Restorani važniji od rezidencija – Sanader vladao iz Baltazara, Milanović umjesto u Sabor otišao u Tač
Milan Bandić osvojio je vlast namještaljkom u restoranu Kod Drageca. U bistrou Deno dogovarani su poslovi oko adventa, a Kazimir Bačić je u Gračanki navodno uzimao mito
Piše: Saša Paparella
Skoro svaki političar vezan je uz barem neki restoran, ako ne i uz više njih. Tako se predsjednika RH Zorana Milanovića obično povezuje s Tačem, restoranom više klase na zagrebačkom Vrhovcu. Kad je u srpnju 2020. održana konstituirajuća sjednica Sabora, na toj svečanosti Milanovića nije bilo – predsjednik RH prekinuo je dotad uobičajenu praksu i umjesto u Sabor otišao je u Tač.
U međuvremenu se nešto dogodilo, pa navodno već godinu dana nije tamo niti provirio. Neko je vrijeme Milanović zalazio i u omiljeni klub lani uhićenog Dragana Kovačevića u Slovenskoj ulici, u kojem se tulumarilo i dobro jelo za vrijeme lockdowna. Na pitanje kako se našao u podrumskom klubu, Milanović je lakonski odgovorio: “Zvao me prijatelj iz Dalmacije da tamo ima puno hrane koju treba pojesti, da se ne baci, pa smo se tamo našli”, što je u javnosti izazvalo niz očekivano zlobnih komentara. Otkako je zbog Kovačevića izbila korupcijska afera, klub više ne radi.
Škoro u bistrou Deno pjevao Bandiću
I neki su drugi lokali važni za političku kastu trajno zatvoreni. Tužno je ovih dana u Bistrou Deno u Maceljskoj ulici na zagrebačkoj Remizi, zalogajnici u kojoj su se ne tako davno sklapali milijunski poslovi već dulje vrijeme ne radi. Njezin vlasnik bio je Denis Mohenski, osoba preko koje je Zdravko Krajina, vozač gradonačelnika Milana Bandića, sve do lani dogovarao raspodjelu kućica na adventu.
Zadnje objave o Bistrou Deno na Facebooku bile su još u listopadu 2020. – ”Kuhani Juneći rep…Njami. Tko bi mu odolio??”. Sredinom studenog, “stigle dugoočekivane krvavice…. njami njami!” I konačno krajem studenog, zadnja objava: “radi situacije s Covidom -19 ponovno zatvaramo svoja vrata do daljnjeg. Nadajući se da će sve ovo brzo proći”. Ništa nije prošlo, pa čak se i pogoršalo. Bistro Deno nije ponovno otvorio. Web stranica tog, kako se navodilo, “mirnog obiteljskog ambijenta uz domaću kuhinju”, postala je nedostupna, a profil na fejsu se nedavno ugasio.
Propalo je tako bitno mjesto za zagrebački turizam, ugostiteljstvo te kriminal, jer upravo tu su se, uz “njami njami gablece”, zbližili Deno i Krajina, što je bio početak njihove lijepe suradnje s ružnim završetkom.
Da gableci kod Dene nisu bili tako fini, našao bi Krajina u nekoj drugoj gostioni nekog drugog ortaka, voljnog uključiti se u priču oko organizacije zagrebačkog adventa, a sve to kako bi se novcem zainteresiranih ugostitelja, umjesto gradskog proračuna, punili njihovi džepovi. Sve do nekidan, imali su zašto biti zadovoljni – kvartovski ugostitelj i vozač podigli su svatko svoju vilu u istarskom Novigradu.
Kako javljaju mediji, svaka vrijedi milijune, a tjedni najam zapada desetine tisuća kuna. Bistro Deno se, poput cvjećarnice Grupe TNT, na kraju pretvorio u paravan za poslove koji su pokojnom gradonačelniku i pajdama – kako tvrde istražni organi – donijeli barem pet milijuna kuna zarade.
Na Denisovom Facebook profilu novinari su pronašli i snimku iz 2014. na kojoj se vidi kako Miroslav Škoro i njegovi tamburaši Bandiću i ekipi pjeva pjesmu Moja Hercegovina. U maloj bari hrvatskih zvijezda, političara i kriminalaca putevi su im se kasnije ponovno ukrstili, kad je Škoro od Dene (i Bandića u pozadini) po paprenoj cijeni uzimao štand na zagrebačkom adventu.
Bistro Deno je završio svoju epizodu u kronici zagrebačke gastronomije i podzemlja, “njami njami gablece” tamo više nitko neće jesti. Skromna gostiona s Remize našla se tako na trenutak u društvu skupih restorana u kakvima se godinama mutni poslovi visokog ranga, s blagoslovom gradonačelnika ili pojedinih premijera, inače sklapaju.
Ranko Marinković srušio Zg vlast u restoranu Kod Drageca
Kad su iscurili detalji o jednoj drugoj istrazi, saznali smo da je Bandić imao svoju prostoriju u restoranu Gračanka Kamanjo u Gračanima, koji je također u međuvremenu propao jer je kuhar Goran Albini Kamanjo preselio na drugu lokaciju. Izgleda da je ta prostorija, u kojoj se Bandić sastajao s Kazimirom Bačićem i Milanom Lončarićem, koji su uhićeni kad i Mohenski i Krajina, bila ozvučena, a u medijima se navodi i da je upravo u tom zasebnom dijelu Kamanja 4. lipnja 2020. Bačić predao Bandiću 50.000 eura Lončarićevog mita.
Osim sastanaka u Kamanju, nalazili su se oni i u tzv. Grgosu, odnosno samoborskom restoranu Kod spilje.
Bandićeva je karijera od samog početka obilježena s nekoliko restorana.
U tada jako popularnoj restauraciji Kod Drageca, Bandić je 2000. zapečatio sudbinu HDZ-a u Zagrebu. Tadašnji šef zagrebačkog SDP-a uspio je preko svojih ljudi nagovoriti dvojicu uglednih HDZ-ovih vijećnika, akademika Ranka Marinkovića i Miroslava Šuteja, da potpišu svoje ostavke na mjesto vijećnika, čime je HDZ izgubio većinu u skupštini i moralo se otići na nove izbore, na kojima je oporba glatko pobijedila. Kako je sredinom ožujka 2000. pisao Vjesnik, pozivajući se na jednog HDZ-ovog vijećnika, “Ranko Marinković je potpisao ostavku u sitnim noćnim satima u restauraciji Kod Drageca, ne znajući što potpisuje. Nakon toga su SDP-ovci otišli kod drugog vijećnika, Miroslava Šuteja, rekavši mu da je sve gotovo jer je Marinković potpisao ostavku. Nakon toga je i Šutej učinio isto. Naš sugovornik ističe da akademik Marinković redovno do kasno u noć u restauraciji Kod Drageca igra šah s akademijom Šimom Šimatovićem, kojem se požalio kako jako dugo čeka na red u banci. Ovaj mu je navodno rekao da će mu prenijeti račun u drugu banku ali mu Marinković treba potpisati punomoć“, te mu je tada podmetnut papir s napisanom ostavkom…
Rezultat? HDZ otada, a prošlo je 20 godina, nikad više nije osvojio vlast u Zagrebu.
Iako je na samom početku karijere, 2000. godine, Bandić izjavio: “Nisam velik ljubitelj novca! On je samo sredstvo kojim ćete osigurati (…) tjedni ručak u restoranu, no važno je pitanje mjere!”, vrlo brzo sva je ta lažna skromnost nestala, a posjeti restoranu su znatno učestali.
Bandić je tijekom svoje karijere gradonačelnika viđan i u Okrugljaku, renomiranom restoranu u Mlinovima, s tradicijom dužom od 100 godina, u koji je 90-ih rado zalazio Franjo Tuđman, koji nije bio poznat kao gurman, pa je njegova jedina čvršća s restoranskom scenom bila ta što je u restoranu Kluba književnika na Trgu bana Jelačića u veljači 1989. prvi put izložio nacrt kasnijeg programa HDZ-a.
Niti Milan Bandić nije bio sladokusac, njegovi prijatelji kažu da je najviše volio pite i ostalu hranu iz kraja iz u kojem se rodio. Svoje rođendane slavio je kod Skenderice u Remetama, gostioni nudi tradicionalnu kuhinju. Populisti vole takva mjesta, pa se u jednoj sličnoj zagrebačkoj gostionici, Zelenjaku, Zdravko Mamić družio sa sucem Zvonkom Vekićem i tu mu je navodno davao kuverte s mitom. Imali su na raspolaganju i odvojenu sobicu za diskretne susrete.
Zdenko Antunović nervozan zbog policije ispred konobe Burin
Kako mu se politička karijeru pretvarala u kriminalnu, i Milan Bandić je sve više počeo cijeniti restorane s posebnom prostorijom za povjerljive razgovore. Takav jedan diskretni restorančić našao je u svom kvartu – Burin u Heinzelovoj ulici, točno preko puta Bandićevog stana, opremljen podrumom za diskretne susrete. Voditelj restorana bio je Zdenko Antunović, čovjek od najvećeg Bandićevog povjerenja, zadužen za saniranje naročito nezgodnih situacija. Lako je moguće da su se u Burinu i upoznali – bio je to početak jednog dugog prijateljstva, kasnije potvrđenog i nekim optužnicama.
U svibnju 2014. u medijima nalazimo vijest da su “nakon uvjerljive pobjede protiv Zadra u Draženovom domu, Uprava i momčad Cibone zajedno otišli na večeru u konobu Burin. Na večeru je stigao i gradonačelnik Milan Bandić koji je donio kao dar Cibosima šest litara, svog, crnog hercegovačkog domaćeg vina”. Nije spomenut bitan detalj: vlasnik restorana Zdenko Antunović baš je tada završavao svoj mandat na mjestu direktora Cibone, pa je vjerojatno osobno suflirao da fešta bude u njegovom restoranu, a gradonačelniku preko puta kuće, iako poznavatelji gastro scene doduše tvrde kako je Antunovićev restoran bio ispodprosječne kvalitete.
Ali nije Bandić samo nakon Ciboninih pobjeda zalazio kod Zdene u Burin, to mu je mjesto bilo toliko važno da je i taj restoran tada – kao uostalom i Gračanka Kamanjo par godina kasnije – dođe ‘pod mjere’ institucija koje se bore protiv kriminala. U studenom 2014., mjesec dana nakon Bandićeva uhićenja, u velikom tekstu posvećenom Petru Pripuzu Jutarnji list navodi kako “gradonačelnik Bandić i Pripuz nikad nisu tajili da su prijatelji. Nalazili su se na ručkovima, najčešće u restoranu Burin, koji drže Zdenko Antunović. Taj restoran u razgovorima koje su istražitelji snimili, Bandić i suradnici nazivaju ‘podrumom’. U tom restoranu Antunović omogućava Bandiću da bude sam u prostoriji s gostima koji mu dolaze. Gradonačelnik nerijetko taj restoran naziva najboljim u gradu, a tamo se nalazi s mnogima, pa i gradskim djelatnicima, direktorima gradskih tvrtki”.
Početkom 2015. i Nacional navodi da je “restoran Burin bio pokriven mjerama tajnog nadzora istražitelja koji su prikriveno nadzirali Bandića i suradnike prije njegova nedavnog uhićenja. Znalo se da Bandić ondje provodi dosta vremena, a sumnjalo se i da se ondje u intimnom ozračju vode i specifični povjerljivi razgovori”.
Povod za taj tekst bio je navodni verbalni napad Milijana Brkića koji se upravo u Burinu obrušio na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, “nervozan zbog nekih obrada koje Državno odvjetništvo provodi, a koje su s njime povezane”. Navedeno je i da Brkić često navraća u Burin te da je s Antunovićem, kojem je Bandić u međuvremenu povjerio Zagrebački športski savez, “u vrlo dobrim odnosima”.
U nekoć Kutlinom Globusu Kojić izabran za šefa BM 365
Sredinom 2015., u tekstu o istragama protiv Bandića, tjednik Express piše kako se Antunović žalio jer su mjesecima ispred Burina stajala dvojica policijskih istražitelja, navodno ljudi iz PNUSKOK-a.
Poput Kamanja i Bistroa Deno, Burin je također propao, iza njega su ostali dugovi, a nedavno ga je ponovno otvorila neka druga ekipa.
Propao je i neugledni restoran Miramare na Miramarskoj cesti, smješten u blizini gradskog poglavarstva, gdje je Bandić volio otići na janjetinu. Vlasnik bio Bandićev nekadašnji mecena Anđelko Leko. Restoran je u međuvremenu srušen. U neposrednoj blizini, iza zgrade gradskog poglavarstva, već godinama radi ekskluzivni restoran Bocca marai. Bandić je tamo samo ponekad navraćao, no profinjena hrana mu nije godila, a stalni gosti svjedoče kako je u skupi restoran redovito dolazila Ana Stojić Deban, donedavna šefica Zagrebačkog holdinga.
Za razliku od Milana Bandića, nekadašnji premijer Ivo Sanader obilazio je isključivo najskuplje restorane, pa mu je tako Baltazar na Novoj vesi bio kao dnevni boravak. Volio je on otići i u Marcellino, u toj epohi najbolji zagrebački restoran. Dodatni je bonus bio što je Marcellino također imao sobu za povjerljive sastanke, no nesretni premijer tada nije znao da je vlasnik Mario Čerhak tu prostoriju opremio kamerama. Saznat će to puno kasnije, na suđenju u aferi Ina- Mol, kad ugleda snimku na kojoj sa Zsoltom Hernadijem razmjenjuje papiriće. To sve bilo je previše, gosti su prestali dolaziti u Marcellino je propao, Čerhak je otišao u Njemačku, Sanader je u zatvoru, a Hernadi na tjeralici Interpola.
Zbog sastanaka koje je Andrej Plenković održavao u restoranu na Novoj vesi novinari su 2019. koaliciju koja i sada vlada Hrvatskom nazvali “Baltazar koalicija”, baš kao što se i nekadašnja vlada Zorana Milanovića zvala “Kukuriku koalicija”, po restoranu u Kastvu.
Uz Sanadera, u Baltazar je volio doći i Miroslav Kutle, koji je ljubaznošću crkvenih krugova početkom 2000.-ih imao sjedište svojih firmi u jednoj kuriji na Kaptolu, u neposrednoj blizini poznatog restorana.
Kao bizarnost valja istaknuti da je Kutle u to doba vodio i saborski restoran. On je još u doba socijalizma na velesajmu vodio restoran Globus, u kojem se nekoć okupljala politička vrhuška Hrvatske. Prvo je na Velesajmu imao roštilj na otvorenom, a onda je 1987. preuzeo postojeći restoran Gastro Globus. Mlađahni je Kutle 1989. u tjedniku Areni najavio da će otvoriti švicarski, kineski, grčki i talijanski restoran, no od svega toga ništa se nije realiziralo jer je ubrzo krenuo putem lakog novca, kroz privatizaciju. Globus, po kojem je Kutle 1989. nazvao i svoju stožernu tvrtku, Globus grupu, još uvijek postoji, iako ga je Milan Bandić poželio srušiti kako bi se na tom mjestu realizirao jedan od svojih mega-projekata. A upravo u restoranu Gastro globus Slavko Kojić je izabran za novog predsjednika stranke Bandić Milan 365.
U nekoj zamišljenoj turi po zagrebačkim restoranima u kojima se krojila politička i gospodarska budućnost cijele zemlje, trebalo bi obići i davno propali restoran Tiffany, nedavno preminulog Miće Carića, pa restoran Hipodrom, omiljeno okupljalište obavještajne zajednice, koji je vodio – sada također pokojni – bivši obavještajac Žarko Peša. Stara ugostiteljska scena nestaje, a neka nova generacija političara sada vjerojatno stasa po sushi barovima.
(objavljeno 30.12.2021.)
