Povežite se:
HomeStandard Blog Whole Post

 

Neprimjetljivi Branko Šegon znao se snaći u svakom sistemu. U socijalističkoj Jugoslaviji je bio SUP-ov inspektor za gospodarski kriminal. U neovisnoj Hrvatskoj je postao poduzetnik, ali i SDP-ov doministar financija, koji je zbog pogodovanja svojoj tvrtki morao otići s funkcije. Nešto mu je utjecaja izgleda ipak ostalo, pa odbjegli kriminalac Zdravko Mamić sada optužuje Šegona da ga je tražio pola milijuna eura za ‘pomoć’ u sudskim procesima koji se protiv njega vode. Uz  hotel Korkyra na Korčuli, Šegon je držao i zagrebačku pizzeriju Da Vinci, u koju su navraćali HDZ-ovci Ivan Šuker i Milijan Brkić, a tamo se skupljao novac za obranu Ante Gotovine

 

Piše: Saša Paparella

Kako doznajemo iz medija, Uskok je pokrenuo istragu protiv Branka Šegona, bivšeg pomoćnika ministra financija Slavka Linića, te Tihomira Kralja, nekadašnjeg zamjenika ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec. Sumnjiči ih se za kazneno djelo trgovanja utjecajem, jer su od odbjeglog kriminalca Zdravka Mamića navodno zatražili 500.000 eura u zamjenu za pomoć pri okončanju sudskih postupaka u njegovu korist. Mamić je u veljači ove godine u Mostaru javno optužio Šegona i Kralja, s kojima se triput našao u jednom restoranu u Ljubuškom, da su ga tražili novac. U jednom od tih predmeta Mamić je proglašen krivim zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i osuđen na zatvorsku kaznu od šest i pol godina.

Uskok navodi kako su Šegon i Kralj kao protuuslugu ponudili Mamiću da će ishoditi okončanje kaznenih postupaka u njegovu korist, koristeći autoritet temeljen na dugogodišnjem obnašanju visokih funkcija u Ministarstvu financija, čije su službe bile uključene u postupanje radi razjašnjenja okolnosti spornih događaja zbog kojih je tužiteljstvo protiv Mamića pokrenulo kaznene postupke, ‘‘kao i povezanosti s jednim zamjenikom glavnog državnog odvjetnika i bivšim ministrom financija‘‘.

Dvojac Šegon – Kralj, o kojem nismo ništa čuli punih deset godina, otkako su zbog afera motali otići sa svojih pozicija, ponovno je osvanuo u javnosti sredinom 2024.. Tada se doznalo za njihov sastanak s glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem, a na kojem su razgovarali o kaznenim prijavama koje su neki od njih podnijeli u razdoblju od 2011. do 2016. godine. Na tom je sastanku bio i Slavko Linić.

Inače, nekadašnja Kraljeva šefica, bivša ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec, u prosincu 2022. pravomoćno je osuđena na godinu dana zatvora zbog pogodovanja osječkom poduzetniku Željku Bilošu.

 

Čovjek za sve sisteme

Branko Šegon javnosti je bio nepoznat sve dok nije izbila afera zbog načina na koji je njegova tvrtka Facta vera 2012. od HBOR-a dobila 31,3 milijuna kuna kredita. U to je doba Šegon bio iznimno moćna osoba. Bio je predsjednik Savjetodavnog vijeća Ministarstva financija, koje donosi odluke o sudbini skoro 6.000 tvrtki koje su ušle u program predstečajnih nagodbi, s ukupno prijavljenih 53 milijarde kuna obveza. Njegova supruga Ivna Šegon tada je bila članica uprave Fine.

Šegon je rođen je u Makarskoj, studirao u Zagrebu, zaposlio se kao tržišni inspektor u Omišu, a potom prešao u tadašnji SUP (današnji MUP) gdje je pratio gospodarski kriminal- prvo na županijskoj razini u Splitu, a potom i na nacionalnoj, u središnjici MUP-a u Zagrebu.  Od 1994. prelazi u privatnu firmu, postaje predsjednik uprave zadarskog Nautilusa, a onda 2003. po treći puta dolazi u Zagreb gdje se i sam počinje baviti privatnim poduzetništvom. Pokazao se vještim, pa njegova Facta vera 2008. kupuje tvrtku Sun corporation i tako postaje vlasnikom hotela Korkyra u Vela Luci, a koji obnavlja kreditom Hypo banke.

Nakon što je stvorio bogatstvo tada procijenjeno na 60 milijuna kuna, Šegon se 2011. vraća u državnu službu i preuzima mjesto zamjenika ministra financija Slavka Linića. Njegove tvrtke nastavljaju dobro poslovati, pa tako i pizzerija Da Vinci. Tamo se, preko puta Zagrebačke pivovare, okupljalo zanimljivo društvo- među redovitim bio je gostima Milijan Brkić Vaso, glavni tajnik HDZ-a, koji je povremeno znao popiti piće sa Šegonom. U pizzeriju, smještenoj u blizini nekadašnje središnjice SOA-e na Kuniščaku, navraćali su i  pripadnici obavještajne zajednice, ali i bivši policijski načelnici. U vrijeme suđenja Anti Gotovini, u Da Vinciju su se dogovarale pojedinosti oko skupljanja novca za njegovu obranu.

 

Slikoviti zadarski poduzetnici

Dolazio je tamo i bivši HDZ-ov ministar financija Ivan Šuker, koji se 2010. pojavio i na otvorenju preuređenog Šegonovog hotela Korkyra. U istoj je pizzeriji viđen i Šukerov nasljednik, SDP-ovac Slavko Linić. Stalni gosti su i suci nedalekog Općinskog kaznenog suda. Bivši policajac Šegon nije dobar samo s ljudima iz državnog aparata  već i s nekim slikovitim poduzetnicima. Sedam godina, od 1995. do 2002., bio je predsjednik uprave zadarskog Nautilusa, koji se tada zvao Trgo folijaplast i proizvodio samoljepljive trake. Ta tvrtka suvlasništvu Hypo Alpe- Adria- Beteiligungen iz Klagenfurta i zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića, nekadašnjeg konzultanta Hypo banke je tijekom Šegonova mandata dala u zalog svoje nekretnine kako bi lokalni poduzetnik Zvonimir Nižić zvani Grof kupio paket dionica Zadranke, nekoć najveće zadarske trgovačke kuće, s nizom nekretnina. Nakon što je poduzetna ekipa preuzela tvrtku- a u čemu im je, kako navode mediji, pomogao i Reno Sinovčić– Šegon je 2000. ušao u NO Zadranke.

Nakon par godina Zadranka je likvidirana, Šegon se vratio u Zagreb, a za predsjednicu uprave Nautiliusa postavljena je Saida Mavra, koja je tamo ostala do 2007. Ta je menadžerica  paralelno bila angažirana i u zadarskoj Jaderi, također povezanoj s Nižićem Grofom, te zagrebačkoj Grafotehni, koju sudski registar povezuje i sa Zrilićem i s Nižićem. Saida Mavra od 2009. je sjedila u upravi zagrebačkog Elektroprometa, tvrtke kojem iz sjene vlada kontroverzni poduzetnik Michael Ljubas.

 

Sam sebi pogodovao

Od Šegonova odlaska Liniću brigu o obiteljskim tvrtkama preuzeo je Brankov sin Toni Šegon. Kad su izbili sukobi između Milanovića i Slavka Linića, oni su se najprije prelamali upravo preko Šegona kojeg se optuživalo da poziciju u ministarstvu koristi za pogodovanje svom privatnom biznisu. Protiv njega je bila podignuta i kaznena prijava radi odobravanja kredita HBOR-a firmi u Facta Vera kojoj je Šegon bio suvlasnik. Na Milanovićev zahtjev Šegon je bio smijenjen s dužnosti pomoćnika ministra, no DORH u njegovom ponašanju nije našao elemente kaznenog djela. Ipak, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa tada je utvrdilo da je Šegon u sukobu interesa. Deset godina kasnije, suočio se s puno većim problemom.

 

(objavljeno: 19.4.2025.)

  Neprimjetljivi Branko Šegon znao se snaći u

Prizor sa zagrebačke Kajzerice (foto: Saša Paparella)

 

U svijetu se godišnje odbaci 300 milijuna tona plastike, a u Hrvatskoj nastane novih 300.000 tona plastičnog otpada. Od toga, reciklira se svega devet posto. Plastike se proizvodi sve više i sve ju je teže reciklirati. Tko nam je prodao priču da situaciju držimo pod kontrolom?

 

Piše: Saša Paparella

Zagreb, lipanj 2024. Još jedan požar u jankomirskom Eko-floru plus, reciklažnom postrojenju tvrtke C.I.O.S. Petra Pripuza. Izgorjelo je postrojenje za preradu plastike.

Osijek, kolovoz 2024. Niti godinu dana otkako je u osječkoj tvrtki Drava International u vlasništvu Zvonimira Bede izbio ogroman požar na otvorenom skladištu plastike, na istom mjestu to se i ponovilo. Danima je cijeli grad bio pod dimom.

Vrginmost, siječanj 2025. Napokon je zatvorena tvornica Phaten plastic u kojoj su kineski vlasnici dugo vremena ilegalno talili plastiku, a nadležne službe unatoč pozivima građana nisu reagirale. Strojevi su negdje nestali, ali teren oko tvornice još nije saniran.

Varaždin, veljača 2025. Uhićeno je desetak osoba, predvođenih bračnim parom Josipom i Monikom Šincek, zbog zakopavanja medicinskog otpada i plastike u okolici Varaždina i Benkovca, te u Gospiću.

 

Odbačena plastika kao prilika za milijunsku zaradu 

U svega osam mjeseci, iz skoro svakog dijela Hrvatske stigla je poneka loša priča o plastici – i to obično povezana s nekom vrstom kriminala. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije procjenjuje da u RH svake godine nastane novih 300.000 tona plastičnog otpada, što je po težini ekvivalent 30 Eiffelovih tornjeva. Odnosno, skoro 80 kilograma po svakom stanovniku RH. Odbačene je plastike sve više i zato je se  očajnički pokušavamo riješiti.

Plastika je postala ogroman problem oko čijeg se rješavanja vrti jednako puno novca, kojeg su odavna namirisali i razni kriminalci. Sjetimo se samo Sopranosa. Angažirani da riješe ekološki problem, oni izazovu još veći – tko će i kako iskopati te desetine tisuća tona plastičnog i opasnog medicinskog otpada koje su Šincekovi zakopali u Gospiću?

Netko je u Italiji dobro platio da njegovo smeće nestane, pa je zakopano usred Like. Zato ilegalni poslovi cvjetaju, a država se oko toga previše ne uzbuđuje. U zadnja dva slučaja – Gospić i Vrginmost – građani i aktivisti su se na vrijeme obraćali nadležnim institucijama, u prvom redu Državnom inspektoratu, no reakcija je izostala. Sve dok ne bi buknula afera.

U Vrginmostu su se građani osjetili posve odbačenima, jer zbog taljenja plastike u tvrtki Phaten plastic u središtu mjesta, godinu dana nisu mogli normalno disati, a hranu koju sami uzgajaju u vrtovima prestali su jesti.

Mještani su počeli prijavljivati da neki Kinezi (u sprezi s par HDZ-ovaca, kako smo kasnije saznali) u napuštenoj tvornici u centru mjesta ilegalno tope plastiku – tko zna odakle dovezenu ili uvezenu –  još u ožujku 2023. Uskoro se javnost zainteresirana za taj slučaj i neki su radnici potvrdili da se tamo zbilja spaljuje plastika, no sve se nastavilo po starom.

“Pa koga zanima naša siromašna općina u kojoj žive doseljeni bosanski Hrvati i srpski povratnici?”, ironično se pita Maja Turniški koja vodi lokalnu ekološku udrugu Sunce i inicijativu Stop Phaten plastic. U ovom je kraju ostalo malo mladih i školovanih, pa se Maja morala prihvatiti raznih uloga. A pri svemu tome mora paziti da ne ispadne ksenofob koji ima nešto protiv Kineza, iako je ona Hrvatica rođena u Švedskoj, njen partner je Srbin rođen u Vrginmostu, a preko svoje udruge stalno organiziraju kampove za djecu iz cijele Europe. Tako da je na prošloljetnom prosvjedu protiv Phaten plastica sudjelovalo i dvadesetak desetaka mladih Francuza, koji su zdušno skandirali “no no plastic!”.

Početkom 2025. aktivisti iz Vrginmosta ipak su  uspjeli otjerati zagađivače. Dugo se nije znalo gdje su odvukli strojeve i svoj plastični otpad, sada se čuje da su završili u Slovačkoj, gdje će vjerojatno nastaviti s istim poslom – ilegalnom preradom plastike. Otišli su, ali zagađenje je ostalo.

 

Inspektori nisu uspjeli naći Vrginmost

Maja nas vodi do napuštene tvornice, uz koju su ostala dva bazena puna otrovnog mulja. Iako je inspekcija u siječnju 2025. naložila da se  te otpadne vode zbrinu sukladno propisima o otpadu. “ Ti bazeni su se u svibnju 2024. praznili izravno u prirodu, na tuđa zemljišta. Tamo je tlo i dalje kontaminirano, izgleda kao spaljeno i tamo ništa ne raste. Zemlja je ostala puna mikroplastike. Još nisu stigli podaci o razmjerima onečišćenja, niti se zna tko će to sanirati”, kaže Maja.

“Nitko nikad nije provjerio što se ovdje radi. Jedan radnik rekao je da se u Phatenu talilo, mljelo, palilo i zakopavalo plastiku, a po potrebi i skrivalo, jer se unaprijed znalo kada dolaze inspekcije. Kad su ti strojevi odlazili, otpadnu plastiku su odvozile neke tvrtke koje inače proizvode drvene pelete…Prati li ijedna institucija  kako se taj otpad kasnije zbrinuo?”, zabrinuto se pita Maja. Vjerojatno ne, jer niti njima u Vrginmostu  institucije nisu pomogle.

prosvjed protiv jednokratne plastike (foto: Zelena akcija)

 

“Ništa nije mjereno osim uzorka iz bazena otpadnih voda. Nisu uzeli uzorke tla, vode ni biljki, a od mjerenja zraka su odustali najavom zatvaranja pogona početkom ljeta, iako se rad u pogonu intenzivno nastavio i tijekom ljeta…U početku nismo dobivali odgovore na naše prijave i nije bilo pretjeranog nadzora tvornice. Ili bi dobili odgovor od policije da ne vide nikakav problem u ilegalno odbačenim otrovnim toksičnim vodama i mulju… Nitko s nama nije razgovarao: od državnih institucija, županijskih, pa sve do općinskih vlasti.

Tek kad se uključila Zelena Akcija i kad sam kontaktirala pravobraniteljicu za ljudska prava, te saborski odbor za okoliš, oni su počeli dobivati odgovore i nama su ih prosljeđivali. Puno su nam pomogli i novinari. Na kraju je po nalazima raznih inspekcija potvrđeno da su građani bili u pravu. A sada tražimo utvrđivanje odgovornosti za to da se dvije godine onečišćavao okoliš i talila plastika u centru mjesta. Nažalost, i dalje vlada kolektivna šutnja pogotovo iz županije koja je izdala dozvolu”, kaže Maja Turniški.

Razgovarali smo o problemu plastike i s Milanom Vrgom, načelnikom općine Gvozd, čiji je Vrginmost središte. Aktivisti ga prozivaju da se nije na vrijeme uključio u rješavanje tog problema. Vrga pak tvrdi da je bio nemoćan jer je “Državni inspektorat tražio da općina sama plati uređaje za prikupljanje podataka o zagađenju, a mi nemamo za to novaca”.

Situacija se razriješila tek kad je lani nadležna institucija Phatenu oduzeta dozvola za rad.

 

Foto: Hans, Pixabay

 

Eto, to je jedan od primjera kako se danas rješavamo odbačene plastike. Potajice, neekološki, ugrožavajući zdravlje ljudi. Samo u Gospiću je, prema prvim procjenama iznijetim u medijima, zakopano oko 150 tisuća tona plastičnog i opasnog medicinskog otpada, s nesagledivim posljedicama po ljude i vode, kojima Lika obiluje.

Zbrinjavanje plastike – legalno ili ilegalno – postalo je ogroman biznis. Sve do 80-ih godina prošlog stoljeća bio je stav da plastiku treba jednostavno spaliti ili zakopati. Tek kad smo postali ekološki osviješteni i voljni riješiti taj problem na neki kvalitetniji način. I tada se u priči o zbrinjavanju i recikliranju plastike počeo vrtjeti velik novac. A tamo gdje ga ima, pogotovo ako je javan, pojavljuje se i kriminal.

Tako i recikliranje plastike u Hrvatskoj već dugo prate kontroverze. Još 2013. bila je uhićena Barbara Bešenić, vlasnica BBS-a, prve tvornice za reciklažu PET ambalaže u Hrvatskoj, u okolici Varaždina. Ta nekadašnja saborska zastupnica HDZ-a, koju su mediji prozvali ‘kraljica reciklaže’, potkraj 2021. nepravomoćno je osuđena na tri i pol godine zatvora jer je fiktivnim otkupom PET ambalaže oštetila Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) za 105 milijuna kuna. Tada se u istoj aferi sudilo Vinku Mladineu, prvom šefu FZOEU. Optužen je i za šverc plastičnih boca iz Srbije, Crne Gore i BiH, te da je na tome Fond za zaštitu okoliša ostvario gubitak od vrtoglavih 700 milijuna kuna. Kasnije je oslobođen optužbi.

 

Ana-Marija Mileusnić (foto: Zelena akcija)

 

Ekolozi: ‘recikliranje je skupo i neučinkovito!’

Unatoč svim tim aferama, oko nas stvoren dojam da su Vrginmost, Osijek i Gospić, ili nekoć Varaždin, samo neki izolirani ekscesi, a da situaciju držimo pod kontrolom. U očima prosječno informiranog građanina, sve je više-manje u redu: mi plastični otpad odložimo u jedan od sve brojnijih žutih spremnika, onda ga komunalci negdje odnesu, recikliraju i pretvore u novi komad plastike, pa se sve vrti u krug.

U stvarnosti, uopće nije tako. Žalosna je istina da se danas u svijetu reciklira svega devet posto plastike.

“Recikliranje plastike zapravo je vrlo skup i neučinkovit proces. Troši jako puno vode i energenata, pa je ekonomski neprihvatljiv. Nova plastika je i jeftinija i kvalitetnija od reciklirane”, govori nam Ana-Marija Mileusnić, voditeljica kampanje protiv zagađenja plastikom u zagrebačkoj Zelenoj akciji. Ana-Marija je nekoliko puta organizirala prosvjed protiv Phatena, i u Vrginmostu i u Zagrebu – srećom bili su vizualno atraktivni, pa su se pojavljivali i u mainstream medijima, što je dosta pomoglo u stvaranju javnog mnijenja i rješavanju problema.

Tko nas je onda uvjerio da se problem plastike može riješiti reciklažom, odnosno – oporabom? “Mit o recikliranju je laž industrije polimera, odnosno industrije fosilnih goriva, iste one koja je i počela proizvoditi plastiku kako bi se riješili tekućih viškova nastalih u procesu proizvodnje nafte”, kaže naša sugovornica.

Mit obično predstavlja priča o nastanku nekoga ili nečega. Mit o recikliranju je malo drugačiji – on nam priča o plastici koja ne umire, već beskrajno kruži, kako nas uvjeravaju petrokemijske kompanije. Taj marketinški trik funkcionira već desetljećima. Uz snažan lobi moćne industrije fosilnih goriva, primjerice PlasticsEurope, postoji cijeli niz komunikacijskih stručnjaka zaduženih da za Coca-Cola, PepsiCo, Unilever i Nestlé razvijaju greenwashing strategija. Takvi, globalno važni proizvođači plastike, svoje kupce pokušavaju uvjeriti da iznimno puno brinu o okolišu, pa su svoju robu nakitili simbolima koji ukazuju na njihovu, navodno, visoku ekološku svijest.

Jedna od uspješnih podvala je i ta što gotovo svi plastični proizvodi, uz broj koji označava vrstu plastike, nose opći simbol recikliranja, a sve kako bi se potrošači doveli u zabludu da je plastika reciklabilna.

 

Zelena akcija u akciji

 

Mit o recikliranju nastao je u drugoj polovici 20. stoljeća, u vrijeme kad počinje snažnije propitivanje opravdanosti tolikog korištenja plastike. Do 70-ih godina, kao o rješenju za odbačenu plastiku uglavnom se govorilo o njenom spaljivanju ili odlaganju na deponije. Osamdesetih počinju novi trendovi, pa se počinje nametati kako je plastika zapravo cirkularni proizvod, te da iz plastike recikliranjem  – nakon postupka razvrstavanja, pranja, mljevenja, taljenja i ponovne obrade – bez problema nastaje novi plastični proizvod. Tako su i Šincekovi uvjerili Gospićane da će od recikliranog plastičnog otpada raditi burobrane, bukobrane i plastične montažne kućice. Jutarnji je objavio svjedočanstvo radnika koji j, umjesto recikliranja, plastiku miješao sa zemljom i zatrpavao. U okolici Benkovca su istražitelji razgovarali sa drugim Šincekovim zaposlenikom, on je svjedočio da su kamioni istovarivali plastiku u rinfuzi, koju je on zatim bagerom zatrpavao šljunkom.

 

Greenpeace: ‘Okončajmo ovo plastično doba!’

Komunalne tvrtke uspješno su nam usadile u glavu devizu da “otpad nije smeće”. Što je istina, ali samo u slučaju npr. stakla, papira i metala. Ali ne i kod plastike, koja je vrlo često upravo to – smeće. I zato se s njom i ponašamo kao s običnim ‘kućnim’ miješanim otpadom – pokušavamo ju zakopati, spaliti, sakriti, samo da nam nestane s očiju.

No, dio se ipak reciklira. Pa svaki je mit nastao na barem malo istine…

“Samo određene vrste plastike, i to manji dio, mogu se reciklirati. To se uglavnom odnosi na PET i HDP ambalažu. Osim toga, kad recikliramo, nikad ne možemo ponovno dobiti onaj isti proizvod. Potom, u procesu recikliranja uvijek, osim kod PET ambalaže, moramo ubaciti i određenu količinu nove, ‘djevičanske’ plastike. Napokon, plastiku ne možemo reciklirati neograničeno puta, jer ona u tom procesu gubi željena svojstva”, nabraja nam brojne probleme s recikliranjem Ana-Marija Mileusnić.

Čemu treba dodati još neke: plastičnog otpada je toliko da ga je nemoguće prikupiti; sav plastični otpad ne može se reciklirati zajedno; i sam proces recikliranja plastike štetan za okoliš te su radnici koji to provode izloženi kemijskim proizvodima, a procesom se proizvodi mikroplastika; reciklirana plastika se ne može ponovno upotrijebiti za izradu ambalaže za prehrambene proizvode, jer je rizično toksična.

Zbog svega toga, u listopadu oglasio se Greenpeace, najpoznatija  organizacija za zaštitu okoliša, s konstatacijom da je “recikliranje plastike fikcija”. Malodušnost je zavladala nakon objave analize po kojoj američka domaćinstva godišnje proizvedu 51 milijun tona plastičnog otpada, od čega se reciklira tek 2,4 milijuna tona, odnosno 4,7 posto.

Po egidom Okončajmo ovo plastično doba!, Greenpeace skuplja potpise za peticiju kojom se od svjetskih čelnika traži da podrže globalni sporazum o plastici “kojim bi se riješio problem plastike u svim fazama njenog životnog ciklusa…Taj sporazum ima velik potencijal usmjeriti svijet prema budućnosti bez plastike, ali je na nama pobrinuti se da se ta obećanja i ispune”, navode u Greenpeaceu.

Zahtijevaju “ambiciozan i čvrst globalni sporazum o plastici kojim će se ograničiti njezina proizvodnja i uporaba, spriječiti vađenje nafte i plina iz zemlje za proizvodnju plastike i zaustaviti velike zagađivače i njihovu bezobzirnu proizvodnju. Promijenit će način na koji korporacije isporučuju svoje proizvode kupcima i usredotočiti se na višekratnu uporabu i ponovno punjenje; korporacijske zagađivače držati odgovornima te zahtijevati potpunu transparentnost kod proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza plastike i zahtijevati od bogatih zemalja da preuzmu vodstvo u prelasku na sustav bez otpada”.

 

EU se suočila s plastikom tek kad je Kina prestala kupovati otpad

Od 1950. do 2017. ukupno je na svijetu proizvedeno oko 9,2 milijarde tona plastike. No paralelno sa sviješću o štetnosti plastike, raste i njena proizvodnja. I dok čekamo rezultate silnih istraga o požarima  i zakopavanjima plastike po hrvatskim selima i gradovima, guši nas i sama pomisao na to da se svake godine u svijetu proizvede novih 400 milijuna tona plastike. Kako uopće predočiti tu količinu? Pa probajmo s automobilima. Svaki je težak oko 1,5 tonu, dakle godišnje stvorimo nove plastike teške kao 267 milijuna automobila (to je više nego što ih trenutačno ima u cijeloj EU).

Godišnje čovječanstvo odbaci oko 300 milijuna tona plastike. Koju potom odlažemo na smetlišta, zakopavamo, spaljujemo ili – izvozimo. Kao što su Šincekovi uvozili talijansko i slovensko smeće, zapadne su zemlje godinama izvozile otpad u Kinu, bez puno opterećivanja time što se s tim otpadom događa. Kad je Kina 2018. prestala uvoziti plastiku odjednom je stopa recikliranja u EU znatno opala. Kinezi su tvrdili da tu plastiku recikliraju, no mi zapravo ne znamo što su s njom napravili jesu li ju zbilja preradili, spalili ili zakopali.

 

Valerije Vrček (foto: Saša Paparella)

 

“Sve se to na papiru vodilo kao recikliranje. EU je igrala prljavo i možemo reći da je Europa zapravo tek 2018. otkrila plastiku”, napominje profesor Valerije Vrček, predstojnik Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta. I dok su borce za okoliš obično povezuju s lijevo-aktivističkom scenom, Vrček već 20 godina svoje tekstove o plastici objavljuje u Glasu koncila. Kao vrsni kemičar, ima oštru sliku problema s plastikom.

 

Plastika je prljava čim se proizvede

“Čak je i nova plastika od početka prljava i zato je jako loš materijal za  recikliranje. Govorimo li o onoj običnoj, ‘narodnoj’ plastici od koje se rade plastične vrećice, ona je u startu kemijsko smeće! U nju se stavlja toliko aditiva, uključujući lijekove, boje, omekšivače i pesticide, a sve to kako bi bila jeftinija i otpornija. Puna je teških metala, u njoj ima više aditiva nego li polimera, pa recikliranje takvog smeća i nema puno smisla”, kaže Vrček. Kao što navodi i Hrvatska tehnička enciklopedija: “Tipična plastika sadrži i aditive – punila, bojila, plastifikatore, stabilizatore koji ponekad čine i veći dio materijala”.

Vrček naglašava kako je problem utoliko gori jer se “često zajedno recikliraju različite vrste plastike, iz čega se dobiva jako loš materijal. Proizvodnja plastike je jeftina jer je i nafta jeftina. A dokle god je takva,  ‘djevičanska’ plastika ne samo čišća već jeftinija od one reciklirane, pa tko je lud reciklirati?”.

Zbog takvih stavova, Vrčeku se ponekad zamjera defetizam, no on se s time ne slaže. Svjestan je da recikliranje nema alternativu, ali upozorava i na pogubnu simbiozu neodgovorne industrije i konzumenata. “Ovdje imamo profit plus komociju običnog potrošača. Moto je – uzmi, potroši, baci. Ukratko – obična lijenost”, kaže Vrček.

 

U RH je 2023. odvojeno prikupljeno 117.000 tona plastike 

Iako, kako smo ustanovili, postojeće recikliranje nije dovoljno da riješi problem plastičnog otpada, zasad je ono nužno.

Prvi korak u recikliranju je odvojeno prikupljanje plastike. Plastika se prikuplja putem kontejnera za reciklažu, centara za otkup ili programa povratne ambalaže. Potom se plastika sortira prema vrsti (npr. PET, HDPE, PVC, PP) jer različite vrste zahtijevaju različite procese reciklaže.

“Kod plastike se primjenjuju različite tehnološke metode poput mehaničkog usitnjavanja, prosijavanja prema veličini čestica, zračne separacije, ručnog sortiranja te naprednog sortiranja pomoću infracrvene tehnologije, u kombinaciji s umjetnom inteligencijom. Cilj ovog postupka je dobiti visokokoncentrirane monofrakcije plastike koje sadrže barem 95 posto, a idealno i do 98 posto istovrsnog polimera, dok preostalih nekoliko postotaka čine nečistoće i drugi polimeri.

Nakon sortiranja, plastika se podvrgava mokrim postupcima pranja kako bi se uklonile nečistoće s površine te neutralizirao miris kontaminanata. Zatim se suši i usitnjava na sitne čestice, obično manje od jednog kvadratnog centimetra. U završnoj fazi, plastika se topi u visokotemperaturnim procesima i pretvara u reciklate, odnosno male plastične pelete. Takvi reciklati moraju imati visoku kvalitetu i prestaju biti otpad, postajući tržišna roba koja se prodaje kao sekundarna sirovina za proizvodnju novih proizvoda, poput boca, folija, namještaja i drugih plastičnih predmeta”, objasnili su nam o Fondu.

No vratimo se sada na prvi korak, a to je odvojeno prikupljene plastike, koja se generalno dijeli u dvije vrste.

Prva je ona povratna, PET ambalaža, koju država preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) otkupljuje od potrošača po cijeni od deset centa za komad ambalaže soka ili mineralne.

Druga je vrsta sva ostala plastika, ona koja završava u našim kantama, odnosno u komunalnom otpadu.

“Ukupna je količina odvojeno prikupljene plastike u RH 2023. godine bila oko 117.000 tona. Od toga oko 60.000 tona otpada na povratnu ambalažu iz sustava FZOEU. Preostalih oko 57.000 tona je plastika izdvojena iz miješanog komunalnog otpada (“žute vrećice”), o kojoj brinu komunalne tvrtke”, govori nam Aleksandra Anić Vučinić, predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša na Geotehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje drži niz kolegija vezanih uz  otpad i zaštitu okoliša, pa tako i ‘Cirkularna ekonomija u gospodarenju otpadom’. Također je predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO).

 

Ohrabrujući rezultati s PET ambalažom 

Treba reći da su rezultati s PET ambalažom ohrabrujući. Kako smo saznali u FZOEU, “prema zadnjem Izvješću o ambalaži i otpadnoj ambalaži za RH u 2022. godini, kroz sustav povratne naknade sakupljeno je 87 posto PET ambalaže od pića i napitaka”. Napominju i da trend odvajanja otpada raste iz godine u godinu, “što se vidi i iz zadnjeg  Izvješća o komunalnom otpadu za 2023. godinu”.

A kako nam ide s odvojenim prikupljanjem ostale plastike, one za koju nema povratne naknade? Odgovor smo potražili u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije. Unatoč sve većoj reciklaži, još uvijek više od pola te plastike završi pomiješan s ostalim otpadom.

izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

 

Osim toga, iz grafičkog prikaza u nastavku vidljiv je trend kretanja stope recikliranja otpada od plastike iz komunalnog otpada u RH, gdje je 2020. iznosio 19 posto, onda se popeo na 20, ponovno pao na svega 18 i onda 2023. narastao na rekordnih 24 posto.

“Ukupna količina nastalog otpada od plastike u RH na godišnjoj razini procjenjuje se na oko 300.000 tona, odnosno 79 kilograma po stanovniku. Najveći udio u toj količini, oko 90 posto, čini otpadna plastika iz komunalnog otpada. Prema podacima za 2023. godinu, ukupna količina plastike koja završi u komunalnom otpadu iznosila je 270.532 tona, od čega je odvojeno sakupljeno 44 posto, dok je 56 posto završilo u sklopu miješanog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta otpada. Udio plastike u miješanom komunalnom otpadu procijenjen je na 16 posto”, navode u Ministarstvu.

“U izdvojenom komunalnom otpadu od plastike najveći udio čini ambalažni otpad od plastike. Iako se značajan udio otpadne plastike iz komunalnog otpada izdvaja, još uvijek se određene količine ne recikliraju već završe na odlagalištima kao otpad. Jedan od razloga je i činjenica da postoji veliki broj različitih vrsta plastike od kojih svaka ima specifičan kemijski sastav, što zahtijeva različite tehnologije obrade”, objašnjeno je u odgovoru Ministarstva.

 

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

 

Osim PET-a i HDPE, sve druge vrste plastike mizerno se malo recikliraju

 

Zaklada Plastic Soup uvela je 1988. sustav šifri koji pomaže u recikliranju plastike koristeći brojeve. Gotovo svi plastični proizvodi nose opći simbol recikliranja: trokut sastavljen od tri kružne strelice. Broj u trokutu označava vrstu plastike, a postoji šest uobičajenih vrsta plastike i jedna razna kategorija s brojem 7: PET (brojčana oznaka: 1), HDPE (2), PVC (3), LDPE (4), PP (5), PS (6) i OTHER (7).

Od toga se samo PET (polietilen tereftalat) i HDPE (high-density polyethylene, polietilen visoke gustoće) smatraju prikladnima za izradu novih, kvalitetnih proizvoda. PET ambalaža, u koju se pune boce za bezalkoholna pića, može podnijeti recikliranje više puta. Od recikliranog materijala mogu se izraditi nove PET boce ili poliesterska vlakna za proizvodnju tekstila. Od krute plastike HDPE izrađuju se boce za mlijeko, ulje i tekuće deterdžente. Greenpeace je 2022. procijenio iskoristivost PET otpada na 20,9 posto, dok je kod HDPE upola manji – 10,3 posto. Mogućnost recikliranja svih ostalih vrsta plastike manja je od pet posto, pa takva plastika bude spaljena ili završi na odlagalištu. 

 

Izvor: Kristina Cvejanov, Facebook: Za manje smeća i više sreće – Zero & Low Waste Serbia

 

 

(objavljeno: 17.4.2025.)

 

Serijal ‘Okovani plastikom’ nastao je u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu od Gonga)

Prizor sa zagrebačke Kajzerice (foto: Saša Paparella)   U

Bandića se rado sjećaju SDP-ovci, navijači i tajanstveni ‘Kondor’ 

Dejan Kljajić, predsjednik stranke BM365 Idemo delat!, na četvrtu godišnjicu Bandićeve smrti pomirljivo je rekao da bi se njegov grob ipak mogao premjestiti na neku drugu lokaciju, umjesto one sadašnje, ilegalne, ispred mirogojskih arkada. Vijenac je Bandiću, uz Stjepana Mesića, poslao i ‘Kondor’, a to je ime kojim je – otkrio je svojedobno USKOK – pokojni gradonačelnik zvao Petra Pripuza 

Piše. Saša Paparella

Dva glavna turistička aduta Zagreba zacijelo su Dolac i Mirogoj; tržnica zbog živopisnih prodavača okruženih šarenom robom koju prodaju, a groblje zbog divnih arkada koje je osmislio Herman Bollé. Nažalost, obje te atrakcije danas su otužne, oronule, devastirane. I jednu i drugu zakačio je zagrebački potres – tržnicu neizravno, kroz iseljavanje ljudi iz centra grada, a Mirogoj izravno.  

Obnova arkada košta 70 milijuna eura

Mirogojske arkade su jako stradale u potresu – trošak njihove obnove, po riječima šefa Gradskih groblja Igora Rađenovića, procjenjuje se na 70 milijuna eura . Taj će se novac već nekako naći, projekt obnove sufinancirat će Grad Zagreb, Vlada RH i europski fondovi, no tu postoji i jedna drugi problem, koji je možda i teže rješiv. Naime arkade su prije četiri godine nagrđene ilegalnim grobom Milana Bandića, koji se i danas tamo nalazi. 

Otada imamo pat-poziciju – obitelj ne može podići Bandiću spomenik, jer se time krši gradska Odluka o grobljima iz 2022., kojom se zabranjuje bilo kakva nova gradnja ispred arkada. Aktualni gradonačelnik pak ne želi prljati ruke, već čeka da se o problemu očituje DORH. Kojem se ne žuri. “Dok traju izvidi Općinskog državnog odvjetništva o neovlaštenom proširenju tog grobnog polja, gradski zavod za zaštitu spomenika kulture ne može dati suglasnost za postavljanje nadgrobnog spomenika”, rekao je nedavno Tomislav Tomašević

Kondor važniji od bivšeg predsjednika RH

Na četvrtu godišnjicu Bandićeve smrti, na grobu se našlo desetak vijenaca – od pojedinih ogranaka SDP-a, BBB-a, dragovoljaca, Stjepana Mesića, pa i jednog osuđenog kriminalca, nekadašnjeg direktora u Zagrebačkom holdingu.  

No od sviju njih, najbliže križu s Bandićevim imenom, dakle na boljoj poziciji i od Mesićevog vijenca, postavljen je vijenac na kojem je potpisan ”Kondor”. Očito je riječ o nekoj važnoj osobi, važnijoj od predsjednika RH u dva mandata. Tko bi to mogao biti? Teško je sa sigurnošću reči, no podsjetimo se da je tim ptičjim imenom Bandić – kako je USKOK zaključio iz tajno snimanih razgovora – nazivao poduzetnika Petra Pripuza, s kojim je godinama poslovno surađivao ali i dijelio optuženičku klupu. 

Poslali smo upit C.I.O.S. grupi s pitanjem je li to zbilja Pripuzov vijenac, no u željenom roku nikakav suvisli odgovor nismo dobili. Što je već uobičajena praksa te kompanije. Kao što smo već navikli i na izjave Bandićevih ljudi Ivice Lovrića i Pavla Kalinića koji na četvrtu godišnjicu smrti trube o nekakovoj “sramoti” i “neviđenom iživljavanju gradske vlasti nad pokojnikom”, iako su i sami, po svemu sudeći, bili dio ekipe koja je samovoljno odredila da se Bandića pokopa na neprimjerenoj i nezakonitoj lokaciji. 

Mučnu priču može okončati jedino Bandićeva obitelj 

No do nekog bi preokreta, čini se, ipak moglo doći. Tako bar možemo zaključiti iz izjave Dejana Kljajića, predsjednika stranke BM365 Idemo delat! Prije nekoliko dana, na godišnjicu Bandićeve smrti  Kljajić je rekao: “ako je problem lokacija, neka nađu drugu lokaciju”. To implicira da su ‘bandićevci’, izmoreni tolikim čekanjem, ipak postali skloni razmišljanju o nekom drugom, legalnom mjestu za pokop. 

Nitko ne spori da Milan Bandić, koji je 20 godina biran za gradonačelnika, ima pravo počivati u aleji velikana, ali nikako ne i na komadu livade na uglu arkade, čime je pogled na Bolléovo remek-djelo znatno narušen. Odluka o mjestu Bandićevog posljednjeg počivališta,  uz ovako otezanje nadležnih institucija, sada ovisi jedino o Bandićevoj obitelji. I njihovoj eventualnoj želji da se mučna priča okonča premještanjem groba na neku primjerenu lokaciju. Kao što to lijepo kaže Dejan Kljajić iz BM365 Idemo delat! 

 

Bandića se rado sjećaju SDP-ovci, navijači i

Na četvrtu godišnjicu od smrti Milana Bandića, njegov grob i dalje se nalazi ispred samih mirogojskih arkada, na lokaciji na kojoj ne bi smio biti, ali i bez nadgrobnog spomenika. Naime, gradskom Odlukom o grobljima u svrhu zaštite arkada, ispred njih je onemogućena bilo kakva nova gradnja, pa tako i podizanje Bandićevog spomenika.   

Zbog sada već višegodišnjeg otezanja s rješavanjem ovog problema, skupina aktivista iz Građanske inicijative SOS za Mirogoj napravila je web stranicu  na kojoj su zainteresiranoj javnosti iscrpno prezentirali svu dokumentaciju važnu za ovaj slučaj. 

Četvrtu godišnjicu Bandićeve smrti prigodnim tekstom je obilježio i Večernji list. U njemu doznajemo da Bandićev bliski suradnik Pavle Kalinić još nije shvatio u čemu je problem s grobom njegova prijatelja, pa kako bi onda shvatili ostali koji bi taj problem trebali riješiti? 

“Gradska vlast ne dozvoljava da se slučaj završi jer smatraju da to nije ukopno mjesto budući da se nalazi izvan arkada. A najmanje tri petine groblja je izvan arkada”, zbori Kalinić. Iako problem naravno nije u tome što je grob, poput tisuća drugih, izvan arkada, već u tome što se nalazi neposredno ISPRED arkada, čime je trajno upropašten pogled na cijeli taj zaštićeni kompleks.  

Novinarka je zatražila i mišljenje nadležnih gradskih institucija. Iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode dobila je odgovor  identičan onom lanjskom. “Budući da državne institucije provode izvide oko legalnosti proširenja grobnog polja, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode do okončanja tih postupaka nije u mogućnosti izdati prethodno mišljenje, odnosno suglasnosti”, rečeno joj je. Odnosno – Grad Zagreb i dalje čeka mišljenje DORH-a. 

S obzirom na to da se na stranicama https://bandicevgrob.com/ spominje i uloga arhitekte Marijana Hržića u izradi tehničke dokumentacije, odnosno projekta grobnice Milana Bandića, zamolili smo ga da nam objasni priložene dokumente prema kojima ispada da je njegov projekt  izrađen istoga dana kada je Bandić preminuo, u nedjelju 28.2.2021. 

Također smo Hržića zamolili da nam prokomentira sliku preuzetu iz njegova projekta “Južnog aneksa sjevernog kolumbarijskog zida”, a po kojoj je na mjestu sadašnjeg Bandićevog počivališta planirano ukrasno zelenilo. Odnosno zanimalo nas je kako je došlo do promjene tog projekta, i to na način da je novim projektom sada tamo izgrađena Bandićeva grobnica.

Napokon, u jednom članku iz Jutarnjeg lista objavljen je prijedlog buduće dogradnje rečene grobnice, a za koju se navodi da je Hržić autor. Pa smo mu poslali još jedno pitanje – “S obzirom na to da predloženo rješenje predviđa dogradnju grobnice veću od postojećih dimenzija, kako to da se predlaže rješenje koje dodatno povećava sadašnje dimenzije grobnice, iako takvo što na području uz vanjski zid arkada, po čl. 41. Odluke o grobljima (Sl. glasnik Grada Zagreba 29/2024), nije dozvoljeno? 

Na sva ta pitanja zasad nismo dobili odgovor, a čim stigne objavit ćemo ga.  

sp

Na četvrtu godišnjicu od smrti Milana Bandića,

Krajem prošle godine zatvoren je pogon za taljenje plastike Phaten plastic u Vrginmostu. Pogon je negdje preseljen, no u tvornici su ostali mikroplastika i otpadni mulj. Aktivisti su slučaj u studenome prijavili Državnom inspektoratu, odgovor unatoč požurnici još nisu dobnili, pa su pred zgradom inspektorata izveli performans

 

Udruga Zelena akcija i inicijativa “Stop Phaten Plastic” traže da Državni inspektorat hitno poduzme mjere za sanaciju zagađenog područja u Vrginmostu i da omogući neovisna i transparentna istraživanja o utjecaju zagađenja na zdravlje mještana i okoliš.

“Zahtijevamo i da se sankcioniraju svi odgovorni za ovaj ekološki incident i da se inspekcijski nadzor ojača kako bi se spriječile nove katastrofe”, poručila je Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije.

Aktivistkinje i aktivisti su danas izveli performans ispred Državnog inspektorata i uručili simboličnu teglu s otpadnim muljem, u kojoj su, uz stvarni mulj, nabrojali i druge sastojke “recepta” koji je doveo do ekološke katastrofe u Vrginmostu. “To su korupcija koja je omogućila nezakonito djelovanje tvrtke, neadekvatni elaborati koji su sakrili stvarnu opasnost, tehnologija koja je zagadila okoliš i šutnja nadležnih institucija”, pojasnila je Mileusnić.

Naime, nakon višemjesečne borbe mještana Vrginmosta i okolišnih aktivistkinja protiv tvrtke Phaten Plastic Recycling, štetan pogon za taljenje plastike je napokon zatvoren. “Međutim, problem je tek napola riješen jer je tvrtka za sobom ostavila zagađeno tlo i vodu. Mještani zato i dalje žive u strahu za svoje zdravlje i budućnost. Posebno su zabrinuti za zdravstvenu ispravnost vode i hrane koju konzumiraju”, izjavila je Mileusnić.

Navela je kako su nadležne institucije bile upoznate s problemom i dobile brojne prijave o zagađenju, no njihov je odgovor izostao. “Unatoč obećanjima o istragama i sankcijama, Državni inspektorat nije poduzeo konkretne korake kako bi zaštitio stanovnike Vrginmosta”, poručila je Mileusnić.

Dodala je kako ovaj slučaj nije izoliran i da se slični problemi s ilegalnim odlaganjem otpada i zagađenjem okoliša pojavljuju diljem Hrvatske. “Prisjetimo se požara koji je lani izbio u tvornici za preradu plastike „Drava International“ u Osijeku. Ili slučaja u Pazinu, kada je više tisuća tona otpada protuzakonito odloženo u bivšoj tvornici, ugrožavajući pritom sigurnost i zdravlje lokalnog stanovništva.”

Mileusnić je naglasila kako ovi slučajevi predstavljaju crne točke u hrvatskom sustavu gospodarenja otpadom i zaštite okoliša. “Nepoštivanje zakona, neodgovornost institucija i ugrožavanje zdravlja ljudi ne smiju biti tolerirani”, zaključila je Mileusnić.

 

foto: Saša Paparella

Krajem prošle godine zatvoren je pogon za

screenshot: Poslovni dnevnik

 

Zviždač Goran Jankov, nekadašnji zaposlenik Hrvatskih šuma, godinama je pisao predstavke i upozoravao na gospodarski kriminal, ali u institucijama nije bilo reakcija. Potkraj 2015,. Poslovni dnevnik objavio je njegovu procjenu prema kojoj Hrvatske šume zbog potkradanja svake godine pretrpi štetu od čak milijarde kuna. Za polovicu te svote, oko 500 milijuna kuna, postoji i službena potvrda, objavljeno je tada.

 

‘Nisu se mogli nositi s kriminalom’

“Nacionalna inventura šumskih resursa RH, koju je po sustavu uobičajenom u razvijenim zemljama i nalogu EU četiri godine provodilo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, pokazala je da se godišnje u šumama, kojima gospodari poduzeće Hrvatske šume (HŠ), posiječe 7,3 milijuna kubika drvne građe. Usporedimo li tu brojku sa službenim podacima HŠ-a, po kojima se godišnje posiječe tek 5,5 milijuna kubika, ispada da godišnje nestane 1,8 milijuna kubika drva, što po tržišnoj cijeni od 300 kuna po kubiku znači više od 500 milijuna kuna izgubljenog prihoda. Gdje je završilo toliko drvo i tko ga ilegalno siječe, te sudjeluje li u tome i netko od desetak tisuća zaposlenika HŠ-a, nitko ne zna”, objavio je Poslovni.

U Upravi HŠ-a tada su rekli da “nacionalna inventura šumskih resursa u RH još nije službeno izdana i navedeni podaci nisu službeno potvrđeni”. No, ispostavilo se da su rezultati ipak službeno izdani, i to u tvrdo ukoričenoj knjizi Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Pojašnjenja o tome gdje nestaje drvo dao je stoga Goran Jankov, diplomirani inženjer šumarstva i donedavni revirnik HŠ-a u gospodarskoj jedinici Čungar pokraj Drežnice, koji je u listopadu 2009., nakon što je ukazao na kriminal, zatražio sporazumni raskid ugovora, “Rezultate nacionalne inventure može se lako potvrditi – dovoljno je izbrojati panjeve u mom bivšem reviru”, kaže Jankov i napominje da na spomenuti iznos od 500 milijuna kuna vrijednosti “nestale” šume treba dodati još barem toliko, “koliko se godišnje izgubi prodajom kvalitetnog drva ispod cijene”, čemu je i sam svjedočio. Bio je četvrti revirnik u Čungaru u svega dvije godine, svi njegovi prethodnici napustili su taj posao “jer se nisu mogli nositi s kriminalom”.Nakon što nitko nije reagirao na njegove usmene primjedbe, Jankov je od ožujka do listopada 2009. nadređenima, od Drežnice i Ogulina pa do Uprave HŠ-a u Zagrebu – poslao četiri predstavke, na koje također nije dobio odgovor. Tek kad se obratio nadležnom ministarstvu, Hrvatske šume su reagirale i to, kako kaže, šaljući mu internu revizijsku kontrolu.

 

Prijetnje fizičkom likvidacijom

Kad se pročulo da želi spriječiti nezakonitosti, uslijedile su prijetnje kolega, pa i, kako tvrdi, fizičkom likvidacijom. Kaže da su tek na poticaj iz resornog ministarstva neki zaposlenici prijavljeni zbog krađe, ali nitko nije suspendiran. “Nitko od onih koje sam izvijestio nije pokušao spriječiti nepravilnosti koje upućuju na organizirani kriminal u HŠ-u”, rekao je Jankov.

O svojim je saznanjima dao iskaz policijskom Uskoku. U Upravi HŠ-a tvrdili su tada da je netočno da se drvo prodaje ispod cijene, a nije im poznato po kojim je osnovama Jankov donio zaključke o visini štete: “Prema svim predstavkama postupamo jednako. Kad je utvrđeno da je na reviru koji je vodio Jankov nastala šteta, podnesene su prijave protiv odgovornih”, kažu u HŠ-u.

“Nisam više mogao šutjeti. Ogromne količine kvalitetnog drveta prodaju se kao ogrjev po višestruko nižim cijenama, a u tome su sudjelovale moje kolege iz Hrvatskih šuma, kaže Goran Jankov, koji je zbog ‘zviždanja’ o gospodarskom kriminalu morao otići iz tvrtke. Samo u prvih 10 mjeseci 2009. u njegovu je nekadašnjem reviru manjkalo 640.000 kuna. U korelaciji s cjelokupnom površinom i godišnjom sječivom masom kojom raspolažu HŠ, dolazi se do više od 500 mil. kuna manjka prihoda, a kada se tome pribroji oko 500 milijuna štete zbog ilegalne sječe dolazi se do milijarde kuna ukupne štete. “Ne optužujem sve bivše kolege, većina pošteno radi, ali moraju šutjeti zbog straha za svoja radna mjesta”, kaže Goran Jankov. Iako godišnji prihodi tvrtke koja gospodari sa 37 posto državnog teritorija iznose 2 milijarde kuna, HŠ posluju pozitivno tek zahvaljujući državnim subvencijama”, objacvljeno je tada.

 

sp

screenshot: Poslovni dnevnik   Zviždač Goran Jankov, nekadašnji zaposlenik

foto: Klemm sigurnost

 

Kako bi se spriječila još jedna tragedija poput one u Prečkom, Grad Zagreb daje 2,1 mil. eura za zaštitare koji će do kraja školske godine čuvati 142 osnovne škole. Grad je za većinu škola proveo pregovaračke postupke sa zaštitarskim tvrtkama uvjetovane hitnošću postupanja, dok su neke osnovne škole provele postupke jednostavne nabave

 

Piše: Saša Paparella

Nakon što je zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Danijela Dolenec objavila da će zagrebačke osnovne škole u drugom polugodištu na ulazu imati profesionalne zaštitare, poslali smo upit s pitanjem koje su zaštitarske tvrtke odabrane za taj posao, te kolika je njegova ukupna vrijednost.

“Grad Zagreb je proveo pregovaračke postupke sa zaštitarskim tvrtkama uvjetovane hitnošću postupanja nakon tragedije u Osnovnoj školi Prečko za većinu osnovnih škola, dok su neke osnovne škole provele postupke jednostavne nabave. Zaštitarske tvrtke koje će osiguravati 142 objekta osnovnih škola u Zagrebu su: Klemm sigurnost d.o.o., Sokol d.o.o., Noky Security d.o.o., AKD-zaštita d.o.o., Eurolex zaštita d.o.o., Bilić-Erić d.o.o., Securitas Hrvatska d.o.o, Guardian d.o.o., P&F Zaštita d.o.o.”, odgovoreno nam je iz Grada.

Kako dodaju, “procijenjena vrijednost usluge iznosi 2,085,000 eura bez PDV i odnosi se na period do kraja nastavne godine 2024./2025.”

Mahom je riječ o vodećim zaštitarskim tvrtkama u RH. Tvrtka Sokol d.o.o., koju je osnovao Zlatko Marić, a od ove godine predsjednik uprave postao je njegov sin Kristian Marić, imala je lani 41,5 mil. eura prihoda i čak šest milijuna eura neto dobiti, najviše od svih zaštitara.

Tvrtka Klemm sigurnost, čiji je osnivač Josip Klemm neko vrijeme proveo u zatvoru, imala je 23,4 milijuna eura prihoda i 2,9 mil. eura dobiti. Zaštitarska tvrtka Bilić-Erić, čiji je vodeći dioničar bio likvidirani Vinko Žuljević Klica, ostvarila je 22 milijuna eura prihoda i 2,4 milijuna čiste dobiti. Securitas Hrvatska imao je 46,6 milijuna eura prihoda i 1,8 milijuna dobiti. Noky security, čiji je suosnivač bio osuđeni general Mirko Norac, imao je lani 8,7 milijuna eura i 0,2 milijuna eura dobiti.

Već je ranije objavljeno da Grad Zagreb kao osnivač pokriva troškove angažmana zaštitarskih tvrtki do kraja školske godine, tijekom kojeg razdoblja će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih obučiti i u školama zaposliti osobe zadužene za sigurnost.

(objavljeno 10.1.2025.)

foto: Klemm sigurnost   Kako bi se spriječila još

Kandidat Dragan Primorac tvrdi da je, kad je on 2003. postao ministar obrazovanja u vladi Ive Sanadera, Hrvatska imala svega sedam posto visokoobrazovanih, a kad je 2009. otišao s te dužnosti da ih je bilo čak 18, 5 posto, odnosno za 164,3 posto više. Prava je istina da ih je bilo tek 20-ak posto više, a i to zahvaljujući poplavi broja privatnih sveučilišta, često upitne kvalitete
U nizu tvrdnji koje su građani RH mogli čuti na sučeljavanju predsjedničkih kandidata Zorana Milanovića i Dragana Primorca u ponedjeljak navečer, barem za jednu je odmah bilo jasno da ne može biti istinita. Kandidat Dragan Primorac tvrdi da je, kad je on 2003. postao ministar obrazovanja u vladi Ive Sanadera, Hrvatska imala svega sedam posto visokoobrazovanih, a kad je 2009. otišao s dužnosti bilo ih je čak 18, 5 posto.
Takav podatak zvuči suludo, jer po toj stopi nije rastao niti broj pismenih u vrijeme tečajeva alfabetizacije provođenih od ’45. nadalje.
Demantira ga DZS
Portal Faktograf.hr uživo je objavljivao provjeru svih tvrdnji iznesenih tijekom debate i ustanovilo se da Primorac, blago rečeno, ne govori istinu. “Prema podacima DSZ-a Hrvatska je 2001. godine, prije no što je Primorac postao ministar, imala 12 posto visokobrazovanog stanovništva, a 2011. taj je udio skočio na 16,4 posto. Iz tih je podataka evidentno da je u vrijeme Primorca porastao broj visokoobrazovanih, ali ne za toliko koliko on tvrdi”, navodi Faktograf.
Dakle, u razdoblju od deset godina, znatno dužem od Primorčevog mandata, broj visokoobrazovanih porastao je tek za oko 37,5 posto, pa možemo reći da je u njegovom mandatu porastao dvadesetak posto.
Ninoslavu Paviću dao dopusnicu u sudačkoj nadoknadi
Sam Primorac zdušno je pomagao povećanje broja novih učilišta, pa je 2009., u zadnjim danima svog mandata, kao ministar u ostavci, dao Ninoslavu Paviću, tadašnjem suvlasniku EPH, dopusnicu za medijsko sveučilište u Splitu. Ono je vrlo brzo promijenilo vlasnika, a potom se odselilo na sjever Hrvatske, pa se danas i zove Sveučilište sjever.
Tom su se prilikom razotkrile i njegove veze s vlasnikom EPH, pa portali tada pišu:. “Bivši novinar Jutarnjeg list Hrvoje Appelt pred saborskim Vijećem za suzbijanje korupcije otkrio je kako je bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac bio čest gost u zagrebačkoj zgradi Europapress holdinga. On je, prema Appeltu, s uredništvom Jutarnjeg lista dogovarao izvještavanje o aktivnostima Ministarstva, ali i o studentskoj blokadi”.
U mandatu ministra Primorca i Nacional Ive Pukanića je 2007. dobio dopusnicu za pokretanje NCL Visoke škole novinarstva.
(foto: screenshot HRT)

Kandidat Dragan Primorac tvrdi da je, kad

sporna fotografija Jelene Milić, desno: pater Ivan Tolj (foto: Instagram)

 

Beogradski tisak bavi se veleposlanicom Srbije u Hrvatskoj, koja je izazvala incident napustivši božićni prijem SNV-a. Učinila je to nezadovoljna navodnom podrškom okupljenih studentima studentima koji već tjednima prosvjeduju 

 

“Iako službeno nije član Srpske napredne stranke, ambasadorka Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić definitivno je zavrijedila mjesto među onih 17.000 lojalista, o kojima je prije nekoliko dana govorio Aleksandar Vučić. Poput najvjernijeg naprednjaka, ona je stala u obranu predsjednika Srbije od studenata, jedne književnice, jednog režisera i njihovog “strašnog” pisma. Šta se točno desilo pa se dugogodišnja predsjednica Centra za euroatlantske studije Jelena Milić preobrazila iz ljute kritičarke režima Srpske napredne stranke u vjernog podanika ove vlasti, znaju samo ona i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”, navodi beogradski portal Nova.rs.

“Bilo kako bilo, danas je ona sve ono što je prije desetak godina javnosti bilo nezamislivo. Milić je, naime,  demonstrativno napustila tradicionalni prijem Srpskog narodnog veća za pravoslavni Božić u Zagrebu i to zbog pisma koju su sastavili dobitnici prve nagrade – književnica Jasminka Petrović i režiser Radivoje Raša Andrić. Oni su se u tom pismu, između ostalog, zahvalili mladima u Srbiji, jer ih „ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli”. Ambasadoricu je to toliko rasrdilo da je skup napustila. Ubrzo potom uslijedilo je i objašnjenje. „Morate shvatiti da sam ja nedavno, prije nekoliko dana, na svom Fejsbuku napisala da podržavam kada mladi stoje na trgovima, ne blokiraju institucije i kada traže konkretnu pravdu za nepravdu. Ali dalje od toga – blokade, nazivanje moje zemlje tiranijom, nazivanje mog predsjednika i državnog vrha ubojicama i slično, ja to jednostavno i apsolutno ne podržavam“, rekla je Milić, iako tiraniju nitko u ovom pismu nije spomenuo, niti je Vučić nazvan ubiojcom”, podsjeća Nova.rs.

 

Na jasenovačkoj liturgiji slikala se sa cigarom?

Portal citira profesora Bojana Pajtića, koji je 2022. na vijest o njenom postavljenju rekao: “U biografiji Jelene Milić piše da je diplomirala na Univerzitetu Union – Nikola Tesla, osnovanom 2010. godine. Ako se te godine upisala i sve u roku položila, diplomirala je u 50-oj. E, nju su postavili za našu ambasadoricu u Hrvatskoj. A pitamo se zašto Srbija gubi ugled u svijetu?”.

“Nije mnogo pogriješio u ovom dijelu o ugledu, jer je njen mandat obilježilo i nekoliko gafova. Podsjetimo, Milić se našla na meti korisnika društvenih mreža, a nakon što je na Instagramu objavila niz fotografija sa prijema za mitropolita Ruske pravoslavne crkve Ilariona koji je služio liturgiju za Svete novomučenike jasenovačke u Jasenovcu. Slika koja je privukla najviše negativnih komentara je ona na kojoj je ambasadorka Milić sa cigarom (tompusom), što je prema ocjeni javnosti bilo neprikladno.

„Sramotno, sramotno je ovo. Ispod svakog nivoa“. “Bez obraza i osnovnog kućnog odgoja je svatko tko podržava SNS i tko na ovaj način i sa ovim slikama priča o zločinima poput Jasenovca“. “Baš nas lijepo predstavlja“… samo su neki od komentara na ovakav Milićkin gest.

 

Nekoć je zbog Vučića demonstrativno odlazila iz studija 

Na meti kritika našla se ambasadorica i zbog odlaska na promociju knjige „Diplomatska oluja“, čiji je autor Mate Granić, najdugovječniji ministar Franje Tuđmana.

“Promocija dopunskog izdanja knjige ‘Diplomatska oluja’ Mate Granića, doajena hrvatske diplomacije, u punoj sali NSK. Prilika za kratki razgovor tokom potpisivanja mog primjerka. Nadam se da će mi ova knjiga pomoći u razumijevanju okolnosti koje opterećuju naše odnose“, napisala je Jelena Milić tom prilikom na društvenim mrežama.

A nekada, mnogo prije saradnje sa režimom Aleksandra Vučića i preuzimanja ambasadorske funkcije, Jelena Milić nije štedjela riječi kojim je kritizirala njegovu vlast. Ostat će upamćeno i kako je napustila studio televizije Pink, u kojem je gostovala sa Vučićem, tada premijerom Srbije.

Milić je demonstrativno izašla nakon što joj je Aleksandar Vučić rekao da vodi politiku koja ide na štetu Srbije. Kad ga je upitala koja je to politika, Vučić nije precizirao, ali je rekao da je sve što je izgovorila u emisiji protiv interesa zemlje. Ispratio ju je iz studija uz: “Ćao, sve najbolje Vam želim“. To “ćao”, vrlo brzo se pretvorilo u “dobro došla”…, navodi Nova.rs.

 

Borac protiv Miloševića

Incidentu na skupu SNV-a puno je prostora dao i dnevni list Danas. “Nekad je Jelena Milić bila nepokolebljiva aktivistkinja za ljudska prava i omražena upravo od onih koji su je postavili za ambasadoricu Srbije u Hrvatskoj. Nekada je medijima bila jedna od glavnih sugovornica o NATO-u, Europskoj Uniji i Srebrenici. Nekada je aktivno podržavala rad nenasilnog pokreta otpora, koji je doprinjeo padu Slobodana Miloševića. Nekada je bila na listi “30 srbomrzaca“, koju je sačinio Ivan Ivanović, vođa pokreta SNP Naši. Nekada joj je trebala policijska zaštita zbog prijetnji smrću koje su kulminirale nakon obilježavanja početka NATO bombardiranja 2016. kada je pozvala institucije Srbije da „prestanu da manipuliraju brojem stradalih“. Nekada je hrabro tražila da se dođe do ubojica gardista Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića u kasarni Topčider 2004.
Nekada ju je poznati američki portal Politiko uvrstio među 28 ličnosti koje će u 2017. „oblikovati i mijenjati europsku politiku“. „Ona je jedna od najglasnijih zagovornica članstva u Europskoj uniji i NATO i vjerojatno najglasniji kritičar ruskog utjecaja u zemlji“, pisao je tada Politiko, a sada podsjeća Danas.

 

Problemi s outfuitom

Sada odlazi sa prijema Srpskog nacionalnog veća (SNV) u Zagrebu na Badnji dan jer su se čuli aplauzi zbog pisma dobitnika nagrade SNV-a u kojem se spominje podrška mladima u Srbiji. Sada pažnju javnosti privlači, između ostalog, i outfitom. Prilikom predaje akreditivnih pisama hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću nosila je bež hlače i košulju u istoj boji, ukrašenu leopard printom. Kombinaciju je upotpunila zlatnim kaišem i upečatljivim nakitom, a primijećena je, kako su prenijeli mediji tada, i nešto intenzivnija šminku na njenom licu.

Još davne 2010. pisala je Jelena Milić o rezoluciji o Srebrenici koja bi, kako je tada govorila, mogla da “stavi točku na nedovršeni proces suočavanja sa srpskom ratnozločinačkom prošlošću, i zato je jako bitno ne dopustiti da SPS, SNS i dijelovi DS ne ostvare svoj naum i ne usvoje to nešto neodređeno”. Za Glas Amerike je 2015. pozdravila spremnost tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Aleksandra Vučića, da prisustvuje komemoraciji u Srebrenici.

Tada je izjavila: “Ako će on da ode u Srebrenicu i da kaže izvinjavam se svim žrtvama, svaka je žrtva – žrtva, nema etnički motiviranog zločina – bolje da ne ide. Kao da u međunarodnom krivičnom pravu i humanitarnom pravu ne postoje etnički ili vjerski motivirani ratni zločini i zločini protiv čovječnosti. Ako ide, ide zbog srebreničkih žrtava, ni zbog čega drugog”.

 

Predavanje vjerodajnica u studenome 2022. (foto: Ured predsjednika RH)

 

Tužila Vojislava Šešelja

U Emisiji “Usijanje” na Kuriru je 2021. govorila da je “neprihvatljiv trend da se uspoređuju Srbija i nacistička Njemačka”.

“Stekla sam utisak da se srpske žrtve minimiziraju. Srbija je zemlja sa velikim brojem izbjeglica, Kosovari, Hrvati i Bošnjaci su bježali na politički zapad i tamo su se jako dobro etablirali. Postoji jedna vrsta rasizma. Srebrenica se desila 1995. a u Ruandi je počinjen genocid u Ruandi, između 500.000 i 800.000 ljudi. Srebrenica je mnogo korištenija nego Ruanda“, istakla je tada Jelena Milić. Već naredne godine imenovana je za ambasadorku Srbije u Hrvatskoj. Nekada je “ozbiljno razmišljala” da se kandidira na predsjedničkim izborima. Bar je tako pisala 2017. na svom Facebook profilu. Vojislav Šešelj je o njoj napisao knjigu „NATO picajzla Jelena Milić“, zbog čega ga je tužila, navodi Danas.

sp

 

sporna fotografija Jelene Milić, desno: pater Ivan

Aktivisti iz inicijative ‘Građanska Inicijativa Stop Phaten Plastic Recycling (Pravda za Vrginmost)’ objavili su da je u njihovu mjestu napokon zatvoren pogon za preradu plastike. Nadaju se da ti strojevi neće biti preseljeni na neku drugu lokaciju  

 

S ponosom i olakšanjem možemo reći: uspjeli smo! Zatvorena je tvornica koja je zagađivala zajednicu i mjesto Vrginmost u Općini Gvozd. Nakon godina neizvjesnosti, borbe i pomutnji, trenutak je stigao – Phaten odlazi, a pravda dolazi!, objavljeno je na Facebook stranici  ‘Građanska Inicijativa Stop Phaten Plastic Recycling (Pravda za Vrginmost)’. Podsjetimo – kineski vlasnici još su u lipnju najavili zatvaranje tvornice koja truje okolinu, no bio je to, kako se ubrzo pokazalo, običan manevar.

O ekološkim problemima koje je ta tvornica stvarala žiteljima Vrginmosta u općini Gvozd pisali smo i u travnju, srpnjukolovozu i rujnu. Pratili smo napore lokalnih aktivista i njihovih gostiju iz zagrebačke Zelene akcije, pa iako se činilo da pomaka nema, sada su ipak uspjeli.

 

‘Bez medija, nitko ne bi primijetio probleme naše male zajednice’

“Hvala i medijima koji su problem učinili vidljivim! Mediji oblikuju određena stanja stvari i probleme, što znači da ih čine javnima. Tako djeluju kao sustav za rano upozorenje društva. Bez medija, mi kao mala zajednica, ne bismo mogli skrenuti pažnju široj javnosti na probleme s kojima smo se suočavali u borbi protiv zagađivača iz Phaten Plastic. Cijela Hrvatska (a i šire) je mogla pratiti što se dešava i kako se pokušavamo izboriti za čisti zrak i nezagađeni okoliš. Zato zahvaljujemo i medijima koji su pomogli da se izborimo da se prestane sa zagađivanjem naše općine.

To nam je dalo više motivacije da se borimo dalje i pokazalo da moramo tražiti pomoć i podršku na nacionalnom i međunarodnom nivou. Zato smo kontaktirali medije, organizacije s više kapaciteta i iskustva poput Zelene Akcije i Front Line Defenders organizaciju, tražili pravnu pomoć, a i apelirali na institucije te se obratili Uredu pučke pravobraniteljice, Saborskom odbor za zaštitu okoliša i prirode i kontaktirali posebnog izvjestitelja za branitelje okoliša Aarhuške konvencije Michela Forsta. Borba za čisti okoliš je borba za sve nas”, navodi se u priopćenju Građanske Inicijative Stop Phaten Plastic Recycling (Pravda za Vrginmost)’.

 

Pritisak na civilno društvo

“Nažalost, svjesni smo da ovakve tvrtke često samo presele pogone i nastave s praksama koje štete ljudima i okolišu. Prije svega, žalosni smo što je takvom pogonu bio dozvoljen rad. Našoj zajednici se obećalo 50-ak radnih mjesta i svi smo se nadali napretku i izlasku iz grupe od pet najnerazvijenijih općina u Hrvatskoj. Na kraju je mali broj domaćih i stranih radnika radilo i to u vrlo upitnim i po zdravlje opasnim okolnostima. Profit iznad ljudskog zdravlja, dostojanstva i na veliku štetu okoliša je, nažalost, bila naša realnost”, navodi se u priopćenju.

“Zahvaljujemo svima koji su se borili zajedno s nama – sugrađanima, susjedima, poznatima i nepoznatima koji su uporno prijavljivali nedostatke, ukazivali na probleme, pisali inspekcijama i institucijama, izlazili na prosvjede, davali izjave medijima, žalili se i na razne načine trudili pomoći! Vaša hrabrost i upornost donijeli su promjenu! Sretni smo da je Phaten zatvorio tvornicu. Nažalost borba je bila duga, bolna i skupa. Vršen je pritisak na civilno društvo i pojedince koji su se suprostavili tvornici. Naplaćali smo se raznih kazni i u 2025. nas prate represivni postupci. To se u svijetu zove institucionalno nasilje i koristi se da se ušutka aktivizam za ljudska prava i čist okoliš”, napominju u Građanskoj inicijativi Stop Phaten Plastic Recycling.

 

sp

 

foto: Građanska Inicijativa Stop Phaten Plastic Recycling

(objavljeno 4.1.2025.)

Aktivisti iz inicijative 'Građanska Inicijativa Stop Phaten