U slučaju nejednakog postupanja prema korisnicima državne imovine, javno dostupni podatci iz registra omogućili bi jači nadzor od strane javnosti, navodi se u analizi upravljanja državnim nekretninama koju je za Gong napravila zviždačica Maje Đerek
Preduvjet bilo kakvog upravljanja državnim nekretninama je popis nekretnina koje su u državnom vlasništvu. Kako će država upravljati s bilo čime ako ne zna s čim upravlja? Potrebno je izraditi informacijski sustav koji obuhvaća sve oblike imovine, osobito nekretnina. Zakon o središnjem registru državne imovine trebao je osigurati popis cjelokupne državne imovine, imovine jedinica lokalne samouprave (JLS) te pravnih osoba u njihovom vlasništvu. Nažalost, do danas nije uspostavljen središnji registar državne imovine, nego je ostao tek u testnoj fazi pa država, ali JLS ne znaju s čim upravljaju ni tko koristi njihovu imovinu, navodi pravnica i zviždačica Maja Đerek u analizi koju je pod naslovom (Ne)upravljanje državnim nekretninama – netransparentnost, potencijal i preporuke, objavio Gong.
U registru nekretnina morao bi biti naveden korisnik, ali i njegovi dugovi
“Iako je obveza uspostave registra imovine propisana i drugim zakonima te iako je za obvezu dostave podataka u registar propisana i prekršajna odgovornost, do danas je zakon ostao tek mrtvo slovo na papiru. S obzirom na zakonom propisani način formiranja središnjeg registra državne imovine te s obzirom na podatke koji se trebaju unositi vezano za državnu imovinu, posve je razumljivo da je u testnom središnjem registru državne imovine došlo do nereda te da do sada objavljeni podaci nisu operativno upotrebljivi. Trenutno je u testnom registru objavljeno oko 330.000 pozicija, bez ikakvih korisnih podataka.
Naime, sam Zakon o središnjem registru državne imovine propisuje da se pod pojmom državne imovine podrazumijeva sva nefinancijska i financijska imovina države, i to: imovina u vlasništvu RH, imovina JLS, imovina ustanova i trgovačkih društava, zavoda i drugih pravnih osoba čiji je osnivač RH ili JLS itd., bez obzira na visinu vlasničkih udjela. Navedeno bi dovelo do zagušenja u popisu državne imovine da je registar uistinu i profunkcionirao, jer u registru ne bi bila samo državna imovina, nego i imovina velikog broja JLS-a te svih pravnih osoba. Problematično je također i to što bi se u registru trebala voditi sva financijska i nefinancijska imovina, dakle mnogo pojavnih oblika imovine, od kojih svi oblici nisu jednako važni niti imaju jednaku vrijednost (npr. pokretnine, kojih je veliki broj). Stoga registar nekretnina kao registar najvažnije i najvrjednije državne imovine treba biti poseban registar, kako se nekretnine ne bi izgubile u masi druge državne imovine, odnosno kako od šume ne bi vidjeli stablo”, navodi Maja Đerek.
Prije svega, registar nekretnina mora sadržavati, osim opisa same nekretnine (zemljišnoknjižna čestica i katastarska općina, površina, lokacija i adresa, podaci o vlasništvu) i korisnika državnih nekretnina, iznos naknade korištenja nekretnina, akt na temelju kojeg je utvrđena naknada za korištenje i sam korisnik te eventualni dug za korištenje. Ukoliko se radi o prodaji državnih nekretnina treba biti javno objavljeno na koji način je utvrđena kupoprodajna cijena, a ukoliko se radi o zakupu, najmu ili naknadi za bespravno korištenje, treba biti javno objavljeno na temelju kojeg akta je isti iznos utvrđen.
Samo javnom objavom tih podataka, može se osigurati zakonitost, transparentnost i jednako postupanje prema svima te jednaka dostupnost državne imovine svima. U slučaju nejednakog postupanja prema korisnicima državne imovine, zbog javno dostupnih podataka stvaraju se uvjeti za jači nadzor od strane javnosti. Također, neophodno je primijeniti koncept funkcionalne klasifikacije nekretnina, tj. definirati skupine za koje će vrijediti isti principi upravljanja, ovisno o lokaciji i stanju pojedine nekretnine. Naime, registar nekretnina treba potaknuti povećanje financijskih efekata u smjeru boljih financijskih rezultata u državnom proračunu, bilo kroz smanjenje rashodovne ili pak povećanje prihodovne strane, navodi se u analizi javno prezentiranoj prije nekoliko dana, a kojom prilikom je rečeno da “trenutni model upravljanja državnom imovinom obeshrabruje pravedno tržišno natjecanje i razvojne investicije, a potiče korupciju“.
Tvrtka Državne nekretnine već šest godina ne raspisuje natječaj za najam 550 praznih stanova
Trenutno u RH državnom imovinom upravljaju Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), potom tvrtka Državne nekretnine d.o.o. (u vlasništvu Republike Hrvatske) te Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kojem je 2020. pripojeno Ministarstvo državne imovine od kojeg je ostala tek jedna uprava, što je unazadilo upravljanje državnom imovinom. Državne nekretnine d.o.o. upravljaju nekretninama i to putem davanja u zakup ili najam, dok je raspolaganje putem prodaje državnih nekretnina i dalje u nadležnosti Ministarstva. CERP upravlja dionicama i udjelima, odnosno osnivačkim pravima, čiji je imatelj ili ovlaštenik RH, HZMO i DAB, ako se ta imovina odnosi na pravne osobe koje nisu od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku – ako jesu, njima upravlja spomenuto ministarstvo. Autorica analize napominje kako je “2018. bila donesena odluka o gašenju CERP-a, što je trebalo biti provedeno zakonskim izmjenama Zakona o upravljanju državnom imovinom, no samo par dana prije glasanja o izmjenama Vlada RH je nenadano odustala od navedene odluke. Preostali poslovi CERP-a, kojih je jako malo s obzirom da je glede dionica i poslovnih udjela privatizirano skoro sve, trebali su postati nadležnost tadašnjeg Ministarstva državne imovine. U javnosti i medijima se tada spekuliralo o povezanosti ravnatelja Centra za restrukturiranje i prodaju i premijera”, navodi se.
“Međutim, do danas nisu jasno određeni kriteriji po kojima se određene nekretnine smatraju nekretninama od komercijalne vrijednosti, što otežava i usporava upravljanje nekretninama. Također, ne postoje ni jasno određeni kriteriji kada se nekretninom raspolaže putem davanja u zakup, a kada se određena nekretnina prodaje. Nepostojanje cjelovitog registra državne imovine te nepostojanje kriterija po kojima se određena nekretnina smatra nekretninom od komercijalne vrijednosti omogućava status quo u upravljanju nekretninama, iako je za državu najgore da su nekretnine prazne i neiskorištene. U tom slučaju država snosi troškove hladnog pogona (režije, pričuva i ostalo) te redovno i investicijsko održavanje nekretnina. Neodržavanjem nekretnina tijekom vremena smanjuje se njihov prihodovni potencijal. Kada se, primjerice, gleda učinkovitost Državnih nekretnina d.o.o. kod raspolaganja putem davanja stanova u najam, primjećuje se da Državne nekretnine d.o.o., prema podacima sa službene web stranice, raspolažu sa 550 praznih stanova na području cijele Hrvatske, ali natječaj za najam stanova nije raspisan već više od šest godina. Dakle, Državne nekretnine d.o.o. ne obavljaju djelatnost za koju su osnovane.
Ravnatelj CERP-a prijavljen jer je njegovim propustom RH izgubila 333 milijuna kuna
Osim toga, način na koji su se imenovali ravnatelji i direktori navedenih institucija te nadzorni odbori i upravna vijeća, pobuđuju još veću sumnju u želju da se transparentno upravlja državnom imovinom.
Naime, protiv sada već bivše direktorice Državnih nekretnina d.o.o., autorica ovog teksta je, kao bivša zaposlenica Državnih nekretnina d.o.o. na radnom mjestu direktorice Sektora za poslovne prostore, podnijela kaznenu prijavu zbog zlouporabe položaja i ovlasti radi brojnih nezakonitosti glede upravljanja poslovnim prostorima. Također, kaznena prijava je podnesena i zbog nezakonitog imenovanja iste osobe na mjesto direktorice društva. Iz dokumentacije javnog natječaja proizlazi kako nije udovoljavala propisanim uvjetima radnog iskustva na rukovodećim pozicijama, od najmanje pet godina te kako su u komisiji za provedbu javnog natječaja za imenovanje bile osobe iz NO tvrtke Državne nekretnine d.o.o., koje su kasnije trebale nadzirati direktoricu u poslovanju. Članovi NO tvrtki u vlasništvu ili djelomičnom vlasništvu RH biraju se bez javnih natječaja, netransparentno i često bez pravih kompetencija za nadziranje rada uprave i društva. Budući da njihovo imenovanje predlaže vlasnik, odnosno vladajući, često biva da su članovi NO članovi vladajuće stranke ili koalicije. Naknade za rad u nadzornim odborima nerijetko služe kao nagrade poslušnim članovima pa isto dovodi u pitanje njihovu nepristranost i objektivnost pri donošenju odluka. Također, slična situacija se dogodila i u CERP-u gdje je autorica teksta, ispred Udruge za razvoj transparentnosti i zaštitu zviždača Razvoj podnijela kaznenu prijavu protiv sadašnjeg ravnatelja, zbog propusta u upravljanju dionicama trgovačkog društva Petrokemija d.d., radi kojih je država izgubila siguran prihod od preko 333 milijuna kuna te zbog propusta kod potpisivanja drugih privatizacijskih ugovora. Također, kaznena prijava je podnesena i zbog nepostojanja uvjeta za imenovanje ravnatelja, jer je u trenutku imenovanja bio u sukobu interesa (nepostojanje sukoba interesa je jedan od propisanih uvjeta), a što je utvrdilo i nadležno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Slijedom svega navedenoga, autorica teksta smatra kako bi “nadležnost za upravljanje državnom imovinom, osobito nekretninama, trebalo koncentrirati u jednom tijelu, bilo da se radi o agenciji ili trgovačkom društvu. No, svakako treba osigurati da se ravnatelji ili direktori toga tijela biraju putem javnog natječaja kao priznati stručnjaci u području upravljanja državnom imovinom. Isto treba vrijediti i za članove NO i upravnih vijeća, čije bi članove trebalo birati temeljem javnog natječaja, uz uvjet da imaju iskustva u upravljanju državnom ili drugom imovinom”.
sp
Foto: Kristijan Arsov / Unsplash.com
(objavljeno 27.10.2022.)
