Dogradonačelnik Zagreba najavio je u razgovoru za Vida TV otvaranje srpskog i židovskog kulturnog centra u centru grada, podržao inicijative da se jedna škola nazove po Aleksandri Zec i da se površina Predsjedničkih dvora reducira u korist građana. Smatra da su automobili u Zagrebu fetišizirani i kaže da su ga predstavnici Parka prirode Medvednica I Hrvatskih šuma “uvjerili kako na Sljemenu nema nelegalne sječe stabala”
Razgovarao: Saša Paparella
Nedavno ste privremeno zaštitili zgradu Name u Ilici, što su građani pozdravili. Je li moguća neka trajna zaštita trgovačke djelatnosti u Nami?
To je i trajna zaštita de facto, jer radi se o takozvanoj preventivnoj zaštiti koja je izdana na rok od četiri godine, koja ima jednaku snagu kao I trajna zaštita. U te četiri godine ćemo vidjeti da li doista onda ona postaje trajno zaštićena, odnosno pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Ja bih rekao da da. To je prvi korak prema trajno zaštiti. Da, trgovačku djelatnost štitimo jer mislimo da je ona tradicija tog dijela grada. Dakle, zgrada Name je sada dio stečajne mase koja ide onda na prodaju. I svatko tko ju kupi će morati u njoj zadržati trgovačku djelatnost, a ne primjerice hotel.
Ostali smo na samo dvije Name. Što je s Namom na Kvatriću? Da li tamo postoji mogućnost da ju budući kupac sm iako je ona vrijedan primjer moderne arhitekture?
To je jako vrijedna moderna arhitektura I ja se iskreno nadam da će ona ostati, odnosno da će tamo također trgovačka djelatnost ostati u režiji nekog budućeg kupca, odnosno vlasnika.
Rekli ste da se “nadate da će ostati trgovačka djelatnost i da će ostati ta zgrada”, znači li to da ipak poslije mogućnost da neki budući vlasnik, sruši izradu i napravi nešto novo?
Rekao bih da je ta mogućnost jako mala. Preobrazba Kvaternikovog trga nam je također u fokusu. On je u svoje vrijeme riješen dosta uspješno u smislu neke prometne infrastrukture i u smislu zadovoljenja parkirnih potreba, ali je možda manje zaživio u smislu svakodnevnog korištenja. On je neki tranzitorij. Preko njega uglavnom ljudi samo prelaze. Voljeli bismo da se to promijeni i evo ovih dana smo u kontaktu s arhitektom, profesorom Miroslavom Gengom po čijem je projektu 1997. projekt Kvatrić realiziran. On treba oživjeti, da ga se malo zazeleni, da se naprave neka mjesta zadržavanja i da se tamo pojavi neka česma, neka fontana, tako da onda on postane prostor ugodan za boravljenje.
Pozabavit ćemo se Kvatrićem koji je izgubio je supstancu, izgubio je plac. Dakle, treba mu se vratiti neka nova supstanca koja će nam nadomjestiti taj plac. Imamo neku ideju i evo sad baš s arhitektom dogovaramo da ga oživimo. U smislu nekog koncerata I nekih, kažem, zelenila, mjesta zadržavanja. Ne bismo više imali ono veliku praznu ploču kao što je sada, koja neće nikom nedostajati.
U zadnje vrijeme je najavljena izgradnja Židovskog kulturnog centra u Praškoj na mjestu nekadašnje sinagoge. Da li tu postoje neki planovi i rokovi, što Grad Zagreb misli o tome?
Mi smo u intenzivnom kontaktu sa Židovskom općinom Zagreb i upravo na njihovu inicijativu je započeo taj proces. Podsjetit ću da je na tom mjestu postojala sinagoga od 1867. godine. Bila je izgrađena prema projektu znamenitog historicističkog arhitekta Franje Kleina i stajala je tamo do 1941. odnosno 1942. kad su ju ustaše srušile. Do 1959. je ta lokacija stajala prazna kada je izgrađena montažna robna kuća koja je pak izgorjela 20 godina kasnije, 1980.
I ta lokacija je od onda prazna I koristi se kao parking. I evo, počelo se intenzivnije razgovarati od kad smo mi u mandatu da se oživi, da se tu napravi nova sinagoga, ali ne samo sinagoga, nego i jedan malo širi društveno-kulturni centar. Namjera je da u prizemlju bude neki javni program, muzej dostupan javnosti, da onda na katu iznad bude sama dvorana sinagoge, a onda iznad toga da budu uredi židovske općine. Međutim, preduvjet za to je izrada urbanističkog plana uređenja za čitavog bloka – dakle, Trg, Praška, Zrinjevac, Petrinjska. Izrada tog UPU-a upravo je započela. A onda, paralelno s tom izradom, ide priprema javnog urbanističko-arhitektonskog natječaja na inicijativu židovske općine, iako to ne moraju uraditi – po novom mišljenju Ministarstva graditeljstva natječaji se ne moraju provoditi, ali židovska zajednica želi dobiti najbolje projektno rješenje pa će se vjerojatno ići na međunarodni urbanističko-arhitektonski natječaj, jer to je zaista centar centra i želi se dobiti najbolje moguće rješenje. Mene je jako veseli da će ta sinagoga biti više od sinagoge, da će ona biti I jedan društveno kulturni centar otvoren svima.
U planu je i izgradnja srpskog kulturnog centra u Preradovićevoj, koji će se vjerojatno malo drugačije zvati?
S te se čestice već uklanjaju postojeće zgrade tako da se priprema teren. Tu je predviđen i galerijski prostor i vjerujem da ćemo dobiti , mjesto prepoznatljivo na kulturnoj I društvenoj karti grada I to me jako veseli.
Kakve su reakcije građana što se tiče proširenja pješačkih zona u Masarykovoj, Staroj vlaškoj, ‘maloj Martićevoj?
Uglavnom pozdravljaju proširenje pješačkih zona. Ja moram reći da je to nama bilo u programu. Dakle, mi smo rekli da ćemo se odmaknuti od ovog uvriježenog načina planiranja autocentričnih rad. Dakle, sve što se radi se tako da je u fokusu automobil I pristupačnost svega automobilom. Mislim da je to krivo i neodrživo i u prostornom i u ekološkom smislu. Moram reći da se osjeća neka nova atmosfera.
Naravno da to ima za posljedicu manju pristupačnost s tih dijelova automobilom, ali I tu se bavimo kako da stanarima, dostavnim vozilima, interventnim vozilima, olakšamo I omogućimo da oni ipak mogu proći u nekom ograničenom režimu kroz pješačku zonu. Paralelno sa time ide I jačanje javnog prijevoza. Jedno bez drugog ne ide. Dakle, kupujemo nove autobuse, nove tramvaje, kupujemo rabljene tramvaje. Širimo tramvajsku mrežu I gradit ćemo garaže na širem području centra. Evo, prva od njih je garaža na Srednjoškolskom igralištu o kojoj se dugo priča. Evo, mi smo sada odlučili taj projekt zalaufati I radi se o garaži od 800 parkirnih mjesta. Ideja je da ona dovede automobilski promet na širi rub centra I da onda dalje se ide ili pješke ili javnim prijevozom kako bi taj centar rastereti ili od automobila.
Ono će funkcionirati I kao park and ride lokacija, ali I naravno da će u njoj se parkirati I okolni stanari, I stanari iz okolnih blokova, fakulteta. Westin je izrazio neku želju I potrebu da tu zakupi dio mjesta. Isto tako postojeće I podzemni spoj prema Dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici što je sa sigurnosne strane jako važno. Vrijednost te investicije ugrubo je oko 20 milijuna eura, no to ćemo preciznije saznati kad u procesu javne nabave izaberemo izvođača.
Da li ova gradska vlast podržava taj koncept podzemnih garaža jer postoji i teorija da one nisu dobre jer privlače ljude u centar? I je li uopće loše što se privlači ljude da dođu u centar koji je opustio, pogotovo kad se njihovom izgradnjom daje parkirni prostor i ljudima koji već žive u centru?
Ja bih rekao da ljude u centar privlači sadržaj. Dakle, neće oni dolaziti sami po sebi ako nema nekog sadržaja i nadam se da će se taj sadržaj stvoriti. Garaže koje sada gradimo zapravo rješavaju postojeću situaciju. Dakle, sada se jako puno vremena I jako puno, uglavnom, se prometnih čepova stvara iz samog kruženja oko blokova i u potrazi za parkingom. Eto to želimo za početak razriješiti. Dakle, da taj ogromni dio prometa I CO2 emisija I gubitka vremena eliminiramo. Ne govorimo o navlačenju novog prometa koji mi se čini da u većoj mjeri neće se dogoditi, nego rješavamo postojeće stanje. A treba sagraditi i neke velike, nove javne garaže negdje na obodima centra.
Je li trenutno javni prijevoz u Zagrebu dovoljno kvalitetan da bi ljudi zbilja bili motivirani da putuju tramvajem unutar centra grada?
Mislim da je. Mi radimo na proširenju I pješačkih zona, I biciklističkih traka, i poboljšanju voznog parka i javnog prijevoza. Kupili smo 60 novih autobusa. U planu ih je još nekoliko desetaka od kojih smo neki čak I na vodik I na strujni pogon. Kupili smo 20, već je ugovor sklopljen sa Končarom, za 20 novih tramvaja, 11 rabljenih, ovih koji dolaze sada jedan po jedan. I kada se prigusti taj vozni red autobusni I tramvajski, a imamo I sve bolju komunikaciju sa HŽ-om, evo ja sam osobno na čelu radne skupine koja želi polinkati, da tako kažem, javni prijevoz I ZET-ov i HŽ-o, uskladiti njihove vozne redove, povećati frekvenciju vlakova. Onda mislim da ćemo opravdati ovu redukciju automobila. Ali isto tako mislim da postoji jedan fetiš automobila. Ljudi su zaljubljeni u svoj automobil I misle da je ustavno pravo da se osigura parkirno mjesto za svaki od tih automobila. Baš je to u Zagrebu jako izraženo. Zagreb ima 780.000 stanovnika, a ima 430.000 osobnih automobila. To znači, jedan automobil gotovo na dva stanovnika. To je zaista neobičan trend I mi bismo ga voljeli obrnuti raznoraznim akcijama. u Europi je prosjek jedan na tri.
Koliko su u tome pomogle ove nove biciklističke staze? Bilo je nekih kritika kad ste ih otvarali prošle godine, dakle u Deželićevom prilazu, recimo vozači su se dosta žalili zato što ste ukinuli jednu prometnu traku?
A je, bunili su se, uvijek postoji neki otpor, ali čini mi se da s protekom vremena, isto kao kad smo ukinuli Staru Vlašku ili evo sada Masarykovu – da onda se s odmakom vremena vidi da je to bio dobar potez. Da je to bio dobar potez. Ništa ne radimo na pamet. Sve te nove osječke pješačkih zona radimo u skladu s prometnim master planom grada Zagreba. Radimo prethodno uvijek studiju u suradnji s Prometnim fakultetom a nulti korak je uvijek brojanje vozila. Recimo, za Staru Vlašku smo računali da u vršnom satu, dakle to je od 7.30 ujutro do 8.30, tim dijelom prolazi 240 vozila. To znači četiri u minuti. To zaista nije neki broj vozila koji su zakinuti za to lijevo skretanje I put dalje u Vlašku I prema istoku.
Imate li ideju kako zaustaviti apartmanizaciju u Zagrebu?
Mi smo za početak povisili paušal koji je do sada po ležaju iznosio nekakvih 300-tinjak kuna godišnje, što je zaista smiješno. Mi smo to povisili na maksimalno mogućih 200 eura, što ja mislim da je isto jako malo, ali je to zakonski limit. Neki gradovi su stvar Airbnb-zacije ukrotili na način da su ograničili broj stanova u nekoj više stambenoj zgradi koji može, odnosno postotak stanova koji može biti iznajmljen kao kratkoročni najam, u sustavu kratkoročnog najma. A isto tako I interval u kojem se to može događati. Dakle, to su neke dvije mjere. Postotak ili broj stanova I interval u kojem se to može ograničiti. To je mjere o kojima razmišljamo. Baš su nedavno bili gosti iz uprave grada Berlina koji su rekli da su to tamo tako napravili I da je to tamo upalilo. Zagreb trenutno ima, ako gledamo podatke Državnog zavoda za statistiku, čak pet puta više raspoloživih stanova za kratkoročni najam od onih za dugoročni najam!” To je zaista zabrinjavajući trend I taj se disbalans pojačava. I to za posljedicu ima da ovi stanovi za kratkoročni najam, prvo, izbor je sve slabiji, drugo, cijene lete u nebo. Dakle, danas zaista za sva što traži izuzetno puno novaca. I, evo, baš sam nedavno gledao, trenutno u ponudi Airbnb-a, odnosno, tako ih zovem, stanova za kratkoročni najam, u Zagrebu ih ima oko 3500, a ovih za dugoročni najam ih ima 700-tinjak.
Mi tu, osim ovih mjera koje sam naveo, isto tako idemo u gradnju stanova za javni najam. Donijeli smo dvije kapitalne gradske odluke. Jedna se tiče regulacije najma u stanovima kojima već gospodarima. To je nekih 6.800 stanova. I isto tako donijeli smo odluku kojom se obustavlja prodaja gradskih stanova. Dosad ste mogli kupiti stan nakon nekog broja godina provedenih u njemu. To se više neće moći događati, dakle želimo zadržati stanove u gradskom portfelju, želimo ih iznajmljivati pod raznim uvjetima I želimo graditi nove stanove. Evo sada upravo je u pripremi tender za izvođenje zgrade s 300 tinjak stanova u Podbrežju za javni najam, koja će bar malo pomaknuti jezičac na toj vagi koja je potpuno u disbalansu kratkoročnog I dugoročnog najma. U toj zgradi u 300 stanova se može smjestiti oko 900 ljudi.
(foto: HRT)
Što je s obnovom kina Europa, koja je već godinama zatvoreno?
Stajalo je dugo i zato što se pokazalo da je u potresu ipak stradalo malo više nego što se inicijalno mislilo I to je onda cijelu priču malo usporilo. Trebao je biti napravljen novi projekt statike I sada se upravo završava glavni projekt. Radi ga kolega s Arhitektonskog fakulteta koji je najpriznatiji stručnjak na području obnove I rekonstrukcije starih zgrada. On je primjerice autor rekonstrukcije Francuskog paviljona u SC-u. I on će napraviti da to kino izgleda kao staro, ali da bude ojačano, da bude infrastrukturno puno bolje opremljeno, klimatizirano, s puno boljom AV tehnikom itd. Mi ćemo imati ishođenu uskoro, nadam se, građevinsku dozvolu. Još se treba napraviti izvedbeni projekt, jer tek ako on to izvedbenog projekta se može ići u raspis natječaja za izvođača. Ja se nadam da ćemo sve skupa, dakle da ćemo s radovima početi krajem ove godine. Ne može prije. Nažalost, moramo gledateljima objasniti da mi budući da trošimo javni novac, mi moramo prolaziti taj postupak javne nabave. Svaki puta I za projektiranje I za izvođenje. I to traje. Dakle, evo, kino Europa, to je velika vrijednost radova, po starim procjenama nekih 50 milijuna kuna.
A po novim procjenama?
Pa evo, ne znam. Cijene zaista divljaju zbog obnove jer ima jako puno posla I izvođači te cijene nabijaju i ja se nadam da neće puno tu procjenu probiti. I onda kada krene natječaj za izvođenje, to traje, barem tri mjeseca po zakonu o javnoj nabavi. Pa se onda još prolongira ako potencijalni neki izvođači imaju neke upite, potrebe za pojašnjenjima itd. Dakle, nažalost, evo imamo dosta tog naizgled praznog hoda, koji se onda javnost percipira kao neki zastoj. Zapravo nije zastoj, nego je naprosto postupci koje po zakonu moramo provoditi. Da smo privatna kompanija, mogli bi uzeti izvođača kojeg hoćemo. Ovako ne možemo. Moramo I za projektiranje I za izvođenje uvijek provesti postupak javne nabave. Ne bi li se svi na njega mogli javiti, svi koji zadovoljavaju svojim referencama I svojim ponudama, dakle, da mogu aplicirati. Tako da, evo, krajem godine, sljedeće će početi radovi koji će trajati, ja se nadam, ne dulje od godine dana. Dakle, imat ćemo kino Europa tijekom 2025.
A što je s Paromlinom?
Tu je malo zapela obnova, isto zbog postupaka javne nabave. Imamo već dugo, već neko vrijeme, izabranog izvođača. To je tvrtka Kamgrad. Ali zapelo je s odabirom nadzornog inženjera. Tu je bilo nekih žalbi, pa su te žalbe išle na državnu komisiju za kontrolu postupka javne nabave, ali sada je I to okončano. Ja se nadam da će početkom ožujka već biti prve lopate, dakle, otvaranje gradilišta u Paramlinuu. To je veliki zahvat koji uključuje produžetak ceste koja ide sa zapadne strane Lisinskog. Ona ide skroz sjeverno do zgrade kolodvora, odnosno do Koturaške ulice.
Buduće gradilište Paromlina uključuje rekonstrukciju stare zgrade Paromlina, ali isto tako I jednu veliku, veliki aneks stakleni, onako nekakvi ameboidni, rekao bih, tlocrtni oblik, zakrivljeni, koja će u sebi, osim centralne knjižnice s depoom, imati I jedan značajan dio za kulturni program, jedan mini kongresni dio, prostore za izložbe, prostore za nekakve radionice, igraonice, dječje igraonice. Imat ćemo tamo I jedan, naravno, gift shop, ugostiteljski dio I plus toga veliku garažu s 350 mjesta. Dakle, svi oni auti koji su sada tamo parkirani će ići pod zemlju. To je isto dio nekakve ove politike micanja te gvožđurije s površine i pospremanja pod zemlju.
Dok se Paromlin gradi, svi ti auti koji su sada tamo će privremeno parkirati na prostoru Gredelja, gdje je sada upravo krećemo s uklanjanjem postojećih derutnih hala, njih ukupno 14, koje nisu pod zaštitom, samo dvije jesu, plus onaj vodotoranj koji isto želimo zadržati. A što ćemo kasnije s Gredeljem? amo želimo provesti urbanistički natječaj. Sve kao za blok Badel što smo već napravili. Dakle, urbanistički natječaj na osnovu kojeg će biti napravljen urbanistički plan uređenja, a onda nakon toga kreće neki fizički razvoj tog prostora, dakle, izgradnja poslovnih I društvenih sadržaja. No, premisa za razvoj Gredelja zapravo nije na nama nego na državi i HŽ-u.
Želimo povezati prostor Gredelja s prostorom sjeverno od pruge, s Branimirovom ulicom. Želimo da se ti dijelovi grada povežu, a premisa za to je naravno denivelacija pruge. Dakle, pruga po nama ne bi smjela ostati gdje je. Pruga bi se morala denivelirati ili ići pod zemlju, što je naravno skuplje I kompliciranije, ili se dići na stupove, što bi onda omogućilo povezivanje sjevernog I južnog dijela podno nje.
I evo, baš se sad, isto tako kao grad, smo ušli u intenzivnu komunikaciju s Ministarstvom Prometa i HŽ infrastrukturom, Budući da se trenutno radi jedna velika studija koja se zove Željeznički čvor Zagreb, koja rješava razno razne dijelove te pruge, koja ne rješava samo prugu u centru, koja rješava I obilaznicu oko grada, koja rješava spoj na zračnu luku, koja rješava nove stanice duž svih poteza prilaza gradu. I želimo sada, budući da je izrada te studije započela, želimo intervenirati dok još stignemo da ugradimo u nju premisu denivelacije pruge. Mi mislimo da je racionalno, odnosno racionalnija varijanta da se pruga digne na stupove, budući da je već na istoku grada na stupovima, budući da je već na zapadu grada nasipu, da je to logičnije I jeftinije rješenje.
Više neće biti teretnog prometa kroz Zagreb. Dakle, na tim stupovima će ići samo putnički promet. Buku prema stambenim zgradama možemo to riješiti nekim rješenjima, nekim bukobranima ili nekim takvim bufferima. Osim toga, sigurno će I brzina prometovanja tog vlaka biti ograničena.
A što kažu pregovarači sa strane HŽ-a? Slažu li se da bi se pruga mogla podići na stupove?
Da, po informacijama koje sada imamo, to je varijanta koja je I njima bliska. Naravno da jako puno košta. Po nekim grubim procjenama podizanje pruge na stupove u gradu je do nekih milijardu kuna. To je ogromna investicija koja se ne može riješiti bez suradnje s Ministarstvom prometa i s vladom i s nekim EU sredstvima. Sigurno će biti otvoren neki natječaj za prometnu infrastrukturu. Ali prije svega mora postojati dobra volja. Mislim da je to za grad ogroman benefit. Ogroman benefit jer je grad sada zaista rasječen na pola tom prugom. U doba kad se pruga trasirala, 1860. Godina, ona je bila odmaknuta od tada glavno gradskog trga I nekako mislilo se da neće grad tako skoro doseći tu prugu. Međutim, upravo ta pruga je bila trigger za razvoj grada.
Prvo se trasirala pruga od Beča preko Zagreba do Siska gdje je bio pretovar roba iz željeznice na riječne teretne brodove jer je tamo Sava dovoljno široka I duboka za riječni promet. A druga trasa je išla da kako od Budimpešte preko Zagreba do Rijeke koja je bila glavna mađarska morska luka. I sad ta činjenica da Zagreb postaje sjecište tih dva pravaca je bila okidač za razvoj grada. Tako da je grad jako brzo dosegnuo tu prugu I ona jako brzo postaje njegova jaka prostorna barijera. I evo do današnjeg, tamo negdje od 1900. Mi muku mučimo s tom prugom u gradu I ona ima samo nekoliko prolaza koji su čak I nedovoljno visoki pa onda neki autobusi ne mogu proći užim središtem grada
Koliko bi u tih milijardu kuna sudjelovao grad, koliko HŽ, odnosno vlada, koliko je EU?
Nismo još o tim udjelima govorili, ali sigurno bi grad sudjelovao. Dakle, to bio sigurno neki zajednički projekt. Evo, recimo, obnova od potresa, imamo sudjelovanje grada s 20% u obnovi privatnih zgrada. Dakle, obnovu privatnih zgrada operativno vodi ministarstvo I pokriva trošak obnove s 80%, a grad Zagreb sudjeluje s 20%. To nije mali novac. Mi smo lani za tu svrhu, dakle za obnovu samo privatnih zgrada, su djelovali 15 milijuna eura. A povrh toga, naravno, naša glavna obaveza I ono čime se bavimo kad govorimo o obnovi od potresa je obnova naših gradskih javnih zgrada. Dakle, škola, domova zdravlja, zgrada u kulturi, infrastrukturnih objekata, cesta, mostova.
Hoće li se sve to obnoviti do kraja vašeg mandata?
Ne. Neke stvari će se preseliti I u drugi mandat. Pa recimo domovi zdravlja i bolnice. Recimo obnova Svetog Duha, to je sedam zgrada je čak potrebno obnoviti, od kojih će opet ići u obnovu, dvije će se morati ukloniti I graditi ponovo. Dakle, zgrade u zdravstvu malo kaskaju, malo su kasnije krenule s obnovom, tako da one će sigurno se prolongirati u neku 2026. godinu.
Ako sadašnji vlasti izbori na sljedećim izborima još jedan mandat, što planirate u tom mandatu? Sad u tom mandatu možemo reći da ste sanirali neke posljedice vladavina Milana Bandića, imali ste taj problem s potresom. Koje su vam ideje?
Dobro ste rekli da smo u ovom mandatu se bavili prije svega saniranjem posljedica. Vi ste to jedanput nazvali ‘spaljena zemlja’. To je zaista bila spaljena zemlja. Dakle, to je bio proračun u debelom minusu. To su bili naslijeđeni brojni štetni ugovori, brojne štetne prakse, da tako kažem, neki način I funkcioniranja koji zaista se nisu smjeli održati. I mi smo kroz prvu godinu dana, nas troje prije svega, bavili samo time da okrenemo svaki pojedini papir koji nam je došao pod ruku, svaku pojedinu javnu nabavu, svaki pojedini ugovor, da ga revidiramo, da vidimo što je s njim dalje. I zapravo sad je puno lakše. Sad smo se ekipirali, imamo svoje pročelnike od povjerenja I imamo širi tim kojim vjerujemo I s kojim to zaista funkcionira sve puno lakše.
Moram reći da čim smo prekinuli s tim štetnim praksama, s tim štetnim ugovorima, s tim ugovorima koji su bili neke studije koje ne znate čemu služe, a koje enormno puno koštaju. Izvlačenje novca iz gradske blagajne na raznorazne načine. Na jedan pot se gradski proračun počeo oporavljati. I to sad… Mislim, grad ima velike prihode. Imao je isto tako I ogromne rashode. Imao je rashode veće od prihoda. Međutim, mi smo tu štetnu praksu obrnuli. Sada su prihodi I rashodi u balansu I mi sada imamo više novaca nego što smo imali. Zato su ova proračunska povećanja, evo, jučer je bila predstavljena kultura, Zato su proračunska povećanja u obrazovanju, u sportu, zato su obustavljena kašljanja plaćanja vrtićima, školama za toalet papir s puno osnovne potrepštine. To je bilo stanje stvari. Znači, zaista spaljena zemlja kao što ste rekli.
Odgovornim poslovanjem se to obrnulo, sasvim se obrnulo I sada imamo puno veći manevarski prostor. I sada možemo ići u neke strateške I kapitalne projekte u ovom drugom dijelu mandata, a nadam se I u drugom mandatu ako nam građani daju povjerenje, koji će promijeniti sliku ovog grada. Evo u ovom sad mandatu planiramo započeti, konkretno ove godine, osam kapitalnih projekata. Dakle, osim Paromlina, tu je još sedam kapitalaca I to su projekti koji će stvarno značajno promijeniti sliku grada I koji će značajno unaprijediti život u gradu. Tako da, evo, dakle, nadam se da ćemo iza sebe ostaviti nešto što će se vidjeti, A ne samo da smo popravili stanje. Znači da smo popravili stanje, ali sada idemo u neku fizičku promjenu koju će građani zaista moći I vidjeti.
Ja moram isto tako reći da se u našem mandatu dogodio niz socijalnih transfera, povećanja prava radnika, povećanja materijalnih prava radnika, povećanja plaća, povećanja nekakvih dodataka, stipendije su jako otišle gore. I ovaj nevidljivi kolektivni ugovori su svi okončani. Dakle, mi imamo I taj nevidljivi sloj koji je jako važan za kvalitetu života građana. Isto smo na njemu jako poradili. U sportu imamo rekonstrukciju Doma sportova I novi stadion u Kranjčevićevoj ulici. Imat ćemo isto tako dva velika I važna prometna projekta, To je produljenje Sarajevske I Heinzelove, odnosno produljenje tramvajske trase duž te dvije ulice. I naposljetku ova višestambena zgrada u podbrežju s gotovo 300 stanova. Plus toga ide I niz manjih dogradnji I rekonstrukcija. Evo, sada smo pri kraju s četvrtim vrtićem. U 2024. Ide još 10 vrtića novih. Dakle, grade se nove škole.
Navodno zapinje projekt obnove stadiona u Kranjčevićevoj?
Ista je stvar, slična kao i sa žalbom za Paromlin. Kao što se nadzor bio žalio, tako se ovdje žalio drugorangirani projektant. Dakle, mi imamo idejni projekt I sada moramo ugovoriti glavni izvedbeni projekt, to kroz otvoreni postupak nabave, budući da se radi o velikoj vrijednosti. I drugorangirani projektant se žalio. Ista žalba išla prvo na ministarstvo, pa onda na DEKOM. I to su opet ovi procesi o kojima govorim koji traju, koji na žalost traju, a koji se po zakonu moraju provoditi kako bi sve bilo po PSU I kako bi sve bilo transparentno. Dakle, moramo izaći u susret svakome tko se žali, moramo vidjeti da li postoji osnova za tu žalbu. Dakle, nitko nije favoriziran, nikom se ne pogoduje I nažalost, evo, to onda malo duže traje. Ali uskoro bi trebali, Evo sad je to razriješeno, Dekom je presjekao I ide nastavak projektiranja Kranjčevićeve.
Dakle, prvo se mora napraviti glavni projekt, ishoditi građevinska dozvola I onda izvedbeni projekt na osnovu kojeg se može provesti natječaj za izvođača. To će sve skupa trajati nekih pola godine. Dakle, u zadnjem kvartalu ove godine, tamo negdje nakon ljeta, bismo mogli početi s nabavom za izvođača, koja opet traje. I onda tamo negdje početkom 2025. Ja se nadam da ćemo početi graditi Kranjčevićevom.
A što je s bazenom u Španskom? O njemu ste nedavno govorili, ali tu je isto nešto zapelo. Navodno se zakasnilo s dokumentacijom I izgubilo se 16 milijuna eura europskog novca. Je li to istina?
Bazen Špansko je isto jedan od tih kapitalnih projekata u sportu koji ide, svakako ide, bez obzira. Dakle, mi smo sada u završnoj fazi odabira izvođača. Evo za koji tjedan bi trebalo imati izvođača I trebalo bi krenuti ugovaranje i građenje. Ovo o čemu govorite je EU novac. EU prijava na fond, na NPOO, dakle Nacionalni program oporavka i otpornosti, koji se provodi putem Ministarstva sporta I turizma. Koji je bio raspisan specifično za turističku infrastrukturu. Mi smo taj projekt prijavili kao nešto više od bazena. On je više od bazena. On je kupalište, kako ga zovu arhitekti. Dakle, ima dva bazena, ali ima I niz manjih bazena, dječjih bazena. Ima spa zonu, saunu, tobogan, polivalentnu dvoranu, niz vanjskih prostora. Dakle, kao male toplice. Računamo da ćemo privlačiti ljude iz regije, dakle, ne samo iz Zagreba. I u tom smislu smo ga prijavili.
Odbijen je zbog jedne, ja bih rekao, proceduralne greške, a to je da u prijavi nismo napisali, nismo ispunili jedan obrazac koji se tiče dokaza da ta zgrada nije zaštićeno kulturno dobro. Naravno da nije, jer to je ledina. Ali nismo taj obrazac predali. I sad smo se naravno žalili upravnom sudu i nadamo se da će ta žalba biti usvojena jer se zaista radi o jednoj proceduralnoj omašci. Inače, ta prijava je napravljena zaista po PS-u. Ona se drži više stotina stranica. Osobno sam ju pregledao I ona je stvarno napravljena tako da na taj fond, na taj poziv se može, mislim, zadovoljava njegove kriterije u potpunosti.
Dobro, vama se zapravo dogodilo ono što se događa nekim nezavisnim medijima u Zagrebu koji su se prijavljivali na gradski natječaj pa isto tako nisu prošli zbog krajnje birokratskih razloga, poput onih koje ste vi sada naveli?
E dobro, ne ulazim u to jer nisam bio u tim žirijima koji su to vrednovali, u tim povjerenstvima koji su to vrednovali, ali ovdje zaista se radi jedna stvar koja, tako, mislim da bi mogla biti opravdano, prihvaćena. I tu se radi lista.
Što je s Dolcem, izgleda očajno, kako popraviti situaciju? Lijepo je što se je tamo organizira koncerti, što se prodaju knjige popodne, što restorani isto imaju neku svoju ponudu u ljetnim danima, ali to je sve popodne i navečer. Kako ga oživiti I da li možda dobra ideja opet probati produljiti njegovo radno vrijeme pa da se nekako ljudi vrate na tu tržnicu?
Tržnice su općenito nešto čime se treba pozabaviti ozbiljnije I počeli smo se zabavljati time ozbiljnije u suradnji sa upravom holdinga I direktoricom tržnica, gospođom Boženom Cvitanović. Tržnica ima 28 u gradu I po nekoj našoj procjeni, osam tih tržnica zaista možda više ne bi trebalo biti tržnice, nego bi trebalo je postati nešto drugo, jer naprosto ne postoji više uslijed rasta tih trgovačkih centara i promjene kupovnih navika. Što se tiče ovih preostalih 20, njih mislimo oživjeti kroz razno razne ovakve scenarije o kojima ste govorili. Dolac je svakako jedna od njih. Jako podržavamo ovaj time sharing koncept, dakle, da u popodnevnim satima Dolac postane nešto drugo.
Evo nedavno je Udruženje Hrvatskih arhitekata na platou Dolca imalo projekciju filma o Ernestu Weissmannu I to je, recimo, jedan scenarij koji je sigurno dobrodošao. Dakle, kino na otvorenom, u toplijim mjesecima. Ali, naravno, da Dolac treba urediti potpuno, preurediti. Dakle, ne samo infrastrukturno, ne ono ispod, nego I ono iznad. Ići ćemo sigurno u neki javni urbanističko-ekonomski natječaj za preuređenje Dolca. Želimo da on zaživi I oživi, da dobije novo ruho. A onda što će se točno na njemu u smislu scenarija odvijati, to ostaje da se vidi. Tu nam je dosta važan partner, ja bih rekao I turistička zajednica s kojom imamo dobar odnos. I oni, evo recimo, konkretno kad o Dolcu govorimo, imamo tu neke ideje kako promovirati tu zagrebačku tradiciju kroz kumice, neke tradicionalne obrte, da se na njemu pojavljuje nešto što je specifično zagrebačko.
Nadam se da se neće dogoditi isto što i s Cvjetnim trgom 90-ih kad smo ga išli uljepšati, a onda je izgubio svaki šarm.
Slažem se da. Cvjetni trg je dosta drastično oguljen, posjećeno drveće, posađeno novo, ali evo sada, 30 godina kasnije to drveće ipak poprimilo neki volumen I slika Cvjetnog trga je ipak malo drugačija. Da, treba jako paziti. Treba jako paziti kod preuređenja gradskih prostora koji već imaju neku tradiciju.
Park-šuma Pantovčak (foto: Ured Predsjednika)
Što je s otvaranjem Pantovčaka? U nekoliko navrata se govorilo da će se dio šume oko predsjedničkih dvora prepustiti građanima Zagreba, koji bi dobili novi park?
Znam tu ideju I pozdravljam ju. Mislim da isto tako I predsjedniku ta ideja nije nedraga. Da, to je zaista jedno vrijedno zelenilo maltene u srcu Zagreba, zašto ne? Također, Velesajam ćemo pokušati postupno otvoriti, rastvoriti tako da on postane dio Novog Zagreb. Dakle, vidimo ga kao jedan dio grada, a ne više kao jednu enklavu u koju uđem kroz ogradu, platim ulaznicu, nego te ulice Velesajma bi trebalo postati neke ulice nekog novog dijela Novog Zagreba.
A paviljoni ostaju kao što su sada? Neće se ništa rušiti?
Pavijioni za sada ostaju, ali radi će se isto tako natječaje za velesajam s nekim novim programskim sadržajima I na osnovu toga novi urbanistički plan uređenja I kreće postepena preobrazba velesajma I u funkcionalnom smislu I u nekom redizajnu. Evo, ravnateljica ima veliku želju I ideju, a ja ju u tome podržavam, da onaj paviljon Đure Đakovića, onaj jedan mali, lijepi, a sada vrlo oronuli paviljon, da ga obnovi I da on postane jedan mali, novi društveno kulturni centar Novog Zagreba. To je ideja koja je jako lijepa I dohvatljiva u financijskom smislu.
Već smo dosad spomenuli nekoliko novih kulturnih centara. Znači, Zagreb postaje grad kulture?
Izdvajanja za kulturu su se povećala po svim stavkama. Dakle, I za nezavisnu kulturu 2,5 puta I za programe institucija 60%, I za investicijska I tekuća održavanja 2,5 puta. Ali, isto tako, ide se u razvoj te mreže kulture po kvartovima. To je dio programske odrednice koja se zove Kultura i umjetnost u zajednici. Želimo raditi kvalitetnu kulturu, ali nazovimo ju I elitnom, ako hoćemo, ali ne smije biti i elitistička. Elitna da, ali elitistička ne. Želimo da ona bude dostupna svima I kvartovske centre za kulturu vidimo kao neke nove, neka nova mjesta kulturno-društvene razmjene. Jako dobar primjer toga je, recimo, Ribnjak koji je potpuno oživio, koji je postao jedan pulsirajući društveno-kulturni centar šireg središta grada. Jako dobar posao radi KNAP. Isto tako I drugi centar za kulturu, Travno, isto tako na Črnomercu želimo Kino Kalnik, koje je dugo godina oronulo I devastirano I nikako pretvoriti u jedan društveno kulturni centar Črnomerca. Dakle, želimo uz podršku ovim velikim kulturnim dvoranama I središtima poput Lisinskog I njegovog programa s filharmonijom. Prije svega potencirati I neke druge kvartovske, manje kulturne centre ne bili građani našli za svakog nešto.
Obilježili ste mjesto stradanja obitelji Zec kod Adolfovca na Sljemenu?
Prvo, mislim da je jako važno da smo počeli uopće komemorirati mjesto stradanja Aleksandre Zec I njezine majke, što 30 godina nije rađeno, a to jedna vrlo nečasna epizoda iz zagrebačke povijesti I nekako smatrali smo da je naša dužnost da to pitanje ponovo potegnemo I da počnemo komemorirati to mjesto. I ove godine smo, kao što ste rekli, otvorili tamo spomen ploču s tekstom koji suho faktografski opisuje što se dogodilo na tom mjestu. A plan je sa Srpskim Narodnim vijećem da se to memorijalno mjesto još doradi, da tako kažem, da se cijeli taj ambijent napravi kao jedan memorial I da se ona kućica, koja je ostala jedina od onog bivšeg doma, Adolfovac, da se ona pretvori u jedno mjesto, kako da kažem, jeze, s jedne strane, a pijeteta s druge.
I plan je da se ona preboja u crno, u katran, I da se na taj način potencira to mjesto užasa. A da se na krovu stavi, dakle krov bi se njezin maknuo I gore bi se stavila jedna čelična ploča s isto tako ugraviranom po uzoru na ovu ploču koju smo već postavili, tekst pjesme Monike Herceg, jedne predivne dirljive pjesme koja je napisana baš za I o obitelji Zec, odnosno specifično o Aleksandre Zec, kako bismo taj memorial upotpunili. Dakle, imamo ploču sa suhom faktografijom, a imamo onda I mjesto u kojem nas nekako prođe jeza i u kojem onda na jedan malo onako tjelesni način ili, ne znam kako da kažem, proživimo ili jače su osjećamo s tim mjestom užasa.
Ja bih rekao da smo isto tako vratili i jednu spomen ploču na Dotrščini, na ulazu u spomen područje, koja je bila razbijena i odnesena u 90. S tekstom Jure Kaštelana koji govori što se dogodilo na tom mjestu. To jedan kameni blok koji je rekonstruirali smo ga iz povijesnih zapisa, odnosno iz fotografija, iz arhive I napravili repliku koja je zaista sjajno, ja bih rekao, napravljena pod paskom Zavora zašto je spomenika I izgleda gotovo kao što je izgledala. Dakle, važno nam je da ta neka mjesta iz povijesti Zagreba, kao što smo isto još u 2022. Otvorili spomenik Holokaustu, koji je dugo stajao zamotan jer je isto falilo malo da se dovrši onaj totem s informacijom što se tu dogodilo. Smo isto napravili I dovršili. Bitno nam je da razriješimo s tim demonima prošlosti I bitno nam je da nekako napravimo jednu rekapitulaciju, da odamo počet s žrtvama I da možemo zdravo krenuti dalje.
Što mislite o ideji da se jedna škola nazove po Aleksandri Zec?
Moram priznati da mi je to lijepa inicijativa I evo ako me pitate da li osobno podržavam, da, podržavam.
Prošle godine u Zagrebu je u nezabilježenoj oluji popadalo nekoliko tisuća stabala. Kako ide novo pošumljavanje Zagreba? Koliko stabala je dosad posađeno?
Ovih dana ćemo obilježiti 5.000 novo zasađeno stablo. Dakle, 10.000 ih je stradalo, ali nisu sva baš bila iščupana s korijenom. Neka su bila I jako oštećena. Ali plan je da ih do sljedećeg godine 8.000 zamijenimo. Sadi se uglavnom u ovom jesenskom I zimskom periodu, u hladnijem dijelu godine. Bitan nam je taj zeleni Zagreb ne samo kao neka poboljšana ambijentalna kvaliteta. To radimo iz toga što se smanjuje CO2 otisak. Dakle, smanjuje… Zagreb na taj način postaje ugodniji za život. Nov iGUP, odnosno izmjeni dopune generalnog urbaističkog plana koje radimo ima za cilj, jedan od ciljeva je zeleni Zagreb. Dakle, da što više toga ozelenimo I da postignemo u nekom idealnom scenariju, znači za malo veći broj godina, to je nekakav dugoročni period, da Zagreb bude, da dobije ono što zovemo zelenom infrastrukturom. Zelena infrastruktura je u pejzažnom uređenju, to je termin koji hortikulturi koriste, za kontinuitet zelenog, kontinuitet zelenila. Dakle, da mi drugim riječima možemo proći cijeli grad u sjeni drveća. Evo, to je nekakav krajnji cilj koji je, naravno, ideal I daleko je još do njega, ali stremimo mu.
Ali istovremeno se planinari i neke druge ljubitelji de I prirode bune kažu da se na Sljemenu masovno sječe šuma. Iz Zagreba je drugačiji pogled na Medvednicu nego li ranije, kao da se prorijedila ta šuma. Imate li takvih informacija o tome?
Osobno vodim koordinaciju za razvoj destinacije Medvednica. Jako mi je stalo da Sljeme zaživi. Tu je sad puno tih akcija od žičare koje smo napokon otvorili, od razvoja vršne zone koju smo uredili. Dakle, uredili smo nova cesta napravljena do vrha napravljena onaj spoj donjoj stranici žičare. Onaj pješački spoj je popločan, zasađena nova vegetacija. Toranj je u funkciji napokon, i to na inicijativu grada. Mi smo povezali, državnu tvrtku Odašiljači i veze koja je vlasnik tornja zamolili da raspiše koncesiju. I oni su to učinili. Evo, javio se taj vrlo agilni zakupac koji ima puno ideja s tornjem. Dakle, evo, vršna zona nekako je počela živjeti. Sad će se početi raditi biciklistička staza, duljine 10 km od vrha do dna.
Nažalost, nevrijeme je satrlo trosedežnicu, ali pripremamo upravo tender za novu sedežnicu, četvrtosedežnicu, puno ugodniju, odnosno udobniju, s kuplungom, dakle s usporivačem za lakši ukrcaj. Dakle, radi se I na tome. A kad me pitate o ovoj sjeći stabala, upravo na tim gradskim koordinacijama za razvoj Sljemena koje vodim, tamo sjede I predstavnici Parka prirode Medvednica i Hrvatskih šuma. Pa sam ih naravno pitao ovo što ste vi sada pitali mene I oni tvrde, a ja im nemam razloga ne vjerovati jer su mi pokazali more fotografija gdje rade to što rade, da je to naprosto rješavanje stabala koja su ili odumrla, dakle stara, ili koja su oštećena u oluji. A bilo je nekoliko tih oluja. I naprosto ta drvna građa se mora obnavljati i odvoziti. Oni me uvjeravaju da tu nema zloupotreba.
Dakle, da nema prekomjerne sječe, da nema sječe na privatnim česticama, nego da je naprosto to prirodni tijek stvari. Ali istovremeno, kako se siječe, se sada I nova šuma. Dakle, kada mi više ne budemo ovdje, neke sljedeće generacije će gledati obnovljenu šumu, obnovljenu Medvednicu.
(objavljeno 3.3.2024.)
