Novinarka Slavica Lukić 2013. je objavila tekst pod naslovom ‘Bitka privatnika za unosne ugovore s HZZO-om. Država će Medikolu dati 116 milijuna kuna da ne bi bankrotirao’, zbog čega su vlasnici klinike protiv nje podnijeli dvije kaznene prijave. Nakon što je Lukić pravomoćno oslobođena, sada su i suci Ustavnog suda odbacili ustavnu tužbu kojom se tražilo ukidanje tih presuda, zaključivši da je trošenje javnog novca tema od javnog interesa, te da se “pravo na slobodu izražavanja odnosi i na informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju”
Piše: Saša Paparella
Šest godina nakon podizanja ustavne tužbe i devet godina nakon objave teksta koji se nekima učinio spornim, Ustavni sud RH donio je odluku o postupku koji je pokrenula Poliklinika Medikol iz Zagreba, zastupana po ravnateljici Ivanki Trstenjak-Rajković. Ustavni suci jednoglasno su odbili ustavnu tužbu kojom se tražilo ukidanje pravomoćne oslobađajuće presude za novinarku Jutarnjeg lista Slavicu Lukić. Riječ je o presudi kojom je novinarka oslobođena od optužbe da bi na štetu Medikola “počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda sramoćenjem” jer je 2013. objavila tekst pod naslovom ‘Bitka privatnika za unosne ugovore s HZZO-om. Država će Medikolu dati 116 milijuna kuna da ne bi bankrotirao’.
‘Ravnateljica Medikola izričito je izjavila da mirenje nije moguće’
Prvostupanjski sud je u ožujku 2014. novinarku proglasio krivom za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda – sramoćenja te joj je izrekao novčanu kaznu od 28.000 kuna, izazvavši reakciju novinarske zajednice i zahtjev da se djelo sramoćenja izbaci iz Kaznenog zakona, čemu je djelomično udovoljeno. Drugostupanjski sud je potom usvojio žalbu i ukinuo osuđujuću presudu. U ponovljenom je suđenju novinarki Lukić za pravo prvo dao Općinski kazneni sud u Zagrebu u siječnju 2016., a nakon žalbe Medikola ispravnost takvog zaključka potvrdio je i Županijski sud u Zagrebu u travnju iste godine, čime je presuda postala pravomoćna. Zato je Medikol pokrenuo ustavnu tužbu u kojoj navodi da su osporenim presudama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode.
Kako se u tužbi navodi, “okrivljenica je 21. veljače 2013. objavila članak u dnevnim novinama Jutarnji list u kojem je, između ostalog, iznijela tvrdnje: “U liječničkim krugovima ističu da je Magdalena, za razliku od Medikola, stabilna, sređena i visokostručna ustanova u kojoj bolesnici mogu računati na vrhunsku liječničku skrb”, čime je s namjerom sramoćenja iznijela tvrdnje koje su naškodile ugledu podnositeljice, znajući da će objavom u dnevnim novinama to postati dostupno većem broju osoba.
Dana 16. siječnja 2014. godine održalo se ročište za moguće mirenje u prisutnosti ravnateljice Medikola i njezinog punomoćnika te okrivljene uz braniteljicu. Do mirenja između stranaka nije došlo budući da je ravnateljica Medikola “izričito izjavila da mirenje nije moguće te da sporni članak nije prvi članak okrivljene kojim se narušava ugled podnositeljice te da se radi o sustavnom narušavanju njezinog ugleda”.
‘Kod javnog interesa, prostor za ograničenje sloboda je vrlo malen’
U ocjeni Ustavnog suda, navodi se da je “cilj članka bio skrenuti pozornost javnosti na pitanja od javnog interesa o transparentnosti financiranja privatnih zdravstvenih ustanova javnim novcem, kao i financijsko poslovanje podnositeljice. Podnositeljica kao novinarka upozorila je javnost na moguće nepravilnosti u trošenju javnog novca zbog načina na koji se dodjeljuje određenim privatnim zdravstvenim ustanovama. To je pitanje bez sumnje od javnog interesa. S tim u vezi Ustavni sud ponavlja da kod rasprave o pitanjima od javnog interesa postoji visok stupanj zaštite slobode mišljenja i izražavanja misli, odnosno vrlo mali prostor za njezino ograničenje…Rasprava o transparentom javnom financiranju privatnih zdravstvenih ustanova, bez sumnje je od javnog interesa, a objavljivanje spornog članka sastavni je dio zadaće medija u demokratskom društvu…Ustavni sud ponavlja da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva”, navode ustavni suci Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Miroslav Šumanović.
“Okrivljenica je u tijeku postupka navela da nikada pa ni u spornom članku, nije pisala i ulazila u stručnost liječnika i samog liječenja i usluga koje nudi podnositeljica, već upravo suprotno, da joj je jedini cilj i namjera, a što je vidljivo iz spornog članka, pisati isključivo o financijskim poteškoćama podnositeljice, odnosno o njenom financiranju i ekonomskom poslovanju. Pri tome je istaknula da su njezini članci usmjereni na utvrđivanje netransparentnost dobivanja novca poreznih obveznika, dobivanje monopola na davanje usluga putem PET/CET uređaja, nerazmjer između veličine i značaja podnositeljice i dobivenog novca od strane RH, a za što smatra da je od posebnog javnog interesa, posebno zdravstvenih osiguranika”, navodi se u ocjeni Ustavnog suda.
Nakon afere Medikol, novinare se više ne može goniti zbog sramoćenja
Presudu je na svom Facebook profilu prokomentirala Slavica Lukić, koja je objavila cijeli niz tekstova o tome kako se od 2007. do 2013. Medikol dobio više od pola milijarde kuna javnog novca. “I Ustavni sud ponekad uspije čovjeka razveseliti…Vlasnici privatne Poliklinike Medikol dva su me puta kazneno gonili. Nisu mi mogli oprostiti što sam, o užasa, objavila brižljivo skrivani podatak da im se svake godine iz javnog zdravstvenog proračuna, po krajnje čudnim kriterijima, transferira 130 milijuna kuna. I to za pretragu PET/CT-a koju ni jedna normalna država ne prepušta u potpunosti privatniku. Oba puta kazneni me sud pravomoćno oslobodio. Ali vlasnici Medikola nisu odustajali nego su nakon svega podigli ustavnu tužbu kojom su pokušali ukinuti jednu od dvije oslobađajuće presude. Dokazivali su da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Njima. Povrijeđeno. Ustavni im je sud odbio ustavnu tužbu i danas objavio odluku. Nepravomoćna presuda kojom me 2014. kazneni sudac Općinskog suda u Zagrebu Marko Benčić osudio (viši sud je tu presudu ukinuo) bila je ujedno i prva presuda za djelo sramoćenja u Hrvatskoj. Presuda je digla na noge hrvatsku novinarsku zajednicu jer su na njezinom primjeru svi shvatili zloćudnost novog kaznenog djela uvedenog zakonom 2013. Nakon te famozne Benčićeve presude izmijenjen je zakonski opis kaznenog djela sramoćenja na način da se ono više gotovo i nije moglo primijeniti na novinare. Nekoliko godina kasnije, kad se shvatilo da se novinare po tako preformuliranom opisu sramoćenja praktički više ne može goniti i da je to ambiciozno zamišljeno kazneno djelce postalo tek mrtvo slovo na papiru, potpuno je izbrisano iz KZ-a. Hajde, rekli bismo, neka nepredviđena, kolateralna društvena korist i od Medikola. Iako premala za one silne, dragocjene javno- zdravstvene pare koje se godinama pretakale u džepove njegovih vlasnika, gospođe i gospodina Rajković. I njihovih tajnih ortaka. Za što nitko nije odgovarao. I neće”, zaključuje u svojoj objavi Slavica Lukić.
Foto: screenshot N1
(objavljeno 30. 3. 2022.)
