Tvrtka Pavla Vujnovca nije uspjela u namjeri da od saborskog zastupnika Mosta naplati 20.000 kuna zbog njegovih izjava o načinu stjecanja bivšeg vojnog odmarališta te povezanosti PPD-a s Rusijom. Sudac je u ovom slučaju pravu na slobodu izražavanja dao prednost pred pravom na čast, dobar glas i poslovni ugled
Općinski sud u Zlataru u cijelosti je odbio zahtjev Prvog plinarskog društva (PPD) da mu saborski zastupnik Mosta Miro Bulj isplati iznos od 2.654,45 EUR/ 20.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. “Tužbeni zahtjev je neosnovan”, zaključio je sudac Damir Čižmek, koji potpisuje presudu sročenu na 13 stranica.
Bulj je tužen jer je 4. svibnja 2022. tijekom sjednice Hrvatskog Sabora iznio navode: “Nešto manje od 33 tisuće metara kvadratnih je prodano za nekakvih 140 eura, došlo je u vlasništvo PPD-a…”; “te skupine koje su dale za vrijeme ministra su to prodale, tj. privatizirale tvrtku koja je bila u državnom vlasništvu, sve je otišlo u ruke PPD-u. I onda se pozivate na ruski kapital”; “zbog čega je ovo zemljišne vrijedno 1000 eura, znači razlika je šest i po puta jeftinije prodana PPD-u, dana u vlasništvo nego što je stvarna, stvarna vrijednost”.
Riječ je o Turističkom naselju Baško Polje u Općini Baška Voda, kompleksu nekadašnjeg vojnog odmarališta o čijoj je privatizaciji naš portal lani iscrpno pisao pod naslovom Vlasnik PPD-a i prijatelji po diskontnoj cijeni kupili vojno odmaralište u Baškom Polju i izborili prenamjenu zemljišta.
Važnost prava na slobodu izražavanja
Važući relevantne čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane, pravo na čast, dobar glas, poslovni ugled i druga prava tužitelja, sud je utvrdio da tuženikove izjave, dane u kontekstu političke debate o pitanjima od javnog interesa, nisu prešle razinu koja bi opravdavala sankcioniranje tuženika u smislu naknade štete. Prema tome, “imajući u vidu težinu povrede i sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, sud utvrđuje da tužitelj nije pretrpio povredu prava osobnosti na ugled i dobar glas, čast, tvrtku te slobodu privređivanja u mjeri koja bi opravdavala
dosuđenje pravične novčane naknade, kao i da za samu povredu nije odgovoran pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti”.
PPD je u svojoj tužbi naveo da su te tvrdnje neistinite jer nije postao vlasnik bilo kakvih nekretnina. Tuže se i što ih Bulj “dovodi u direktnu vezu s Ruskom Federacijom u uvjetima rata s Ukrajinom i atmosferom opće netrpeljivosti prema Ruskoj Federaciji kao i svim subjektima koji imaju bilo kakve veze s Ruskom Federacijom”. Zato PPD tvrdi da im je “navedenim izjavama nanesena reputacijska šteta”.
Bulj je u svom odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da su “navodi tužitelja postupno paušalni i ničim dokazani. Tvrdi da je iz navoda tužbe potpuno nejasno gdje se to tuženik poziva na
tužitelja i ruski kapital, a posebice u kojem se to i kakvom negativnog kontekstu spominje. Navodi i da se spominjanje ruskog kapitala i tužitelja u medijima događa učestalo već godinama. Osim toga, PPD, njegove vlasnike i direktore se spominjalo i u vezi medijski iznimno popraćenog spornog ulaganju u turizmu, poput gradnje hotela u Postirama, pa se tako u i vezi s predmetnim zemljištem u Baškom
Polju pojavljuju i osobe i tvrtke koje su povezna s ovdje tužiteljem ENNA grupom, a koje je dio i PPD”.
Dakle, čak i da bi bilo točno da bi tuženik spominjao tužitelja u kontekstu povezanosti s ruskim kapitalom, jasno je, tvrdi Bulj, kako se tužitelja “već duži period u nizu medijskim tekstova i tema povezuje s ruskim kapitalom, pa su tvrdnje da bi tužitelju čast i ugled bili zbog toga narušeni i povrijeđeni zbog navoda tuženika potpuno neosnovane i nelogične”. Nadalje, Bulj navodi kako je on saborski zastupnik koji je od građana RH izabran na izborima već u trećem mandatu za redom, “a kao saborski zastupnik ima i imunitet i pravo i dužnost raspravljati o temama koje su od interesa javnosti. Navodi da bi ograničavanje rasprave saborskih zastupnika ne teme od javnog interesa bilo suprotno načelu slobode izražavanja koje je zajamčeno kako Ustavom RH, tako i praksom Europskog suda u ljudska prava te Ustavnog suda RH”.
‘Tezgarenje s ruskim kapitalom’
Kako stoji u presudi, “tuženik u svom govoru doista izrijekom ne tvrdi da bi ruski kapital bio u kapitalu tužitelja ali, među ostalim navodi: “Te skupine koje su dale za vrijeme ministra su to prodale, tj. privatizirale tvrtku koja je bila u državnom vlasništvu, sve je otišlo u ruke PPD-u. I onda se pozivate na ruski kapital. Pa čiji je to kapital kolege iz HDZ-a i ostale koje vam daju potporu i koje vas plaćaju? Čiji je kapital Josipa Jurčevića glavnog ???… Ja postavljam pitanje izravno Andreju Plenkoviću da li je upoznat s ovim slučajem, postavljam pitanje što je poduzeo da l’ je zaštitio ovo značajno zemljište u Baškoj Vodi, zaštitio interese Republike Hrvatske. Ili je štitio interese tih organizacija koje su im eventualno, ili sponzori jer kad već često spominjete ruski kapital…”
Po ocjeni suda, takve izjave doista impliciraju povezanost tužitelja s ruskim kapitalom i to u kontekstu ‘tezgarenja’, odnosno stjecanja predmetnog zemljišta po šest i pol puta nižoj cijeni od stvarne. U notornim okolnostima ruske agresije na Ukrajinu, takve izjave su, po ocjeni suda, objektivno podobne da naruše ugled tužitelja te predstavljaju štetnu radnju.
U vezi štete koju je tužitelj pretrpio, članica uprave PPD-a Antonija Glavaš navodi da takvi iskazi teško vrijeđaju sve članove tog društva, zaposlenike; to ih pogađa jer nije istinito ali im se ipak postavljaju pitanja, i od strane poslovnih partnera, ima li što u tome. “Prilično je neugodno kad npr. na poslovnom sastanku u Mađarskoj prvo pitanje bude da li to oni kupuju zemlju u Baškoj Vodi, a na što moraju objašnjavati da to nije istina, da se društvo time ne bavi već da je to nekakva privatna priča gospodina Vujnovca”, rekla je Glavaš.
Članica uprave PPD-a Ivana Ivančić dodala je da su ugovor s Gazpromom imali kao što su ga imala i druga društva koja se bave ovim poslom, odnosno sva vodeća društva u regiji. Što se tiče društava u regiji, odnosno, Hrvatske, Srbije, Austrije, djelomično i Italije, Gazprom Rusija je imao gotovo 70 posto udjela u dobavi plina tim društvima. S obzirom na kasnije događaje, odnosno rat u Ukrajini, i oni su se, kao jedno od vodećih društava u tom poslu, nastojali odmaknuti od tog dobavljača, do čega je i došlo u studenome prošle godine. Radilo se o čisto ugovornom odnosu, odnosno kupovini plina od Gazproma, a nikakvog “ruskog kapitala” u društvu PPD nije bilo. Upravo zato ih takve priče smetaju, ne samo kao društvo, već i kao zaposlenike koji zbog toga imaju i privatnih neugodnosti, rekla je Ivančić.
Osim opisanih neugodnosti, društvo nije imalo zbog takvih natpisa nikakvih financijskih šteta, odnosno nije raskinut niti jedan ugovor zbog toga. Strani partneri stalno provjeravaju podatke o njima, guglaju, i onda se pojavljuju takva pitanja. Zaposlenici društva nisu postavljali posebna pitanja o tim natpisima ali razgovaraju o tome uz kavu, a oni kao uprava nastoje smirivati situaciju i objašnjavati da to nije istinito. Ugovor s Gazpromom Rusija potpisali su 2017., a te priče o ruskom kapitalu su se u medijima počele pojavljivati negdje 2018., 2019., kako im je rastao prihod. U društvu imaju i odjel koji se bavi praćenjem takvih medijskih objava. Zna da su reagirali na neistine objave; ne zna točno koliko su demantija ili tužbi pokrenuli zbog toga ali zna da su nakon ruske agresije odlučili da će reagirati na svaku takvu objavu. Nakon ruske agresije na razini EU doneseno je već deset paketa sankcija protiv Rusije ali niti jedan se ne odnosi na trgovinu plinom te ona i dalje nije zabranjena u odnosu na rusko tržište.
Sud je ocijenio relevantnim da se i prije spornog tuženikovog govora u Saboru, u medijskom prostoru već nekoliko godina i to redovito, s tužiteljem povezivao “ruski kapital”; da je tužitelj, kao i svi relevantni
trgovci plinom u Hrvatskoj i regiji, s ruskim društvom Gazprom imao ugovor o kupnji plina; da je tužitelj nakon ruske agresije na Ukrajinu počeo sustavno reagirati na sve takve medijske objave te da tužitelj zbog tuženikovog govora ipak nije pretrpio nikakvu imovinsku štetu, odnosno da nije došlo do gubitaka poslovnih partnera, raskida ugovora niti financijskih šteta.
S druge strane, sud ima u vidu i slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčenu odredbama Ustava RH, navodi se u presudi.
Veze s HDZ-om
Bulj u svom iskazu navodi da mu je kao saborskom zastupniku dužnost da u Saboru i prema javnosti artikulira teme i informacije koje do njega dođu, a za koje smatra da su društveno važne. U tom svojstvu i na takav način održao je i navedeni govor u Hrvatskom saboru te kod tog govora u cijelosti ostaje, kod svake rečenice. Sve se to spominjali i prije kroz medije, a on je po toj svojoj dužnosti to posebno naglašavao u govoru, očekujući da će se i nadležne institucije, DORH, USKOK, time konačno početi baviti ali to se nije još dogodilo, barem on o tome nema nikakvu informaciju. U tom je govoru spomenuo PPD ali u bitnome je problematizirao ulogu Pavla Vujnovca, Josipa Jurčevića, Zorana Gopca i ostalih koji su povezani ne samo s društvom PPD već i ostalim društvima i političkim strankama, prvenstveno HDZ-om, i koji su u biti, na taj način došli do tog zemljišta. O tome se pisalo i spominjalo u medijima, do njega kao saborskog zastupnika su dolazili i ljudi te mu govorili što se događa s tim zemljištem. Iz svega toga je zaključio da se uvijek radi o istim ljudima, odnosno Pavlu Vujnovcu, Jurčeviću, bivšem visoko pozicioniranom djelatniku SOA-e, Gopcu, te da se sve događalo preko raznim firmi s kojima su oni bili povezano.
Tužitelj je društvo, kao što je vidljivo iz medijskih objava, vrlo poznato u javnosti, po svojoj temeljnoj djelatnosti (trgovini plinom), brzom gospodarskom rastu, a i ulaganjima u druge djelatnosti, pa i u turizam i nekretnine. Uslijed toga je razumljivo da i do tuženika dolaze razne, pa i neprovjerene, informacije. Konkretne tuženikove izjave u pogledu stjecanja nekretnina su očito pogrešne. Tuženik je te informacije mogao i provjeriti uvidom u zemljišne knjige koje su javne i dostupne svima, pa i njemu. No, iz njegovog iskaza proizlazi da je on u tom govoru “spomenuo PPD ali u bitnome je problematizirao ulogu Pavla Vujnovca, Josipa Jurčevića, Gopca i ostalih koji su povezani ne samo s društvom PPD već i ostalim društvima i političkim strankama, prvenstveno HDZ-om, i koji su u biti, na taj način došli do tog zemljišta”. Imajući u vidu da je Pavao Vujnovac predsjednik uprave tužitelja i “vlasnik” njegovog osnivača ENERGIA NATURALIS d.o.o.; da su on, Ante Bračić, Zoran Gobac, Josip Jurčević, Romeo Krešić i Damir Spudić osnivači/ članovi društva Adria Baško Polje d.o.o. (kupca predmetnih nekretnina) te da je Josip Jurčević član uprave – direktor tog društva, nepobitno je da povezanost tih fizičkih i pravnih osoba postoji. Sukladno tome, po ocjeni ovoga suda, tuženik u spornom govoru nije postupao ni s namjernom, a ni nepažnjom u smislu štetne radnje kojom bi se baš tužitelju uzrokovala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti.
Budući da je PPD u cijelosti izgubio parnicu, naloženo mu je da Bulju na ime naknade troškova postupka plati 995,40 eura.
sp
Foto: Most
(objavljeno: 20.7.2.23.)
