Sefovi su razotkrili nove detalje u aferama Mamić, Žalac i Agram, a zbog afera Tisak i Grupo skriveni su trezori otvarani i Šegoti, Kutli, odvjetniku Hanžekoviću
Piše: Saša Paparella
U medijima je prije nekoliko mjeseci objavljeno da su u sefu Nataše Sekulić, prijateljice suca Zvonka Vekića, istražitelji našli pola milijuna kuna. Vekić je prethodno sa svojim kolegama Darkom Krušlinom i Antom Kvesićem uhićen zbog sumnje da je izravno i posredovanjem, također privedenog, osječkog poduzetnika Drage Tadića uzimao mito od Zdravka Mamića optuženog za nezakonito izvlačenje novca iz Dinama donijele odluke u korist optuženih.
“U sefu je bilo i kunskih i eurskih novčanica, a istražitelji taj novac dovode u vezu s nesrazmjerom njihove imovine u odnosu na zakonita primanja. Naime, Samostalni sektor za financijske istrage Ministarstva financija je tijekom izvida kod Nataše Sekulić ustvrdio nesrazmjer imovine u odnosu na zakonita primanja u razdoblju od 2017. do 2020. godine u iznosu od 537.429,73 kune”, objavio je tada Jutarnji list.
Krajem studenog Zvonko Vekić i njegova prijateljica uhićeni su zbog sumnje u pranje novca.
Pripuz imao zajednički sef s prijateljicom
Sef se pokazao ključnim u još jednoj poznatoj aferi – onoj Gabrijele Žalac. Tu se također pokazalo da je Goran Puklin bio tajni suvlasnik tvrtke kojoj je namješten državni natječaj, a do podataka se nije došlo preko Registra stvarnih vlasnika, već zahvaljujući dokumentima iz Puklinovog sefa.
Sef u Erste banci je u kolovozu 2021. uz sudski nalog pretresen i Patriku Šegoti, bivšem šefu zagrebačkih Gradskih groblja, dok je bio pritvoren zbog sumnje u primanje mita, a policija je tada pretražila i sef njegove sestre Tamare Šegota.
Kakve sve tajne skrivaju sefovi zagrebačke elite? Na to pitanje dobijemo odgovor samo kad vlasnik postane zanimljiv istražnim tijelima, pa policija izvrši pretres ureda, stana i pripadajućih sefova i ti se dokumenti nađu u sudskim spisima.
Tako smo zahvaljujući policijskim zapisnicima kroz aferu Agram, gdje suđenje još traje, doznali što kriju sefovi Petra Pripuza. U optužnici iz prosinca 2015. doznajemo pojedinosti o tome da je Pripuz imao zajednički sef s prijateljicom Tihanom Colić, čije mu se nezakonito zapošljavanje u tom predmetu stavljalo na teret. Pripuzova prijateljica i nekadašnja poslovna suradnica šefa Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića je 2014. zaposlena na neodređeno vrijeme i to, kako se navodi u optužnici, “na radno mjesto pomoćnika direktora, iako nije bilo potrebe za takvim zapošljavanjem”.
Prilikom policijskih pretresa u okviru afere Agram, pronađen je, kako se navodi u zapisniku, “Ugovor o najmu sefa broj 134 sklopljen između Erste bank d.d. i Tihane Colić od 24.4.2009., ali i potpisni karton Erste bank d.d. za taj sef s potpisima unajmitelja Tihane Colić i opunomoćenika Petra Pripuza”. Nađena je i punomoć Tihane Colić za korištenje istog sefa opunomoćeniku Petru Pripuzu.
Istog je dana očito dogovoren najam dvaju sefova, pa je tako nađena i preslika ugovora o najmu sefu broj 135, također sklopljenog 24.4.2009. između Erste bank d.d. i Tihane Colić. I taj je ugovor popraćen “preslikom potpisnog kartona Erste bank d.d. za sef broj 135 s potpisima unajmitelja Tihane Colić i opunomoćenika Petra Pripuza”. Pronađena je i preslika punomoći za korištenje sefa broj 135 opunomoćitelja Tihane Colić opunomoćeniku Petru Pripuzu, sve s istim datumom.
Iz sefa Anice Hukelj ukradeni dokazi o ‘petom ortaku’
Osim toga, tijekom istrage u okviru afere Agram provedene su pretrage osoba, nekretnina i pokretnina okrivljenika, zatim pretrage računala i računalne opreme te mobilnih telefona koji su prilikom pretraga nekretnina oduzeti od okrivljenika, kao i pretrage sefova koje koriste Slobodan Ljubičić, lvan Tolić, Miro Laco, Dragutin Kosić te Kristina Krpina, no u službenoj se dokumentaciji dalje ne navodi što je u pronađeno u pojedinim sefovima.
Prva domaća afera u kojoj je važnu ulogu imao sef započela je u veljači 1998., kad je iz sefa zagrebačke javne bilježnice Anice Hukelj ukraden ortački ugovor Dubrovačke banke. Podsjetimo na detalje iz te afere – u ugovoru dostupnom javnosti kao vlasnici bili su navedeni bivši predsjednik Uprave Dubrovačke banke Neven Barač, bivši član Nadzornog odbora te banke Vinko Brnadić, bivši načelnik dubrovačkog SZUP-a Petar Luburić i tajkun Miroslav Kutle. Barač je kasnije tvrdio da je peti ortak, onaj koji je u ugovoru ostao neimenovan, zapravo Ivić Pašalić, nekadašnji savjetnik za unutarnju politiku predsjednika Franje Tuđmana. Kako bilo, petom je ortaku bilo dovoljno stalo da se ne otkrije njegov identitet da je organizirao krađu iz javnobilježničkog ureda.
Zbog sumnje da su baš oni provalili i iz sefa ukrali ortački ugovor, u lipnju 2000. uhićena su dvojica navodnih izvršitelja. Policijsku je akciju portal Net.hr tada popratio naslovom Steže se obruč oko famoznog petog ortaka, objavivši da su izvršitelji Dubrovčani Željko Petrović i Zlatko Mirić, no nije se dogodilo ništa.
Prepoznavanje na policiji je propalo, između ostalog i zato jer je fotografija jednog od osumnjičenika objavljena u Slobodnoj Dalmaciji (!), čime je taj pokušaj kompromitiran.
Željko Petrović je kasnije postao uspješan poduzetnik, a bio je umiješan i u aferu Grupo, uz koju se također u to doba također vezala priča o jednom sefu. Zapravo, o više njih.
Afera Grupo izbila je u prosincu 2000. kad je dnevni list Republika objavio tekst o nedozvoljenom kartelu u kojem se našao čitav niz medijskih nakladnika. Tada su uhićeni Vinko Grubišić, Ninoslav Pavić, Juraj Hrvačić i još neki.
Republika je tada pisala da su “došli u posjed ortačkog ugovora, koji je do sada najčvršći dokaz postojanja zločinačke organizacije koja putem vlasništva nad Europapress holdingom (EPH), Imperijalom, OTV-om, Narodnim radijem, Obiteljskim radijem, Novom TV te još desetak najvažnijih i najvećih lokalnih TV i radio postaja, gotovo u potpunosti kontrolira medijski prostor”.
Hanžeković zagubio ključ vlastitog sefa
Uskoro se i tu pojavilo ime već spomenute Anice Hukelj. Ugovor naime nije bilo moguće shvatiti bez Šifrarnika Ugovora o nastupu na tržištu, a koji je, navela je Republika, “potpisan njihovim pravim imenima, ovjeren i pohranjen u uredu javne bilježnice Anice Hukelj, poznate iz afere oko Dubrovačke banke”. Tako se policija opet zaputila u javnobilježnički ured u Mrazovićevoj ulici, gdje je 3. prosinca 2000. izvršen pretres i oduzeto više dokumenata.
Već sutradan, 4. prosinca, policija je ušla i u kuću Miroslava Kutle u Markuševcu, opremljenu sa sedam soba i četiri kupaone, te s teniskim terenom na kojem je po vlastitu priznanju ponekad igrao i Ivić Pašalić. U toj je kući policija našla hrpu zanimljive poslovne dokumentacije, a u radnoj sobi i željezni sef dimenzija 60 x 40 centimetara, s natpisom Maxim. Astleitner Wien. Sef su morali silom otvorili uporabom bušilice s reznom pločom jer, kako je navedeno u zapisniku, “držatelj ključa”, odnosno vlasnik kuće nije bio nazočan pretrazi. A u sefu su “našli pištolj marke Smith i Wesson 357 magnum, sa šest pripadajućih metaka za kojeg stanar nije imao pripadajuću dozvolu”.
U zapisniku se dalje navodi da je Kutlina odvjetnica Sanja Ormuž “navela da je nalog za pretres stana izdan na ime osobe koja nije prijavljena na navedenoj adresi, niti je vlasnik kuće ni drugih prostorija koje su bile predmet istrage, kao i da se protivi nasilnom otvaranju kase”.
Policija je navela da je pretresu “nazočna bila supruga vlasnika kuće”, Ankica Kutle.
Pretres Kutline kuće bio je samo jedan u nizu pretresa obavljenih zbog istrage afere Grupo. Pretreseni su tada i stanovi i uredi nekih osoba koje nisu uhićene, pa tako i odvjetnika Marijana Hanžekovića, iako je on stalno minorizirao vlastitu ulogu u aferi Grupo. Prema zapisniku o pretrazi odvjetničkog ureda PU zagrebačke od 4.12.2000., Hanžekovićev ured pretresen je u nazočnosti Ranka Pelicarića, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore i Darka Horvata, njenog tajnika, a uz samog Hanžeković i njegovog tadašnjeg partnera Milana Radakovića nazočan je bio i istražni sudac Krešimir Devčić.
Pretraga je izvršena iako je Pelicarić tvrdio kako je “nalog prekasno uručen HOK-u”, te da je “neprimjereno da istrazi nije nazočan istražni sudac koji vodi predmet”, a Hanžeković je zamjerio što je “izvršen uvid u imenik privatnih stranaka i tvrtki koje kancelarija zastupa”.
Kako saznajemo iz zapisnika, Hanžeković je bio nemaran – “ladica u sefu molde primat tip 1240 iz 1997. nasilno je otvorena bila je prazna, jer vlasnik nije imao ključ”.
No zato je pristup drugim sefovima “omogućen ključem i šifrom”, kako se dalje navodi. Istog je dana pretresena i Hanžekovićeva kuća u Mlinovima, gdje je prikupljena sva sila materijala o odnosima između pojedinih članova kartela Grupo.
Za razliku od recentnih afera, svi su se ti slučajevi s prijelaza stoljeća rasplinuli. Ime petog ortaka u Dubrovačkoj banci nikada nismo sa sigurnošću saznali, a afera Grupo završila je na samom početku istrage i navodni tajni medijski ortaci brzo su pušteni iz pritvora. Njihov pokušaj dogovora nije dobro završio, tako da se Kutle i dalje na raznim razinama bori si braćom Pripuz za vlasništvo nad vodećim hrvatskim radio-postajama.
Puno godina kasnije, Vinko Grubišić je u intervjuu Nacionalu kroz smijeh priznao da je on autor šifrarnika u aferi Grupo, spuštajući cijelu priču na razinu neke zabave.
(objavljeno 30.12.2021.)