Zato zakon ima svjetlostaj, po kojem se u neko doba noći mora ugasiti svjetlo ili ga barem prepoloviti.
Potom, u Njemačkoj i Austriji nema na autocestama ni jedne svjetiljke, a kod nas su svi odvojci jako osvjetljeni što predstavlja sigurnosni problem jer iz mraka ulazite u veliko svjetlo, i onda opet odlazite u mrak. Ti odvojci se nalaze u prirodi gdje djeluju kao usisivač za kukce pa se u velikom krugu od okolnih 10 ili 20 km potpuno remeti ekosustav, a na tu se rasvjetu troši po procjenama 10 milijuna eura godišnje, rekao je gost.
Štromar je govorio i o svjetlosnom onečišćenju Petrove gore, prvog hrvatskog parka tamnog neba. “Tvrtka OIV tamo je postavila 65 metara visok osvijetljeni komunikacijski toranj mora imati jaka signalna svjetla, a postavljen je baš na jedinoj lokaciji dostupnoj za promatranja neba. Nisu pomogli apeli da signalna svjetla ne budu toliko snažna, a znakovito da je tvrtka koja ih je postavljala htjela staviti toranj na arheološki lokalitet, odnosno iskopinu samostana, pa ih je Ministarstvo kulture odbilo. Sada je Petrovoj gori suspendiran status parka tamnog neba, a vjerojatno će se i ukinuti, pa ćemo biti prvi na svijetu”, napominje Štromar.
sp
Foto: Ekorasvjeta.net
