Obnova dijela obale prema trajektnoj luci nije posvetila dovoljno pažnje otočanima, kojima je to prva točka na putu prema školi, doktoru, fakultetu. A od novog, vanjskog veza za kruzere Getani s ponistre više ne vide Šoltu – kratki je rezime investicije novca EU, napravljene na rubu zakona, za koju nesuđeni gradonačelnik Vice Mihanović govori da je “najveći građevinski pothvat od doba Franje Josipa”. I dok se novac ulaže u beton i asfalt, trajekti Jadrolinije sve su stariji
Piše: Mariana Bucat
Posljednja investicija naših novaca u Istočnu obalu, bitan javni prostor kako za Splićane tako i za otočane, okončana je relativno nedavno, pa evo inventure što su Splićani i otočani dobili, što su izgubili i koliko su potrošili – oni, solidarno s drugim europskim poreznim obveznicima. Realizacija se u bitnome sastoji od proširenja obale nauštrb mora za oko 5,5 metara, kao i od novog asfalta na pločniku sa suprotne strane ceste. Proširenjem obale u more pješaci su dobili još širine i nekakvu biljku, a završetak realizacija koincidirao je s lokalnim izborima.
Šentada na zvizdanu i kruzeri usred grada
Ta nova, od mora oduzeta, površina dobila je, između ostaloga, jednu razmjerno dugu kamenu ‘šentadu’, odnosno klupu, u cijelosti položenu na ‘zvizdanu’, jer su uz nju ponegdje posađene tzv. palme washington koje na svome vrhu imaju čuperak, a ne krošnju. Posađene su relativno plitko tako da je veliko pitanje hoće li i ti čuperci preživjeti. Ljetni pogled s klupe puca u gusto akoštane turističke brodove. Opisana klupa kao jedan mali detalj velike i važne Istočne obale dosta dobro oslikava funkcionalnost obale kao cjeline. Obale koja je, osim za Splićane, daleko najbitniji prostor za sve otočane jer svi oni prije ili poslije izravno zavise od splitskih doktora, škola, fakulteta, teatra, stadiona… Istočna obala je njihova prva i osnovna veza sa svime što otoku nedostaje.
Prije ove posljednje dvije intervencije u prostor bilo ih je još nekoliko. U zgradu carine, u vanjski vez za kruzere, od kojih se s getanske ponistre više ne vidi nikakva Šolta… Ovdje se vrijedi podsjetiti kako su kruzeri ranije pristajali u ono što je danas Sjeverna luka, prostor koji je predmet istog investicijskog ciklusa. Tu se vrijedi podsjetiti primjera iz Mletaka koji su osnovnu školu s kruzerima prošli odavno. Tamo su pristajali najprije u Margeri, koja je industrijsko predgrađe, baš kao i Sjeverna luka. Onda su ih premjestili u centar, da bi Mleci napokon shvatili da od kruzera ima više štete nego koristi pa su ih vratili u predgrađe. Dakle, da su se Splićani samo malo osvrnuli na sjever Jadrana, mogli su preduhitriti vlastitu grešku. Ali nisu.
Najpopularnija politička stranka u Hrvatskoj bila je najavljivala opisanu investiciju kao “veliki investicijski ciklus poznat pod nazivom Renesansa na hrvatskoj obali” u sklopu kojeg je do 2021. godine uzduž Jadrana uloženo 1,3 milijarde kuna, najvećim dijelom iz EU fondova. Vice Mihanović, poznat i pod simpatičnim nadimkom Vice Lukobran, nesuđeni splitski gradonačelnik, šef Lučke uprave, kitio je investiciju riječima kako takvog građevinskog pothvata nije bilo još od Franje Josipa. Svakako da bi trošak investicija bio opravdan da su one značajnije doprinijele funkcionalnosti Istočne obale. Osim toga, lakše bi bile doprinijele da su napravljene po propisu, tj. da nisu na rubu zakona. A trošak na rubu zakona ili s onu stranu zakona pod splitskim nebom nije ništa neočekivano ni nevjerojatno.
Nitko nije odgovarao zbog poništenog natječaja za Istočnu obalu
Naime, Istočna obala je, što se tiče Generalnog urbanističkog plana (GUP-a), morala biti predmet urbanističkog natječaja, a GUP prema Zakonu o prostornom uređenju, članku 58., predstavlja podzakonski propis. Onaj tko ne postupa po propisu, taj ne postupa propisno. Evo kako je, između ostaloga, izrađivač GUP-a optimistično opisao planiranje, projektiranje i rekonstrukciju Istočne obale: “(Istočna obala) rješava se na razini programskog urbanističkog natječaja pri čemu će se anketno sagledati cjelina luke i ispitati mogućnost povezivanja istočne i zapadne obale (ukoliko isto već nije sagledano kroz natječaj za zapadnu obalu). Uređenjem luke moraju se prvenstveno uvažavati prometne potrebe luke otvorene za javni promet. Kvaliteta mora se ne smije poremetiti niti jednim zahvatom na obali ili akvatoriju luke.” Kakav je doprinos kvaliteti mora koje je za luku bitnije od kopna, prosudite sami.
Vrijedi se podsjetiti još jedne zanimljive okolnosti. Natječaj za Istočnu obalu jest proveden (što znači i da je plaćen!) davne 2012. godine, ali je kasnije poništen. Očigledno, proveden je u mandatu gradonačelnika Željka Keruma, a žiriranju pristiglih radova bio je doprinio i njegov tadašnji zamjenik Jure Šundov. Jure je poslije žiriranja govorio kako je ovaj natječaj osnova iz koje će se sagledati puno ideja koje će se potom ugraditi u arhitektonsko urbanistički natječaj. Jure je dosta precizno objasnio svrhu toga natječaja. Radilo se o anketnom natječaju, a anketni natječaj upravo jest skup ideja iz kojih se jasno može sagledati potencijal i kapacitet prostora. Važno je napomenuti kako trošak provođenja ovog natječaja ne spada u onu 1,3 milijardu kuna s početka inventure.
Na taj natječaj su bila pristigla čak 34 rada. Ocjenjivački sud je dodijelio tri jednakovrijedne nagrade. Međutim, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave je iste godine poništila natječaj navodeći kako je naručitelj u tijeku postupka promijenio uvjete za dodjelu nagrada i to nakon roka za predaju natječajnih radova te umjesto pet jednakovrijednih nagrada dodijelio tri, kao i to da način objave i rezultata natječaja nije bio u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi. Za ovakvo zaobilaženje (pod)zakona od strane države nisu predviđene sankcije! Nadalje, nije poznato je li bilo sankcija za poništenu javnu nabavu. Skup ideja se više nije spominjao.
Novi asfalt i stari trajekti
U renesansi luke nipošto se ne smije zanemariti ni Jadrolinijina flota, ‘software’ luke. Bez flote nema ni luke. Najfragilnija destinacija te flote jest naš najudaljeniji naseljeni otok Lastovo pa vrijedi pogledati kako Lastovke i Lastovci komuniciraju sa Splitom. Evo kako – minimalno jednom u otprilike 15 zimskih dana dogodi se da zbog vremenskih uvjeta trajekt ne može s Lastova u Split ili obrnuto. Ako je na pruzi najnoviji Jadrolinijin trajekt Korčula, onda sigurno ne može ploviti, jer taj nije primjeren za plovidbu po jugu. Ako je na pruzi najstariji Jadrolinijin trajekt Lastovo, onda može, ali oprezno. Dakle, sve su se pare utukle u asfaltiranje i betoniranje, a nikako da se štogod potroši u kakvo ispravno plovilo.
Od opisanog nemilog postojećeg stanja i imanja pa sve do u bližu ili dalju budućnost, u Slobodnoj Dalmaciji, lokalnom glasilu u vlasništvu Hanza Medije, je 15. lipnja 2022. objavljena spektakularna 3D i tekstualna prezentacija kako Istočne obale, tako i ostalih potencijalnih ili postojećih lučkih kapaciteta. Kaže u tekstualnoj prezentaciji: “Lučka uprava Split je priredila 3D animacije svih svojih budućih projekata. Od luke u Resniku, preko one u Stinicama, do novog putničkog terminala u Gradskoj luci”. Dabome, objava “vizije budućnosti Lučke uprave” s pripadajućim 3D animacijama je također plaćena (Hanza Mediji) novcem poreznih obveznika, budući da se pod kategorijom autora navodi piše da je riječ o sponzoriranom sadržaju.
Floskule o pretvaranju Dalmacijavina u kongresni centar
Kao višnja na vrh ove torte dolazi zgrada nekadašnjeg Dalmacijavina, bitnog dijela Istočne obale. Zgrada se nalazi na spoju lukobrana i ostatka obale. Riječ je o kulturnom dobru čiji je vlasnik, nota bene, Pomorsko Dobro. Riječ je o spomeniku dalmatinskom radniku, osobi koja u tom obliku više ne postoji. Dalmatinskom radniku je, dok je postojao i dok je proizvodio piće, s proizvodne trake Dalmacijavina pogled pucao na Zapadnu obalu prekrivenu gustom park- šumom, Marjanom. Šuma se jedva održala na životu.
Vizije iz pretprošlog političkog mandata kako će Dalmacijavino postati kongresni centar, preuzeo je i posljednji splitski gradonačelnik Ivica Puljak. Uz napomenu kako za Dalmacijavino nije izrađen konzervatorski elaborat, svakome tko poznaje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, bit će jasno kako uvaljivanje kongresnog centra u ex-Dalmacijavino spada u ono što se u politici popularno zove floskula. Ako ovaj detalj nije nezakonit, onda je barem na rubu zakona, a definitivno sasvim preko ruba zaštite kulturnog dobra.
U Istočnu obalu se spušta sparna ljetna noć puna komaraca. Dalmacijavino biva prvo progutano jer je neosvijetljeno. Naime, odavno je napušteno, ali vrijedi zlata za splitskog beskućnika. Iz asfalta isparava akumulirana vrelina. Peče automobilske gume i tabane na tanašnoj ljetnoj obući, ali drastično je ugodnije nego li po danu. Zainteresirani zamišljeni prolaznik bi očekivao da se kamionski promet odvija po noći. Svima bi bilo lakše. Kamionima, radnicima koji pretovaraju, otočanima koji uvijek nešto tramakavaju… Ali nema kamiondžija i njihovih pretovarača, oni su utonuli u san.
Foto: Mariana Bucat
Autorica teksta je arhitektica s Lastova na, kako kaže, “privremenom boravku u Splitu”
(objavljeno 23.6.2022.)
