foto: dragovoljci iz ukrajinske pukovnije Azov sa zastavom ‘Uvijek vjerni’
Profesionalni navijači reprezentacije su od 2011. do 2014. Hrvatskog nogometnog saveza svaki mjesec dobivali 90.000 kuna plus PDV, odnosno ukupno četiri milijuna kuna. Namjera je bila preko udruge Uvijek vjerni približiti HNS i navijače, a ovi su, uz ostale zadaće, pazili i na to da se na utakmicama ne kliče “Za dom spremni”. Osnivač Uvijek vjernih, Kruno Grlević, tvrdi da su nakon njegova naprasnog odlaska udrugu preuzeli ljudi iz crne kronike. Iako im je šef HNS-a Davor Šuker 2015. odobrio još tri milijuna kuna, taj novac nikad nije uplaćen. Zbog financijske blokade i svađe čelnih ljudi ugasila se ta navijačka udruga koja je u zenitu okupljala oko 10.000 članova
Piše: Saša Paparella
Kako je Kruno Grlević, osnivač navijačke udruge Uvijek vjerni koji je zbog prijetnji morao pobjeći u Beograd završio u svijetu navijača, a potom se našao progonjen od – kako kaže – kriminalaca? Svojim nam je odgovorom potvrdio ono što su iskusni navijači, koji su članove Kluba navijača Uvijek vjerni nazivali ‘plaćenicima’, davno naslućivali – ta je udruga osnovana na poticaj Hrvatskog nogometnog saveza (HNS).
“Ja sam još 1987. godine, sa 16 godina, krenuo na prva gostovanja s Dinamom. Kad se Hrvatska osamostalila, odmah sam zavolio repku, 1998. sam bio u Francuskoj do polufinala. Išao sam na svako drugo gostovanje s reprezentacijom. Ideja o Uvijek vjernima datira iz 2007. i do nje smo došli na inicijativu HNS-a i UEFA”, ispričao nam je Kruno kad smo se s njim našli u Beogradu, u koji se morao skloniti.
Grlević: ‘prve četiri godine sam ja financirao Uvijek vjerne’
“Tada sam bio vlasnik marketinške agencije Playbox koja je dosta radila za HNS i njegove sponzore. Borio sam se i izborio da dobijem projekt navijačke udruge. Uspio sam zbog svog iskustva, iako su to i drugi htjeli – u HNS-u su znali da sam zaljubljenik u nogomet i reprezentaciju pa se odabrali mene. Znali su i da sam još od 2004. na Trgu bana Jelačića organizirao javna gledanja utakmica. To je poprilično zahtjevan i težak posao zato jer prvenstvo, bilo svjetsko ili europsko, traje po 30 dana. Imamo intenzitet kad igra Hrvatska, ali kad reprezentacija ispadne, onda posao pada… Taj je posao skup jer imaš stage, ozvučenje, display, osiguranje, tehničare, da to sve na nešto sliči”, objašnjava Kruno.
“Mi nismo bili ultras pokret, željeli smo kvalitetu, angažirao sam profesionalce kao što su Neven Cvijanović i Saša Lugonjić, te neki ugledni navijači. Svi su oni bili u udruzi stalno zaposleni, a ja sam se tada iz ureda spustio na ulicu među navijače. I to je bila moja propast. Dotad sam bio ugledni poduzetnik, imao sam marketinšku agenciju. Nisam bio svjestan u što ulazim. Pokušali smo napraviti neku koheziju jer se na HNS, za razliku od reprezentacije, uvijek gledalo negativno. U ožujku 2008. osnovali smo udrugu, prigodnom press konferencijom na kojoj je HNS zastupao Zorislav Srebrić. To je bio projekt HNS-a i naravno da su ga oni financirali!”, rekao nam je Grlević, koji je tada izabran za predsjednika i narednih je osam godina vodio tu udrugu. Člana Izvršnog odbora, a kasnije i tajnika Uvijek vjernih, Luku Radata, HNS je odredio za časnika za vezu s navijačima, pa su mu dali i svoj službeni mail. Ljubav je cvala, a old school navijači, koji nisu voljeli HNS, otvoreno su prezirali Uvijek vjerne. Naročito otkako su ovi 2011. potpisali prvi milijunski ugovor s HNS-om, možda i kao svojevrsnu naknadu za peglanje imidža među navijačima.
Unatoč novcu koji je pristizao iz HNS-a, Grlević tvrdi da od toga nije imao neke koristi. “Taj je novac uglavnom korišten za gostovanja. Jesmo li bili plaćenici? Prve četiri godine nismo mogli biti HNS-ovi, već samo moji plaćenici, jer su do potpisivanja ugovora 2011. sve to bili moji privatni novci. Emotivno sam ušao što nije dobro, taj mi je zajeb skoro uništio život. Moja odluka da uđem u tu priču nije bila racionalna, a kad ideš u emotivno investiranje obično pogriješiš. Uništio sam vlastitu agenciju i iscrpio svoje resurse”, ispričao nam je Grlević.
Pretvaranje navijača u potrošače
“Uvijek vjerni su postali ogledni model za sve navijačke skupine reprezentacije u svijetu. Na svečanosti UEFA naš projekt Uvijek vjerni dobio je nagradu. Ja sam osmislio i logo s krilima i ime. Uvijek vjerni su bili institucija, svake godine smo imali dodjelu nagrade ‘Vatrena krila’, uživali smo masovnu podršku. Pa samo na utakmicu u Milano doveli smo 6.000 naših članova!”, podsjeća Grlević.
Prvi ugovor s HNS-om potrajao je dvije godine, navijači su svaki mjesec dobivali 90.00 kuna plus PDV. Potom je 2013. potpisan još jedan ugovor, na godinu dana, što znači da su Uvijek vjerni od HNS-a dobili blizu četiri milijuna kuna. Drugi navijači optuživali su ih i da masno zarađuju na organiziranju gostovanja, jer su jedno duže vrijeme samo Uvijek vjerni od HNS-a dobivali ulaznice, na kojima se može napraviti solidan biznis. “Mi smo bili dio HNS-a i po prvom ugovoru smo dobivali određenu količinu tih ulaznica. FIFA i UEFA tražili su da karte idu direktno navijačima, ali HNS se toga nije želio odreći nego su nam dali manji kontingent, a oni su s ostalim kartama manipulirali”, kaže Grlević.
Za razliku od tradicionalnih navijača koji su svaku svoju kunu trošili na gostovanja i snalazili se na najčudnije načine ne bi li došli na neku utakmicu, u novoj je udruzi zavladao neki novi duh – primjerice, na stranicama te navijačke udruge objavljivane su reklame za Fordove automobile, razvija se potrošački mentalitet, pa Index tada objavljuje tekst pod naslovom Klub “prijatelja saveza” i ožujskih šeširdžija za konačno zbogom Navijačima. “Akciju su zdušno prihvatili i sponzori nogometnog saveza, kod kojih potrošnjom i konzumacijom ‘navijač'” sudjeluju u nagradnim igrama i od rujna mijenjaju ostvarene bodove za posebne popuste kod sponzora HNS-a”, sprdao se Index s navijačkom udrugom.
I zbilja, kako je navedeno je u tekstu o osnutku Uvijek vjernih, “članstvo u Klubu navijača stoji 100 kn godišnje (82+PDV), a svaki član dobiva karticu preko koje skuplja bodove kupovanjem ili konzumacijom kod HNS-ovih sponzora, Zagrebačke pivovare, PBZ-a, Forda i Nikea. Oni s najviše osvojenih bodova dobivat će pogodnosti: prava na besplatne ulaznice ili prednost pri kupnji, mogućnost druženja s reprezentativcima, zajedničkog treniranja i fotografiranja za uspomenu. Nagrade će uključivati i Fordove automobile i Nikeovu sportsku opremu. Isto tako, stotinjak najboljih kafića dobit će i službeno status Klubova navijača”.
Zamolili smo Grlevića da prokomentira navode o komercijalizaciji navijačkog pokreta. “Mi smo bili Fordova agencija za evente, to nam je bio core business. Ford nam je ustupio kombi koji smo davali navijačima za gostovanja, a koristili smo ga za osobne potrebe moje agencije. Također, Ford je bio i sponzor Uefe. Imali smo i druge sponzore, firme s kojima sam i ranije radio, kao što su Nike, Zagrebačka pivovara, kasnije Hyundai. Samo od Zagrebačke pivovare smo dobili neki novac, kao i određenu količinu piva gratis, koje smo dijelili na navijačkim kornerima ili prodavali na nekim eventima”, objašnjava Grlević.
Dani sreće – Blažević, Grlević, Šuker (izvor: Facebook, stranica Uvijek vjerni budi ponosan)
“Ljudima iz siromašnijih krajeva, Slavonije i BiH nismo uzimali članarinu. Plaćali smo im buseve, vodili ih čarter letovima. Imali smo preko 40 podružnica – samo u Njemačkoj njih 14, Austriji šest, u Hrvatskoj 15, u BiH desetak, pa i u New Yorku. Išli smo čarterom u Gruziju i Kazahstan, za Izrael smo napunili tri čartera. A za Makedoniju smo unajmili čarter vlak, koji je išao kroz Srbiju! Imali smo ogranak u Japanu, taj član se, čim je došao u Zagreb ukrcao u bus za Bugarsku…”, rekao nam je Grlević.
Plaćanje mira na stadionima
U jednom je trenutku odučio da, kako bi se ušutkali kritičari, od HNS-a više ne uzima ulaznice, “osim za naše spottere, koji su održavali red na utakmicama. Plaćali smo mir na stadionima”.
Što su radili spotteri? “Angažirali smo po 20 do 30 navijača koji bi na utakmici radili red, jer to su bila nemirna vremena. U Ukrajini su spriječili sukobe, na toj je utakmici reprezentacija bila pod uvjetnom kaznom. Da se vikalo Za dom spremni, Hrvatska bi bila izbačena s Eura, jer tada se pojavio i onaj kukasti križ na Poljudu. Mi smo se zaista potrudili staviti na sve tribine svoje ljude i kontrolirati da ne dođu provokatori i – uspjeli smo, niti jednom nitko nije viknuo Za dom spremni. A slično je bilo i u nekom drugim mučnim situacijama”, podsjeća Kruno na činjenicu da čelnici Uvijek vjernih nisu podržavali radikalizam, a što je svakako bio i jedan od ciljeva njihovog sponzora HNS-a.
Doduše, naš sugovornik pojednostavljuje priču i tvrdi da parola ZDS nema nikakvu političku težinu. “Naši navijači to izvikuju iz dva razloga. Prvi je kad su revoltirani HNS-om, reprezentacijom ili vlastima u državi, pa iz revolta viču oni što će njih iživcirati i otjerati sa stadiona. Tu nema nikakve ideologije. Drugo, velika grupa koja dolazi iz dijaspore ima kompleks i oni se žele pokazati kao veliki Hrvati, pa idu na ekstremizam i ustaštvo”, objašnjava Grlević.
Udruga završila u podrumu kafića
Udruga se često selila. “Bili smo prvo kod Michaela Ljubasa u dvorištu pivnice Medvedgrad u Savskoj. Kad smo se povezali s HNS-om, imali smo prekrasne prostorije u Frankopanskoj. Tamo je i HNS organizirao svoje presice, jer je prostor bio atraktivniji od njihovog. Engleski i irski novinari rekli su nam da nisu nikada vidjeli ljepšu udrugu. Krivo se navodi da je HNS plaćao taj prostor, mi smo ga sami plaćali privatnom vlasniku, mi smo ga uredili od sponzorskog novca i novca HNS-a. Puno smo uložili ali je vlasnik prodao taj prostor pa smo išli dalje u Vlašku”, kaže Grlević.
Ne spori da je nekima ostao dužan, pa tako i vlasniku tvrtke Tvornica naočala. “Damir Kokanović bio je moj prijatelj, zadužio me, pomagao je dosta našu udrugu. Ustupio nam je svoj prostor u Vlaškoj, ali smo tada ostali bez novca i nismo mu mogli isplatiti najamninu za godinu dana. Nadam se da ću mu osobno vratiti taj dio duga jer sam ga ja nagovorio da nam da prostor”, kaže Grlević. Na kraju je udruga Uvijek vjerni završila kod svog istaknutog člana Mije Šokčevića, u podrumu kafića u Gajevoj kojeg je ovaj prethodno kupio od Grlevića.
Prijetnje iz podzemlja
Udruga Uvijek vjerni je okupila do 10.000 ili čak 20.000 članova, no otprilike 2015. počinju problemi i osipanje. “A onda sam ja morao izaći iz udruge i cijela ta priča se preko noći raspala”, kaže Grlević. Bilo mu je žao, tvrdi da je stotinjak navijača dala istetovirati logo te udruge, a naziv su koristili čak i hrvatski dragovoljci u ukrajinskoj brigadi Azov (vidi glavnu sliku). U lipnju 2016. objavio je na Facebooku da je “nakon devet godina svakodnevnog rada u i za Uvijek vjerne došlo vrijeme za rastanak. Bilo je prekrasnih putovanja, pobjeda i poraza, tuge i veselja…Divne trenutke sam proživio u tom periodu, a i one ružne….Dolaze pravi dečki koji će nastaviti gdje sam se ja umorio i stao” napisao je tada Grlević, iako nije baš tako mislio.
Iz te se priče povukao navodno zbog prijetnji koje je počeo dobivati iz podzemlja, zainteresiranog za nemali novac koji se vrti oko reprezentacije – od prodaje piva, pa do preprodaje ulaznica za utakmice, organiziranja gostovanja, ali i otvorene financijske pomoći koju je HNS godinama davao Uvijek vjernima.
“Još od 2016., kad se pojavio Igor Štimac, traju borbe za preuzimanje HNS-a u koje su se upleli i neki ozbiljni kriminalci, pa sad više ne znaš tko je manje zlo. Ja sam još u doba premijerke Jadranke Kosor doveo predsjedništvo HNS-a u Sabor i vladu da se priča o Zakonu o navijačima. Udruga mi je uzimala jako puno vremena i energije. To je bio užasan tempo, stalno te netko zivka, traži karte…Razbolio sam se i počeo razmišljati o povlačenju, a došao sam i u sukob s Davorom Šukerom, koji je 2012. postao predsjednik HNS-a. Tada je i krenulo preuzimanje HNS-a od strane jedne ekipe, a u planu im je bilo i preuzimanje naše udruge.Tu se pojavljuje Ilija Perković, švercer oružja povezan sa srpskim podzemljem, koji je postao predsjednik Uvijek vjernih. Ja sam snimio Perkovića po nalogu PNUSKOK-a i stavio na Youtube kanal Domagoja Margetića kad mi objašnjava kako će ići na preuzimanje Dinama i HNS-a. A meni je sugerirao da bježim iz Hrvatske, kako mi je Pripuz rekao tako mi je Ilija Perković i prenio”, izjavio je tada Grlević.
Izbornik Igor Štimac i reprezentativci u posjeti Uvijek vjernima 2012.
Pokušaj preuzimanja HNS-a
No nije Perković pao s neba među Uvijek vjerne – njega je u tu udrugu doveo upravo Kruno, koji to ne taji.
“Ilija je odrastao s mojim starijim bratom u Svetoj Nedjelji, poslije sam čitao o njemu u novinama i to ne baš dobro. On je u jednom trenutku izrazio želju da me vidi, rekao je da je izašao iz zatvora, da je sada čist i želi raditi neki pošten posao, a brat me zamolio da mu pomognem. Predložio je da vodi naše podružnice u BiH, jer je rodom iz Livna i može nam pomoći da se tamo omasovimo. Rekao sam – ok, ako je tako imaš moju podršku. No ubrzo sam čuo da je Perković bio blizak s Nikicom Jelavićem i Zokijem Pripuzom, da im je dužan neke novce. Rovario je da preuzmu udrugu i naprave deal s HNS-om.
Kasnije sam saznao da je Perković rekao Davoru Šukeru da mu je Nikica Jelavić poručio ‘mi ćemo Krunu maknuti, ti se nemoj miješati’. Ja sam imao kontakte u ozbiljnim firmama – Jamica, Nike, Coca cola, radio sam prezentacije i projekte s kojima se financirala udruga. Oni to nisu znali, jer ti se uličari ne znaju ni potpisati. Preko Perkovića sam upoznao Pripuza, kojeg nam je doveo u tadašnje sjedište udruge Frankopansku. To je bio početak raspada i raskida moje priče s Uvijek vjernima“, kaže Grlević, koji je sve što zna o Iliji Perkoviću ispričao istraživačkom novinaru Marinu Vlahoviću za portal Dnevno.hr. Tu se navodi i da će “čelni ljudi Kluba navijača Uvijek vjerni morati institucijama ove države pojasniti protuzakonito izvlačenje nekoliko milijuna kuna”, te da je samo Dževad Zahirović kroz svoje tvrtke izvukao iz Udruge budi ponosan 163.000 kuna.
“Predsjednik Uvijek vjernih je stanoviti, Ilija Perković, kojeg bivši čelni čovjek udruge, Kruno Grlević, optužuje da prenosi poruke i instrukcije Zorana Pripuza. Perković je javno opovrgnuo Grlevićeve tvrdnje, ali ga je demantirao zvučni zapis njihovog razgovora, koji je preslušao i autor ovih redaka”, piše tada Vlahović.
Dalje u tekstu podsjeća da se Ilija Perković “nekoliko puta pojavljivao u hrvatskim medijima. Spominjao se i kao uhićenik u policijskoj akciji protiv švercera oružja”. Vlahović citira i Krunu Grlevića, koji kaže- “Neka Ilija Perković odgovori koliko mu je novca i zašto, dao Zoran Pripuz za deblokadu računa Uvijek vjernih!”.
Uvijek vjerni s Igorom Štimcem 2012.
Dotad su Uvijek vjerni, potpomognut od HNS-a, dobro poslovali – 2014. su imali 2,6 milijuna kuna prihoda. No onda je novac počeo misteriozno nestajati, uključujući navodno i donaciju navijača za bolnicu u Mostaru. Udruga Uvijek vjerni je krenula prema dnu i članstvo za osulo. Iako nam je Grlević rekao da su UV 2014. dosegli brojku od 9.000 članova s plaćenom članarinom, jedan od novih čelnika Tomislav Mileis 2015. je utvrdio da UV ima oko 20.000 tisuća članova, te da je “manje od jedan posto napustilo Uvijek vjerne “. Rekao je to u jesen 2015., kad je potpisan još jedan ugovor s HNS-om, iako su se tada neke važne podružnice već ugasile.
‘Šuker kupuje navijače kao šeici igrače’
Prijateljska politika prema HNS-u se isplatila – novi predsjednik Davor Šuker ostao je vjeran Uvijek vjernima i nakon početka sloma, pa je potpisao trogodišnji ugovor s ostacima udruge. Mediji su tada objavili a je “navijački poziv i službeno ušao u sferu biznisa, a HNS po uzoru na katarske šeike kupio navijače kad mu je većina okrenula leđa.“
Novac nije stigao na vrijeme, pa je Fina u ožujku 2016. podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka navodeći da Uvijek vjerni već devet mjeseci imaju više od pola milijuna kuna neizvršenih obveza. U veljači 2018. obustavljen je skraćeni stečajni postupak nad Uvijek vjernima, jer je utvrđeno da je još na snazi ugovor s HNS-om koji se 2015. obvezao toj udruzi isplatiti tri milijuna kuna. Odlučeno je da se ide na otvaranje redovnog stečajnog postupka u kojem bi se mogla unovčiti imovina Uvijek vjernih i njome namiriti vjerovnici. Sud je novom predsjedniku Iliji Perkoviću 2019. naložio da u roku od osam dana podnese izvješće o imovini te udruge. U protivnom će biti naloženo saslušanje, a u slučaju ne odaziva prijeti i do 10.000 kuna kazne.
Međutim, taj novac nikad nije uplaćen. Bila je to Krunina osveta. “Kad su me maknuli iz udruge, e onda sam im pokazao što mogu, jebao sam im mater i raskinuo ugovor s HNS-om. Taj ugovor nikada nije realiziran, već je raskinut. Također sam inicirao osnivanje nove udruge, Budi ponosan gdje sam bio član Izvršnog odbora i sve to samo da pokažem koliko su tu kriminalci nesposobni. A Ilija je dvije godine putovao svijetom, išao u Brazil na SP, to mu je bio hobi. Ali ti moraš pokazati neke rezultate i dokazati gdje si potrošio novce, to on nije učinio”.
Na kraju je Perkovićeva udruga je 2021. ugašena i izbrisana iz registra udruga. Kruno je tu vijest dobio od nas.“Priča s udrugom Uvijek vjerni neslavno je i loše završila. Pokušavali se nešto raditi i ići na gostovanja, ali je završilo loše; na kraju sam ju praktički ja ugasio s kritičkim tekstovima”, kaže Grlević.
Ali to nije bio kraj brenda.
Šokčevićeva nova udruga pod starim imenom
Nekadašnji tajnik Uvijek vjernih i njihov povjerenik za Austriju, građevinski poduzetnik Mijo Šokčević, prvo je, tvrdeći da je na jednoj od skupština udruge bilo nepravilnosti, pokušao osporiti legitimitet Ilije Perkovića. Najavio je i podizanje kaznenih prijava protiv novoizabranog vodstva udruge, no potom se ipak opredijelio za drugu taktiku – 2018., dok originalni Klub navijača Uvijek vjerni još uvijek životari, Šokčević nakon svađe s Perkovićem osniva još jednu udrugu istog naziva koja postoji i danas, pod nazivom Udruga uvijek vjerni, iako nije osobito aktivna. Broj telefona koji navode na web stranici se ne koristi, a mail im nije u funkciji. Kontaktirali smo Šokčevića i dobili drugi e-mail na koji smo mu poslali pitanja, ali odgovore zasad nismo dobili.
“Mijo Šokčević? On je kupio moj kafić Cosmopolitan u Bogovićevoj. Doduše, ostao mi je dužan zadnju ratu i to je na sudu…Ponudio se da će voditi Uvijek vjerne ali se pokazalo da on nema kapaciteta za to. On je građevinar, ali se društvenim stvarima ne zna baviti. Udrugu čine živi ljudi, a oni su upropastili brend”, kaže Grlević.”Miji sam prodao grb Uvijek vjernih jer sam se umorio pod svega. Nažalost, njegova je ekipa uspjela čak izgubiti našu velike zastavu s vitezom”, tvrdi Kruno.
Velika zastava koju je, tvrdi Grlević, ‘Šokčević izgubio’
Uvijek vjerni financirani i novcem iz državnog proračuna
U odgovoru na upit poslan HNS-u navodi se da oni, otkad su istekom ugovora okončali suradnju s udrugom Uvijek vjerni, više nemaju formalno-pravno dogovorenu suradnju s bilo kojom udrugom navijača hrvatske nogometne reprezentacije.
HNS je promijenio model prodaje ulaznica kojim s navijači bili nezadovoljni, jer su ih mahom dobivali sponzori i prijatelji ljudi iz nogometnog savez. “Nakon razgovora s navijačkim udrugama konsenzusom svih dionika donesen je novi model raspodjele mogućnosti kupnje ulaznica. Uveli smo program vjernosti prema kojem oni navijači koji su bili na najviše utakmica hrvatske reprezentacije imaju pravo prvenstva pri kupnji ulaznica u pretprodaji, što se pokazalo dobro prihvaćenim modelom. Stoga je model u primijenjen i na raspodjelu prava na kupnju ulaznica za EURO 2024. u Njemačkoj, pa je predviđeno 1.000 ulaznica za navijače iz programa vjernosti, a 500 ulaznica je dodijeljeno navijačkim skupinama hrvatskih klubova kako bi se nagradilo one koji kontinuirano prate domaći nogomet i domaće klubove”, rečeno nam je u HNS-u.
“HNS surađuje sa svim udrugama navijača koje žele realizirati svoje navijačke aktivnosti. To se odnosi na omogućavanje kupovine grupnih ulaznica, informiranje o postavljanju transparenata, unošenju navijačkih rekvizita i sl., koordinaciju s policijom, zaštitarskim službama, službama gradova u kojima reprezentacija nastupa u RH kako bi se navijačke aktivnosti (npr. korteo, organizirano gledanje utakmica na otvorenom) mogli održati na što jednostavniji način”, napominju u HNS-u.
Nažalost, nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanja koliko je ukupno novca HNS dao udruzi Uvijek vjerni, zna li na što je taj novac potrošen, te zašto je HNS 2015. potpisao novi ugovor vrijedan tri milijuna kuna, kad je već počeo raspad te udruge. Pitanje je legitimno jer HNS, uz vlastite prihode, sponzorske ugovore, novac dobiven od FIFA-e i UEFA-e, iz državnog proračuna dobiva milijunske iznose, od čega je lijepa svotica završila u navijačkim udrugama.
U vrhu HNS-u sjedi vrh HDZ-a’
I eto, Uvijek vjerni su propali, a njihov osnivač morao je pobjeći u Srbiju. Grlević se čudi zato je iz Hrvatske morao bježati on, a ne ljudi koje smatra istinski opasnima za društvo. “Odjednom sam ja kao kontra države, no ako nas vode ljudi sa srednjom školom, kao Marijan Kustić, onda ja zbilja jesam državni neprijatelj i neću se vraćati u takvu zemlju. Nemam niti jednu kaznenu prijavu, osim što su ih podigli Pripuzovi i Tolušićevi ljudi, ali to je sve palo”, podsjeća Grlević.
“Vidiš, u doba Vlatka Markovića, ma kakakv on bio, nije bilo mafije u sportu. U HNS-u su bili neki smiješni HDZ-ovci nižeg ranga, predsjednici općina. A sada tu sjedi vrh HDZ-a, od doktora Tomislava Madžara do Kustića. Politika se ne smije miješati u sport, ali ni Fifa ni Uefa ne reagiraju na ovo političko- kriminalno zajedništvo između HDZ-a i dečki iz Plaze. A sada je kao sve super, HNS, Svetina, Kustić, Pripuz, svi zajedno navijaju, nema kriminala. Pa ja se ne želim vratiti u takvu državu. Mogu reći da sam sve radio u dobroj vjeri i ponosan sam na to što sam napravio”, zaključio je Grlević svoje viđenje uspona i pada velike navijačke udruge koju je osnovao.
(nastavlja se)
Objavljeno 1.9.2024.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu Gonga)
