“Obskrba u družtvenom svratištu bila izvrstna, te i kod razmaženih Franceza naišla na podpuno zadovoljstvo”, piše tadašnji tisak
Piše Nives Matijević
Godine 1912. Plitvice su na filmu. Naime, Jutarnji list je izvijestio da se u kinematografu Ćirilo-metodskih zidara od 11. do 14. travnja među ostalim prikazuju Plitvička jezera ‘prekrasna kinematografska snimka iz naše domovine’, a u svibnju vinkovačka Svjetlost piše da su „na rasporedu stalnog bioskopa i Plitvička jezera, prekrasna i izvanredna romantična snimka iz života našega Gorskog kotara.’
Iste godine Hrvatskoj je putovala grupa imućnih francuskih turista preko pariške agencije Les Voyages Modernes, koji su se preko Karlovca odvezli na Plitvička jezera automobilom koji im je posudio predstojnik karlovačke pošte i otpratio ih na Plitvice, a ‘uzput telefonom udesio da svuda nađu dobru opskrbu i noćište.’
„Naša divna jezera pobudiše najveći im uzhit, jer priznadoše, da u cielom svietu nema ništa slična. Priređen im je vrlo uspjeli rakolov, u čem putujuće gospođe vanredno uživahu. Mora se priznati, da je obskrba u družtvenom svratištu bila izvrstna, te i kod razmaženih Franceza naišla na podpuno zadovoljstvo.
U listopadu 1912. Jutarnji list piše da je Društvo za promet stranaca i na Plitvice slalo slikare Mihovila Krušlina i Vorosa „u svrhu snimanja potrebnih krajolika u reklamne svrhe.“
Krajem 1912. na Plitvičkim jezerima otvorena je kraljevska poštanska agencija, a „promet agencije posredovat će se putem poštanskog ureda u Drežniku pješačkim hodom, što obći jedanput dnevno. U uručbeno okružje spomenuto poštanske agencije spadaju za sada sliedeća mjesta: Bigina Poljana, Čuić Krčevina, Grgić Krčevina, Jezerce, Kapela, Labudovac, Ljeskovac, Mačan, Mirić Štropina, Plitvica, Plitvička Jezera, Prisjeka, Poljanak, Priboj, Rastovača, Svaić, Vratnik.’
U proljeće 1913. otvara se ‘poštansko-automobilska vožnja’ iz Bihaća na Plitvička jezera. Vojno-poštanski automobil za 6 osoba vozit će od 1. svibnja iz Bihaća do Zavalja gdje će imati priključak poštanskom automobilu koji vozi iz Zavalja na Jezera. Cijena je vožnji iz Bišća u Zavalje 1,26 kruna, a za vojničke osobe 98 filira, a iz Zavalja na Jezera 4 krune. U svibnju je ‘Automobilno društvo Autobus’ priredilo izlet na Plitvice iz Zadra po cijeni od 12 kruna. Jutarnji list napominje: ‘Pritom se moramo sa žalošću sjetiti na izlete iz Zagreba, kojih nema, i na skupu vožnju na Plitvice!’
U svibnju na sjednici Društva za promet stranaca ‘saobćilo je predsjedničtvo da se iz Amsterdama sprema posjet izletnika u Hrvatsku, gdje će se navrnuti u Zagreb i na Plitvička jezera.
U ljetnoj sezoni prometuje i poštanski automobil ili ‘automobini postohod’ iz Senja na Plitvička jezera, te tako i turisti iz morskih ljetovališta, ponajprije Crikvenice i Novog Vinodolskog imaju mogućnost izleta na Plitvička jezera.
U rujnu je Hrvatski automobilni klub osnovan još 1906. godine organizirao trodnevnu automobilsku utakmicu, a ruta je bila Kazališna kavana u Zagrebu – Plitvička jezera. Sudjelovalo je deset članova, uglavnom imućnijih građana, među kojima su bili predsjednik kluba posjednik barun Dioniz Hellenbach, Ferdinand Pajas tajnik kluba i budući urednik Hrvatskog automobilnog lista, te Ferdinand Budicki, jedan od osnivača kluba i pionir hrvatskog automobilizma. U podne su automobilisti već stigli na Plitvice, no tamo ih je dočekao prolom oblaka.
Uoči Prvog svjetskog rata Društvo za promet stranaca izdaje brošuru na latinici i ćirilici ‘Kupališta, lječilišta i ljetovališta u Hrvatskoj i Slavoniji’ koja je dijelila besplatno, a u njoj su osim toplica i lječilišta u primorskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj opisana i Plitvička jezera.
Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice 1. veljače 1914. organiziralo je posljednji ‘Plitvički ples’ prije rata kojim je proslavljena 20. godišnjica društva i prikupljeno 3000 kruna. Naredbom bana 1914. je suspendiran rad svih društava. Novca za popravke u društvenom hotelu na Kozjaku bilo je sve manje, vladine potpore bile su nedostatne, tako da hotel za vrijeme Prvog svjetskog rata nije popravljan.
Godine 1914. na Plitvice navraćaju austrijski automobilisti, a pariška putnička agencija Les Voyages Modernes ponovo dovodi francuske turiste u Hrvatsku i na Plitvice, javlja Obzor.
Napokon počinje i gradnja Ličke željeznice, a stanica za Plitvička jezera trebala bi biti u Vrhovinama, 15 kilometara od Plitvičkih jezera. Ličani nisu zadovoljni što se željeznica neće provesti na Plitvička jezera, no vlada je gledala da gradnja bude jeftinija i da puno ne zaobilazi. Mnogi radnici vraćaju se iz Amerike i vlada ih na svoj trošak prevozi iz Rijeke i Trsta na rad na Ličku željeznicu. No, do početka Prvog svjetskog rata izgrađena je samo dionica pruge od Oštarija do Plaškog.
U srpnju Novosti pišu kako je Društvo za promet stranaca odlučilo je ‘da provede što uspješniju reklamu za posjet naših krajeva.’ Stoga je angažiralo snimatelja pariškog Société Pathé Frères, jedne od prvih tvrtki za snimanje i izrađivanje filmova, ‘da neke najljepše i najinteresantnije partije naše domovine kinematografski snimi’.
„Jedan vješt operateur’ stigao je Pathé-a, snimanje je trajalo oko dva tjedna a međuostalim snimljena su i Plitvička jezera. ‘Snimanju potonjih posvetila se osobito velika pažnja, te su snimljena sa takovih novih točaka i vidika, sa kojih još nisu bila nikad snimana”, pišu Novosti.
Godine 1915. Ilustrovani list donosi vijest sa slikom o golemoj pastrvi ulovljenoj u jezeru Kozjak koja je bila teška čak 7,5 kilograma. Fotografirana je pored 3,5- godišnjeg djeteta pa se vidi da je bila duga koliko je dijete visoko.
Društvo prodaje hotel na Kozjaku
Nakon Prvog svjetskog rata skupština Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera odlučila je prodati hotel na Kozjaku jer društvo nije moglo financirati temeljitu renovaciju hotela. Stoga je 2. prosinca 1920. sklopljen je kupoprodajni ugovor između društva kao prodavatelja i novoosnovanog dioničkog društva Plitvička jezera kao kupca, prema kojem društvo prodaje hotel s inventarom i pripadajućim
zemljišnim česticama za 500.000 kruna. Kupac isplaćuje 100.000 kruna u gotovini, a ostalo prodajom 1000 vlastitih dionica Plitvička jezera d.d. po cijeli od 400 kruna za dionicu. Kupac se obvezao da kroz 25 godina, dakle do 1945. godine, svake godine isplaćuje 6,5 posto kamata na preostalu glavnicu od 400.000 kruna, bez obzira na iznos dividende na dionice Plitvičkih jezera, odnosno 26.000 kruna godišnje.
„Tom transakcijom Društvo je postiglo dvostruki probitak – spasilo je hotel od propasti predavši ga u domaće ruke i postalo je dioničarom hotelskog poduzeća uz godišnji dohodak od 6500 din“, zapisao je tajnik Društva Marko Eisenhuth. On je također istaknuo važnu ulogu koju je u vođenju hotela imao Robert Dattler, bivši društveni povjerenik i nadzornik, te restorater i hotelski ravnatelj na Plitvičkim
jezerima, koji je kroz dugi niz godina sve povjerene zadatke zdušno obavljao sve do 1923. godine.
Anka Krizmanić slika Plitvice
Slikarica Anka Krizmanić (1896-1987.) udaje se 1921. godine za bankovnog činovnika i strastvenog planinara Dragutina Dragu Paulića, koji joj je zajedno s njezinim bratićem Brankom Gušićem, otkrivao ljepote hrvatskih planina i jezera.
Tako 1922. godine slikarica boravi na Plitvicama gdje je obuzima čarolija prirode i ona je pretvara u ciklus plitvičkih motiva. Cjelokupnu kolekciju plitvičkih pejzaža u litokredi i pastelu Anka Krizmanić izložila je na svojoj drugoj samostalnoj izložbi 1925. u salonu Ullrich u Zagrebu. Njezin suprug (rastaju se 1929.) Dragutin Paulić napisao je opsežan ‘Vodič na Plitvička jezera sa 29 ilustracija, 2 karte i 2 nacrta’ koji 1923. godine izdaje Hrvatsko planinarsko društvo (HPD) u nakladi Nakladne zadruge hrvatskih planinara u Zagrebu. Fotografije za vodič snimio je sam Paulić, s na
početku knjige objavljena je slika plitvičkih Sastavaka u boji, djelo Anke Krizmanić.
Godine 1922. u siječnju je u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu otvorena prva međunarodna planinarska izložba u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva kojim predsjedava dr. Ivan Krajač, piše Dom i svijet. Među ostalim izložene su i slike Plitvičkih jezera, od Standlovih Fotografičkih slika iz Hrvatske iz 1870. i Krapekova lijepog albuma Plitvička jezera iz 1892. do fotografija iz novijeg doba.
Krajač je inače za Hrvatski planinar pisao i o spiljama na Plitvičkim jezerima. Te godine se kraljevski par Aleksandar i Marija Karađorđević provezao automobilom preko Plitvica i bio oduševljen njihovom ljepotom. Općinsko zastupstvo u Vrhovinama potom je u lipnju zaključilo „da se već ionako napušteni nazivi ‘Štefanijin put’ i ‘Dorotejin put’ promijene u ‘Marijin put’, što je kasnije odobreno iz Beograda.
Iste godine Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice dobilo je odobrenje da u glavnoj sezoni, od 1. svibnja do 1. rujna, ubire lječilišnu taksu koja je za glavu obitelji iznosila 15 dinara, za odrasle pratitelje 5 dinara, te po 2 dinara za djecu i sluge. Taksu su plaćali samo oni koji na Plitvicama ostaju duže od dana. Na jezerima je gostima bio dopušten ribolov na pastrve, ali samo na udicu. Jezera su obilovala i rakovima koje se lovilo tzv. račilima rano ujutro ili za zalaska sunca.
Monografija Plitvica za Hrvatskog radišu
U korist gradnje Doma Hrvatskog radiše godine 1924. izdana je višejezična monografija Plitvička jezera s fotografijama Paulića i poznatog fotografa i
fotografskog poduzetnika Rudolfa Mosingera (1965.-1918.), pionira reklamne fotografije u Hrvatskoj koji je u suradnji s Društvom za poljepšanje Plitvičkih jezeraž izdavao i razglednice Plitvica, te još nekih autora. Predgovor knjige napisao je Izidor Kršnjavi, a tekst o Plitvičkim jezerima preveden na francuski, njemački, engleski i češki jezik napisao je geograf Milan Šenoa (1869.-1961), sin Augusta Šenoe. Na knjigu se i danas može naići po antikvarijatima.
Pravni pisac i tajnik Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice 1925 je godine dr. Marko Eisenhuth 1925. je godine izradio je zakonsku osnovu za zaštitu Plitvičkih jezera i okolice koju je popratio komentarom. Sljedeće 1926. lobiranjem društva stvorena je nova općina Plitvička jezera koja je počela djelovati 1. rujna. Obuhvaćala je Veliku poljanu i šumu Medvjeđak, te sela i zaseoke Čorkova uvala,Plitvice, Bigina Poljana, Končarev kraj, Plitvički Ljeskovac, Prošće, Priboj, Sertića Selo, Lisina Poljana i Rastovača, a pripojena je upravnom i sudbenom srezu Korenica.
Godine 1927.društvo angažiralo operateura Hinka Bethkea iz Berlina za propagandno filmsko snimanje Plitvičkih jezera. Snimanje je trajalo tri dana – snimali su s hotelskog tornjića jezero Kozjak, pa su ukrcali aparaturu na čamac i preko Kozjaka krenuli prema donjim jezerima. Snimili su slapove Milke Trnine, sva donja jezera sve do Sastavaka i slapa Plitvice, a objektivom su ulovili i skaute koji su se penjali u spilju Golubnjaču, pa krenuli na gornja jezera.
Maurovićev fascinantni reklamni plakat
Godine 1931. bjelovarska književnica Karla Kolesarić (1884.-1967.) objavila je zbirku ‘Priče i pripovijetke s Plitvičkih jezera’, koju je ilustrirao traženi ilustrator Andrija Maurović (1901.-1981.) Maurović je autor i jednog od najljepših reklamnih plakata za Plitvička jezera koji je ikad napravljen. Radio ga je za tadašnji ‘Putnik’, prvu državnu turističku agenciju u Kraljevini SHS sa sjedištem u Beogradu, koja je imala podružnice u zemlji i inozemstvu. Ovaj plakat iz 1931. godine s natpisom Zagreb-Plitvice prikazuje nasmiješene izletnike iz Zagreba koji kroz prozor vozila gledaju plitvičke slapove, a naznačena je i udaljenost – 150 kilometara.
Na Plitvičkim jezerima rođen je književnik i prevoditelj Čedo Prica (1931.-2009.), otac glumice Alme Price. Tijekom Domovinskog rata svom je imenu dodao pridjev Plitvički, kako bi trajno naznačio povezanost s rodnim krajem. Osnovnu školu pohađao je u Ličkom Petrovom Selu. Njegova prva knjiga objavljena 1954. godine bila je zbirka pjesama ‘Plitvička rapsodija’. Posvetio ju je zavičaju koji je u dječaštvu morao napustiti zbog rata.
Početkom 1932. godine zagrebački časopis Svijet donosi foto-reportažu s Plitvica u zimsko doba prekrivenih snijegom.
‘Društvo za promet putnika i turista Putnik u Zagrebu organiziralo je vrlo uspjeli izlet na Plitvička jezera preko minulih božićnih blagdana. Odaziv je bio tako mnogobrojan da su svi hoteli na jezerima bili prepuni i mnogi nisu u njima ni našli mjesta, već su noćili i u privatnim kućama. Još nije uopće nikad bilo zabilježeno da bi o Božiću Plitvička jezera tako oživjela da su ti dani što se gosti tiče bili jednaki onima za vrućeg ljeta. Sve je vrvjelo Zagrebčanima koji su potekli na divna Plitvička jezera da se naužiju veličanstvenosti zimske prirode i divljosti njene romantike. Razumije se da su se i naši skijaši potpuno naoružali za svoj sport, koji je po okolici jezera naišao na izvrstan teren. Nema sumnje da će ovaj prvi i nadasve uspjeli i dobro organizirani izlet na Plitvička jezera biti temelj za daljnje takove pothvate, koji ni ne trebaju čekati tek dogodišnji Božić. Svi izletnici ponijeli su sa sobom najljepši dojam’, piše Svijet.
Godine 1933. u danas napuštenom selu Trnavac u općini Plitvička jezera rođen je akademski slikar Bude Vlaisavljević-Modri, koji je uglavnom djelovao u Parizu, a među motivima njegovih slika su i Plitvička jezera.
Iz 1930.-tih datira i jedna slika Plitvičkih jezera koja se čuva u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu – riječ je o akvarelu slikarice Alme Pichler rođene Sova iz 1936. godine koji prikazuje jezero Kozjak, društveni hotel, kupalište na jezeru te tri vile.
Lička sloga 1937. donosi vijest da su prvi gosti na Plitvičkim jezerima te sezone stigli iz Njemačke već u travnju te iznenadili i hotelijere i vodiče. U sezoni 1938. agencija Putnik organizira izlete svake nedjelje autobusima Jadran ekspresa po cijeni od 120 dinara u oba smjera.
Zapaljen hotel na Plitvicama
U srpnju 1939. Lička sloga donosi vijest da je društvo ‘Hrvatska žena’ iz Otočca priredilo izlet na Plitvice. Putem su pjevane rodoljubne pjesme, pa se, izgleda, neko pobrinuo da to javi žandarima na Plitvice, koji su htjeli izletnicima činiti neprilike. Ka povratku je auto s izletnicima bio napadnut kamenjem od nekih tipova, koji misle, da još nisu prošla njihova vremena.’
Godine 1939. hotel i kupalište na Kozjaku su izgorjeli, a prema uvijenim napisima tadašnjih novina može se zaključiti da su namjerno zapaljeni.
Novinarski projekt „Plitvička jezera – neispričana povijest“ realiziran je u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
