
Ionako oskudne, ovlasti hrvatskog Povjerenstva dodatno se smanjuju, upozorava Drago Kos, šef antikorupcijske radne skupine OECD-a, organizacije 38 ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta u koju bi Hrvatska rado ušla, no Kos upozorava da bi zbog neispunjavanja antikorupcijskih kriterija “mogla imati ozbiljnih problema”
Hrvatsko Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa je tijelo za prevenciju korupcije s najmanje ovlasti od svih sličnih tijela drugih zemalja u okruženju – Slovenije, BiH, Srbije, Makedoniji, Kosova, Crne Gore, Rumunjske i Bugarske. Sreća je što radi kvalitetno, jer da nije tako, Hrvatska bi bila predmet kritike niza međunarodnih organizacija. Prema UN-ovoj Konvenciji za borbu protiv korupcije, trebala bi imati neovisno specijalizirano tijelo sa snažnim ovlastima za prevenciju korupcije, a ono kod vas još ne postoji, rekao je Drago Kos, iskusni međunarodni antikorupcijski ekspert koji već devet godina predsjedava OECD-ovom antikorupcijskom radnom skupinom u razgovoru za Jutarnji list. Kos je od 2004. do 2010. bio prvi predsjednik slovenskog antikorupcijskog povjerenstva, pandana hrvatskom Povjerenstvu, a u međuvremenu je bio na čelu GRECO-a.
Slovensko povjerenstvo smije i samoinicijativno reagirati, a bavi se i privatnim tvrtkama
Na pitanje novinarke Slavice Lukić koje bi ovlasti Povjerenstvo trebalo imati a da bi ga se moglo smatrati tijelom za prevenciju korupcije, Kos objašnjava kako Konvencija UN-a za borbu protiv korupcije traži od država da imaju tri specijalizirana tijela. Prva je nezavisna preventivna agencija koje će raditi na otkrivanju sukoba interesa i prevenciji korupcije, što je u hrvatskom slučaju (barem djelomično u smislu mandata, ali ne i ovlasti koje ima) Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje trenutno vodi Nataša Novaković. Drugo su tijela otkrivanja i progona korupcije, odnosno USKOK, a treća je Agencija za sprječavanje pranja novca.
“Dakle, Hrvatska ima dvije od tri institucije, ali ne i neovisno tijelo za prevenciju korupcije koje bi trebalo imati čitav niz ovlasti, a jedna od njih je implementacija antikorupcijske strategije, koju mora obavljati samostalno, neovisno stručno tijelo, a ne, kao što je slučaj u Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa. Takvo tijelo trebalo bi nadzirati lobiranje i zaštitu zviždača koji prijavljuju nepravilnosti… Uvijek mi je bila zagonetka zbog čega je Hrvatska Povjerenstvu dala samo ovlast nadziranja sukoba interesa kod javnih dužnosnika, što je svakako preusko da bi ga se moglo smatrati tijelom koje prevenira korupciju”, rekao je Kos. Primjerice, slovensko antikorupcijsko povjerenstvo ima pravo samoinicijativno javno se oglasiti kad uoči da neki dužnosnik krši zakon ili načela etičkog integriteta, ali i kazniti ga za prekršaj. Za razliku od toga, u RH su samo tijela javne vlasti obvezna dostaviti Povjerenstvu dokumentaciju i očitovanja kad ono to od njih zatraži, dok privatne tvrtke nemaju tu obavezu. “Ne vidim kako hrvatsko Povjerenstvo bez te ovlasti može biti efikasno u nadzoru sukoba interesa, a netko je odlučio dodatno mu srezati i te uske ovlasti”, osvrnuo se Kos na činjenicu da je Povjerenstvu presudama upravnih sudova oduzeta ovlast odlučivanja u slučajevima u kojima su dužnosnici prekršili etička načela u obnašanju povjerene im dužnosti.
‘Nezgodno je što se mišljenje hrvatskog premijera pojavilo u pravomoćnim sudskim odlukama’
Upitan kako objašnjava da su nakon odluke Ustavnog suda u slučaju Tomislava Karamarka iz ljeta 2019., kojom se upravim sudovima nalaže da bolje obrazlože svoju odluku, ali se ničim ne dovodi u pitanje ovlast Povjerenstva da odlučuje o kršenju etičkih načela, upravni sudovi otišli korak dalje od onog što je Ustavni sud u svojoj odluci tražio i donijeli niz presuda u kojima su presudili da Povjerenstvo nema ovlasti odlučivati o povredi načela, Kos napominje da je “iznimno čudno da se nakon godina sudske prakse, kad na red dođu ministri i premijer, odjednom mijenja uhodana sudska praksa. A još je čudnije da je tu promjenu sudske prakse nagovijestio sam premijer. To, naravno, može biti slučajno, ali je vrlo nezgodan slučaj da se najviši predstavnik izvršne vlasti unaprijed izjasni o radu Povjerenstva i da se onda to njegovo mišljenje poslije pojavi u pravomoćnim odlukama Visokog upravnog suda”.
Prokomentirao je Kos i hrvatska nastojanja da uđe u OECD, prestižnu organizaciju koja obuhvaća 38 ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta. Hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman rekao je da je, nakon uvođenja eura i ulaska u Schengen, ulazak u OECD sljedeći veliki hrvatski cilj, no prijem novih članica moguć je tek kad svih tridesetak radnih tijela OECD-a da zeleno svjetlo za ulazak. “Jedno od njih je i antikorupcijska radna skupina kojom predsjedavam do prosinca ove godine, a poznati smo kao najtvrđe tijelo, koje najkasnije daje zeleno svjetlo za ulazak neke države, jer inzistiramo na tome da ona ispuni sve kriterije. O ozbiljnosti tog tijela govori i činjenica da našu radnu skupinu redovito naziva Transparency International kad provodi svoja istraživanja korupcije u pojedinim državama – mi smo za njih zlatni standard monitoringa jer pratimo praksu. A kad je riječ o ispunjavanju antikorupcijskih kriterija za ulazak u OECD, Hrvatska bi mogla imati ozbiljnih problema”, upozorio je Drago Kos u intervju koji možete pročitati ovdje.
sp
Foto: screenshot RTV Slovenija
(objavljeno 14.11.2022.)