Istaknuti zagrebački novinar i publicist Ratko Bošković objavio je u izdanju nakladničke kuće Jesenski & Turk svoju novu knjigu – Novac male države. Portal Zagrebi.hr objavit će nekoliko poglavlja o tome zašto su se nasljednice SFRJ odlučile baš za određeni model monetarne stabilizacije i kakve su bile posljedice tih odluka
“Sve su se te nove države našle u dramatičnim okolnostima i iskusile goleme operativne probleme, čak i bizarne situacije, ali i postigle epohalne dosege. Slovenija je provela drastičnu deprecijaciju tolara, a ipak je svela inflaciju na jednocifrenu. U Hrvatskoj je od ambicioznog programa stabilizacije iz 1993. ostao samo de facto fiksni tečaj kao krivac za deindustrijalizaciju, deficit i prezaduženost. BiH nije mogla dopremiti svoj ‘celjski’ dinar u Sarajevo pa je ondje uz marku glavna valuta ostala cigareta Sarajevske Drine, a sitne apoene njemačke marke u Travniku emitirala je lokalna banka, sve dok tečajni režim BiH nisu nametnuli Amerikanci u Daytonu. Crna Gora je još pod Srbijom odlučila uzeti njemački novac, a novčanice DEM je navodno preko granice prokrijumčarila u kamionima za prijevoz banana. Srbija se sa svojom hiperinflacijom, trećom najvećom u povijesti, odlučila obračunati jačanjem uloge dinara i u tome je prilično uspjela… Danas Slovenija, Crna Gora i Kosovo koriste supranacionalni euro, a to isto žele Hrvatska, BiH i Srbija, iako na euro neće smjeti utjecati i premda su sve dosadašnje monetarne unije propale”, navodi se u recenziji knjige.
Guverner NBH nije se htio potpisati na hrvatsku valutu
Odluku o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske Vlada RH donijela je na sjednici održanoj 19. prosinca 1991. Novčanice koje glase na hrvatski dinar (kovanice nisu izrađivane) izdalo je Ministarstvo financija RH i nose potpis Joze Martinovića, ministra financija u Vladi premijera Franje Gregurića, a ne guvernera središnje banke Ante Čičin-Šaina. Iako je o tome bilo raznih spekulacija, čini se kako je bivši direktor trezora NBH-a Nikola Raguž najbliže istini kada kaže da se guverner u to vrijeme ‘pribojavao sankcija ako se hrvatska država ne uspije održati’.
Rješenje o povlačenju novčanica i kovanica koje glase na dinare SFR Jugoslavije iz optjecaja ministar Martinović je donio 23. prosinca, u zadnjem tjednu 1991. godine. No, da je prilikom hrvatskog monetarnog osamostaljivanja od SFR Jugoslavije vladala poprilična zbrka, najbolje govori Uredba o osnivanju Narodne banke Hrvatske koju je Vlada premijera Gregurića donijela 8. listopada iste godine, a u Narodnim novinama je objavljena tek 23. prosinca: u njoj je stajalo da je službena hrvatska novčana jedinica „hrvatska kruna“ koja se dijeli na sto „banica“. Tako je osnovana središnja banka koja je bila „odgovorna za stabilnost“ nepostojećeg novca, a upravljala je novcem u optjecaju koji ona nije emitirala.
Novčanice hrvatskog dinara dizajnirao je akademski slikar Zlatko Jakuš i sve su na licu i naličju imale iste slike, Ruđera Boškovića i zagrebačke Katedrale, a razlikovale su se po otisnutim vrijednostima (apoenima) i boji. Novčanice od jednog, pet i deset hrvatskih dinara otisnute su u tiskari Zrinski u Čakovcu, a one većih apoena u švedskoj tvornici novca Tumba Bruk. Kao kuriozitet recimo da je 25 hrvatskih dinara tiskano na žuto-smeđem papiru na kojem su se tiskale novčanice od pet švedskih kruna pa su nosile vodeni žig s brojem pet. Radilo se očito u žurbi i koristilo papir koji je bio na raspolaganju, bez naručivanja i čekanja novoga pa je to danas numizmatički kuriozitet.
HNB ne zna koliko je HRD-a zamijenjeno za YU dinare
Prema podacima HNB-a redovna zamjena novčanica jugoslavenskih dinara, točnije „Markovićevih konvertibilnih“ dinara puštenih u opticaj prvoga dana iste godine, za novčanice hrvatskog dinara u omjeru jedan-za-jedan obavljala se do 31. prosinca 1991., a izvanredno je produžena do 31. svibnja 1992.
Hrvatska narodna banka do kraja 1992. preuzela je od Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske novčanica jugoslavenskih dinara u vrijednosti od 27,282 milijarde dinara, a tijekom 1993. i 1995. naknadno još 27,7 milijuna, ili ukupno 27,31 milijardu dinara. Po službenom tečaju hrvatskog Ministarstva financija za prosinac od 55 Yu dinara za jednu njemačku marku, u hrvatske dinare zamijenjeno je jugoslavenskih dinara u vrijednosti od gotovo 500 milijuna njemačkih maraka ili otprilike 330 milijuna tadašnjih američkih dolara.
Brojke, dakako, valja promatrati samo kao indikativne. Te novčanice i kovanice težile su ukupno 501.734 kilograma: gotovo 502 tone! No koliko je točno hrvatskih dinara poslužilo za zamjenu jugoslavenskih dinara, a koliko za tekuće isplate gotovine na šalterima Službe društvenog knjigovodstva, banaka i pošta? Tim podatkom „Hrvatska narodna banka ne raspolaže“.
Nije posve jasna ni sudbina jugoslavenskih novčanica. Prema službenom HNB-ovu dopisu, novčanice i kovanice jugoslavenskog dinara prikupljene u Hrvatskoj uništene su u razdoblju od 13. svibnja 1996. do 14. siječnja 1997. godine. Za to se pobrinula posebna provedbena komisija koju je imenovalo Ministarstvo financija. “Na području Hrvatske nije bilo uništaja prikupljenih novčanica u prisustvu zaposlenika Narodne banke Jugoslavije i nije nam poznato šta se desilo s prikupljenim novčanicama i kovanim novcem na tom području”, kažu u Narodnoj banci Srbije.
– nastavlja se –
fotografija: Unsplash.com
(objavljeno 23.2.2022.)
Link za kupnju knjige:
https://www.jesenski-turk.hr/hr/novac-male-drzave-2021-ratko-boskovic
