Krajem prošle godine zatvoren je pogon za taljenje plastike Phaten plastic u Vrginmostu. Pogon je negdje preseljen, no u tvornici su ostali mikroplastika i otpadni mulj. Aktivisti su slučaj u studenome prijavili Državnom inspektoratu, odgovor unatoč požurnici još nisu dobnili, pa su pred zgradom inspektorata izveli performans
Udruga Zelena akcija i inicijativa “Stop Phaten Plastic” traže da Državni inspektorat hitno poduzme mjere za sanaciju zagađenog područja u Vrginmostu i da omogući neovisna i transparentna istraživanja o utjecaju zagađenja na zdravlje mještana i okoliš.
“Zahtijevamo i da se sankcioniraju svi odgovorni za ovaj ekološki incident i da se inspekcijski nadzor ojača kako bi se spriječile nove katastrofe”, poručila je Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije.
Aktivistkinje i aktivisti su danas izveli performans ispred Državnog inspektorata i uručili simboličnu teglu s otpadnim muljem, u kojoj su, uz stvarni mulj, nabrojali i druge sastojke “recepta” koji je doveo do ekološke katastrofe u Vrginmostu. “To su korupcija koja je omogućila nezakonito djelovanje tvrtke, neadekvatni elaborati koji su sakrili stvarnu opasnost, tehnologija koja je zagadila okoliš i šutnja nadležnih institucija”, pojasnila je Mileusnić.
Naime, nakon višemjesečne borbe mještana Vrginmosta i okolišnih aktivistkinja protiv tvrtke Phaten Plastic Recycling, štetan pogon za taljenje plastike je napokon zatvoren. “Međutim, problem je tek napola riješen jer je tvrtka za sobom ostavila zagađeno tlo i vodu. Mještani zato i dalje žive u strahu za svoje zdravlje i budućnost. Posebno su zabrinuti za zdravstvenu ispravnost vode i hrane koju konzumiraju”, izjavila je Mileusnić.
Navela je kako su nadležne institucije bile upoznate s problemom i dobile brojne prijave o zagađenju, no njihov je odgovor izostao. “Unatoč obećanjima o istragama i sankcijama, Državni inspektorat nije poduzeo konkretne korake kako bi zaštitio stanovnike Vrginmosta”, poručila je Mileusnić.
Dodala je kako ovaj slučaj nije izoliran i da se slični problemi s ilegalnim odlaganjem otpada i zagađenjem okoliša pojavljuju diljem Hrvatske. “Prisjetimo se požara koji je lani izbio u tvornici za preradu plastike „Drava International“ u Osijeku. Ili slučaja u Pazinu, kada je više tisuća tona otpada protuzakonito odloženo u bivšoj tvornici, ugrožavajući pritom sigurnost i zdravlje lokalnog stanovništva.”
Mileusnić je naglasila kako ovi slučajevi predstavljaju crne točke u hrvatskom sustavu gospodarenja otpadom i zaštite okoliša. “Nepoštivanje zakona, neodgovornost institucija i ugrožavanje zdravlja ljudi ne smiju biti tolerirani”, zaključila je Mileusnić.
Zviždač Goran Jankov, nekadašnji zaposlenik Hrvatskih šuma, godinama je pisao predstavke i upozoravao na gospodarski kriminal, ali u institucijama nije bilo reakcija. Potkraj 2015,. Poslovni dnevnik objavio je njegovu procjenu prema kojoj Hrvatske šume zbog potkradanja svake godine pretrpi štetu od čak milijarde kuna. Za polovicu te svote, oko 500 milijuna kuna, postoji i službena potvrda, objavljeno je tada.
‘Nisu se mogli nositi s kriminalom’
“Nacionalna inventura šumskih resursa RH, koju je po sustavu uobičajenom u razvijenim zemljama i nalogu EU četiri godine provodilo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, pokazala je da se godišnje u šumama, kojima gospodari poduzeće Hrvatske šume (HŠ), posiječe 7,3 milijuna kubika drvne građe. Usporedimo li tu brojku sa službenim podacima HŠ-a, po kojima se godišnje posiječe tek 5,5 milijuna kubika, ispada da godišnje nestane 1,8 milijuna kubika drva, što po tržišnoj cijeni od 300 kuna po kubiku znači više od 500 milijuna kuna izgubljenog prihoda. Gdje je završilo toliko drvo i tko ga ilegalno siječe, te sudjeluje li u tome i netko od desetak tisuća zaposlenika HŠ-a, nitko ne zna”, objavio je Poslovni.
U Upravi HŠ-a tada su rekli da “nacionalna inventura šumskih resursa u RH još nije službeno izdana i navedeni podaci nisu službeno potvrđeni”. No, ispostavilo se da su rezultati ipak službeno izdani, i to u tvrdo ukoričenoj knjizi Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Pojašnjenja o tome gdje nestaje drvo dao je stoga Goran Jankov, diplomirani inženjer šumarstva i donedavni revirnik HŠ-a u gospodarskoj jedinici Čungar pokraj Drežnice, koji je u listopadu 2009., nakon što je ukazao na kriminal, zatražio sporazumni raskid ugovora, “Rezultate nacionalne inventure može se lako potvrditi – dovoljno je izbrojati panjeve u mom bivšem reviru”, kaže Jankov i napominje da na spomenuti iznos od 500 milijuna kuna vrijednosti “nestale” šume treba dodati još barem toliko, “koliko se godišnje izgubi prodajom kvalitetnog drva ispod cijene”, čemu je i sam svjedočio. Bio je četvrti revirnik u Čungaru u svega dvije godine, svi njegovi prethodnici napustili su taj posao “jer se nisu mogli nositi s kriminalom”.Nakon što nitko nije reagirao na njegove usmene primjedbe, Jankov je od ožujka do listopada 2009. nadređenima, od Drežnice i Ogulina pa do Uprave HŠ-a u Zagrebu – poslao četiri predstavke, na koje također nije dobio odgovor. Tek kad se obratio nadležnom ministarstvu, Hrvatske šume su reagirale i to, kako kaže, šaljući mu internu revizijsku kontrolu.
Prijetnje fizičkom likvidacijom
Kad se pročulo da želi spriječiti nezakonitosti, uslijedile su prijetnje kolega, pa i, kako tvrdi, fizičkom likvidacijom. Kaže da su tek na poticaj iz resornog ministarstva neki zaposlenici prijavljeni zbog krađe, ali nitko nije suspendiran. “Nitko od onih koje sam izvijestio nije pokušao spriječiti nepravilnosti koje upućuju na organizirani kriminal u HŠ-u”, rekao je Jankov.
O svojim je saznanjima dao iskaz policijskom Uskoku. U Upravi HŠ-a tvrdili su tada da je netočno da se drvo prodaje ispod cijene, a nije im poznato po kojim je osnovama Jankov donio zaključke o visini štete: “Prema svim predstavkama postupamo jednako. Kad je utvrđeno da je na reviru koji je vodio Jankov nastala šteta, podnesene su prijave protiv odgovornih”, kažu u HŠ-u.
“Nisam više mogao šutjeti. Ogromne količine kvalitetnog drveta prodaju se kao ogrjev po višestruko nižim cijenama, a u tome su sudjelovale moje kolege iz Hrvatskih šuma, kaže Goran Jankov, koji je zbog ‘zviždanja’ o gospodarskom kriminalu morao otići iz tvrtke. Samo u prvih 10 mjeseci 2009. u njegovu je nekadašnjem reviru manjkalo 640.000 kuna. U korelaciji s cjelokupnom površinom i godišnjom sječivom masom kojom raspolažu HŠ, dolazi se do više od 500 mil. kuna manjka prihoda, a kada se tome pribroji oko 500 milijuna štete zbog ilegalne sječe dolazi se do milijarde kuna ukupne štete. “Ne optužujem sve bivše kolege, većina pošteno radi, ali moraju šutjeti zbog straha za svoja radna mjesta”, kaže Goran Jankov. Iako godišnji prihodi tvrtke koja gospodari sa 37 posto državnog teritorija iznose 2 milijarde kuna, HŠ posluju pozitivno tek zahvaljujući državnim subvencijama”, objacvljeno je tada.
Kako bi se spriječila još jedna tragedija poput one u Prečkom, Grad Zagreb daje 2,1 mil. eura za zaštitare koji će do kraja školske godine čuvati 142 osnovne škole. Grad je za većinu škola proveo pregovaračke postupke sa zaštitarskim tvrtkama uvjetovane hitnošću postupanja, dok su neke osnovne škole provele postupke jednostavne nabave
Piše: Saša Paparella
Nakon što je zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Danijela Dolenec objavila da će zagrebačke osnovne škole u drugom polugodištu na ulazu imati profesionalne zaštitare, poslali smo upit s pitanjem koje su zaštitarske tvrtke odabrane za taj posao, te kolika je njegova ukupna vrijednost.
“Grad Zagreb je proveo pregovaračke postupke sa zaštitarskim tvrtkama uvjetovane hitnošću postupanja nakon tragedije u Osnovnoj školi Prečko za većinu osnovnih škola, dok su neke osnovne škole provele postupke jednostavne nabave. Zaštitarske tvrtke koje će osiguravati 142 objekta osnovnih škola u Zagrebu su: Klemm sigurnost d.o.o., Sokol d.o.o., Noky Security d.o.o., AKD-zaštita d.o.o., Eurolex zaštita d.o.o., Bilić-Erić d.o.o., Securitas Hrvatska d.o.o, Guardian d.o.o., P&F Zaštita d.o.o.”, odgovoreno nam je iz Grada.
Kako dodaju, “procijenjena vrijednost usluge iznosi 2,085,000 eura bez PDV i odnosi se na period do kraja nastavne godine 2024./2025.”
Mahom je riječ o vodećim zaštitarskim tvrtkama u RH. Tvrtka Sokol d.o.o., koju je osnovao Zlatko Marić, a od ove godine predsjednik uprave postao je njegov sin Kristian Marić, imala je lani 41,5 mil. eura prihoda i čak šest milijuna eura neto dobiti, najviše od svih zaštitara.
Tvrtka Klemm sigurnost, čiji je osnivač Josip Klemm neko vrijeme proveo u zatvoru, imala je 23,4 milijuna eura prihoda i 2,9 mil. eura dobiti. Zaštitarska tvrtka Bilić-Erić, čiji je vodeći dioničar bio likvidirani Vinko Žuljević Klica, ostvarila je 22 milijuna eura prihoda i 2,4 milijuna čiste dobiti. Securitas Hrvatska imao je 46,6 milijuna eura prihoda i 1,8 milijuna dobiti. Noky security, čiji je suosnivač bio osuđeni general Mirko Norac, imao je lani 8,7 milijuna eura i 0,2 milijuna eura dobiti.
Već je ranije objavljeno da Grad Zagreb kao osnivač pokriva troškove angažmana zaštitarskih tvrtki do kraja školske godine, tijekom kojeg razdoblja će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih obučiti i u školama zaposliti osobe zadužene za sigurnost.
Kandidat Dragan Primorac tvrdi da je, kad je on 2003. postao ministar obrazovanja u vladi Ive Sanadera, Hrvatska imala svega sedam posto visokoobrazovanih, a kad je 2009. otišao s te dužnosti da ih je bilo čak 18, 5 posto, odnosno za 164,3 posto više. Prava je istina da ih je bilo tek 20-ak posto više, a i to zahvaljujući poplavi broja privatnih sveučilišta, često upitne kvalitete
U nizu tvrdnji koje su građani RH mogli čuti na sučeljavanju predsjedničkih kandidata Zorana Milanovića i Dragana Primorca u ponedjeljak navečer, barem za jednu je odmah bilo jasno da ne može biti istinita. Kandidat Dragan Primorac tvrdi da je, kad je on 2003. postao ministar obrazovanja u vladi Ive Sanadera, Hrvatska imala svega sedam posto visokoobrazovanih, a kad je 2009. otišao s dužnosti bilo ih je čak 18, 5 posto.
Takav podatak zvuči suludo, jer po toj stopi nije rastao niti broj pismenih u vrijeme tečajeva alfabetizacije provođenih od ’45. nadalje.
Demantira ga DZS
Portal Faktograf.hr uživo je objavljivao provjeru svih tvrdnji iznesenih tijekom debate i ustanovilo se da Primorac, blago rečeno, ne govori istinu. “Prema podacima DSZ-a Hrvatska je 2001. godine, prije no što je Primorac postao ministar, imala 12 posto visokobrazovanog stanovništva, a 2011. taj je udio skočio na 16,4 posto. Iz tih je podataka evidentno da je u vrijeme Primorca porastao broj visokoobrazovanih, ali ne za toliko koliko on tvrdi”, navodi Faktograf.
Dakle, u razdoblju od deset godina, znatno dužem od Primorčevog mandata, broj visokoobrazovanih porastao je tek za oko 37,5 posto, pa možemo reći da je u njegovom mandatu porastao dvadesetak posto.
Ninoslavu Paviću dao dopusnicu u sudačkoj nadoknadi
Sam Primorac zdušno je pomagao povećanje broja novih učilišta, pa je 2009., u zadnjim danima svog mandata, kao ministar u ostavci, dao Ninoslavu Paviću, tadašnjem suvlasniku EPH, dopusnicu za medijsko sveučilište u Splitu. Ono je vrlo brzo promijenilo vlasnika, a potom se odselilo na sjever Hrvatske, pa se danas i zove Sveučilište sjever.
Tom su se prilikom razotkrile i njegove veze s vlasnikom EPH, pa portali tada pišu:. “Bivši novinar Jutarnjeg list Hrvoje Appelt pred saborskim Vijećem za suzbijanje korupcije otkrio je kako je bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac bio čest gost u zagrebačkoj zgradi Europapress holdinga. On je, prema Appeltu, s uredništvom Jutarnjeg lista dogovarao izvještavanje o aktivnostima Ministarstva, ali i o studentskoj blokadi”.
U mandatu ministra Primorca i Nacional Ive Pukanića je 2007. dobio dopusnicu za pokretanje NCL Visoke škole novinarstva.
sporna fotografija Jelene Milić, desno: pater Ivan Tolj (foto: Instagram)
Beogradski tisak bavi se veleposlanicom Srbije u Hrvatskoj, koja je izazvala incident napustivši božićni prijem SNV-a. Učinila je to nezadovoljna navodnom podrškom okupljenih studentima studentima koji već tjednima prosvjeduju
“Iako službeno nije član Srpske napredne stranke, ambasadorka Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić definitivno je zavrijedila mjesto među onih 17.000 lojalista, o kojima je prije nekoliko dana govorio Aleksandar Vučić. Poput najvjernijeg naprednjaka, ona je stala u obranu predsjednika Srbije od studenata, jedne književnice, jednog režisera i njihovog “strašnog” pisma. Šta se točno desilo pa se dugogodišnja predsjednica Centra za euroatlantske studije Jelena Milić preobrazila iz ljute kritičarke režima Srpske napredne stranke u vjernog podanika ove vlasti, znaju samo ona i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”, navodi beogradski portal Nova.rs.
“Bilo kako bilo, danas je ona sve ono što je prije desetak godina javnosti bilo nezamislivo. Milić je, naime, demonstrativno napustila tradicionalni prijem Srpskog narodnog veća za pravoslavni Božić u Zagrebu i to zbog pisma koju su sastavili dobitnici prve nagrade – književnica Jasminka Petrović i režiser Radivoje Raša Andrić. Oni su se u tom pismu, između ostalog, zahvalili mladima u Srbiji, jer ih „ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli”. Ambasadoricu je to toliko rasrdilo da je skup napustila. Ubrzo potom uslijedilo je i objašnjenje. „Morate shvatiti da sam ja nedavno, prije nekoliko dana, na svom Fejsbuku napisala da podržavam kada mladi stoje na trgovima, ne blokiraju institucije i kada traže konkretnu pravdu za nepravdu. Ali dalje od toga – blokade, nazivanje moje zemlje tiranijom, nazivanje mog predsjednika i državnog vrha ubojicama i slično, ja to jednostavno i apsolutno ne podržavam“, rekla je Milić, iako tiraniju nitko u ovom pismu nije spomenuo, niti je Vučić nazvan ubiojcom”, podsjeća Nova.rs.
Na jasenovačkoj liturgiji slikala se sa cigarom?
Portal citira profesora Bojana Pajtića, koji je 2022. na vijest o njenom postavljenju rekao: “U biografiji Jelene Milić piše da je diplomirala na Univerzitetu Union – Nikola Tesla, osnovanom 2010. godine. Ako se te godine upisala i sve u roku položila, diplomirala je u 50-oj. E, nju su postavili za našu ambasadoricu u Hrvatskoj. A pitamo se zašto Srbija gubi ugled u svijetu?”.
“Nije mnogo pogriješio u ovom dijelu o ugledu, jer je njen mandat obilježilo i nekoliko gafova. Podsjetimo, Milić se našla na meti korisnika društvenih mreža, a nakon što je na Instagramu objavila niz fotografija sa prijema za mitropolita Ruske pravoslavne crkve Ilariona koji je služio liturgiju za Svete novomučenike jasenovačke u Jasenovcu. Slika koja je privukla najviše negativnih komentara je ona na kojoj je ambasadorka Milić sa cigarom (tompusom), što je prema ocjeni javnosti bilo neprikladno.
„Sramotno, sramotno je ovo. Ispod svakog nivoa“. “Bez obraza i osnovnog kućnog odgoja je svatko tko podržava SNS i tko na ovaj način i sa ovim slikama priča o zločinima poput Jasenovca“. “Baš nas lijepo predstavlja“… samo su neki od komentara na ovakav Milićkin gest.
Nekoć je zbog Vučića demonstrativno odlazila iz studija
Na meti kritika našla se ambasadorica i zbog odlaska na promociju knjige „Diplomatska oluja“, čiji je autor Mate Granić, najdugovječniji ministar Franje Tuđmana.
“Promocija dopunskog izdanja knjige ‘Diplomatska oluja’ Mate Granića, doajena hrvatske diplomacije, u punoj sali NSK. Prilika za kratki razgovor tokom potpisivanja mog primjerka. Nadam se da će mi ova knjiga pomoći u razumijevanju okolnosti koje opterećuju naše odnose“, napisala je Jelena Milić tom prilikom na društvenim mrežama.
A nekada, mnogo prije saradnje sa režimom Aleksandra Vučića i preuzimanja ambasadorske funkcije, Jelena Milić nije štedjela riječi kojim je kritizirala njegovu vlast. Ostat će upamćeno i kako je napustila studio televizije Pink, u kojem je gostovala sa Vučićem, tada premijerom Srbije.
Milić je demonstrativno izašla nakon što joj je Aleksandar Vučić rekao da vodi politiku koja ide na štetu Srbije. Kad ga je upitala koja je to politika, Vučić nije precizirao, ali je rekao da je sve što je izgovorila u emisiji protiv interesa zemlje. Ispratio ju je iz studija uz: “Ćao, sve najbolje Vam želim“. To “ćao”, vrlo brzo se pretvorilo u “dobro došla”…, navodi Nova.rs.
Borac protiv Miloševića
Incidentu na skupu SNV-a puno je prostora dao i dnevni list Danas. “Nekad je Jelena Milić bila nepokolebljiva aktivistkinja za ljudska prava i omražena upravo od onih koji su je postavili za ambasadoricu Srbije u Hrvatskoj. Nekada je medijima bila jedna od glavnih sugovornica o NATO-u, Europskoj Uniji i Srebrenici. Nekada je aktivno podržavala rad nenasilnog pokreta otpora, koji je doprinjeo padu Slobodana Miloševića. Nekada je bila na listi “30 srbomrzaca“, koju je sačinio Ivan Ivanović, vođa pokreta SNP Naši. Nekada joj je trebala policijska zaštita zbog prijetnji smrću koje su kulminirale nakon obilježavanja početka NATO bombardiranja 2016. kada je pozvala institucije Srbije da „prestanu da manipuliraju brojem stradalih“. Nekada je hrabro tražila da se dođe do ubojica gardista Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića u kasarni Topčider 2004.
Nekada ju je poznati američki portal Politiko uvrstio među 28 ličnosti koje će u 2017. „oblikovati i mijenjati europsku politiku“. „Ona je jedna od najglasnijih zagovornica članstva u Europskoj uniji i NATO i vjerojatno najglasniji kritičar ruskog utjecaja u zemlji“, pisao je tada Politiko, a sada podsjeća Danas.
Problemi s outfuitom
Sada odlazi sa prijema Srpskog nacionalnog veća (SNV) u Zagrebu na Badnji dan jer su se čuli aplauzi zbog pisma dobitnika nagrade SNV-a u kojem se spominje podrška mladima u Srbiji. Sada pažnju javnosti privlači, između ostalog, i outfitom. Prilikom predaje akreditivnih pisama hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću nosila je bež hlače i košulju u istoj boji, ukrašenu leopard printom. Kombinaciju je upotpunila zlatnim kaišem i upečatljivim nakitom, a primijećena je, kako su prenijeli mediji tada, i nešto intenzivnija šminku na njenom licu.
Još davne 2010. pisala je Jelena Milić o rezoluciji o Srebrenici koja bi, kako je tada govorila, mogla da “stavi točku na nedovršeni proces suočavanja sa srpskom ratnozločinačkom prošlošću, i zato je jako bitno ne dopustiti da SPS, SNS i dijelovi DS ne ostvare svoj naum i ne usvoje to nešto neodređeno”. Za Glas Amerike je 2015. pozdravila spremnost tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Aleksandra Vučića, da prisustvuje komemoraciji u Srebrenici.
Tada je izjavila: “Ako će on da ode u Srebrenicu i da kaže izvinjavam se svim žrtvama, svaka je žrtva – žrtva, nema etnički motiviranog zločina – bolje da ne ide. Kao da u međunarodnom krivičnom pravu i humanitarnom pravu ne postoje etnički ili vjerski motivirani ratni zločini i zločini protiv čovječnosti. Ako ide, ide zbog srebreničkih žrtava, ni zbog čega drugog”.
Predavanje vjerodajnica u studenome 2022. (foto: Ured predsjednika RH)
Tužila Vojislava Šešelja
U Emisiji “Usijanje” na Kuriru je 2021. govorila da je “neprihvatljiv trend da se uspoređuju Srbija i nacistička Njemačka”.
“Stekla sam utisak da se srpske žrtve minimiziraju. Srbija je zemlja sa velikim brojem izbjeglica, Kosovari, Hrvati i Bošnjaci su bježali na politički zapad i tamo su se jako dobro etablirali. Postoji jedna vrsta rasizma. Srebrenica se desila 1995. a u Ruandi je počinjen genocid u Ruandi, između 500.000 i 800.000 ljudi. Srebrenica je mnogo korištenija nego Ruanda“, istakla je tada Jelena Milić. Već naredne godine imenovana je za ambasadorku Srbije u Hrvatskoj. Nekada je “ozbiljno razmišljala” da se kandidira na predsjedničkim izborima. Bar je tako pisala 2017. na svom Facebook profilu. Vojislav Šešelj je o njoj napisao knjigu „NATO picajzla Jelena Milić“, zbog čega ga je tužila, navodi Danas.
Aktivisti iz inicijative ‘Građanska Inicijativa Stop Phaten Plastic Recycling (Pravda za Vrginmost)’ objavili su da je u njihovu mjestu napokon zatvoren pogon za preradu plastike. Nadaju se da ti strojevi neće biti preseljeni na neku drugu lokaciju
S ponosom i olakšanjem možemo reći: uspjeli smo! Zatvorena je tvornica koja je zagađivala zajednicu i mjesto Vrginmost u Općini Gvozd. Nakon godina neizvjesnosti, borbe i pomutnji, trenutak je stigao – Phaten odlazi, a pravda dolazi!, objavljeno je na Facebook stranici ‘Građanska Inicijativa Stop Phaten Plastic Recycling (Pravda za Vrginmost)’. Podsjetimo – kineski vlasnici još su u lipnju najavili zatvaranje tvornice koja truje okolinu, no bio je to, kako se ubrzo pokazalo, običan manevar.
O ekološkim problemima koje je ta tvornica stvarala žiteljima Vrginmosta u općini Gvozd pisali smo i u travnju, srpnju, kolovozu i rujnu. Pratili smo napore lokalnih aktivista i njihovih gostiju iz zagrebačke Zelene akcije, pa iako se činilo da pomaka nema, sada su ipak uspjeli.
‘Bez medija, nitko ne bi primijetio probleme naše male zajednice’
“Hvala i medijima koji su problem učinili vidljivim! Mediji oblikuju određena stanja stvari i probleme, što znači da ih čine javnima. Tako djeluju kao sustav za rano upozorenje društva. Bez medija, mi kao mala zajednica, ne bismo mogli skrenuti pažnju široj javnosti na probleme s kojima smo se suočavali u borbi protiv zagađivača iz Phaten Plastic. Cijela Hrvatska (a i šire) je mogla pratiti što se dešava i kako se pokušavamo izboriti za čisti zrak i nezagađeni okoliš. Zato zahvaljujemo i medijima koji su pomogli da se izborimo da se prestane sa zagađivanjem naše općine.
To nam je dalo više motivacije da se borimo dalje i pokazalo da moramo tražiti pomoć i podršku na nacionalnom i međunarodnom nivou. Zato smo kontaktirali medije, organizacije s više kapaciteta i iskustva poput Zelene Akcije i Front Line Defenders organizaciju, tražili pravnu pomoć, a i apelirali na institucije te se obratili Uredu pučke pravobraniteljice, Saborskom odbor za zaštitu okoliša i prirode i kontaktirali posebnog izvjestitelja za branitelje okoliša Aarhuške konvencije Michela Forsta. Borba za čisti okoliš je borba za sve nas”, navodi se u priopćenju Građanske Inicijative Stop Phaten Plastic Recycling (Pravda za Vrginmost)’.
Pritisak na civilno društvo
“Nažalost, svjesni smo da ovakve tvrtke često samo presele pogone i nastave s praksama koje štete ljudima i okolišu. Prije svega, žalosni smo što je takvom pogonu bio dozvoljen rad. Našoj zajednici se obećalo 50-ak radnih mjesta i svi smo se nadali napretku i izlasku iz grupe od pet najnerazvijenijih općina u Hrvatskoj. Na kraju je mali broj domaćih i stranih radnika radilo i to u vrlo upitnim i po zdravlje opasnim okolnostima. Profit iznad ljudskog zdravlja, dostojanstva i na veliku štetu okoliša je, nažalost, bila naša realnost”, navodi se u priopćenju.
“Zahvaljujemo svima koji su se borili zajedno s nama – sugrađanima, susjedima, poznatima i nepoznatima koji su uporno prijavljivali nedostatke, ukazivali na probleme, pisali inspekcijama i institucijama, izlazili na prosvjede, davali izjave medijima, žalili se i na razne načine trudili pomoći! Vaša hrabrost i upornost donijeli su promjenu! Sretni smo da je Phaten zatvorio tvornicu. Nažalost borba je bila duga, bolna i skupa. Vršen je pritisak na civilno društvo i pojedince koji su se suprostavili tvornici. Naplaćali smo se raznih kazni i u 2025. nas prate represivni postupci. To se u svijetu zove institucionalno nasilje i koristi se da se ušutka aktivizam za ljudska prava i čist okoliš”, napominju u Građanskoj inicijativi Stop Phaten Plastic Recycling.
Kafić u Kvaternik plazi povremeno se spominje kao okupljalište ljudi osuđenih za kriminalne radnje ili barem aktera dugih sudskih procesa. Tiskovnim konferencijama o ‘slučaju Kekin’ vlasnik i gosti tog kafića odlučili su u svoj prostor pripustiti novinare, koji ih inače uspijevaju uslikati samo na suđenjima ili pogrebima sumnjivih likova
Već drugi put u tjedan dana, tiskovna konferencija zagrebačkog poduzetnika Nikice Jelavića, a koja se tiče slučaja njegove kave s Milom Kekinom, suprugom predsjedničke kandidatkinje Ivane Kekin, održana je u zagrebačkom kafiću Plaza bar, pokraj Name na Kvaternikovom trgu.
U zemlji čuda sve je moguće, pa i to da se tiskovna konferencija održi u kafiću koji se u novinarskim krugovima često spominje kao mjesto na kojem se ponekad okupljaju i osobe s policijskim dosjeima. Tako smo na onoj prvoj, otkazano tiskovnoj konferenciji mogli vidjeti Mira Vrlju, suvlasnika Kvaternik plaze s kojim se Nikica Jelavić kasnije zadržao u prijateljskom razgovoru. “Radi se o Jelavićevom suradniku koji je pravomoćnom presudom osuđen na godinu dana zatvora, a koji je već najmanje šest puta odgodio svoj odlazak u zatvor“, naveo je tada Index o Miru Vrlji, koji je inače bratić šefa DORH-a Ivana Turudića.
I ranije se pisalo o vezama Jelavića i Vrlje, primjerice da su njih dvojica bili vlasnici iste jahte. Sada su pak odlučili hrabro iskoračiti prema javnosti, kako bi sebe etablirali kao obične poduzetnike, a Vrljinu Plazu kao pristojno mjesto na koje takvi ljudi zalaze. Na tom tragu objavljujemo zajedničku fotografiju Vrlje i Jelavića za šankom Plaze, možda prvu dosad koja nije snimljena na suđenju ili sprovodu nekog aktera crne kronike. Desetljećima nakon suđenja “zagrebačkoj mafiji”, koje je neslavno propalo, došlo je vrijeme za rebranding preživjelih aktera tadašnjih sudskih procesa.
Oni koje smo dosad zvali “kontroverzni poduzetnici”, a tužiteljstvo ih u prvoj fazi njihovih karijera teretilo za dugačak niz navodnih nedjela, sada su se pretvorili u savjest našeg društva. Skoro pa zviždače, koji sazivaju press konferencije zbog – jedne popijene kave. Nakon desetljeća bježanja u mrak, odlučili su izaći pred kamere i reflektore i raskrinkati glavne zlikovce u ovom društvu.
Bivši ravnatelj Zavoda za norme, Dragutin Funda, posvjedočio je da je za tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i športa Dragana Primorca 2013. nabavio VW Touareg V6, čiji najam je iznosio 68 tisuća eura, plus PDV. Rekao je da je to morao napraviti jer se “jako bojao Primorca, neki su u ministarstvu imali probleme”. Na kraju je Funda osuđen na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora, te je morao vratiti i 450.000 kuna, za koliko je država bila oštećena. A Dragan Primorac je, kako nam je potvrđeno u njegovom stožeru, pravomoćno oslobođen optužbe
Dosad je HDZ-ovom kandidatu za predsjednika RH Draganu Primorcu pronađeno nekoliko afera iz vremena dok je u vladi Ive Sanadera bio ministar znanosti, obrazovanja i športa. Primjerice da je 2008. usmenom pogodbom naručio namještaj i radove u vrijednosti većoj od pet i pol milijuna kuna od tvrtke Svetice-centar, vlasnice zgrade u koju se uselilo ministarstvo. Posao je obavljen, ali nije plaćen, pa je Visoki trgovački sud presudio u korist tvrtke; Ministarstvo je u lipnju ove godine, nakon 13 godina suđenja, moralo isplatiti tri milijuna eura.
No Primorčevih afera iz ministarskih dana ima još. Tako je 2013. Zagrebački Županijski sud potvrdio optužnicu protiv Dragana Primorca, kojega se teretilo da je ravnatelja Zavoda za norme Dragutina Fundu poticao da mu, na teret Zavoda, na dvije godine unajmi novi luksuzni službeni terenacVW Touareg V6, što je ovaj i učinio. Vrijednost najma bila je 68.000 eura, plus PDV.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu Fundu je teretilo za zlouporabu položaja i ovlasti, a Primorca za poticanje na te nezakonitosti. DORH je smatrao da je Primorac kao ministar u proljeće 2008. Fundi kao ravnatelju Zavoda za norme, a koji je tada bio pri njegovu ministarstvu, odobrio da novcem iz proračuna kupi luksuzni terenac. Iako je formalni naručitelj automobila bio Zavod, njime se navodno koristio tadašnji ministar Primorac, navedeno je u optužnici.
Primorac prijavio državnu odvjetnicu
Tvrdilo se da je Funda, u nakani da Primorcu omogući nepripadnu pogodnost, na teret zavoda sklopio ugovor o poslovnom najmu Touarega, s vrijednošću najma od 68.000 eura bez PDV-a na dvije godine. Kako se dalje navodi, Primorac je, iako znajući da mu takav automobil na državni trošak ne pripada, Touareg koristio od 16. srpnja 2008. do 13. srpnja 2009., kad je zatražio prijevremeni prekid ugovora. Osim najma za Touareg su kupljene i četiri dodatne gume pa je državni proračun, po tvrdnjama tužiteljstva, bio oštećen za više od 456.000 kuna. Kako bi prikrio moguće nezakonitosti Primorac je, prema optužnici, troškove Touarega prikazao kao plaćanje prijevoda dokumentacije za Zavod.
Kad je afera izašla u javnost, Primorac je rekao da je riječ o podvali, tvrdeći da je Touareg u vlasništvu tvrtke u kojoj se zaposlio nakon odlaska s dužnosti. Tada je i kazneno prijavio županijsku državnu odvjetnicu Željku Pokupec i zatražio njezino žurno razrješenje, tvrdeći kako je u postupku koji se vodi protiv njega i ostalih zbog nezakonitog korištenja službenog vozila Touareg, tražila od svjedoka Mirka Smoljića, tadašnji predsjednik upravnog vijeća Zavoda, ali i znanstvenika sa Instituta Ruđer Bošković Dražena Vikića-Topića, da ga lažno terete.
Prebacivanje u Audi, da zametne trag
Na suđenju je Dragutin Funda priznao krivnju, te rekao da mu je Smoljić prenio Primorčev zahtjev za nabavu Touarega. Tvrdi da nikad nije izravno komunicirao s Primorcem, nego samo preko Smoljića. Međutim, prema vlastitim riječima, “jako se bojao Primorca jer je vidio da su neki u ministarstvu imali probleme… Ljudi su znali biti degradirani, proglašeni viškom te im je rečeno da uzmu radne knjižice”, tvrdio je Funda u istrazi.
Sam Smoljić triput je saslušavan te je, prema zapisnicima, zapravo svaki put teretio Primorca, no u prva dva iskaza pokušao je sebe izdvojiti iz nabave automobila. U trećemu Smoljićevom iskazu također je navedeno kako je on osobno vidio kako Primorac ne želi da ga drugi članovi Vlade vide kako se vozi u Touaregu te bi dio puta koristio Touareg, a zatim bi se, po unaprijed dogovorenoj proceduri, Primorac prebacivao u svoj službeni Audi A6 kojim bi upravljao njegov drugi vozač.
Priču o Primorčevom preskakanju iz vozila u vozilo potvrdio je i vozač Predrag Topolovec, koji je rekao kako se ministar nije želio pokazivati u tom automobilu po Zagrebu pa ga je u njemu vozio isključivo izvan grada, kao i da se terenac nikad nije smio parkirati pred Ministarstvom. Vozač tvrdi da ga je Primorac, dok ga je jednom vozio na obljetnicu Oluje u Knin, zatražio da vozilo parkira na crpki pokraj autoceste gdje je po njega došao poduzetnik Mladen Kasalo svojim BMW-om.
Dao staviti i rotirke
Vozač je ispričao i da su na zahtjev ministra Touareg opremili policijskim plavim bljeskalicama, premda je to bilo protuzakonito.
U veljači 2015., sudsko vijeće zagrebačkoga Županijskoga suda, kojim je predsjedavo sudac Oliver Mittermayer, nepravomoćno je oslobodilo optužbi Dragana Primorca optužbi da je od 2008. do 2009. nezakonito koristio terenac Touareg, koji je ne njegov poticaj nabavio tadašnji ravnatelj Hrvatskoga zavoda za norme, Tihomir Funda, a čime je proračun RH oštećen za oko 450.000 kuna. Funda, koji je pak, priznao djelo, je pak istom presudom nepravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora s trogodišnjim rokom kušnje, te će morati vratiti navedeni iznos. Sud je naime, preinačio opis optužbe te je zaključio kako je Funda ilegalno nabavio luksuzni terenac no napravio je to na poticaj predsjednika Upravnoga vijeća Zavoda, Mirka Smoljića, a ne Primorca koji je vozilo uglavnom koristio dvije godine.
Tužiteljstvo je tada najavilo žalbu na presudu. Kako sada saznajemo iz Primorčevog izbornog stožera, “gospodin Primorac pravomoćno je oslobođen svih optužbi vezano uz taj predmet.
Ministrica kulture i medija lani je, nakon povlačenja skandaloznog prijedloga Zakona o medijima, najavila novi prijedlog do kolovoza 2023. “Prošao je još jedan kolovoz, a prijedloga Zakona. Do kolovoza 2025. Vlada moja implementirati Europski akt o slobodi medija u nacionalno zakonodavstvo, što znači promjenu svih medijskih zakona, a jedino što je ministrica najavila je da će formirati radnu grupu!”, napisala je u svojoj objavi Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske. Žestoko kritizira i stanje na HRT-u, svojoj matičnoj kući, gdje se nagrađivane istraživačke emisije prikazuju usred noći, a iskusni novinari plaćeni su kao početnici
“U onoj ovalnoj dvorani hotela Esplanade, oni koji nonšalantno nose tenisice na odijelo, sudjeluju na trodnevnoj “dinamičnoj” konferenciji i raspravljaju o budućnosti, razvoju novih medijskih formi. Dobro ozvučenje, blaga ljubičasta rasvjeta, dok prigušeni zvukovi čaša prosecca i miris gambera u kremi od avokada dopiru iz predvorja, gdje sudionike čeka opušteno ‘umrežavanje’. Na programu, pod pokroviteljstvom HRT-a, je panel pod nazivom ‘Savezništva: udružite snage za jaču budućnost’.
Tek koji kilometar južnije, na Prisavlju, realnost je sasvim drugačija. U zgradi B10 HRT-a, koja nije obnovljena od osamdesetih godina prošlog stoljeća, meke rasvjete nema ni u studiju Dnevnika, kao što uprava nema planova za udruživanje snaga za jaču budućnost. Uprava u budućnosti ne računa na snimatelja koji nakon 20 godina radi za plaću manju od 1000 eura, na novinare koji nakon 25 godina staža rade na početničkim bodovima ili šminkericu koja osam sati dnevno nema pravo na odmor i teško može dobaciti preko minimalne plaće”, objavila jepredsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever.
Nagrađivani Labirint emitira se u ponoć
“Svaki put kad Vlada povisi minimalac, u upravi HRT-a krizno stanje: opet moraju pronaći način da povećaju plaće za nekoliko stotina zaposlenih koji padaju ispod granice minimalne plaće. U isto vrijeme, outsourcing tehničkih usluga raste brzinom kojom raste očaj radnika koji usprkos bijednim uvjetima program održavaju na životu. Novinarstvo je davno otišlo s Prisavlja, a uređivačka politika i kadroviranje otjerali su većinu profesionalaca ili ih stjerali u nevidljive kutke programa.”
“Kolegica Jagoda Bastalić ovih dana ponovno konkurira za jednu od novinarskih nagrada, a u isto vrijeme stiže poruka: “Daj pls prošeraj najavu za Labirint, super temu imamo, a termin emitiranja je u ponoć.”. Danas saznajem da HRT neće prenositi koncert Majstorskog ciklusa naših simfoničara, čini se da nema tko. Za mnoge pretplatnike i vjerne slušatelje Simfonijskog orkestra HRT-a, ova odluka predstavlja duboko razočaranje. U trenutku kada je kulturna ponuda ključna za očuvanje identiteta i zajedništva, uskraćivanje radijskog prijenosa može se doživjeti kao ozbiljan korak unazad”, piše Sever.
Maja Sever
HRT-u nedostaje novinarstva
“Programu HRT-a nedostaje pluralizma, otvorenosti, istraživačkog novinarstva, daleko je od svoje misije i obveze javnog medijskog servisa. A sada je uslijedila druga faza: rasprodaja preostalih resursa. Dok ravnatelj i članovi ravnateljstva i javno priznaju da su plaće sramotno niske, da ne mogu zadržati ljude niti zaposliti nove, u pregovorima o materijalnim pravima pokazuju prijezir prema onima koji rade za ili oko minimalca. Prisavlje je potpuno podijeljen svijet. Vrlo mali dio je onakav kakvog javnost percipira: visoke plaće, dobre tenisice i malo posla. Većina zaposlenih pošteno radi svoj posao, nada se makar božićnom bonu (kojeg ,kako stvari stoje, neće dobiti) i jedva krpa kraj s krajem.
Godinama takvo upravljanje HRT-om ima potpunu političku podršku u Runjaninovoj i Banskim dvorima. Takozvano Ministarstvo kulture i medija ne pokazuje nikakvo zanimanje za stanje u javnom medijskom servisu, niti za medije u cjelini. Pišem takozvano jer nedavni odlazak Jasne Vaniček-File iz Uprave za medije u Agenciju za elektroničke medije jasno pokazuje da su mediji tek riječ nadodana nazivu ministarstva, vjerojatno jer Europa to očekuje, ali stvarni interes, rad i neka smislena medijska politika zapravo ne postoji. Ministarstvo ostaje bez vodstva Odjela za medije u trenutku kada je nužno implementirati Europski akt o slobodi medija te u potpunosti reformirati medijsko zakonodavstvo”, piše Maja Sever.
‘Tijela HRT-a morala bi se birati jednostavnom saborskom većinom’
“Podsjetit ću da je ministrica Nina Obuljen Koržinek prije godinu i pol, nakon povlačenja onog skandaloznog prijedloga Zakona o medijima, najavila novi prijedlog do kraja kolovoza. Prošao je i drugi kolovoz, a prijedloga Zakona o medijima nema. Do kolovoza 2025. Vlada moja implementirati Europski akt o slobodi medija u nacionalno zakonodavstvo, što znaci promjenu svih medijskih zakona, a nema ni traga ni glasa da netko nešto radi po tom pitanju. Jedino što je ministrica najavila da će formirati radnu grupu. Formirati će radnu grupu!
HRT
Europski akt o slobodi medija u članku 5 nalaže da se na nacionalnoj razini osigura stabilno financiranje i neovisan izbor upravljačkih tijela javnih medijskih servisa, što znači da Vlada odmah mora mijenjati Zakon o HRT-u prema kojem se već godinama sva upravljačka i nadzorna tijela HRT-a biraju jednostavnom političkom većinom u Saboru. To je uostalom HDZ obećao već u dva predizborna programa, no vjerojatno se taj dokument negdje zagubio…
U međuvremenu se kriza javnog medijskog servisa produbljuje. Rasprodaja resursa, loša kadrovska politika i nemogućnost zadržavanja profesionalaca dovode u pitanje dugoročnu misiju HRT-a i povjerenje javnosti. Dok radnici na Prisavlju lijepe plakate kojima pozivaju na dostojanstven rad i pregovaraju o golom preživljavanju, u Esplanadi se o budućnosti raspravlja uz avokado kremu i lagani prosecco. Dva svijeta, za jedan se vrijedno boriti, jer ti ljudi mogu i znaju napraviti dobar program, trebaju samo malo poštovanja i plaću da prežive mjesec”, zaključuje predsjednica SNH-a.
Ivica Todorić pokreće kazneni postupak protiv nekadašnje potpredsjednice Vlade RH Martine Dalić i članova grupe Borg, a tužba bi trebala biti predana najkasnije u veljači 2025. Tvrdi da Pavao Vujnovac “prodaje dio po dio Agrokora dok ga ne uništi u cijelosti, a sav novac ne završi na tajnim računima i off shore kompanijama”
Povodom medijskih napisa o ulaganja EBRD-a u Podravku, kao i povodom kaznene prijave protiv bivše Glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek, javnosti se obratio Ivica Todorić kao, kako navodi, “vlasnik i direktor kompanija koje su oštećene, kako protuzakonitim radnjama državnih i pravosudnih organa RH, tako i osobno Martine Dalić i drugih pripadnika tzv. grupe Borg”.
“Inicirao sam brojne postupke na Trgovačkom sudu u Zagrebu, potom i na Visokom trgovačkom sudu RH, paralelno na Županijskom sud u Zagrebu, Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu te na USKOK-u, a kao krajnjim instancama i u DORH-u , Vrhovnom sudu i Ustavnom sudu. Na moju žalost i razočaranje, na svim navedenim institucijama sam pravomoćno odbijen”, navodi.
‘Europsko pravosuđe će procesuirati ono što hrvatski tužitelji nisu smjeli’
“Prema tome, bio sam prisiljen obratiti se pravosudnim institucijama u drugim državama u Europi. Sada potvrđujem da će moje tužbe biti raspravljane pred sudovima izvan RH, najkasnije u veljači 2025. godine. Najavljujem da ono što hrvatski tužitelji nisu smjeli – a to je da i kazneno procesuiraju odgovore za neprijateljsko otimanje privatne imovine Agrokora – sada će pravosuđe jedne druge države u Europi itekako moći. Jedan od najuglednijih odvjetničkih timova Europe intenzivno radi na pokretanju kaznenog postupka protiv Martine Dalić, članova grupe Borg i dr. Tužba će biti predana najkasnije u veljači 2025. godine.
Ponovno želim upoznati javnost da će vezano za tužbu za naknadu štete u tijeku veljače 2025., činjenice oko otimanja Agrokora biti predmet javnog suđenja u Nizozemskoj. Govorit će se, između ostalog, o razmjeru nezakonitih radnji koje su učinjene na štetu dioničara, o tajnoj suradnji Plenkovićevog kabineta (dakle i Martine Dalić) s ruskim državnim bankama i o mnogim drugim temama koje hrvatske pravosudne institucije nisu htjele ni otvoriti.
Također, želim se posebno osvrnuti i na EBRD, koji je od 2006. do 2017. godine bio dioničar Agrokora d.d. Naime, početkom 2013. godine, uprava EBRD-a vršila je veliki pritisak na značajno smanjenje udjela u Agrokoru. Agrokor je tada, uz pomoć partnera, prikupio najveći dio novca te je 30. travnja 2013. i 29. svibnja 2013. isplatio EBRD iz vlasničke strukture za iznos od 100 milijuna EUR. Za taj poslovni događaj otkupa EBRD-ovih udjela u Agrokoru je podnesena kaznena prijava protiv mene kao predsjednika uprave Agrokora i još 14 drugih okrivljenika, a sve u režiji Martine Dalić, Ivane Matovine, KPMG Croatia i grupe BORG. Nakon neprijateljskog preuzimanja privatne imovine, izvršene dana 10.04.2017. s otvaranjem postupka Izvanredne uprave, Martina Dalić i članovi grupe Borg preuzeli su upravljanje Agrokorom. Njihovo cjelokupno djelovanje, koje počinje još s planiranjem i pripremanjem neprijateljskog preuzimanja Agrokora, a svoj vrhunac doživljava s početkom Izvanredne uprave i izvlačenjem ogromnih količina novaca iz Agrokora, bio je toliko krajnje neetičan, neprofesionalan i kriminalan”, navodi Todorić.
‘Dalićku za šutnju Plenković nagradio funkcijom u Podravci’
“O tome svjedoče i dokaze prikupljeni u aferi „Hotmail“, ali i brojni drugi. Upravo zbog izbijanja navedene afere, Martina Dalić je dala ostavku na mjestu potpredsjednice Vlade RH, ali kako je sasvim jasno i očigledno da je Martina Dalić previše toga znala, te kako ne bi otkrila učešće i doprinos premijera Plenkovića u osmišljenom otimanju Agrokora, premijer Plenković joj je dao podršku za funkciju u Podravci. Nakon svega toga, sada EBRD ulaže svoj kapital u kompaniju kojoj je predsjednica uprave upravo Martina Dalića, s takvim kriminalnim aktivnostima iza sebe, koja je još k tome, sasvim jasno, postavljena političkim nalogom. Nakon ovakvih razarajućih poteza institucija EU, nisu ni čudni svi ekonomski kolapsi koji su pogodili našu državu, te širenje bunta građana.
Smatram da je i više nego očito da od trenutka neprijateljskog preuzimanja Agrokora u 2017. godini do danas, Plenković sa svojim povezanim poslušnicima potpuno kontrolira Agrokor, a sada poslovanje Fortenove, i to kroz politiku i pravosuđe, koristeći pravosudne i državne institucije kako bi u konačnici vlasništvo nad Agrokorom predao Pavi Vujnovcu, koji sa svojom ekipom proračunato i beskrupulozno uništava sve ono što je Agrokor nekada bio, prodavajući dio po dio dok ga ne unište u cijelosti, a sav novac ne završi na tajnim računima i off shore kompanijama. Na ovakav kriminal cijeli hrvatski narod gleda s prijezirom, premijer se više ne može ni sakriti od svih zločina. Zbog toga sam odlučio da i ovaj, naknadni kriminal prodaje imovine i bezočnu pljačku Vujnovca, Dalićke, Plenkovića razotkrijem pred europskim sudovima”, najavio je Todorić.