Prvo zasjedanje ZAVNOH-a u lipnju 1043. na Labudovcu kod Prošćanskog jezera
U srpnju 1941. Marko Orešković i Rade Končar obilaze Liku i okupljaju ustanike, pa navraćaju i u Plitvički Ljeskovac. Ustaše su prisilno preseljavale stanovnike Plitvičkih jezera u siromašna sela između Bosanskog Petrovca i Drvara. Jovanka Broz ulazi u prvu žensku četi u povijesti. NDH izdaje prvu poštansku marku s motivom Plitvičkih jezera, na kojima je održan nastavak prvog zajedanja ZAVNOH-a
Piše: Nives Matijević
U siječnju 1940. u Čorkovoj Uvali na Plitvičkim jezerima osnovana je organizacija HSS-a nakon opširnog govora predsjednika kotarske organizacije Luke Mažara. U svibnju te godine u Banovini Hrvatskoj održani su općinski izbori, a u općini Plitvička jezera pobijedila je Seljačko-demokratska koalicija (SDK) – osnovali su ju HSS Stjepana Radića i Samostalna Demokratska Stranka (SDS), koju je nakon smrti Svetozara Pribićevića 1936. godine vodio Srđan Budisavljević.
Godine 1941. počinje drugi svjetski rat, uspostavlja se NDH, ali počinju i pripreme za ustanak. U srpnju 1941. godine, uoči ustanka 27. srpnja, član Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) Marko Orešković Krntija (1895.-1941.), koji je taj nadimak stekao jer je u Beogradu ranije vozio krntiju od taksija, navratio je u Plitvički Ljeskovac s članom Politbiroa KPJ Radom Končarom (1911.-1942.), rodom iz Končareva Kraja na Plitvicama i Stipom Ugarkovićem (1910.-1985.), članom Centralnog komiteta KPH. Došli su do kuće Nike Ćudića i posjeli. Kada je domaćin zapodjeo razgovor o tome kako tući neprijatelja kada su bez oružja, Marko mu je rekao: ‘Ima, ima, oružja, Niko. Eno ga u Italijana, Nijemaca i ustaša. Otimaćemo ga od njih i tući ih bez prestanka, a za početak dobro je i ovo što imamo: rogulje, sjekire, kolje…’ Orešković je putovao Likom i prikupljao ustanike.
‘Evakuacija’ stanovništva Plitvičkih jezera
S područja općine Plitvička Jezera 1941. godine ustaše su ‘evakuirale’, odnosno prisilno preselile oko 2500 ‘grčko-istočnih’ ljudi, žena i djece u siromašna srpska sela na putu Bosanski Petrovac – Drvar. Na sličan način iseljavano je i Ličko Petrovo Selo, Željava i Donji Vaganac, a istodobno je izvršen pokolj u Prijeboju i Jošanu. ‘Potpukovnik Matković dobio je iz Plitvičkih jezera izvješće da tamo u evakuiranom prostoru potpuni red i mir i uslijed toga da je i odred ustaša iz Gospića dobio zapovijed da se kao nepotreban vrati u Gospić’, stoji u ustaškom izvješću zapovjednika kopnene vojske iz 1. srpnja 1941. vojnom uredu zapovjedništva. Oružnička postaja Plitvička Jezera izvijestila je da je 5. rujna 1941. godine u 21 sat, prekinuta brzoglasna pruga kod Plitvičkog Ljeskovca. ‘Na istom su mjestu četnici su napali Željka Krausa iz Plitvičkih Jezera, koji je putovao samovozom, te ga lakše ranili. Šestog rujna 1941. godine četnici vršili napad na Plitvički Ljeskovac. Napad je odbijen’, stoji u dokumentima iz tog doba, objavljenim na stranici znaci.org.
Obitelj Željka Krausa (1904.-1943.) se oko 1935. godine iz Zagreba preselila na Plitvička jezera. Kraus je niz godina proveo u Italiji na usavršavanju u tvornicama Fiat i Lancia. Na Plitvičkim jezerima je otvorio mehaničarsku radionicu i kupivši pet autobusa otvorio autobusnu liniju Plitvice-Vrhovine. Istodobno je bio i nadzornik električne centrale i vodovoda za Plitvice. Godine 1942. Krausovi su bježeći pred četnicima morali napustiti stan i autobusno poduzeće, te su se priključili partizanima. Kraus je bio organizator rada u Centralnoj radionici Glavnog štaba na Bijelim Potocima na Plješivici. Krajem 1942. postavljen je za upravnika nove tehničke radionice u Vrelu kraj Korenice, radeći zatvarače za protutenkovske topove, ručne bombe, mine itd. U jednom pismu koje šalje Glavnom štabu, komandant Ivan Gošnjak (1909.-1980.) piše: ‘Primili smo mine koje ste nam poslali. Pošaljite po Krausa, neka prepravlja čaure od granata u Slunju, da se ne bi morale granate transportirati u Liku.’
Iako je 1943. obolio od tifusa, Kraus je ostao u radionici kao jedini stručnjak. Zbog nepažnje jednog djelatnika u radionici je došlo je do eksplozije u kojoj je Kraus poginuo.
Krajem rujna 1941. partizani koreničkog i udbinskog sreza na Plitvičkim jezerima su napali i razoružali 40 domobrana. U prosincu su bataljoni ‘Marko Orešković’ i ‘Ognjen Prica, nazvani po dvojici tada već ubijenih komunista, napali ustaše u Plitvicama, kojima su stigli u pomoć dijelovi talijanskog konjičkog puka, a zabilježeno je da je “neprijatelj imao 19 poginulih”. Sredinom prosinca 1941. pod pritiskom partizana, ustaše i žandari su se povukli iz Plitvica.
Prva poštanska marka Plitvica
Godine 1941. prvi put je u povijesti izdana poštanska marka s motivom Plitvičkih jezera. Nije poznato tko je dizajnirao marku, ali u to doba mnoge je poštanske marke oblikovao Otto Antonini (1892.-1959.), pionir grafičkog dizajna u Hrvatskoj. Marka je bila tamnoljubičasta nominacije 10 kuna. Sljedeće godine izdana je ista takva marka ali u zelenoj boji.
Krajem travnja 1942. dvije čete bataljona ‘Ognjen Prica’ i proleterska četa Grupe NOP odreda za Liku nakon trodnevnih borbi zauzele su Plitvička Jezera i zaplijenile dva puškomitraljeza, osam pušaka i oko 2.600 metaka. Početkom svibnja kod sela Rastovača blizu Plitvica dijelovi partizanskog bataljona ‘Ognjen Prica’ razbili su domobransku kolonu.
U svibnju 1942. na Plitvičkim jezerima održan je miting ličke omladine na kojem je bilo više od 3000 omladinaca. Početkom lipnja ustaše su otpočele dvodnevni napad na partizanske bataljune ‘Ognjen Prica’ i ‘Petar Vuksan’ i prinudile ih na povlačenje prema Korenici. Sredinom lipnja na putu Prijeboj – Plitvički Ljeskovac dijelovi Proleterskog NOU bataljona Hrvatske napali su talijansku kolonu i nanijeli joj gubitke od oko 20 mrtvih. ‘Naše jedinice imale su jednog mrtvog i četiri ranjena borca. Zarobile su četiri talijanska vojnika i zaplijenili jedan puškomitraljez, 11 pušaka, oko 1000 metaka, dva motocikla i drugu ratnu opremu’, zapisali su partizanski izvori.
Prva ženska četa na svijetu
U selu Trnavac blizu Plitvica 25. kolovoza 1942. osnovana je Prva ženska partizanska četa na prostoru Jugoslavije, što je ujedno bila prva vojna ženska vojna formacija u svijetu. U četi je bilo 75 partizanki od 15 do 25 godina. Kasnije se taj broj popeo na 120 članica, od kojih je 30 poginulo u ratu. Jedna od prvih članica Prve ženske partizanske čete bila je Jovanka Budisavljević Broz (1924.-2013.).
Početkom studenog jedinice druge hrvatske NOU brigade zauzele su ustaško-domobranska uporišta u Ličkom Petrovom Selu i Željavi, zarobile 35 ustaša i domobrana i zaplijenile protutenkovski top sa 108 granata, dva mitraljeza, četiri puškomitraljeza, 70 pušaka i oko 10.000 metaka
Godine 1943. 13. i 14. lipnja održano je Prvo zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske). Nakon što se prvog dana zasjedalo u Otočcu, zasjedanje je 14. lipnja nastavljeno na Labudovcu kod Prošćanskog jezera. S tog zasjedanja proizašla su dva dokumenta: Plitvička deklaracija kojom je ZAVNOH formalno preuzeo funkciju najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) na hrvatskom prostoru, a obavljao je i najvišu izvršnu vlast te Proglas narodima Hrvatske kojim je pozvao na borbu za oslobođenje Istre, Rijeke, Zadra i jadranskih otoka od talijanske okupacijske vojske.
Iznad Plitvičkih jezera 10. listopada 1943. pogođen avion u kojem se nalazio novinar i pisac Franjo Martin Fuis (1908.-1943.) Fuis je letio u Otočac gdje se namjeravao pridružiti partizanima. Prethodno je presnimio važne dokumente ukradene iz zapovjedništva zrakoplovstva NDH.
(kraj serijala)
Novinarski projekt „Plitvička jezera – neispričana povijest“ realiziran je u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
