Povežite se:
HomeUrbanizamNiti nova gradska vlast ne štiti Zrinjevac od vašarizacije, već zaštićenu baštinu koriste kao kulisu za festivale

Niti nova gradska vlast ne štiti Zrinjevac od vašarizacije, već zaštićenu baštinu koriste kao kulisu za festivale

 

Umjesto da događanja poput Film&Food Festival na kojima se jede i pije budu rezervirana za Trg Franje Tuđmana i Jarun, krčmi se jedinstveni gradski perivoj, po njegovom cvijeću prolili su se hektolitri piva i pregazile su ga horde pivopija, a stogodišnje platane nadimljene su hamburgerima i kobasicama te probušene na stotinama mjesta

 

Piše: Marina Pavković

 

Prolazim Zrinjevcem dotiče me more.

Čujem kliktaj galeba, žamor golog mnoštva.

Brod upravo pristaje uz kavanu Splendid.

……

Dotiče me more i ja široko pružam

svoje grane.

Svaki korijen zatreperi

nekim srebrom lista.

Javlja se podne s tornja, plima se

diže do krovova.

 

Stihovi su ovo pjesnika Slavka Mihalića o Zrinjevcu, najopjevanijem zagrebačkom perivoju, nastalom projektom Ruperta Melkusa (1833.-1891.), gradskog mjernika i urbanista, a svečano otvorenom 14.lipnja 1873. godine. Prije toga se na tom mjestu održavao stočni sajam, koji je baš volio obilježiti današnje zagrebačke prepoznajnice, pa se tako stoka tržila na Harmici – prostoru današnjeg Trga bana Jelačića, pa na Novom trgu – današnjem Zrinjevcu, da bi se po njegovom uređenju u park, sajmište preselilo na prostor gdje je danas Hrvatsko narodno kazalište.

Otporne platane dovežene iz Trsta

Zrinjevac je ime dobio po Nikoli Šubiću Zrinjskom, a odluka da se prostor uredi pala je na tristotu godišnjicu njegove pogibije. Mjernik Melkus se potrudio da Tomislavov trg dobije ozbiljnu konkurenciju. Posađene su platane čiji bogati svod, stotinjak godina poslije, pjesnika Mihalića podsjeća na more. Platane su bile (i ostale popularne) kao reprezentativno stablo, kako zbog visine koja dosegne četrdeset do pedeset metara, tako i zbog kore koja se ljeska od bijele do tamno smeđe boje. Otporne su na hladnoću i na gradska onečišćenja. Zrinjevačke platane su dovežene iz Trsta, njih čak 220 komada. Dio je posađen na samom trgu, a višak na početku Tuškanca. Paralelno sa sadnjom perivoja, tadašnji su gradski uglednici požurili darivati trg sadržajem koji ga i danas čini prepoznatljivim…

Pa je tako Eduard Priester, imućni graditelj i vlasnik hotela „K caru austrijanskom“ koji se nalazio na mjestu današnje Name,1891. godine dao o svom trošku sagraditi Glazbeni paviljon.Tri godine kasnije na sjevernom dijelu parka je postavljen meteorološki stup, prema nacrtu Hermana Bollea, a poklon Adolfa Holzera, vojnog liječnika kojemu je meteorologija bila amaterska pasija. I komadić Istre je u ljepoti Zrinjevca, s obzirom da je meteorološki stup izrađen od istarskog mramora, dok su mjerni instrumenti stigli iz Njemačke. Sat, koji svaki dan prijeđe puni krug od 24 sata održava obitelj Lebarović, a originalno je djelo tadašnjeg zagrebačkog urara Koeniga.

U parku su i tri fontane – Bolleova gljiva na sjeverozapadu, te dvije fontane vodoskoci na jugu. Tu su i biste hrvatskih velikana Julija Klovića, Andrije Medulića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ivana Mažuranića. Povremeno ih možete vidjeti s kravatom, štogod mislili o tome.

Bijele ‘adventske’ kućice, a uz njih pokretni zahodi

I, čemu sve to pisati, baš sada?fvals

Zbog toga, jer glava aždaje koja komodificira Zrinjevac i tretira ga kao robu koja ima kupca spremnog za nju platiti traženu cijenu, ponovo diže glavu. Nije ju, doduše, niti spuštala dok je gradom vladala bivša gradska vlast, sklona krčmiti Zrinjevac nad stolom i pod stolom, kada je god to bilo moguće. Prolile su se po njegovom cvijeću hektolitri piva, pregazile su ga horde pivopija, a stogodišnje su platane nadimljene hamburgerima i kobasicama, te probušene na stotine mjesta. Jer, volio je puk da mu je gospodski Zrinjevac pod nogama. Što ima tu da se čuva? Sve je to za raju, vašarizaciju i profit. Dođi, naruči, pojedi, popij i prolij, a smeće ostavi pred ulazom onih koji okolo žive. Koga briga – nije ćaćino.

Tako je bilo i činilo se da više biti neće. Da se Zrinjevcu vraća dostojanstvo, smisao i zaštita. Činilo se da se trava dobro oporavlja, da onako mekana i zelena nudi ljeti hlada i spokoja. I da stare platane imaju potrebnoga mira. Sve do nekidan. Evo opet se diže razglas na filigranski paviljon, bijele ‘adventske’ kućice niču uz stazu, a uz njih ravnopravno pokretni zahodi. Jer, kada se spoji Film&Food Festival, primjereno je posjetiocima pružiti gdje da se olakšaju.

Činilo se, dakle, da će nova gradska vlast zaštititi jedinstveni perivoj Zrinjevac od vašarizacije i da će događanja na kojima se jede i pije rezervirati na lokacijama primjerenim konzumaciji, poput Trga Franje Tuđmana, Republike Austrije, Jaruna. I da neće dozvoliti da se zaštićenu baštinu koristi kao kulisu za ‘festivalska’ događanja, isključivo zbog konzumerizma i profita. Činilo se samo. Jer, Zrinjevac čeka nova masovka. Nova epizoda “u se i poda se”. Pa da zaključim u Kennedyjevom stilu svima onima kojima agresija novovjekih barbara na Zrinjevac nije modus operandi: Ne pitaj što Zrinjevac može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Zrinjevac.

 

Foto: Marina Pavković

(objavljeno 1.10.2022.)

 

Autorica teksta je ekonomistica i doktorica arhitekture. Stručno se i znanstveno bavi urbanim razvojem i prostornim brandingom. Pod egidom ‘Svih nas se tiče’ razmatra hrvatski prostor i ljude koji na njemu žive, kao dva resursa ključna za razvoj društva.