Povežite se:
HomeReportažaOd Vrginmosta do Gvozda i nazad – mjesto s dva imena kao dan općine slavi Titov dolazak

Od Vrginmosta do Gvozda i nazad – mjesto s dva imena kao dan općine slavi Titov dolazak

Donedavna je Vrginmost, koji se jedno vrijeme zvao Gvozd, bio najveće naselje u RH bez crkve. Sada ih ima dvije, no i dalje se kao dan općine Gvozd – koja je zadržala to ime – slavi Titov dolazak u Vrginmost u jesen 1963., kad je bio na putu prema Petrovoj gori. Obnova tamošnjeg spomenika Vojina Bakića budi nadu u opstanak mjesta sa sve starijim i malobrojnijim stanovništvom, bilo da je riječ o Srbima povratnicima, koji su većina u općini, ili doseljenim bosanskim Hrvatima, koji dominiraju u mjestu

 

Piše i snimio: Saša Paparella

 

U Vrginmostu nećete niti zapaziti da ste prošli kroz općinsko središte, jer klasični centar mjesta ne postoji. Tu su samo stara Inina benzinska, na kojoj se prodaje isključivo jeftino gorivo s 95 oktana, te nekoliko trgovina od kojih je dio  napušten, ili barem tako djeluje. To je mjesto s dva imena i nekoliko kafića, sa sve manje djece u školi i neizvjesnom budućnošću.  Tek je slučaj kineske tvornice Phaten Plastic Recycling koja i dalje truje okoliš u Vrginmostu, (unatoč višestrukim nalazima inspekcija da krše razne ekološke standarde) po prvi puta nakon dugo godina skrenuo pozornost javnosti na  uspavano mjesto na Kordunu.

 

Glavna ulica, kralja Petra Svačića

 

Nekoć je Vrginmost imao sud, gruntovnicu, ali i kino, u kojem je sada smještena udruga Suncokret. Udruga koju vode supružnici Maja Turniški i Predrag Mraović postala je glavna točka otpora trovačima. Upravo oni prijavljuju nezakonitosti a organizirali su i mirni prosvjed, na koji su im došli i kolege iz Zagreba. Inače u Suncokret dolaze mladi volonteri iz raznih zemalja i bave se lokalnom djecom, a mnogi od njih sudjelovali su i u nedavnom prosvjedu protiv tvornice plastike, davši mu međunarodni karakter. Nakon što su digli glas, njihovu udrugu je posjetila inspekcija i odredila masnu kaznu.

 

Volonteri na prosvjedu

 

Naravno, jedna udruga, iako zapošljava nekoliko ljudi, nije dovoljna da bi se mjesto razvilo. Glavni poslodavac ovdje je MUP, jer je policija na obližnjoj granici između EU i BiH angažirana na hvatanju izbjeglica. “Svega je bilo, krali su aute, pa vozili do slovenske granice i tamo ih ostavljali. Krijumčari ljudi su znali koje su kuće prazne pa su tamo spavali. Inače je ovo miran kraj. Stanovništvo se ovdje najvećim dijelom bavi poljoprivredom, odnosno stočarstvom. U gospodarstvu, osim trgovina i kafića, rade ciglana u obližnjem selu Blatuši i par malih pilana. Imamo i jednog investitora koji se s familijom vratio iz Srbije, radi PVC stolariju. Hrvatska je u EU pa im je ovdašnje tržište otvorenije. Nešto ljudi je zaposleno u drvnoj industriji u glinskom Sherifu i König Metallu u Pisarovini. Novcem EU plaća se i nekoliko gerontodomaćica koja obilaze stare i nemoćne”, nabraja Milan Vrga, načelnik općine i predsjednik lokalnog ogranka Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

Upitan za Suncokret, Vrga hvali tu udrugu. koja je i važan poslodavac. “Ti volonteri su za svaku pohvalu, jer nije lako opstati u ovakvim sredinama”, kaže. No treba reći kako se načelnik i ljudi koji vode Suncokret ne mogu složiti oko mnogo čega, pa i oko toga tko je zaslužan za inicijativu da se prerađivače plastike izbaci iz centra mjesta.

 

‘Svi će nas zaboraviti’

Načelnik misli da se tu moglo puno više napraviti. “Država je sigurno mogla naći investitora koji bi zaposlio stotinjak ljudi, to nama vrijedi kao 5.000 radnih mjesta u Zagrebu, no i zakoni su pravljeni za Zagreb. Pa ne možemo gledati samo što je isplativo, ja znam da na ovoj teritoriji nije ništa isplativo, ali moraju naći model da nam, primjerice, ostane pošta, jer tu imamo i bankovni šalter. Trebalo se strateški rasporediti investicije po raznim općinama a državu podijeliti po razvijenosti. Područja od posebne državne skrb dobila su premalo benefita da bi ovdje došao ozbiljan ulagač. Bilo je interesa, ali općina ima premale ovlasti da to riješi. Zadesio nas je i potres, pa su ljudi koji su bili bez posla ostali i bez kuće, što je povećalo iseljavanje. Te brojke i dalje idu prema dolje i teško ih je zaustaviti. Neki do danas nemaju papire za kuće, nemaju posla, pa idu dalje. Općina financira prijevoz za srednju školu, pa i radni materijal i hranu za škole i vrtiće, da ne bi išlo na teret roditelja. Znate, ovdje je puno toga skuplje nego u bogatijim mjestima. Borimo se za opstanak svakog građanina ali bojim se da će nas svi zaboraviti”, kaže Vrga, po čijem pretku mjestu je i dobilo ime.

 

Milan Vrga, načelnik općine Gvozd

 

Vrginmost nikad nije bio pretjerano razvijen, a i kad je bio na demografskom vrhuncu – baš pred rat, 1991. – mjesto je imalo svega 1570 stanovnika. Tada je u školu išlo 1000 đaka u dvije smjene; 2000. godine broj učenika se sveo na 250, a sada ih je 80-ak.

Srbi su u ovoj maloj kordunaškoj općini bili apsolutna većina sve do Oluje, kad je njih oko 8.000 ljudi izbjeglo, u cijeloj općini ostalo ih je manje od 300. Oko 3.000 Srba kasnije se vratilo u zavičaj. “Ovdje su se doselili Hrvati protjerani iz Bosne i postali većina, a onda su se Srbi počeli vraćati. Najviše ljudi je došlo 1999., kad je bilo bombardiranje Srbije i otad su ponovno uvjerljiva većina u općini. Međutim, ti su  ljudi tada imali po 40 godina, a sada imaju 65”, napominje Vrga.

“Iseljavanje je toliko uzelo maha da smo sada svi u neprilici. Nema radne snage, pa vas više nitko ne pita što ste. Moramo surađivati, nemamo ništa od inaćenja i podjela, premalo nas je. Putuju u Glinu i Srbi i Hrvati, nemaju se više oko čega svađati. Ovdje nije bilo toliko zle krvi. Treba odati pomen ljudima koji su nastradali na obje strane ali treba praštati”, dodaje.  Tvrdi da kafići u Vrginmostu, u kojima se može naći i Jelen pivo, nisu podijeljeni na hrvatske i srpske, iako smo po tom pitanju dobili i drugačije informacije.

 

‘Čisto partizanski kraj’

Dok bi se u nekoj drugačijoj i bogatijoj zemlji ovaj sačuvani krajolik iskostio za ekološku poljoprivredu i slična ulaganja, ovdje se novac najvše ulaže u bogomolje. Donedavna, Vrginmost je bio najveće mjesto u Hrvatskoj bez crkve. Katoličku župu osnovali su potkraj 2002. prognani bosanski Hrvati koji su se ovdje naselili. Crkvu sv. Petra i Pavla podigli su 2008. Desetak godina kasnije, 80 godina nakon što su ustaše spalile onu prvotnu, izgrađena je i pravoslavna Crkva Sabora srpskih svetitelja. Novac za gradnju crkve osigurao je srpski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je početkom 2018. posjetio Vrginmost i pritom poklonio osnovnoj školi vrijednu informatičku opremu, te obećao svaku drugu pomoć. “Sve što smo u tom momentu tražili dobili smo – vozila za komunalnu firmu, traktor, strojeve. Pa laptope za školu, knjige, narodne nošnje, ukupno, oko pola milijuna eura vrijednosti”, kaže Vrga. Crkva je osveštena u rujnu 2023. kad je u njoj održana prva liturgija.

 

Vučić i Vrga (screenshot: N1)

 

“Nama crkva i nije trebala, jer je ovo bio čisto partizanski kraj. No kad je već tu, oko crkve ćemo napraviti trg, kao ugodno mjesto gdje se ljudi mogu okupiti i organizirati manifestacije”, rekao nam je Vrga, no mještani na te riječi samo odmahuju rukom. “Pa možete li zamisliti da ovdašnjim Hrvatima, koji su većina u mjestu, glavno okupljalište bude pred pravoslavnom crkvom?”, pita Maja Turniški iz udruge Suncokret, Hrvatica rođena u Švedskoj, koja je zbog ljubavi ostala živjeti u Vrginmostu.

 

Pravoslavna Crkva Sabora srpskih svetitelja

 

Što se katoličke crkve tiče, svi naši sugovornici hvale novog župnika. “Fra Marko Hrgota radi dobro. Njegovi prethodnici su bili malo radikalniji, nisu radili na suradnji i zbližavanju ljudi, sudjeluje u svim inicijativama da se poboljša život građana”, kaže Vrga.

 

Bitka za Gvozd

Riješimo jednu dilemu – nije li Vrginmost nakon Oluje preimenovan u Gvozd? Je. Od 1995. općina je imala privremenu upravu, a 1996. doseljeni bosanski Hrvati su mjestu promijenili ime. Na prvim lokalnim izborima, održanim 2000., pobijedio je SDP. Naredne je izbore dobio SDSS, koji otada neprekidno vlada općinom. SDP je nestao, u općini postoji još samo HDZ, tako da možemo govoriti o demokratskom deficitu u Vrginmostu – svaki narod glasa za svoju stranku, treći put nitko ne nudi. A kad su srpski povratnici učvrstili svoju vlast, općinsko je vijeće 2012. izglasalo povratak starog imena naselja, Vrginmost.

Događaj je tada izazvao međunacionalne tenzije između Srba povratnika i doseljenika iz BiH, nastala je lokalna politička kriza – hrvatska desnica okupila se u mjestu i promjenu imena nazvala “političkom provokacijom koja može imati za posljedicu produbljivanje gospodarske krize i nacionalne netrpeljivosti između dva naroda”. Kao u nekoj mekšoj verziji kasnijih događaja u Vukovaru, policija je neko vrijeme morala čuvati ploče s natpisom Vrginmost. No strasti su se uskoro smirile, s vremenom su se pojavili i veći problemi, pa je prijepor oko imena pao u drugi plan.

 

Postolje srušenog partizanskog spomenika

 

No, staro ime Vrginmost vratilo se se samo naselju, u kojem su Hrvati danas većina. Općini, u kojoj su većina Srbi, ostalo je staro ime, jer za takve promjene nije nadležna lokalna vlast već Sabor RH. Iako je na nacionalnoj razini u vladajućoj koaliciji s HDZ-om godinama, sve do nedavna, bio i SDSS, takvu odluku Sabor treba odobriti dvotrećinskom većinom, nikada se nije ni pokušalo ujednačiti ime općine i mjesta. Tako je ime Gvozd ostalo sačuvano u imenu općine, ali i policijske postaje, osnovne škole, šumarije i lokalnog nogometnog kluba, koji tavori u sedmoj, odnosno drugoj županijskoj  ligi.

 

 

Kako nam se čini, lokalni Srbi – kao i oni u nizu drugih povratničkih mjesta i gradova, od Knina nadalje – ne želi puno talasati, pa iako općinsko vijeće može mijenjati imena ulica, one se i dalje zovu isključivo po Hrvatima – tako je sjedište općine na Trgu Franje Tuđmana, odmah uz ulicu Križni put. Okolne su ulice posvećene kralju Zvonimiru, Anti Starčeviću i hrvatskim vitezovima. Jedini je izuzetak Knjižnica Simo Mraović, koja je dobila ime po zagrebačkom piscu ovdašnjih korijena, pokopanom u obližnjem Kozarcu. Milan Vrga već duže vrijeme najavljuje da će se ići s promjenom imena nekih ulica, no zasad nema ništa od toga.

 

Otrgnuti od Karlovca

Više od izmjena imena mjesta i općine građane zanima izmjena granica županija, jer im ove postojeće stvaraju glavobolju. Naime, kako bi se razbila srpska većina, Vrginmost je prilikom podjele Hrvatske na županije otrgnut od Karlovca, iako je tom gradu  – kao i ostatak Korduna – oduvijek gravitirao. Mjesto je strpano u Sisačko-moslavačku županiju, do čijeg je središta, Siska, stanovnicima koji nemaju automobil teško doći.

“Mi korektnu surađujemo sa Sisačko-moslavačkim županom, ali u Karlovcu nam je i bolnica i sve drugo što trebamo obaviti… Da bi došli do Siska, morate dvaput presjedati – prvo u Topuskom, pa u Glini, i tek tamo hvatate treći autobus. To nam je ogroman problem, pogotovo jer nam je stanovništvo sve starije, pa je teže naći nekoga tko će vas prebaciti do Siska. Da je to bilo bolje posloženo, sigurno bi se 30 posto više ljudi vratilo iz izbjeglištva”, uvjeren je Vrga.

 

Mali poduzetnici ovdje nemaju puno šanse

 

Dok je SDSS bio dio vladajuće koalicije to se osjetilo se na proračunu općina. “Dovršena je elektrifikacija, pa struju sad imaju svi, ali ima krajeva bez puta i vode, tim ljudima bi trebalo davati dnevnicu što tako žive. U zadnjih par godina napravili smo više asfalta, vodovoda i javne rasvjete nego li od 1984. do 2017. Drugi samo krpaju rupe, a mi asfaltiramo. Nažalost, bavimo se stvarima koje su trebale biti riješene prije 30 godina, umjesto da se bavimo investicijama i poboljšanjem društvenog života”, kaže Vrga.

 

Diskriminacija pri zapošljavanju

Na pitanje je li bilo diskriminacije u zapošljavanju Srba, Vrga odgovara potvrdno,. “U institucijama i dalje stanje nije dobro. Hrvatska ima dobar zakon za nacionalne manjine ali ga nažalost ne primjenjuje. Najveći poslodavac u Vrginmostu, a to je granična policija, među svojih 130 zaposlenika ima svega tri Srbina”, kaže Vrga. Po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina trebala bi osigurati zastupljenost Srba u tijelima državne uprave.

Iz MUP-a nismo uspjeli dobiti precizan odgovor na pitanje zašto policija ne poštuje ustavni zakon. Situacija nije puno bolja niti drugdje. U šumariji Gvozd zaposleno je 20-ak zaposlenika, među kojima Srba skoro da i nema. Iz Hrvatskih šuma dobili smo pak odgovor kako HŠ ”nije obveznik provođenja članka 22. Ustavnog zakona, shodno tome ne prikupljaju se podaci o nacionalnoj pripadnosti, što uostalom nije niti dozvoljeno temeljem Opće uredbe (EU) o zaštiti osobnih podataka”.

 

Maja Turniški, udruga Suncokret (screenshot Vida TV)

 

“Da nije bilo diskriminacije, ovdje bi bilo 10 posto više stanovništva! Većina ljudi koji rade u državnim institucijama i školi putuju iz drugih mjesta. Imali smo i mi dosta radno sposobnih ljudi, ali ovdje nisu mogli dobiti posao pa su otišli u Njemačku. Ne moraju biti Srbi, neka zaposle naše domicilne Hrvate. Jasno mi je da nemamo dovoljno stručnog kadra, ali nije logično da čistačica svaki dan putuje iz Petrinje. Ti ljudi nakon radnog vremena odlaze, u tri sata odu iz Vrginmosta. A kad bi se zaposlilo naše ljude, oni bi ostali ovdje, njihova bi djeca popodne išla na sport, folklor, trening nogometa ili odbojke i u mjestu bi bilo više života”, kaže Vrga.

 

Novca EU ima dovoljno, ali nema ljudi

I dok Vrginmost kopni, pokušava ga se pretvoriti u normalno mjesto za život. Novcem iz EU napravljena je tržnica, svakako predimenzionirana za ovoliko mjesto. Sajmeni dani su ponedjeljak i četvrtak, kad se popuni tek pokoji štand. “Tržnica je prevelika? Pa nadamo se povećanju”, optimist je Vrga. U sklopu tržnice su i poslovni prostori, mahom prazni. No zato se dovršavaju dvije nove stambene zgrade s ukupno 26 stanova, u koje je uloženo 3,3 milijuna eura. Najam će biti po povlaštenim cijenama, svega sedam centi po kvadratu. “Općina je darovala parcele, financijer je Ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Stanovi su namijenjeni onima koji nemaju svoje stanove, ili su imali stanarsko pravo a ostali su bez stana. Stanovi će biti luksuzno uređeni“, najavljuje bolje dane Milan Vrga.

 

Novi, ‘luksuzni’ stanovi

 

Uspomena na Titov posjet

Nešto je ipak ostalo isto kao prije rata – dan općine se i dalje slavi 5. listopada, po datumu kad je 1967. Josip Broz Tito posjetio ovaj kraj na putu prema legendarnoj Petrovoj gori, “gdje se drug Tito susreo s prvoborcima ovoga kraja. U povodu posjete druga Tita općini Vrginmost, 5. oktobar je proglašen danom ove komune”, navodi se u knjizi Na izvoru revolucije. Ovdašnja velika farma i lanac trgovina koje su se nalazile u svakom selu također su se zvale 5. oktobar. Hm, zvuči li to kao praksa iz Sjeverne Koreje? Vrga se smije: “ostat će tako, ovo je bio komunistički kraj!”

 

Spomenik srušen 1995. (izvor: portal Novosti)

 

Od partizanske bi se prošlosti možda moglo živjeti u budućnosti. Na spomenutoj Petrovoj gori nalazi se devastirani spomenik ustanka naroda Banije i Korduna, rad Vojina Bakića. “To je potencijal za cijeli ovaj kraj, Topusko i Vojnić. Planirala se ogromna investicija od oko 50 milijuna kuna. Nikako nije trebalo dozvoliti da se to zapusti, da se spomenik pokrade…Podnijeli smo zahtjev za financiranje projektne dokumentacije. Onda bi ljudi počeli dolaziti i OPG-ovi bi se mogli nadati boljoj prodaji svojih proizvoda”, kaže Vrga. Najavljuje da će se u centru Vrginmosta, u parku, obnoviti partizanski spomenik, koji je nakon Oluje uništen. Ostalo je samo postolje, a figura partizana je nestala. Spomenik je djelo Zvonka Cara, poznatog po Djevojci s galebom, simbolom Opatije. Unatoč inicijativi općinskog vijeća zasad se ništa ne događa. “Obnova bi dosta koštala, pa smo prenamijenili novac na potrebnije, primjerice obnovu od potresa”, objašnjava Vrga.

Iako je dozvola za rad tvornici ukinuta još 3. srpnja, Maja Turniški kaže da Phaten Plastic “i dalje radi kao normalno. Po danu im stižu kamioni, njih pet do deset, a noću se tali”. Uz to, neki radnici navodno nisu već mjesecima dobili plaću. Izgleda da nadležne institucije sudbina malog mjesta s dva imena, pretvorenog u deponij EU, uopće ne zabrinjava.

 

(objavljeno 4.8.2024.)