Suđenje, bijeg i uhićenje Anna Marije Radić, prijateljice Josipe Pleslić (Rimac), kao i prethodna objava prepiske između grupice Rimac – Gabrijela Žalac – Andrea Borošić, pokazuju nam kako se u Hrvatskoj dogovaraju poslovi. Unatoč nastojanjima Josipe Rimac da se u medijima ne objavljuju tekstovi o Radićevoj, ona je sada završila na odsluženje zatvorske kazne. Kroz Whatsapp prepisku ‘moćne gomilice’ saznali smo i nove detalje o tome kako je Styria, po želji direktorice Borošić, ulagala u karijeru “pop-folk” pjevača Ivana Volarića ‘Zaka’. Istovremeno je Gabriela Žalac svela Večernji list na PR tvrtku, kojoj je njeno ministarstvo isplatilo 3,7 milijuna kuna. Večernjak je zbog dobivenog novca od nje, ali i niza gradova i općina, počeo objavljivati samo dobre vijesti, a Volariću je u krilo pao preko tri milijuna kuna vrijedan koncert u zagrebačkoj Areni. U toj su priči svi profitirali. Svi, osim novinarstva i čitalačke publike, žrtvovanih zbog interesa nekoliko danas već ugaslih zvijezda
Piše: Saša Paparella
Zagrebačka policija uhitila je Anna Mariju Radić, bivšu ravnateljica Uprave za područja od posebne državne skrbi, koja je Josipi Pleslić – nekoć poznatijoj pod imenom Josipa Rimac – 2010. nezakonito sredila kupnju stana u Kninu. Nakon što je još od lipnja 2021. odgađala je svoj odlazak na odsluženje jednogodišnje kazne zatvora, Radićeva je prethodnih dana i službeno bila u bijegu.
Nastavak je to jednog od rukavaca mučne priče o tome kako funkcionira sprega domaćih političara s dijelom medija. Vezano uz tu aferu, baš nedavno smo, zahvaljujući tekstu objavljenom na Faktografu, saznali koliko se Josipa Rimac trudila da ne bude objavljen tekst o njenoj prijateljici Anna Mariji Radić, koja je zbog pogodovanja Rimčevoj sada završila u zatvoru.
Druženja s budućim USKOK-ovim optuženicama
Zoran je to primjer kako moćnici utječu na medije. Iz objavljenih Whatsapp poruka se jasno vidi da su se Josipa Rimac i Gabrijela Žalac – protiv kojih je USKOK u prosincu 2022. podigao optužnicu zbog afere vjetroelektrane – kroz 2018., a i ne samo tada, družile s predsjednicom uprave Styrije (nakladnik Večernjeg lista) Andreom Borošić. Njihova prepiska svjedoči i o time kako se ne samo direktori medijskih kuća, već i političari, ponekad zaigraju i postaju glavni urednici. Podsjetimo da je upravo početkom 2018. Index objavio tekst pod naslovom ‘Ministrica Žalac za PR angažirala Večernji list, platit će im 3,7 milijuna kuna‘. “Iako bi novinarstvo trebalo biti jasno i potpuno odvojeno od PR-a, čini se da novi ugovor Ministarstva regionalnog razvoja ministrice Gabrijele Žalac ruši i tu barijeru. Naime, ministrica je, slijedom raspisanog javnog natječaja, angažirala novinsku kuću Večernji list za PR posao osmišljavanja kampanje njenog ministarstva vrijedan 3,7 milijuna kuna!”, napisao je tada Ilko Ćimić. Ponuda Večernjeg bila je najskuplja, dok su ostale dvije PR tvrtke dale za 1,3 milijuna jeftinije ponude. No to im nije pomoglo, jer u raspolaganju državnim novcem cijena nije važan kriterij.
I tada smo vidjeli kako se državni, gradski i općinski novac koristi i za neobjavljivanje pojedinih tekstova, a u toj mreži raznih interesa profitiraju i neka lica s estrade. Tako iz objavljenih poruka Josipe Rimac saznajemo da su s Andreom Borošić “čak raspravljale i o cijeni angažmana pjevača Ivana Zaka u sklopu izborne kampanje”. Za one neupućene, Ivan Volarić ‘Zak’ sam se predstavlja kao “najpopularniji hrvatski pop-folk pjevač” , a karijera mu je ozbiljnije krenula kad se zbližio s Andrejom Borošić. Kako sada vidimo, dotična je koristila svoju poziciju moći da Volariću preko utjecajnih HDZ-ovki dogovara gaže. A najsigurniji su bili poslovi na projektima u organizaciji Styrije, koju je ona godinama vodila.
Pretvaranje medija u servis moćnika
Po dolasku Andreje Borošić u Styriju pokrenuto je nekoliko ekonomski isplativih, ali moralno upitnih projekata. Najpoznatiji je bio Poslovni uzlet, započet 2014. Zamišljen je kao “projekt čiji je cilj potaknuti brži rast malog i srednjeg poduzetništva”, te “promoviranje zdravog poduzetničkog duha“. Koncept je bio jasan – uz financijsku pomoć neke jedinice lokalne samouprave (JLS) organizira se jednodnevno gostovanje nekolicine predavača koji bi podučavali lokalne poduzetnike. Općine i gradovi isplaćivali su poprilične svote, a zauzvrat se nekako podrazumijevalo da će se o njihovim načelnicima i gradonačelnicima i kad festival prođe pisati najljepše moguće. Uz to, nakon što su ukinuta mnoga dopisnička mjesta, u Večernjem listu počele su na stranicama Lokalni izlaziti samo lijepe vijesti iz pojedinih gradova, općina i županija, a koje su opet plaćane iz budžeta JLS-a, što je dodatno otupilo oštricu medija. Na djelu je bilo potpuno srozavanje novinarske etike.
Kad smo predstavili Volarića, recimo i koju riječ o Andreji Borošić. Karijeru je započela 2000., kao vlasnica autolimarskog i ugostiteljskog obrta Kanceljak. Potom je došla u tjednik Nacional, te preko slovenskog Žurnala u Večernji list. Tamo je podijelila desetke otkaza, čime se i javno hvalila. O novinarstvu nije znala ništa, niti se trudila naučiti. Jedina ideja bila je kako zaraditi što više, odnosno smanjiti učinke strmoglavog pada prodaje novina. A u tome je najviše izgubilo novinarstvo.
Kad se ideja Poslovnog uzleta iscrpila, 2016. se počelo s Festivalom poduzetništva, obrta i OPG-a Moja poduzetna hrvatska, a u paketu s kojim je išao Volarić. Zbilja ga je krenulo – samo te, 2016., Volarić je zahvaljujući Styriji imao koncerte u Dubrovniku, Šibeniku, Sv. Ivanu Zelini, Trilju, Daruvaru, Ivancu, Supetru, Ludbregu, Krapini, Vinkovcima, Labinu, Zadru, Zaprešiću, Makarskoj i Koprivnici.
U jednom od izvještaja s tog događaja, koji su izlazili pod budnim okom tadašnje direktorice Andreje Borošić, saznajemo da su se “svi odlično zabavili uz večernje koncerte Ivana Zaka. U svih 15 gradova po nekoliko je tisuća ljudi obilazilo sajamski dio manifestacije, ali i ostajalo do kasno u noć na koncertima tog popularnog glazbenika”. Volarić je postao toliko važan, da su se novinari i grafičari u nekim redakcijama bavili gotovo samo tekstovima o njegovim koncertima.Umjetno se stvarala ‘Zakomanija’, a u redakcijama su se odjednom pojavile i šalice s njegovim imenom, od kojih jednu objavljujemo uz ovaj tekst.
Zak: ‘Arena je gorila’, ali na spržena tri milijuna kuna
Koristeći to što je tjednik Story povezan sa Styrijom, Volarić u više navrata dobiva naslovnicu tog tjednika. Pritom ga se naziva “jednim od najpoželjnijih muškaraca”. U kolovozu 2016., Story na nekoliko stranica donosi “ekskluzivne fotografije ljetovanja Ivana Zaka”, iako je nejasno koga bi to trebalo zanimati. Svega nekoliko mjeseci kasnije, početkom 2017., evo Volarića ponovno na naslovnici tog tjednika. Prostor mu je tada davao i Ekran Večernjeg lista, kao i 24 sata.
No pravo opsadno stanje zavladalo je kad je imao koncert u Areni. Iako Volarić poslije govori da je “Arena gorila 2017., ponovit ću Arenu ili neku veliku dvoranu”, nikako ne treba zaboraviti da je u taj koncert uloženo – kažu upućeni – preko tri milijuna kuna. O opravdanosti tog troška i profitabilnosti projekta nije se razmišljalo. Tada je Zagreb bio okićen jumbo plakatima na kojima Volarić izgleda kao Elvis Presley, gradski su tramvaji oslikani njegovim likom. Pa televizijske reklame, after partyiji… ‘Zak’ je bio posvuda, kao Zagi za vrijeme Univerzijade 1987. No sve je to bilo nedovoljno da se Arena do kraja popuni, ‘Usne varane’ i ostali hitovi nsu bili dovoljan mamac za publiku, pa su po Styriju kružile priče o tome kojim se sve metodama popunjavala dvorana. Neki su poduzetnici angažirani da “utope” što više besplatnih karata za koncert, a dio tih besplatnih ulaznica nezahvalnici su prodavali na Njuškalu (vidi fotografiju).
foto: Njuškalo
U Večernjem listu su reklame za Volarićev nastup u Areni izlazile skoro svakodnevno. Kako bi saznali tko je, i je li, platio sve te oglase, Andreji Borošić uputili smo mail s cijelim nizom pitanja koja se tiču njene suradnje s Volarićem, te načinom na koji je koristila Styrijine resurse. Pitali smo i je li, paralelno s poslom u upravi Večernjaka, bila Volarićeva menadžerica, jer smo dobili informaciju da je neke poslovne razgovore u drugim medijskim kućama koristila za ugovaranje objave intervjua s Volarićem. Zanimalo nas je i smatra li prikladnim to što ste se, kao direktorica medija, družila s Rimac i Žalac, kakva je bila priroda tog odnosa, te je li kao članica uprave radila pritisak na Styrijine medije, a kako ne bi bio objavljen neki tekst – primjarice o Anna Mariji Radić? Nakon više tjedana čekanja, odgovore još nismo dobili, a čim stignu objavit ćemo ih.
Napokon, u već spomenutom tekstu na Faktografu apostrofira se i arhitekt Ante Vrban kao sastavni dio ekipe Rimac- Žalac- Borošić. I njemu smo uputili par pitanja, primjerice -kakva je bila priroda njegovog odnosa s Andreom Borošić, jer je internet pun njihov zajedničkih fotografija? Pitali smo ga i je li imao kakve prihode od strane Styrije za svoje javne nastupe ili neke druge poslove. Također, zanima nas je li on uređivao stan Andreje Borošić te je li taj posao naplaćen, ili je nečim kompenziran? Nažalost, niti od Vrbana nismo dobili odgovore.
Večernji list
Kako bi i taj dio povijesti odnosa hrvatskog žurnalizma i vlasti ostao negdje zabilježen, red je da svatko tko ima takvo iskustvo javno posvjedoči o onome što je doživio i koliki je utjecaj ne samo političara već i ljudi pod optužnicama na medije. U prosincu 2015. radio sam kao novinar u Poslovnom dnevniku. Na dan kad je objavljena Uskokova optužnica u aferi Agram, a o čemu sam pisao tekst, svježi optuženik Petar Pripuz nazvao je tadašnjeg glavnog urednika Mislava Šimatovića, koji je došao s mobitelom do mog radnog stola, kako bi mi uvaženi poduzetnik sugerirao koje detalje optužnice ne bi trebalo u tekstu spominjati. Odakle optuženiku ideja da izravno zove glavnog urednika? Uskoro se i to rasvijetlilo, kad je u specijalnom prilogu o okrugloj godišnjici Večernjaka na glavnoj fotografiji osvanula nasmijana direktorica Večernjeg lista Andrea Borošić u društvu vlasnika CIOS-a. Tako su valjda otvorena vrata i omogućeno je Uskokovom optuženiku da uređuje novine.
‘Predmet istrage USKOK-a’
I drugi tajkuni koristili su svoju poziciju važnog oglašivača i ‘prijatelja’ medija. Kad je u u listopadu 2016. održana premijera filma Gazda, a u čijoj sam izradi i sam sudjelovao, otvoreno mi je rečeno da se “takav angažman” više neće tolerirati.
Tog su mi puta prešli preko grijeha, ali na kraju sam ipak dobio otkaz, i to ne zbog Todorića, nego li zbog Milana Bandića. Prvo sam dobio obavijest kako sam se ponovno ogriješio o korporacijska pravila zbog angažmana na filmu Kumek. Kako mi ne bi dali otkaz, kao “kompromisno rješenje” prvo sam prebačen iz redakcije u odjel za PR i native poslove. “To znači da od danas više ne radite kao dio novinarske postave Poslovnog dnevnika nego se isključivo bavite izradom PR i native članaka i materijala…Također, rad u novinskoj kući koja je prepoznata poput Večernjeg lista, a neposredno i Poslovnog dnevnika a koje obje ne samo da njeguju nego i žele poticati neovisno i istraživačko novinarstvo, ipak podrazumijeva bavljenje istim unutar redakcija a ne izvan njih”, pisalo je u službenom mailu. Problem je bio u tome što nakladnik nije želio objavljivati takve tekstove, primjerice odbio mi je uradak o Pripuzovom utjecaju na radijske postaje, pa sam ga objavio na stranicama HND-a.
S takvim rješenjem nitko od nas nije bio zadovoljan, pa mi je Styria 2020., taman kad sam napunio 50 godina života i skoro 30 godina novinarstva, zahvalila na suradnji. Formalni razlog mog otkaza ugovora o radu bio je “pad prihoda zbog korona krize”. No kako se kasnije saznalo, na moj se rad na filmu Andreji Borošić požalila tadašnja direktorica Zagrebačkog holdinga Ana Stojić Deban, još jedna kojoj je direktorica Styrije dopustila da kroji ne samo uređivačku, već i kadrovsku politiku medija.
U međuvremenu je 2020. i Andrea Borošić otišla iz uprave Večernjaka, nastavila je poslovati preko svoje konzalting tvrtke Hub solutions, u kojoj je jedina zaposlenica. Nakon što je svake godine od Styrije preko te tvrtke uprihodila po cca 200,000 eura – što je nevjerojatna brojka s obzirom na stanje u medijima i stalno kresanje plaća novinarima – lani je njenoj tvrtki HUB solutions prihod pao na 40.000 eura, a godina je završena s minusom od skoro 100.000 eura. Prije nekoliko tjedana, iz registra Trgovačkog suda izbrisana je tvrtka Andreje Borošić nazvana Bloom production, osnovana 2022. i registrirana za “umjetnost, zabavu i rekreaciju”. Vrijeme zabave je, izgleda, prošlo. Kako za nju tako i za USKOK-ove optuženice Pleslić i Žalac, te zatvorenicu Anna Mariju Radić.
Odlazak Andreje Borošić s menadžerske pozicije u Styriji pogubno se odrazilo i na karijeru Ivana Volarića. Prije dvije godine, tvrtka Ivan Zak d.o.o. našla se na poreznoj ‘listi srama’ zbog duga od 172 tisuće kuna. Tada je objavljeno i da je “tvrtka Ivan Zak d.o.o., formalno u vlasništvu njegove sestre Ane Milinković (rođ. Volarić), predmet istrage USKOK-a zbog kružnih poreznih prijevara na porezu na dodanu vrijednost”. Nakon lijepih 266 tisuća eura u 2019., prihod te tvrtke već je naredne godine, kad je Borošić otišla iz Večernjaka, pao na 134 tisuće, a lani na 70 tisuća eura. Bajka je gotova – Andrea Borošić je nestala s javne scene, ex Rimac i Žalac su pod optužnicama. A Volarić? Više ne nastupa u Areni, nego na ‘Ćiselskom prošćenju v Remetincu‘. Zagorskom selu koje se eto zove kao i zagrebački zatvor, u kojem je sada završila Anna Marija Radić.
(objavljeno 21.5.2024.)
Foto: Saša Paparella
