Stanovnici bloka omeđenog Martićevom, Vojnovićevom, Brešćenskog i Bauerovom ulicom prosvjeduju protiv najavljene gradnje, strahujući da će se kroz tu investiciju moćne tvrtke Kamgrad ponoviti slučaj ‘Parka kneževa’, s implementacijom triju osmerokatnica i dviju peterokatnica u dvorište obližnjeg donjogradskog bloka. “U praksi se svaki zahtjev za gradnjom u blokovskom dvorištu odobrava bez iznimke, a konzervatorska zaštita svedena je na smokvin list”, navodi u svom tekstu za Zagrebi.hr Marina Pavković, stručnjakinja za urbani razvoj
Piše: Marina Pavković
Spajanje crkvenog Kaptola i svjetovnog Gradeca u jedinstveni grad Zagreb – 7. rujna 1850. godine –
za posljedicu je imalo nastanak Donjega grada i širenje prema Savi. Otvoren je put oživotvorenja
jedne od najvećih vrijednosti zagrebačkog urbanizma – donjogradskih blokova. Ukupno ih je 168. Uz prepoznatljiv prostorni raster povezuje ih zajednička tema blokovskih dvorišta, koju su prostorni dokumenti, zaključno s važećim GUP-om iz 2007. godine različito tretirali. Pa dok GUP iz 2003. u blokovskim dvorištima predviđa samo javnu i društvenu izgradnju, bez mogućnosti garaža, daljnje promjene, dopune i izmjene GUP-a uvode mješovitu namjenu, mogućnost gradnje garaža, te ukidaju obvezu izrade detaljnih planova uređenja za svaki blok. Ipak, urbanim pravilima se zadržava postojeća urbana matrica i tipologija, čuvaju i obnavljaju postojeći drvoredi i sade novi, a “nova je gradnja u dvorišnom dijelu bloka dozvoljena samo iznimno za javnu i društvenu namjenu”. Sve navedeno, funkcionira samo teoretski, na žalost. Jer, u praksi se svaki zahtjev za gradnjom u blokovskom dvorištu odobrava bez iznimke, a konzervatorska zaštita svedena je na smokvin list.
‘Reinterpretacija’ se svodi na preizgrađenost bloka
Da nije tako, ne bismo svjedočili predimenzioniranoj gradnji u bloku Branimirova-Erdödyjeva-Križanićeva-Domagojeva, po projektu studija 3LHD. Investitor VMD. Kompleks je pompozno nazvan Park kneževa, a definiran je kao “reinterpretacija zagrebačkih donjogradskih blokova”. S obzirom na to da se ovdje radi o implementaciji triju osmerokatnica i dviju peterokatnica u blokovsko dvorišta, ‘reinterpretacija’ se svodi na preizgrađenost kojom je izmijenjen prepoznatljivi karakter donjogradskog dvorišta.
Scenarij sličan Branimirovoj, s istim projektantima (Studio 3LHD) i Kamgradom kao investitorom,
sprema se u bloku Martićeva-Vojnovićeva-Brešćenskog-Bauerova. Gradski ured za prostorno
uređenje i graditeljstvo je izdao lokacijsku dozvola za gradnju dvije stambene zgrade s 24 stana, a čija visina, unatoč tome što su formalno dvokatnice, doseže četvrti kat okolnih zgrada, zahvaljujući
arhitektonskoj ‘dovitljivosti’ i na opće ‘oduševljenje’ stanara u postojećim zgradama. Ostvari li se
gradnja, umjesto neba i drveća, stanari će uz prozore i balkone gledati beton i staklo, u bliskim
susretima. Plus će trpjeti buku od svih mogućih tehno uređaja i zagađenje od 50 automobila koji bi
kroz uski dvorišni prolaz ulazili u i izlazili iz podzemne garaže pod novim zgradama.
Stanovnici bloka tužbom Ministarstvu graditeljstva osporavaju zakonitost donesene lokacijske dozvole
Prije ovog projekta za blokovsko dvorište nije rađen niti Urbanistički plan uređenja. Lokacijska je dozvola izdana na temelju Generalnog urbanističkog plana. To je naravno uhodani apsurd kojim se generalni plan tretira kao provedbeni, a ne strateški dokument, što bi mu trebala biti isključiva svrha. A da je takav prostorni oksimoron uopće moguć pobrinuo se Zakon o prostornom uređenju po kojem je moguće izdavati lokacijske i građevne dozvole na osnovu GUP-a. Zbog svega toga, štiteći svoju imovinu i pravo na kvalitetan život, suvlasnici stanova u bloku podnijeli su tužbu Ministarstvu graditeljstva osporavajući zakonitost donesene lokacijske dozvole. Čeka se daljnji rasplet.
Sve gore navedeno omogućila je bivša zagrebačka vlast, zanemarujući javni interes i pretvarajući
dvorišta zagrebačkih blokova u poligone profitne stambene gradnje, na ionako preopterećenoj
gradskoj infrastrukturi. Atak je to i na imovinu suvlasnika postojećih stanova u bloku, kojima
zbog blizine nove građevine i generalne preizgrađenosti pada vrijednost imovine, kao i kvaliteta
života. Zagrebački predjeli i kvartovi, svi odreda, doživjeli su tsunami prekomjerne gradnje, kojima će se baviti sljedeći tematski tekstovi. Problem je što se ista praksa nastavlja i sada kada je na čelu
Zagreba nova gradska vlast. Prošla je prva godina dana od preuzimanja vlasti, a još ne vidimo poteze kojima bi se spriječila daljnja devastacija donjogradskog prostora.
U Martićevoj se sprema šteta kao kod propalog projekta ‘zagrebačkog Manhattana’
Promjena Generalnog urbanističkog plana složen je višegodišnji proces. Nešto kraće, ali svejedno
razmjerno dugo, traje i procedura Izmjena i dopuna GUP-a. Jednom takvom pokušaju, nadasve
štetnom po zagrebački prostor, svjedočili smo 2019. nasilnim guranjem mega projekta takozvanog
Manhattana na prostor Zagrebačkog velesajma i Hipodroma. Udruženim snagama struke, strukovnih udruženja, građana i tadašnje zagrebačke oporbe taj pokušaj je propao. Međutim, jednaka šteta se i dalje legalno radi posvuda u manjem mjerilu, poput ovoga u bloku Martićeva. Nužno je brzo i učinkovito zaustaviti daljnju štetu. Kao prvo, treba odrediti obveznu anticipativnu izradu Urbanističkog plana uređenja (UPU) za sve donjogradske blokove i njihova dvorišta, prije planiranja gradnje u blokovskim dvorištima. Potom, primijeniti moratorij na izdavanje lokacijskih dozvola i provesti reviziju već izdanih, za sve donjogradske blokove za koje nije izrađen UPU. Također, trebalo bi ponuditi zemljišta na potentnim gradskim lokacijama, na kojima se planira gradnja, poput Zagrepčanke, Gredelja, Bloka Badel i slično, u zamjenu za vlasništvo nad blokovskim dvorištem, a u svrhu očuvanja i izgradnje parkovnih površina, javnih blokovskih prolaza i javno korisne gradnje poput dječjih vrtića, umirovljeničkih domova i ostalih deficitarnih sadržaja.
Stanari poručuju: “Blok je naš!”
Sve navedeno uklapa se u izborni program stranke Možemo koja je, između ostalog i svojim stavom
prema zagrebačkom prostoru, odnijela uvjerljivu izbornu pobjedu na prethodnim lokalnim izborima u gradu Zagrebu. U njihovom izbornom programu se, vezano uz prostorno planiranje, taksativno navodi da “Zagreb zaslužuje novu generaciju prostornih planova i zaokret od dosadašnjeg netransparentnog i zastarjelog načina donošenja prostornih planova koji je iz procesa isključivao građanke i struku, a čestim uključivao koruptivne radnje, te da će se “dosadašnja praksa točkastog planiranja grada zamijeniti strateškom, a javne će rasprave konačno postati mjesto susreta zainteresirane i stručne javnosti u cilju zaštite javnog interesa i društveno-ekonomskog razvoja grada.” Zagreb vide ”kao policentričan i ravnomjerno razvijen grad u kojem svaku novu izgradnju prati razvoj infrastrukture, grad u kojem se naselja planiraju, a ne prepuštaju stihiji.” Navode i ciljeve, a to su: izrada detaljnih prostornih studija za pojedine dijelove grada uz sudjelovanje građana i građanki te uključivanje mjesne samouprave u participativne procese s naglaskom na razvoj podcentara, infrastrukture i javnih servisa u kvartovima s ciljem podizanja kvalitete života; zaokret u pregovaranju o mogućim urbanističkim planovima i investicijama u sklopu gradskih projekata: pregovori s potencijalnim investitorima vode se iz pozicije interesa grada, a ne isključivo investitora; očuvanje i razvoj novih zelenih površina s ciljem stvaranja zelenih koridora i veće otpornosti grada na klimatske promjene; stroga kontrola pri izdavanju građevinskih dozvola, uz usklađen odnos između nove izgradnje i javnih servisa te prometne, vodovodne i kanalizacijske infrastrukture.
Zato sada, kad je Možemo na vlasti preko godinu dana, to i očekujemo. A da teoriju dokažu u
praksi, priliku im pruža najavljena gradnja u dvorištu bloka Martićeva-Vojnovićeva-Brešćenskog-
Bauerova, naspram koje suvlasnici stanova u bloku udruženo poručuj: “Blok je naš!”.
Foto: arhiv Marine Pavković
(objavljeno 4.7.2022.)
Autorica teksta je ekonomistica i doktorica arhitekture. Stručno se i znanstveno bavi urbanim razvojem i prostornim brandingom. Pod egidom ‘Svih nas se tiče’ razmatra hrvatski prostor i ljude koji na njemu žive, kao dva resursa ključna za razvoj društva.
