Screenshot: Sloboda.hr, portal koji zbog neupisivanja u Upisnik AEM-a ne podliježe kazni zbog poticanja diskriminacije propisanoj Zakonom o elektroničkim medijima
U upisniku Agencije za elektroničke medije lani su bile 493 elektroničke publikacije koje je reguliralo samo osam nadzornika, a niti jedan portal nije zabranjen zbog govora mržnje, rasizma ili kršenja zakona, rezultati su istraživanja u sklopu Gongova projekta Ping. Dosad najopsežnije istraživanje kako i u kojim rokovima Vijeće za elektroničke medije (VEM), kao nezavisni medijski regulator, provodi nadzor elektroničkih publikacija i odlučuje u slučajevima eklatantnog kršenja zakona, nastalo je u sklopu Projekta podrške istraživačkom novinarstvu od Gonga (Ping) i bit će objavljeno na stranici Gong.hr. U dogovoru s Gongom istraživanje ekskluzivno objavljujemo u dva nastavka.
Piše: Miroslav Edvin Habek
“Nije svaka internetska stranica i medij”, zaključuju u AEM-u. I to baca dodatno svjetlo na njihov očekivani nadzor i sankcioniranje neregistriranih medija ili poziv na njihovu registraciju u Upisnik. Ako već ne po “službenoj dužnosti”, onda barem na temelju pritužbi građana i institucija.
Slabost VEM-a: neregistrirani ‘mediji’ i samo osam nadzornika
“Agencija i Vijeće često puta nisu u mogućnosti reagirati jer ne znaju prema kojem pravnom subjektu da podnesu prekršajni nalog (ili poziv na prijavu u Upisnik – op.a). Mnoge publikacije najčešće nemaju ni ime glavnog urednika, ni adresu, ni sjedište, ni broj telefona pa čak niti e-mail adresu, a mogu primjerice biti smještene na inozemnim poslužiteljima. Za procesuiranje takvih publikacija potrebna je međunarodna suradnja s regulatornim, ali i drugim tijelima”, ističe Stanislav Bender, voditelj Odjela za nadzor i analizu medijskih sadržaja AEM-a. Pojašnjava i kako takve publikacije imaju intenciju da djeluju kao mediji jer se same predstavljaju kao mediji, proizvode, prikupljaju i diseminiraju medijske sadržaje, koriste metode tipične za rad medija, oblikuju i utječu na javno mnijenje, praktički su angažirane za masovnu komunikaciju pa čak i ostvaruju prihode.
Pritom se i krije opasnost jer takvim neregistriranim medijima (ovdje nije riječ o društvenim mrežama, messaging servisima i drugim platformama) nedostaje pluralizam gledišta, transparentnost vlasništva i financiranja i, prije svega, pouzdanost i odgovornost.
“Takve publikacije ne potiču niti osiguravaju prostor za javnu raspravu i politički dijalog, već propagiraju jednu ili više agendi u nastojanju da manipuliraju uvjerenjima, stavovima ili postupcima građana. Dakle, takve publikacije mogu služiti za promicanje nečijih političkih i svjetonazorskih agendi ili plasiranje pseudoznanstvenih teorija ili sumnjivih proizvoda i usluga kao što su medicinski preparati i slično, ali ne nužno samo to”, napominje Bender. Dodaje i da se ponajveća opasnost krije u neregistriranim medijima koji sustavno provode dezinformacijske kampanje, šire lažne vijesti i govor mržnje prema određenim društvenim skupinama te zaključuje: ”Ne postoji procjena broja takvih publikacija jer to nisu publikacije koje traju, one se pojavljuju i nestaju u skladu sa svojim agendama ili se pak samo povremeno uključuju u javnu raspravu. Za procesuiranje tih neregistriranih ‘medija’ potrebna je suradnja s drugim, ne samo regulatornim tijelima”.
Medij koji se “pojavljuje i nestaje” u skladu sa svojim agendama bio je i Sloboda.hr, a sankcioniranje govora mržnje prema ženama u na tom portalu AEM-a je ostvario u suradnji s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić. No, ona je u toj suradnji ukazala je i na bizaran obrat i to isključivo zbog neažurnosti AEM-a.
”Portal Sloboda.hr nije kažnjen zbog poticanja na mizoginiju i nasilje nad ženama već zbog činjenice što de facto nije registriran kao elektronički medij. Drugim riječima, zbog neupisivanja u Upisnik Agencije za elektroničke medije, navedeni portal ne podliježe kazni zbog poticanja diskriminacije propisanom Zakonom o elektroničkim medijima”, kazala je pravobraniteljica.
Dodala je i kako je navedeni primjer koristan i indikativan iz razloga što ukazuje na važnost kvalitetnog i cjelovitog vođenja evidencije elektroničkih medija, što uključuje pravovremenu reakciju Vijeća za elektroničke medije u slučaju ako medij nije registriran, a sve s ciljem učinkovite primjene odredbi ZEM-a koje se trebaju odnositi na sve elektroničke medije. Pravobraniteljica je zaključila da će i nadalje ukazivati na ovaj problem i poduzimati sve radnje iz svoje nadležnosti kako bi se osiguralo da se izbjegne slična situacija u kojoj se odredbe ZEM-a o suzbijanju diskriminacije ne mogu primijeniti.
U odgovoru za potrebe ovog teksta, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova istaknula je i da je VEM-u na daljnje postupanje proslijedila tri slučaja. Osim Slobode.hr, riječ je o slučajevima s kraja 2022. i prenesenim u 2023., a odnose se na pritužbi povodom nekoliko tekstova objavljenih na Narod.hr i Crodex.net, o posvajanju djece iz DR Konga od hrvatskih državljana/ki zadržanih u Zambiji.
”Elektronička publikacija Narod.hr je , usprkos upozorenjima i preporukama Pravobraniteljice, nastavila sa praksom izvještavanja i oblikovanja medijskih sadržaja na način da opetovanim diskursom pri medijskom izvještavanju u svezi sa slučajem hrvatskih državljana/ki zadržanih u Zambiji, posebice transrodnog hrvatskog državljanina kao i cijelu LGBTIQ zajednicu, dovodi u nepovoljan položaj, uznemirava, objektivizira i stigmatizira, sve po osnovi rodnog identiteta i spolne orijentacije, protivno pojedinim odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o elektroničkim medijima , Zakona o medijima i Zakona o suzbijanju diskriminacije”.
Komentar slučaja Slobode.hr, ali i ”brisanih” medija koji nastavljaju sa svojom djelatnošću, autoru ovog teksta dao je i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko.
”Pohvaljujemo želju regulatora da brišu iz Upisnika pružatelja elektroničkih publikacija portale za koje nije jasno tko su vlasnici ili koji šire govor mržnje, ali ostaje problem što neki od njih i nakon toga nastavljaju s radom. Ovo pitanje koje zahtijeva rad većeg broja institucija kako bi se uredilo medijsko polje, odnosno na adekvatan način onemogućio rad onih koji su mediji samo po nazivu, a kojima je primarna svrha širenje netrpeljivosti prema raznim skupinama u društvu, ali i širenje dezinformacija”, kazao je Zovko.
Stoga, institucije od kojih AEM očekuje pomoć ujedno su i one koje upozoravaju medijskog regulatora na kvalitetnije uređivanje ”medijskog polja” No, vrijedno je i istaknuti da sve u prošloj godini prijavljene televizije, radije i elektroničke publikacije ( njih oko 700) nadzire u AEM-u trenutačno samo sedam analitičara i njihov voditelj. Jedan nadzornik – analitičar na 100 medija, ne uključivši pritom neregistrirane.
” Koliko pak ljudi treba imati odjel za monitoring medijskih sadržaja nigdje nije propisano, ali to je otprilike kao i s organizacijom nekog koncerta na kojem će se okupiti nekoliko tisuća ljudi. Koliko trebate zaštitara da bi neki koncert protekao bez incidenata? Veći broj zaštitara ne garantira vam da će sve proći u redu jer se i s manje zaštitara može efikasno obavljati nadzor publike” zaključio je voditelj Odjela nadzora i analize medijskog sadržaja Stanislav Bender.
”Snaga” VEM-a: Zaštita maloljetnika i kažnjavanje prikrivenog oglašavanja
Ako se, kako neki tvrde, medijski regulator pokazao slabim u pravovremenom sankcioniranju govora mržnje i poticanju diskriminacije u medijima te ”tagiranju”’ neregistriranih e-publikacija, svoju je ”snagu” lani ipak ponajviše pokazao u zaštiti prava i interesa djece te sankcioniranju medija zbog prikrivenog oglašavanja i pokroviteljstva.
Konkretno, većinom na temelju pritužbi građana i institucija , u zaštiti maloljetnika postupalo se čak 23 puta , deset puta u slučajevima oglašavanja i pokroviteljstva dok se, primjerice, na temelju pritužbi za širenje i poticanje mržnje i diskriminacije postupalo samo u jednom slučaju
Možda najveći iskorak VEM-a bilo je donošenje novog Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima donesenog lani u listopadu u ”režiji” same Agencije kojim su i određena nova medijska pravila. Primjerice, propisano je da se oglašavanje igara na sreću ne smije emitirati u programima namijenjenim djeci, ali i da se, između ostalog, u oglašavanju ne smiju koristiti popularne osobe koje su ”uzori mladima te osobe od medijskog utjecaja (primjerice – Severina i Rade Šerbedžija koji su dotad već ”dogurali” do statusa najeksponiranijih ”manekena”igara na sreću u videospotu izvjesne kladionice)
S druge strane, programi koji se bave proricanjem budućnosti, egzorcizmom, okultnim ili paranormalnim i praksama koje su povezane s bilo kojom od navedenih djelatnosti, od kraja prošle godine ne smiju se emitirati prije 23 sata te moraju biti označeni zvučnom i tekstualnom porukom ”’Sadržaj koji slijedi nije primjeren za maloljetnike mlađe od 18”, Nove mjere donesene su i u kategorizaciji oglašavanja (označavanje prihvatljivih dobnih granica i upozorenja) , ali u ograničavanju oglašavanja energetskih pića u programu namijenjenom maloljetnicima, kao i općenito u oglašavanju jela i pića.
No, iz Ureda pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević u odgovoru na naš upit ističu da, osim u poticanju medijske pismenosti, u ”području zaštite medijskih prava djece stanje nije najbolje”.
”Iako je u protekle dvije godine poboljšan regulatorni okvir – smatramo da VEM treba intenzivirati nadzor nad primjenom propisa te dosljedno i strože sankcionirati njihovo kršenje”, ističe se u odgovoru iz Ureda pravobraniteljice. Dodaje se i da je VEM izrekao 19 mjera upozorenja nakladnicima zbog neprimjerenog izvještavanja o slučaju vršnjačkoga nasilja, pri čemu je povrijeđena privatnost djeteta.
”Postupanje je pokrenuto na temelju naše prijave, s tim da je VEM istražio objave i proširio postupanje na veći broj medija koji su prekršili odredbu ZEM-a o zaštiti privatnosti djece. Zabrinjavajuće je da u cijeloj godini nisu uočeni ni prijavljeni drugi slučajevi povreda privatnosti djece u medijima, iako ih je zasigurno bilo. U preostala četiri slučaja izrečena su tri upozorenja nakladnicima tv-programa zbog emitiranja sadržaja bez odgovarajuće dobne oznake te jedna opomena zbog nedopuštenog oglašavanja u dječjim programima” zaključuje se u odgovoru.
Vijeće za elektroničke medije je na samom početku godine sankcioniranje prikrivenog oglašavanja počelo, uvjetno rečeno, ”detonacijom bombe”. – izreklo je HRT-u prekršajni nalog od 100.000 kuna zbog prikrivenog oglašavanja jedne kladionice tijekom prijenosa intervjua s nogometašem Ivanom Rakitićem, a prekršajnu kaznu od 10.000 kuna ‘zaradio’ je i glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb.
HRT-u je, kao nakladniku i ravnatelju Švebu kao odgovornoj osobi, kako je autor ovog teksta izvijestio za Hinu, to bio prvi i, kako se kasnije ispostavilo, jedini prekršajni nalog u 2022. zbog propusta u programu te je kazna bila i plaćena. Vijeće za elektroničke medije odluku je donijelo jednoglasno na sjednici održanoj krajem siječnja, a sporni prilog bio je emitiran u sklopu izvještavanja o ždrijebu UEFA-e 13. prosinca 2021., u emisijama Dnevnik 2 i Dnevnik 3 u rubrici Sport.
U VEM-u zaključuju da je HRT prekršio odredbe zakona prema kojima “audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva”, kao i odredbe da u programu “nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije”. Hini su sa HRT-a potvrdili da je izrečena kazna već plaćena, a vodstvo nacionalnog radija i televizije poručilo je da takve propuste u programu više neće tolerirati.
Osim toga, izrečeno je i još nekoliko upozorenja drugim, komercijalnim televizijama, primjerice Novoj TV zbog prikrivenog oglašavanja izvjesne banke, ali i nizu lokalnih televizija zbog prikrivenog oglašavanja ili spornog pokroviteljstva. Kao svojevrsnu bizarnost, izdvajamo opomenu izrečenu Novoj TV zbog kršenja pravila oglašavanja u dječjem programu (crtani filmovi) 5. ožujka 2022. u trajanju od 07:42 do 10:00 sati (!) višekratnim prikazivanjem imena i znaka tvrtke Konzum.
Medijski nadzornik – cenzor ili onaj koji ”ispravlja”zakone?
VEM i njegov način djelovanja u, kako je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko kazao, ”uređivanju medijskog polja” predmet je brojnih kritika. Kao što se u ovom prikazu navedeno – novinarska organizacija ”zahtijeva veći rad”, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ažuriranje Upisnika i sankcioniranje neregistriranih portala, a pravobraniteljica za djecu ”intenziviranje nadzora nad primjenom propisa te dosljedno i strože sankcioniranje”. No, iznimno je i zanimljivo i da Ministarstvo kulture i medija, u odgovoru autoru o ocjeni rada VEM-a u nadzoru elektroničkih publikacija, ”smatra da ima mjesta za unapređenje rada”.
Komentar rada sadašnje postave AEM-a i VEM-a zatražili smo i od doajenke hrvatskog novinarstva, ali i bivše ravnateljice Agencije za elektroničke medije i predsjednice Vijeća za elektroničke medije – Mirjane Rakić.
”AEM i VEM iznimno su važni kao jedino neovisno tijelo, ili bi trebali to biti, s osnovnom zadaćom nadzora golemog medijskog prostora, a to su elektronički mediji. Koliko su oni važni govori činjenica da je Ministarstvo kulture i medija izvuklo na usvajanje, ne medijsku strategiju ni Zakon o medijima – što bi bio logičan redoslijed, već Zakon o elektroničkim.medijima. Koliko pratim VEM u odlukama, poštuju se zakonski okviri i postojeći pravilnici. Služba nadzora dobro je ekipirana i obavlja uredno svoje zadatke, a to je praćenje programa, tekstova i to vlastitom inicijativom ili na prigovore građana kojih nije nikad bio malo”, kazala je Rakić.
Upitana za sankcioniranje govora mržnje, ocijenila je da uz domaće zakonodavstvo postoji i EU direktiva, no da bitna je primjena dodavši kako više preferira razvoj medijske pismenosti nego kažnjavanje. Ocijenila je i kako današnju medijsku stvarnost obilježava streloviti porast portala kao mjesta za širenje vlastite istine i ne podlijeganje bilo kakvoj regulaciji te je teško saznati tko je vlasnik, urednik, postoji li neka redakcija.
”Sve to otežava rad regulatora jer oni nisu inspektori!. Moje vrijeme je predragocjeno da čitam ili pratim portale koji su ispod razine razvijenog demokratskog društva, koji “svojim” istinama zagađuju medijski prostor. Ako ih nitko ne prati, nema ni takvih oglašivača, ugasit će se!”, zaključila je Rakić.
S druge strane, voditelj Odjela za nadzor medija u AEM-u Stanislav Bender u svojoj je završnoj riječi dao i svojevrsni odgovor na upućene kritike.
”Naš posao kao regulatora elektroničkih medija jest dvojak. S jedne strane rješavanje problema, a s druge kontrola rizika. To je stalna potreba za donošenjem odluka. Te odluke trebaju biti stručne, analitičke, u skladu sa zakonom, racionalno argumentirane i demokratske. Regulatori također snose odgovornost za odluke koje donose, a svojom zdravom prosudbom mogu ponekad čak i ispraviti eventualne nedostatke koje sadrži zakon. Na kraju najčešće opet neće svi biti zadovoljni. Položaj regulatora je takav da ako kažnjavamo uvijek će se naći netko tko će nas kritizirati da smo “cenzori”, da onemogućavamo slobodu izražavanja, da pustimo medije da rade svoj posao A ako, pak, nekoga ne sankcioniramo, tada nas se proziva zašto mi ne radimo svoj posao, zašto smo pustili tog i tog koji je pljuvao po nečijim svetinjama, širio govor mržnje, vrijeđao pripadnike neke vjerske zajednice i slično” zaključio je Bender.
No, pritom je naglasio i da je Odjel za nadzor, kao i sve druge službe Agencije, ispomoć Vijeću za elektroničke medije u donošenju što informiranijih odluka o pojedinim pitanjima iz djelokruga rada i nadležnosti Agencije. Konačnu odluku o predmetima iz domene nadzora,ipak, donosi sedmeročlano Vijeće za elektroničke medije čiji sastav, pak, predlaže Ministarstvo kulture i medija, a o čemu odlučuje politika – odnosno većina zastupnika u Saboru.
Stoga, ipak, posljednju riječ prepuštamo ”politici” – odnosno Ministarstvu kulture i medija. Prvo o činjenici da postoji velik broj elektroničkih publikacija koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete da budu mediji, odnosno o ”medijskom podzemlju”.
“Vijeće za elektroničke medije donijelo je Pravilnik o uvjetima za upis u upisnik pružatelja elektroničkih publikacija kojim su propisani uvjeti. Sukladno tomu Vijeće odlučuje o upisu odnosno o ispisu (brisanju) elektroničke publikacije iz Upisnika. Nažalost, uvijek postoji mogućnost da pružatelji elektroničkih publikacija izigraju odredbe Zakona. no smatramo da će uspostava sustava provjere medijskih činjenica pomoći svima da postanemo svjesni da informacije i vijesti moramo tražiti kod medija čija je vjerodostojnost neupitna”. No, za istaknuti je i odgovor o suradnji Ministarstva kulture i medija s nezavisnim medijskim regulatorom. “Ministarstvo kulture i medija s Vijećem za elektroničke surađuje samo kada su u pitanju značajni projekti – primjerice Dani medijske pismenosti i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, a nikako kada su u pitanju njegovi regulatorni poslovi uključujući primjerice nadzor nad radom pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija”, ističe se u odgovoru iz Ministarstva.
No, njihova se ocjena rada VEM-a u nadzoru medija ipak krije u posljednjoj rečenici tog odgovora. “Ministarstvo kulture i medija smatra da uvijek ima mjesta za unapređenje rada pa tako i po ovom pitanju”.
