Kruno Grlević osnovao je 2008. Uvijek vjerne, prvu udrugu navijača nogometne reprezentacije. Nakon što se oko utakmica počeo vrtjeti ozbiljan novac, pojavili su se razni interesenti za tu priču, pa tako i ‘dečki s Knežije’. Grlević je 2016. morao otići iz udruge, a poslije dočeka srebrnih reprezentativaca iz Rusije 2018., kad je nestao novac od prodaje doniranog (!) piva Zagrebačke pivovare, pretučen je. S Grlevićem smo se našli u Beogradu, gdje nam je opisao svoj put od početne suradnje s Davorom Šukerom, preko obračuna sa Zoranom Pripuzom i Tomislavom Tolušićem, pa do okolnosti svog bijega iz Hrvatske
Piše: Saša Paparella
Zagreb, Jelačićev trg, sredina srpnja 2024. Finale Europskog prvenstva u nogometu. Na Trgu je ogromna bina na kojoj se može pratiti Euro 24. Sa strane, velika reklama za navijačku udrugu Mi Hrvati i njihove sponzore, no tamo nema skoro nikoga osim stotinjak kibica i navijača, par Engleskinja i i nešto više španjolskih navijača. Pa tko bi stajao na toj sparini i gledao kako u finalu igraju Španjolci i Englezi? Nakon utakmice, Engleskinje nestaju, a Španjolci sa zastavom skaču u Manduševac i slave. Nepalci sa strane promatraju, Hrvata nema nigdje.
Šutnja Zagrebačke pivovare
Nakon samo desetak dana natjecanja, hrvatski reprezentativci su bili u avionu za Zagreb, gdje ih nije dočekao gotovo nitko. Preko noći, nogometaši su prestali biti zanimljivi i jedna era je možda prošla. Era u kojoj je interes za njima bio toliki, da je osnovano čak desetak udruga navijača nogometne reprezentacije. Neke su registrirane u Zagrebu, druge u Kninu i Vukovaru. Bilo je tu dosta svađe, frakcija i raskola, pa neke od tih udruga imaju ista imena, a njihovi se lideri međusobno otvoreno optužuju – najčešće za krađu novca.
Na Euru nije pomoglo niti to što su Hrvati, nakon Nijemaca i Turaka, najmasovnije bodrili svoje igrače. Hrvatski su navijači pobijedili i u jednoj manje laskavoj kategoriji – Hrvatski nogometni savez (HNS) za svega tri odigrane utakmice, sa Španjolskom, Albanijom i Italijom morao je platiti čak 220.875 eura kazne zbog bacanja predmeta, paljenja baklji i neprimjerenog ponašanja navijača.
Reprezentacija je ipak ispala, nisu se ponovili vatreni dočeci sa zadnja dva svjetska prvenstva, 2018. i 2022., na kojima je Hrvatska osvajala medalje. Nakon trećeg mjesta na SP u Kataru, u prosincu 2022. već spomenuta udruga Mi Hrvati organizirala je doček koji je, zimi unatoč, ispunio Trg. No glavna je fešta ipak bila 16. srpnja 2018., na dan kad su se nogometaši vraćali iz Rusije, s titulom drugih na svijetu.
Bio je to najmasovniji doček hrvatskih reprezentativaca ikada. I – prijeđimo s emocija na biznis – sjajna prilika za zaradu. Udruga Mi Hrvati tada još nije postojala, osnovana je tek u ljeto 2020., organizaciju tog dočeka odradila je ekipa iz druge navijačke udruge, Budi ponosan.
Ta je udruga osnovana svega devet mjeseci prije početka prvenstva. Predsjednica je bila javnosti potpuno nepoznata Ana Lovasić iz okolice Samobora, inače članica Županijskog odbora Mladeži HDZ-a. No unatoč anonimnosti udruge i njene predsjednice, Zagrebačka pivovara odlučila je pokloniti joj ogromnu količinu besplatnog piva. O tome danas u pivovari ne žele razgovarati. Umjesto da bude poklonjeno navijačima, to se pivo prodavalo. Prodaja je išla preko tvrtke Vrtni piknik j.d.o.o., upisane u sudski registar 14. lipnja 2018., dakle točno na dan kad je započelo Svjetsko prvenstvo (!). Temeljni kapital Vrtnog piknika bio je minimalnih 100 kuna, a kao direktor i vlasnik zapisan je stanoviti Jasmin Hasaj iz Bobovice, sela smještenog između Samobora i autoputa za Ljubljanu.
Doček 2018., snimio: Saša Paparella
Šefica HDZ-a vodi navijačku udrugu
Trg bana Jelačića je cijeli taj vrući lipanjski dan, večer i dobar dio noći bio prepun, a na njemu je samo ekipa Vrtnog piknika držala štandove s pivom. Nikada nećemo saznati koliko je gotovine tog dana zamijenjeno za ‘žuju’ i koliko je sponzorskog piva pretočeno u keš, jer računi, navodno, skoro da se i nisu izdavali. U toj gužvi poreznih inspektora nije bilo, pa su ljudi za šankovima – kažu očevici – novac trpali u crne vreće za smeće.
Koliko je piva tog dana prodano? Poslali smo upit Zagrebačkoj pivovari, zanimalo nas je koliko su piva donirali, znaju li što se s tim poklonom kasnije događalo, te jesu li svjesni da se poklonjeno pivo kasnije prodavalo. No nikakav odgovor od glasnogovornice niti nakon nekoliko mjeseci i niza upućenih mailova nismo dobili. Na kraju smo poslali e-mail Miroslavu Holjevcu, predsjedniku uprave Zagrebačke pivovare, ali niti on nam nije odgovorio na upit. Tako da nismo uspjeli doznati je li i pivovara obmanuta, ili su posrijedi možda bili neki zajednički poslovi.
Osobe bliske toj pivovari tvrde nam da je tada bilo poklonjeno piva u vrijednosti od milijun kuna. Čini se da je Jasmin Hasaj ovdje bio nečija igračka u unovčavanju tog poklona, nužna kako bi se bez tragova izvukli milijunski iznosi. S unatoč tako eksplozivnom poslovnom startu, kasnije se nije nastavio baviti biznisom. Već naredne godine na Trgovačkom sudu u Zagrebu otvara se i istovremeno zaključuje skraćeni stečajni postupak. U rujnu 2019., Vrtni piknik j.d.o.o. je izbrisan iz sudskog registra, nestali su tako tragovi, Hasaj se vratio u anonimnost, a novac od piva je završio tko zna gdje.
A tko je stajao iza udruge Budi ponosan? Ta udruga – koja je nekoliko mjeseci pred SP 2018. u Tkalčićevoj prigodno otvorila svoje prostorije, koje su odmah nakon dočeka zatvorene – tek je jedna od cijelog niza udruga navijača hrvatske nogometne reprezentacije, a među čijim se liderima nerijetko ponavljaju ista imena.
Udruga Budi ponosan osnovana je u ljeto 2017., dakle nepunih godinu dana prije početka SP u Rusiji. Naravno, za pohvaliti je što u Hrvatskoj žena može voditi navijačku udrugu, no ovdje je ipak realniji jedan drugi zaključak – da je i Ana Lovasić, poput Jasmina Hasaja, samo iskorištena u igri izvlačenja novca.
Ime Ane Lovasić jedino je koje se spominje u Registru udruga RH. Preko Facebooka smo joj poslali upit, kako bi nam ispričala što zna o toj rijeci piva koja kao da je propala u kanalizaciju, no nije nam se javila. Ana Lovasić, koju su mediji hvalili kao ženu koja vodi navijačku udrugu, nestala je iz javnosti, a nakon udaje promijenila je prezime.
Bijeg od Indonezije do Beograda
Kad se već do nje i Hasaja ne može doći, potražili smo kontroverznog Krunu Grlevića, koji je u udruzi Budi ponosan bio samo član izvrnog odbora. Kruno ima zavidan navijački staž – još 2007. je, pod imenom Uvijek vjerni, inicirao osnivanje prvog kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije, iz kojega je 2016. morao otići. Nakon višednevnog dopisivanja, pristao je naći se s nama u Beogradu i podijeliti ono što zna o dočeku na Trgu 2018., ali i nekim drugim događajima. U Beograd se morao skloniti jer se, kako kaže, zamjerio zagrebačkoj mafiji.
Srdačno nas je dočekao, unatoč nekim ranijim tekstovima u kojima smo ga označili kao glavnog organizatora akcije izvlačenja novca zarađenog na poklonjenom pivu. Njegova je priča dijametralno suprotna. Ne radi od sebe sveca, ponekad dometne da je “više loš nego dobar čovjek”, pa djeluje kao pokajnik koji želi olakšati dušu. Jer upravo je on, kako sam kaže, bio organizator dočeka na Trgu. U nekoliko navrata ponavlja da nikakav novac tada nije uzeo.
U Beogradu se Kruno dobro snašao i prilagodio, pa mene i ostale sugovornike oslovljava sa “brate”, sukladno tamošnjem žargonu. Spremno odgovara na sva naša pitanja i negira da je ikakav novac od prodaje pive završio kod njega. Tvrdi da je novac završio kod “dečki iz Plaze“, zagrebačkog kafića u kojem se navodno okupljaju pripadnici krim-miljea.
Novinar Saša Paparella i izbjegli Kruno Grlević u blizini beogradske Knez Mihailove ulice
“Istina je, ja sam bio glavni organizator dočeka na Trgu 2018. Ja, a ne Krešo Dolenčić, koji je samo skakao po pozornici i govorio HRT-u što mora raditi”, kaže. No zašto je na dočeku bio angažiran baš Grlević, koji u to doba više nije bio aktivan u navijačkim udrugama?
“Pa zato jer sam ja od 2004. do 2016. šest puta organizirao javna gledanja utakmica na Trgu. Tada dočeka naravno nije bilo jer nismo osvajali medalje. Te 2018. angažirali su me kao marketinškog stručnjaka i producenta koji je prethodno odradio milijun evenata, prije osnivanja Uvijek vjernih godinama sam imao svoju agenciju. Na Trgu nisam bio plaćen, ali taj doček je bio jedan od najljepših trenutaka u mom životu. Iako sam na kraju dobio samo batine”, kaže Kruno.
Prvo je nestala euforija, a onda i Ana
Pitali smo ga što zna o tvrtki Vrtni piknik j.d.o.o., preko koje je unovčeno pivo dobiveno od Zagrebačke pivovare. Kroz njegove odgovore priča je smještena u mafijaške okvire.
“Imam veze s Vrtnim piknikom utoliko što smo surađivali u prodaji pića na Trgu. Vlasnik je bio Jasmin Hasaj, dečko kojeg sam osobno poznavao, ali ja bih rekao da su tog Jasmina odmah preuzeli ljudi Zorana Pripuza, primjerice ‘Marko’, jedan od njegovih batinaša (‘Markov’ identitet poznat je redakciji, op. a.). Tada ste me vi Saša u tekstu optužili da sam uzeo novce od ugostiteljstva, ali nije bilo tako“, rekao nam je. “Novci su se uplaćivali na Hasajevu firmu Vrtni piknik. Ja sam tog dečka dobro znao, on je dio novca potrošio na kocku”, tvrdi Grlević.
Uz milijunske prihode od poklonjenog piva, udruga Budi ponosan primila je i velike iznose novca od sponzora navijačkog šatora i dočeka nogometaša. Samo od tri najveća sponzora (ne računajući Zagrebačku pivovaru) kapnulo je još pola milijuna kuna – “prema dostupnim bankovnim izvodima, Grad Zagreb je za doček dao 300.000 kuna, HNS 100.000, a HEP 75.000 kuna. Dio sponzorskog novca pronevjerili su Ana Lovasić i njezin sadašnji suprug. Ja sam prikupio o tome neku dokumentaciju i predao mom prijatelju istraživačkom novinaru Marinu Vlahoviću, koji je u srpnju 2019. o tome pisao za portal Dnevno.hr“, kaže Grlević.
Grlević na dočeku 2018. (izvor: Facebook)
U tom se tekstu navodi da “nitko, izgleda, nije zatražio financijski izvještaj troškova dočeka nogometaša. Alarm za uzbunu trebao se upaliti mjesecima ranije, kada je medijima bajkovito predstavljena udruga Budi ponosan. Za predsjednicu udruge bila je izabrana ili postavljena izvjesna Ana Lovasić…Nakon nestanka euforije oko SP-a, nestala je i Ana…Najveći novac je nestao s tri šanka u navijačkom šatoru. Prema procjeni izvora upućenog u cijelu organizaciju, na svakoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije utržak bi se penjao i do milijun kuna. Isti izvor tvrdi da čak dva od tri šanka uopće nisu imala blagajne spojene na financijski sustav, odnosno da nisu platili PDV”, navodi se u tekstu koji potpisuje Grlevićev prijatelj.
“Ja nisam bio odgovorna osoba niti sam odlazio u banku po novce. Istina je da je dio novaca završio kod mene, ali od toga sam plaćao razne troškove – izvođače, zaštitare. Produkcija eventa košta. Većina obveza prema izvođačima je namirena, plaćeni su Teška industrija, Jura Stublić, Opća opasnost, Zaprešić boys… Sve se to da provjeriti. A sve ono što nije namjenski potrošeno je ukradeno. Ostalo je uzeo Marko. Tamo se baš kralo. Pa upravo ja sam inicirao da ta priča izađe u medijima, i za sve sam ponudio dokumente i audiosnimke”, podsjeća Kruno.
Novac udruge izvučen preko bankomata
Unatoč svim tim milijunima, odmah po završetku Svjetskog prvenstva udruga Budi ponosan našla se u financijskoj blokadi. Novca više nije bilo jer je izvučen plaćanjem fiktivnih računa raznim j.d.o.o. tvrtkama, a koje su navodno i bile osnovane za takvu, jednokratnu svrhu. Peglala se redovito i službena Visa kartica, ali i podizao novac na bankomatima. Također, niz manjih tvrtki doniralo je stolove za stolni nogomet, PlayStatione, namještaj. Nakon dočeka nogometaša, sav taj inventar je nestao. Prostorije udruge Budi ponosan u Tkalčićevoj ulici ispražnjene su odmah nakon dočeka nogometaša. Trebalo je počistit tragove. Firma Vrtni piknik izbrisana je ekspresno, dok udruga Budi ponosan i dalje životari, iako je Ani Lovasić mandat istekao još 2021. godine, a zadnja skupština navijačke udruge koju vodi održana je 2020. No o svemu tome Ana više ne želi razgovarati s novinarima. Ona je samo nastavila život tamo gdje je 2018. stala, pa se tako potkraj 2020. kandidirala za predsjednicu svetonedeljskog HDZ-a.
Odakle se pojavila Ana Lovasić?
“Ana je bila jako zainteresirana da sudjeluje u radu udruge, podržao sam ju, ona je upravljala plaćanjima. Ja nisam uzeo nikakve novce na dočeku iz Rusije, pa ako ništa drugo zato jer nije bilo prilike… Udrugu Budi ponosan vodili su Ana i njen stranački kolega i sadašnji suprug Antonio Ljubić, nekadašnji asistent euro-zastupnika Davora Ive Stiera. Istina je da sam im ja bio savjetnik. Našao sam im neke sponzore i operativno pomagao, pokušao sam biti kohezivni faktor da se što više navijača uključi u tu priču, ali nije išlo jer se dogodilo dosta loših stvari… Ja sam čak u početku posudio svoj novac, koji mi nikad nisu vratili”, tvrdi Grlević.
Doček 2018. (izvor: Facebook, Uvijek vjerni budi ponosan)
Osveta Vlahi Orepiću
Problem je nastao, kaže Kruno, jer je Grad Zagreb od novca obećanog za doček platio samo 25 posto. “Grad je bio dužan platiti doček reprezentacije udruzi Budi ponosan, ali nisu htjeli. Pa kako da natjeram Milana Bandića da mi plati? Zvao me tadašnji zamjenik pročelnika za kulturu Tedi Lušetić (2022. nepravomoćno osuđen zbog namještanja kućica i šatora u aferi Bundekfest, op.a.). Rekao je: možemo vam platiti određeno dio novca, 300.000 kuna, ali od tog novca moramo platiti i ljude poput Kreše Dolenčića, čija je glavna funkcija bila da na dočeku isključi Thompsona. Rečeno je i da moram platiti tvrtku Eldra Igora Držaića (poznatog iz više nekih prijašnjih afera, pa tako i afere Fimi media) kao i Marinu Marinović, za koju nisam shvatio što je točno radila, ali zato recimo Klemmovi zaštitari nisu bili plaćeni”, kaže Grlević
Tvrdi da Grad Zagreb nije platio kao osvetu njemu i bivšem Mostovcu Vlahi Orepiću, otkrivajući pritom još neke zanimljive detalje iz svoje biografije.
“Ja sam u to doba bio Orepićev savjetnik. Upoznali smo se kad je bio ministar unutarnjih poslova, tada je davao maksimalni suport navijačima. Kad je prestao biti ministar, ostao je saborski zastupnik i kao takav je radio neke dogovore s Bandićem. On je tada stvarao ekipu za izbore, htio je Vlaho Orepić bude na njegovoj listi. Bandić i Orepić su tada išli kod Plenkovića, jer je Orepić trebao postati jedna od njegovih žetončića, ali ovaj odmah shvatio što ga oni trebaju. Postignut je politički dogovor Orepića i Bandića koji se na kraju nije realizirao, pa mu se Bandić preko mene svetio. Rečeno mi je da će sve biti riješeno kad se Orepić javi Bandiću. Ja sam tu bio kolateralna žrtva”, kaže Grlević. Također tvrdi da je Vlahi Orepiću morao kupiti automobil, a o tome je već, nimalo nježno, govorio za jedna portal.
Tolušićev ‘špic-papak’
“A tada kreće priča s i Toletom… “, nastavlja naš sugovornik.
Kakav sad ‘Tole’? Podsjetimo se – široj je javnosti Kruno Grlević poznat i po ‘aferi špic-papak’, nastale početkom 2019., svega pola godine nakon dočeka na Trgu. Tada je objavljena fotografija bivšeg potpredsjednika vlade, Tomislava Tolušića na kojima se ovaj navodno sprema ušmrkati kokain s prostitutkom na krilu. Fotografiju je Grlević donio svom – kako kaže – tadašnjem prijatelju Berislavu Jeliniću u tjednik Nacional, koji robu objavljuje na naslovnici, ali s konstatacijom da je riječ o fotomontaži, pa se Grlevića kasnije proglasilo dijelom paraobavještajne mreže.
Dodajmo i da je likvidator udruge Budi ponosan bio stanoviti Dževad Zahirović, koji je preko udruga i tvrtki povezan s Claude Jambrušićem, također upetljanog u ‘aferu špic-papak’, a u pozadini koje je navodno bila bitka za državne poticaje za krške pašnjake. U međuvremenu je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu potkraj 2023. protiv Tolušića podigao optužnicu
Grlević: “ja sam bio glavni organizator dočeka na Trgu, a ne Dolenčić, čija je glavna funkcija bila da isključi Thompsona”
No, vratimo se mi navijačkoj sceni. Grlević je bio pionir navijačkog udruživanja. Dotad nepoznat među najvjernijim navijačima, ‘ultrasima’, Grlević je – kako nam je rekao – na inicijativu vrha tadašnjeg HNS-a 2008. osnovao udrugu Uvijek vjerni. Nova je udruga tadašnju navijačku scenu omasovila i primirila. Tvrdokornim ultrasima je od početka išlo na živce što se ta udruga zalaže za bodrenje reprezentacije na način koji je bio daleko od onog na što su navikli. Nakon što je primjerice na utakmici protiv Turske na Euru 1996. u Engleskoj bilo možda stotinjak navijača, s vremenom su takvi postali manjina, jer se uz dobre rezultate i jačanje kulta reprezentacije na velika natjecanja sve češće odlazili oni koji imaju dovoljno socijalnog kapitala da nabave ulaznice preko raznih sponzora HNS-a. “Pošto je novi Klub ‘powered by HNS’ i s legalnim pravom prvenstva, pravi navijači sada mogu zaboraviti i na onaj bezobrazno mali broj karata koji bi im bio samilosno udijeljen nakon što bi se zadovoljile potrebe sponzora, sponzoruša, županijskih saveza, političara”, bio je jedan od posprdnih komentara na te tisuće novopridošlih navijača. Ultrasima se nije svidjelo niti što su Uvijek vjerni u više navrata dobivali milijunske kunske iznose od HNS-a. A kad se u navijanju počelo vrtjeti puno novca počeli su i problemi, pa je Grlević 2016. morao otići iz udruge koju je osnovao.
No, kad je 2018. trebalo organizirati doček iz Rusije, Kruno se vratio u igru, doduše anonimno. Iako je Grlević službeno s udrugom Budi ponosan, organizatorom tog dočeka, imao veze tek utoliko što je bio član njenog izvršnog odbora, činjenica je da su i Ana i Jasmin rođeni u okolici Samobora, kao i Kruno, te da ih je on angažirao na poslu u koji se baš i ne razumiju. Osim toga, udruga Budi ponosan registrirana je na adresi tvrtke ZZ produkcija, koja je u vlasništvu Envera Zahirovića, bivšeg tajnika nekadašnje Grlevićeve udruge Uvijek vjerni, tako da je Grlevićeva veza s tom udrugom dosta očita.
Krunin povratak nije dugo trajao – ubrzo je izbio sukob oko podjele novca s dočeka na Trgu. Kruno je dvaput pretučen, počeo je dobivati nove prijetnje pa je pobjegao iz Hrvatske i trenutno živi u Beogradu.
‘Pripuz planirao preuzeti i HNS i Dinamo’
Nekoliko puta nam je rekao da ne zna koliko je piva 2018. dobila udruga Budi ponosan. “Zaista ne znam napamet. No sigurno nisu u pitanju bili milijuni kuna, jer je postojao dogovor da će se od dijela novca iz ugostiteljstva plaćati pjevači, tehničari, zaštitari…
“Imao sam samo probleme s tim dočekom igrača, jer je moć Zorana Pripuza bila nikad veća. Baš tada je kretao u osvajanje HNS-a i Dinama, a ja sam mu na tom putu smetao. Bio sam na jednom sastanku s Pripuzom, gdje sam snimao kako planiraju preuzeti i HNS i Dinamo, gdje su navodno već bili vrbovali pola skupštine. Potom, tu je i moja situacija s Tomislavom Tolušićem, tim zgubidanom i prevarantom za kojeg tada nisam znao da Pripuz stoji iza njega. Nakon te situacije s Tolušićem, Pripuz me zove na sastanak i kaže – ‘gle, za tebe života u Hrvatskoj više nema’, digne se i ode od stola. Na kraju smo Pripuz i ja ratovali na nekoliko frontova, pri čemu je on mene tukao a ja sam govorio ‘oprosti'”, plastično nam je dočarao Grlević, koji Tolušića naziva “Pripuzovim kandidatom za premijera”.
Prema nekim navodima, Grlević je bio u bliskim odnosima s Milanom Bandićem, što mu je 2018. olakšalo dogovor da kućice povoljno dobije nova udruga Budi ponosan. Priča kaže da je preko Krune udruga Budi ponosan od Bandićeve administracije dobila monopol na unosni posao – veliki šator i devet kućica su, navodno, ukupno platili 29.999 kuna. A svaku od tih kućica su kasnije dali u podnajam za po 50.000 kn. Grlević to demantira, tvrdi drugačije – da je samo najam šatora koštao preko 150.000 kuna.
‘Zbog Šukerovog poziva završio sam među kriminalcima’
No gdje je Grlević naletio na ekipu koja mu sada, kako tvrdi, radi o glavi? Dok smo sjedili u blizini Knez Mihailove ulice, spremno nam je ispričao kako se našao u sadašnjoj toj situaciji.
“Jednom mi je, bilo je to 2017., zazvonio telefon. Zvao me Davor Šuker i kaže – dođi na ručak u restoran Mano 2. Tamo su bili on i njegov prijatelj, lobist Boro Maletić. Maletić me tada zamolio da njemu bliskog ‘Marka’ maknem od ekipe iz Plaze ( zagrebački kafić u kojem se, prema tvrdnji nekih medija, okupljaju pripadnici krim-miljea, op.a.). Kao, ja se bavim eventima, pa bih ga mogao angažirati kao producenta i maknuti s ulice. Pristao sam, ‘Marko’ i ja smo se počeli družiti, no to je jako loše završilo – umjesto da ja Marka maknem sa ceste, on je mene uvukao u kriminalni milje”, prisjeća se Kruno kako je zapao u loše društvo, te nastavlja.
“Taj ‘Marko’ je za vrijeme SP-a bio zadužen za ugostiteljstvo na Trgu i on je imao pod kontrolom Jasmina Hasaja. Jedan od ljudi koji su vodili šankove na Trgu bio je i stanoviti ‘Bugar’, osobni konobar Nikice Jelavića koji ga ljeti poslužuje u vikendici. Tamo se kralo, brate, šakom i kapom! Hasajeva firma Vrtni piknik bila je pod nadzorom Đorđa Vuletića Đoke ( ‘dečko s Knežije’, čest gost crnih kronika), pa danas pokojnog Tomislava Sablje, ‘Marka’ i ‘Bugara’. I mali Jasmin Hasaj je uzeo neke novce pa ih je prokockao, jer je ovisnik. ‘Bugara’ je Đoko stavio da kontrolira situaciju, on je uzimao novce. Đoko se hvalio da njihovi ljudi kontroliraju blagajne. Pa kako da se borim protiv njega, Nikice, Sablje?
Ja sve to nisam stigao mogao kontrolirati, jer sam radio produkciju cijelog eventa. Koliko znam, računi su se koliko znam izdavali, bile su fiskalne kase“, kaže Grlević, pa nastavlja. “U pozadini se dogodilo puno ružnih stvari, jednu od tih ugostiteljskih kućica morao je dobiti Đokin sin, a taj nije platio ni struju ni kućicu ni najam ni piće koje je dobio od Vrtnog piknika… Kad je Hrvatska odigrala finale, mi smo se počeli pripremati za doček reprezentacije. Gradonačelnik Bandić naložio je da se svi ti objekti maknu s Trga zbog sigurnosti. Đorđe me zvao svaki dan i zahtijevao da njegov sin mora raditi na doček reprezentacije. Čak je i Nikica Jelavić prošetao po Trgu da vidi kako stvari funkcioniraju. Rekao sam: ‘gospon Đoko, nema niti jedne kućice za ugostiteljstvo, ne možemo vam pomoći’. I tu on prekine razgovor, a mene nazove ‘Marko’, koji me ranije i vodio kod Đoke, i inzistira da hitno odem kod njega u kafić Stara Knežija. Rekao sam Marku da dođe sa mnom, jer sam naslućivao da će biti problema, ali on nije htio”, prisjeća se Kruno.
‘Ne poštuješ Knežiju, moraš platiti!’
“Dva dana nakon dočeka došao sam u Staru Knežiju gdje su me dočekali Đoko i Tomislav Sabljo, pa Goran Vidović koji je u prosincu 2023. pao s pola kile heroina, a kojeg je Zdravko Mamić prethodno optužio da je pucao na njega. Dakle poprilično opasni likovi”, kaže Grlević.
To se ne može poreći – u srpnju 2019., godinu dana nakon dočeka na Trgu, Sabljo, Vidović i Vuletić su uhićeni u policijskoj akciji Tebra. Sabljo je ubijen u travnju 2023. u klubu Ritz. Na njegovu sprovodu su viđeni i već spomenuti Goran Vidović (koji je bio sa Sabljom te večeri u Ritzu), potom Zoran Pripuz, Đorđe Vuletić i Nikica Jelavić ( posljednja trojica bila su uhićeni 1999. i obuhvaćeni optužnicom protiv tzv. zločinačke organizacije, op.a.).
Kad je Grlević tog dana ušao u Staru Knežiju, prvo su mu rekli da mobitel ostavi na šanku. Posjeli su ga, kaže, u zadnji separe do WC-a, između Sablje i Vidovića, a pokraj njih sjeo je Đoko Vuletić. “I tada krenu udarci – počeli su me prvo šamarati, onda su me tukli šakama, sve dok ih Đoko nije zaustavio. Rekao je „došao si na Knežiju, pokaži poštovanje. Knežija je čast, Knežija je ponos, a ti si zajebao mog sina. Imamo dokaze da su drugi ljudi radili, a on nije, i zato moraš platiti“. Nakon toga su, kaže Grlević, opet počeli udarci. “Pao sam u nesvijest, tada mi je Sabljo gurao med u usta, ali kvaka je bilo u tome što je taj med bio u zatvorenoj vrećici… To ga je jako zabavljalo! U jednom trenutku sam skliznuo na pod. Rekli su da moram platiti 50.000 kuna na ime odštete jer Đokin sin nije dobio kućicu. Bio sam očajan, samo sam htio da me puste da odem i pristao sam na sve. Dali su mi rok od dva dana da ‘vratim’ taj novac. I sad ja sjednem u taksi tako izubijan i idem direktno kod ‘Marka’. Zvonim mu 20 minuta, znam da je kući ali mi ne otvara vrata. Na kraju je imao poziv koji nije mogao odbiti i ipak mi je otvorio. Kažem mu “gle što su mi napravili, ubili su boga u meni, traže me 50.000 kuna”. Rekao sam imamo dvije solucije – idem na policiju ili idem po utoku i sve ću ih porokat. On pada na koljena i počne plakati – ‘oni će nas sve pobiti, ne znaš tko su ti ljudi, nemoj ići na policiju’. Nisam htio da ima problema pa sam odustao”.
Grlević je u naloženom roku ipak dao traženi novac Đoki, a on mu je rekao – možda ti nisi kriv, ali ispoštovao si nas i dao si te novce, ako ti bilo šta treba mi smo tu! “Uskoro je došlo do pokušaja provale u moj stan u Teslinoj, bilo je tu i pucnjave. Nakon toga sam odlučio otići na PNUSKOK”, tvrdi Grlević, koji se tada na Facebooku oglasio dramatičnim pismom u kojem tvrdi da mu zbog Tolušića ‘dečki s Knežije’ prijete ubojstvom. Nakon te pucnjave pobjegao je iz zemlje, više puta je davao iskaz u PNUSKOK-u, no na kraju je, zbog prijetnje Tolušiću, on sam dobio kaznenu prijavu. “Da sam ostao u Zagrebu, ja bih izgorio”, kaže Grlević. Potom je pred nama nazvao Đoku Vuletića i pitao ga kada će dobiti svojih 50.000 kuna. Ovaj je bio jako ljubazan i nije negirao postojanje tog duga, no na pitanje kada će točno vratiti novac spustio je slušalicu.
Nakon što je pretučen, Grlević je neko vrijeme živio u Indoneziji, povremeno se vraćao u Hrvatsku, da bi se – zasad – skrasio u Beogradu, dovoljno daleko da više nije u dosegu svojih napadača. “Sada svaki put kad se vraćam u Hrvatsku provjeravam je li sigurno. Prije par mjeseci sam opet imao problema u Hrvatskoj, jer su institucije često na Pripuzovoj strani“, tvrdi Grlević.
‘Hrvati, oteli su vam državu!’
“Dvaput su me prebili Pripuzovi ljudi, ali treći puta se to neće dogoditi! Iako sam umoran i bolestan, nastavit ću svoju borbu. Ja im oprostiti neću i neće biti dosta kad oni kažu, nego li kad ja kažem da je dosta! Mogu danima pričati što su mi radili – dirali su mi se u obitelj i djecu. Ja nisam bio cvijeće, radio sam puno grešaka u životu i poslu ali još imam malo obraza i borit ću se do kraja za istinu i pravdu”, kaže Grlević.
Tvrdi da mu je Pripuz preko vlasnika jednog medija poručio “nek’ si sam puca u glavu da ne moramo mi“. Zbog toga je “PNUSKOK digao kaznenu protiv Pripuza, koja je naravno odbačena. Taj mi je sukob od života napravio pakao. Iz te priče sam izašao ponižen, poražen, i još su mi mediji jebali mater i svi drugo koji su htjeli…Izopćili su me iz društva, postao sam državni neprijatelj. A kriminalci se šire i nitko im ništa ne može. Ovdje u Beogradu je poštenije – ako te ne sjebe sud, sjebat će te ulica. Nakon Stare Knežije, još jednom sam bio prebijen, tukli su me pištoljem po glavi, pa sam i ja krenuo u ofenzivu i objavljivao sve što znam. Počeli su mi se ispričavati, ali ja sam rekao da im ne opraštam i da će ta priča biti završena tek kad ja kažem da je gotovo! Malo sam već umoran i bolestan, ali nastavit ću svoju borbu. Imam dozu ponosa i časti i više neću dati na sebe. Jer kako bi ovdje u Srbiji rekli – tko se nije osvetio taj se nije posvetio”, rekao nam je Grlević, koji otada na društvenim mrežama otvoreno proziva Pripuza i ostale, a sve svoje postove na fejsu završava s “Hrvati oteli su vam državu!” i čeka dan kad će se vratiti u Zagreb.
Kruno za vrijeme bijega u Indoneziju (izvor: Facebook)
U svom verbalnom obračunu očešao se o mnoge moćnike – bivše ministre, vođe navijača, viđene kriminalce, uspješne poduzetnike. Koliko njih ga je dosad tužilo zbog onoga što je na njihov račun izrekao? “Nitko osim Zorana Pripuza, ali se nije pojavio na pet ročišta zaredom. Kad je vidio koga sve predlažem za svjedoke odustao je, jer ne želi da javnost čuje za neke događaje u kojima je sudjelovao. Ako išta lažem, neka me svi tuže. A koliko vidim, optužnice se podižu protiv Tolušića, a ne protiv mene”, zaključio je Grlević.
(nastavlja se)
Objavljeno 17.7.2024.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu Gonga).
