
Nakon što je otisnut u Sloveniji, novi bosansko-hercegovački novac trebao je biti dopremljen u opkoljeno Sarajevo, no UNPROFOR nije uspio osigurati naoružanu pratnju kamionima od aerodroma do Narodne banke, a pobunjeni Srbi ne bi ga pustili u grad, navodi se u knjizi Novac male države koju je Istaknuti zagrebački novinar i publicist Ratko Bošković objavio u izdanju nakladničke kuće Jesenski i Turk.
Emisija bosanskohercegovačkog dinara u Republici BiH 1992., u maloj zemlji koja se želi osamostaliti, dobar je primjer kako uvođenje nove valute i stjecanje monetarnog suvereniteta može biti neočekivano teško, operativno i logistički izuzetno zahtjevno. Već i kod same izrade novčanica.
Materijal poslan iz opkoljenog Sarajeva faxom
Likovno rješenje za novčanice BiH dinara izrađeno je u Sarajevu, ali kako je grad bio opkoljen, nije ga bilo moguće fizički dostaviti u Sloveniju u tiskaru CETIS u Celju, pa je sav materijal potreban za tiskanje novčanica poslan običnom faks-modemskom vezom.
“Vjerujem da je ovo jedinstven slučaj u historiji nastanka jedne valute da je ‘doprema’ likovnih rješenja za štampanje novca izvršena na ovakav način“, napisao je profesor Sveučilišta u Sarajevu i bivši ministar financija Republike BiH Sead Kreso.
Prvi bosanskohercegovački dinar, popularno nazvan ‘celjski’, štampan je u iznosu od 17,3 milijardi BiH dinara, u apoenima od 10, 25, 50, 100, 500 i 1000. Bio je to, baš kao i slovenski tolar i hrvatski dinar prije njega, novac bez ikakva ‘pokrića’, bilo u devizama, bilo u zlatu u pričuvama, jezikom monetarnih ekonomista novac ex nihilo, ‘ni iz čega’. Vrijednost mu je trebalo pridavati povjerenje građana Republike BiH da neće biti zlorabljen, a još više financijska represija, činjenica da je njegovo korištenje za podmirivanje dugova i plaćanje robe i usluga, osobito poreza, bilo nametnuto zakonom, a neprihvaćanje i krivotvorenje kažnjivo.
Taj novac bio je, ili je barem trebao biti, uz teritorij, vojsku, državnu upravu, zastavu i himnu, glavni simbol državnosti, ponos malog naroda, sredstvo za upravljanje vlastitom ekonomskom sudbinom. No, da bi to zaista postao, novčanice BiH dinara trebalo je fizički dopremiti u Sarajevo, u trezore Narodne banke BiH.
“Dotok ogromne količine jugoslavenskih dinara iz raznih pravaca vršio je ogroman pritisak na vrlo osiromašene robne fondove u Bosni i Hercegovini”, napisao je prvi ministar financija Republike BiH dr. Žarko Primorac u svojim sjećanjima. Ta situacija “nametala je našoj Vladi, koja je stupila na dužnost 18. juna 1992., prioritetan zadatak: čim je moguće prije zamijeniti novac, odnosno izbaciti iz prometa jugoslavenski dinar!”
Umjesto bonova – konačni novac
“To nije bilo jednostavno napraviti. Ipak je na Vladi, odmah po stu-
panju na dužnost, usvojena odluka da se pristupi zamjeni novca. U
tim aktivnostima Hakija Turajlić je, zajedno sa mnom, vrlo intenzivno forsirao odluku o urgentnom napuštanju jugoslavenskog dinara. Svima nama u Vladi koji smo dolazili iz realne ekonomije bilo je jasno što će se dalje događati u ekonomskom i financijskom sektoru ako se zamjena novca ne ostvari u kratkom roku”.
Jedno vrijeme u Vladi Republike BiH vodile su se rasprave da li nova država treba odmah izdati konačni novac, ili neku vrstu prelazne valute u obliku novčanog bona, svjedoči Primorac. “Hitnost i sve teža situacija u novčanom sektoru uvjetovali su odluku da se odmah emitira definitivni novac”.
Novčanice BiH dinara otisnute su u Celju tijekom srpnja 1992., no iskrsnuo je problem kako ih dopremiti u Bosnu i Hercegovinu. U neke dijelove Republike – Zenicu, Tuzlu, Mostar, Bihać i druge – to je bilo moguće učiniti kopnenim putem pa je Narodna banka BiH priredila posebni trezor u Zenici, kod Investiciono-komercijalne
banke Zenica, kao prihvatni centar za svoj novi novac. “Ipak, Vlada je zauzela stav da se emisija novog novca najprije ima izvršiti u Sarajevu jer je to, makar i simbolično, bio znak samostalnosti i suverenosti nove države. Jednostavno, BiH dinar, novac samostalne države Bosne i Hercegovine, trebalo je službeno pustiti u promet u glavnom gradu Republike!”
Na udaru srpskih snajpera
Dio otisnutih novčanica BiH dinara transportiran je iz Celja u Zagreb, u trezor Narodne banke Hrvatske, a Tomislav Krstičević, ministar prometa u Vladi RBiH, koji je tih dana boravio u Zagrebu, trebao je osigurati avion koji bi te novčanice dopremio u Sarajevo. Trebalo je još samo dogovoriti slijetanje aviona u sarajevsku zračnu luku i sigurnu dopremu novčanica u Narodnu banku BiH.
Stoga je Žarko Primorac u Sarajevu dogovorio sastanak sa zapovjednikom UNPROFOR-a, kanadskim generalom Lewisom MacKenzijem, u prostorijama PTT Inženjeringa na Alipašinom Polju. Na sastanak je s ministrom Primorcem išla i Amira Kapetanović, savjetnica predsjednika BiH Alije Izetbegovića.
“Teško smo se probijali do PTT Inženjeringa” prisjeća se Žarko Primorac – obilaznim putevima preko Pofalića pored Tvornice duhana, jer su glavne saobraćajnice u gradu bile pod stalnom snajperskom vatrom. General MacKenzie prihvatio je da omogući slijetanje zrakoplova s novčanicama BiH Dinara u zračnu luku pod kontrolom UNPROFOR-a i da kamionima koji će prevoziti novac u centar grada u Titovu ulicu osigura pratnju oklopnih transportera.
“Sutradan, međutim, nazvao me telefonom visoki oficir iz MacKenzijeva štaba da bi mi saopćio da general potvrđuje prethodni dogovor, ali traži da se dopuni sa još dva stavka: da srpska strana mora znati što se prevozi i da UNPROFOR ne može osigurati naoružanu pratnju kamionima za prijevoz novca od aerodroma do Narodne banke”, kaže Žarko Primorac.
“To je, drugim riječima, značilo da od sporazuma nema ništa jer bi transport novca sigurno bio uništen vatrom s okolnih brda. Ako ne to, sigurno bi iskrsnula neka druga komplikacija budući da je dio puta od aerodroma do grada bio pod fizičkom kontrolom srpskih snaga”. Bio je to isti onaj dio puta na kojem će niti pola godine kasnije, 8. siječnja 1993., u oklopnom transporteru UNPROFOR-a život izgubiti prvi potpredsjednik Vlade Republike BiH, Primorčev kolega i prijatelj iz Energoinvesta Hakija Turajlić.
– nastavlja se –
fotografija: ADEV / Unsplash.com
(objavljeno 6.3.2022.)