‘PR-ovci filma moraju plasirati informaciju da GAY znači Group Against Yugoslavia’
Od pojave ove opake boleštine sve rjeđe čitam novine, otvaram portale i gledam televiziju jer sve teže podnosim abnormalnu količinu fake newsa. Evo, jučer, nakon desetak dana, otvorim neki portal i prvo što mi se ukaže je tekst u kojem Kevin Spacey kao u Zagrebu snima film – glumit će, ni više ni manje, nego prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana. Ispod tog teksta neka suluda foto-montaža na kojoj Srbi iz Melbournea plešu kolo ispred nekog prihvatilišta za migrante u kojem australske vlasti kao drže zatočenog Novaka Đokovića, najboljeg tenisača u galaksiji.
Onda iznerviran abnormalnom količinom fake newsa odlučim prošetati maksimirskom šumom, da se malo smirim. I tako šećem, uspijevam se opustiti gledajući u ogoljelo granje dok mi zimsko sunce miluje obraze, kad primijetim kako mi u susret ide poznato lice. Bilo bi još poznatije da preko lica ne nosi masku. Poznati mi okviri tih naočala ispred poznatih mi očiju, ali ne mogu ih povezati s maskiranom donjom polovicom lica. Međutim, lik prepoznaje mene i mahne mi. Širim ruke dok hodam prema njemu pokušavajući mu objasniti da ga ne prepoznajem. Čovjek skida masku, kad ono – Kevin Spacey, glavom i bradom.
„Kevine, čovječe! Znači, istina je? Nije fake news?“
„Što?“
„Da glumiš Tuđmana?“
„Tko je to?“
„Pa prvi hrvatski predsjednik.“
„Ah, da. Stalno zaboravljam kako se zove.“
Sjednemo na klupu. Izvadim joint da počastim starog poznanika.
„Imaš nešto jače?“ upita me Kevin oprezno se osvrćući po maksimirskoj šumi.
„Znaš da ne koristim teške droge,“ dodam mu joint. Kevin ga zapali, duboko uvuče dim i tugaljivo se zagleda u stari hrast ispred sebe.
„Uh“, Kevin ispuhne dim i pogleda me. „Budim se neki dan u hotelu, pogledam kroz prozor, i mislim si – jebote, gdje sam ja to završio?“
„A dva Oscara imaš.“
„A dva Oscara imam.“
„Pa je l’ nisi ti već bio kod nas ranije?“ sjetim se ja.
„Je l’ jesam?“
„Ja mislim da jesi, al’ ok. Kako ti se čini Zagreb, Hrvatska?“
„Pa ono, iskreno… Kao neka Gvatemala ili Belize s nižom temperaturom i s ljudima svjetlijeg tena.“
„Kao neka banana država?“
„Otprilike.“
„Dosta ti vrijeđaš Kevine ovu zemlju s obzirom da ti je ona omogućila da se opet vratiš u glumačke vode i da utjeloviš ne baš bilo koga, nego prvog hrvatskog predsjednika.“
„Kako se ono zvao?“
„Franjo Tuđman.“
„Nikako da zapamtim“, Kevin se opet tugaljivo zagleda u stari hrast ispred sebe. „Oprosti mi ovo za Hrvatsku, još uvijek sam u šoku.“
„Što da ti kažem? Tu si valjda završio s nekim razlogom. Sam si kriv za svoje postupke. Mislim, seksualno napadati maloljetne dječake? Aloooo?!„
„E, moj prijatelju, nemaš pojma što bi dao da sam jedan najnormalniji gay u stabilnoj vezi s muškarcem mojih godina. Ok, možda malo mlađim.“
„Nije mi uopće jasno kojem je geniju palo napamet da jedan od najpoznatijih gay glumaca igra prvog hrvatskog predsjednika? Zvuči kao da je taj koji je to smislio mrzi sve što je hrvatsko i kao da mu ništa nije sveto. Hm… Možda je čak i Srbin? Kevine?!“
„Molim?“
„Jesu nam te Srbi podmetnuli? Priznaj!
„Tko su Srbi?“
„Naši najveći neprijatelji. Žive istočno, u susjednoj zemlji – Srbiji.“
„Čekaj“, sjeti se Kevin. „Je l’ tenisač Đoković kojeg Australci trenutno drže zatočenog u onom hotelu, dok njegovi sunarodnjaci ispred izvode neki čudni ples, Srbin?“
„Znači, istina je?“ upitam Kevina potpuno šokiran.
„Što?“
„Da ga drže zatočenog u hotelu! To nije fake news?“
„Nije.“
„O, Bože! Što bi se reklo – ništa nije fantastičnije od realnosti.“ kažem više sebi nego Kevinu i zagledam se u stari hrast. Iz šoka me probudi Kevinovo pitanje.
„Nego, nisi mi odgovorio, je l’ Đoković Srbin?“
„Da, je! Iako, hm… Majka mu je Hrvatica, tako da je barem napola Hrvat. A i trener mu je Hrvat.“
„Ništa ne razumijem“, zbunjeno me pogleda Kevin.
„Teško je to objasniti nekome tko nije odavde.“
„Kao i ovo što si spomenuo ranije oko izbora mene za ulogu prvog hrvatskog predsjednika – vidim da je narod ovdje prilično konzervativan.“
„Time neka se bavi PR i marketing filma. Da se mene pita ja bi plasirao informaciju da je riječ GAY zapravo skraćenica od ’Group Against Yugoslavia’, mudro zaključim. „Iako ne znam zašto si uopće pristao na ulogu“.
„Izgnali su me, čovječe. Teško mi je kad ništa ne radim, užasno teško“, nikad u životu nisam čuo ovako tužnog Kevina. „Daj mi bilo kakvu ulogu – samo da glumim.“
Instinktivno sam ga zagrlio da ga utješim, kad iz neposredne blizine začujem glasove.
„Ubij pedere!!!“
Pet ćelavih tinejdžera opasnih pogleda približavali su se našoj klupi. Sjetim se da je u ovakvim situacijama najbolje podviknuti.
„Je l’ znate vi tko je ovo?!?!“ ustanem i pokažem prstom na Kevina. Klinci stanu s ogromnim upitnicima iznad glava. „Ovo je Kevin Spacey koji će glumiti u filmu prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana!“
„Pa da! To je on! Pisalo je na internetu!“ slavodobitno zaključi jedan od njih.
„Ispričavamo se,“ kaže drugi, i ćelavi klinci polako nastave dalje.
„Bog i Hrvati!“ dobaci jedan od njih na odlasku.
„Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!“ kažem ja i ispratim ih pogledom. Onda sam pogledao zbunjenog Kevina Spaceya koji nije razumio ni riječ mog razgovora s ćelavim klincima. Osim što sam se tada upitao na kojem će jeziku biti snimljen film u kojem će Kevin glumiti prvog hrvatskog predsjednika, palo mi je i napamet da se glavnog glumca na uvodnoj špici možda potpiše kao – Nevin Spacey. Od ideje sam ipak odustao kad sam ulovio Kevinov pohotni pogled prema golobradim maloljetnim fašistima.
Objavljeno: 7.1.2022.
