Prijatelji životinja upozoravaju na blagonaklon odnos države prema lovcima, pa i tako što im plaća za, po njihovu mišljenju nepotreban, odstrel lisica i čagljeva. Podsjećaju i da upravo lovci, kao dobri poznavatelji terena, pomažu u krivolovu strancima, koji plaćaju i do 1.500 eura po ubijenoj životinji. Druga ekološka udruga, Biom, bori se protiv električnih vabilica koje omogućavaju pravi pokolj prepelica, a zalaže se i za zamjenu olovne sačme čeličnom jer manje onečišćuje okoliš
Piše: Saša Paparella
“Cilj Hrvatskog lovačkog saveza je…očuvanja biološke i ekološke raznolikosti…gospodarenje s divljači unutar lovišta… očuvanjem njezina prirodnog staništa…te zaštitom prirode i ljudskog okoliša”. Uvodne rečenice na stranicama HLS-a ne bi se postidjelo niti jedna ekološka udruga. Lov se ovdje tek usput spominje, kao tek jedna u nizu aktivnosti. Mnogi lovci sebe vide kao ljubitelje prirode i zaštitnike životinja, o kojima se preko cijele godine brinu i hrane ih, te se odstrelom brinu da se ove previše na razmnože. Ekolozi, pak, uglavnom imaju potpuno drugačiju sliku o lovstvu.
“Udruga Prijatelji životinja u kontinuitetu upozorava na štetnost i okrutnost lova te oštro osuđuje svaki lov i krivolov. Unatoč pokušajima da lovci svoj ‘hobi’ i ‘sport’ prikažu plemenitim i svrhovitim, a sebe kao časne zaštitnike prirode, činjenica je da iza svakog lova i krivolova ostaje izmučena, prestravljena i kukavički ubijena životinja, koju je netko čekao u zasjedi kako bi ju ustrijelio ili joj je postavio neku vrstu zamke kako bi skončala u mukama ili, još gore, satima i danima sporo umirala”, beskompromisno nam govori Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja.
Veza s kriminalnim miljeom i zataškavanje prekršaja
“Događaju se apsurdne situacije, da npr. država izdvaja milijune eura kako bi lovcima platila ničim opravdan i znanstveno neutemeljen odstrel lisica i čagljeva, iako nema prebrojavanja pa se uopće ne zna koliko životinja imamo u Hrvatskoj”, upozorava naš sugovornik.
Također, Prijatelji životinja upozoravaju da dio lovaca sudjeluje u kriminalu. “Zapljene velikoga broja ilegalno ubijenih životinja na granicama jasno ukazuju da državljani drugih zemalja ne bi mogli organizirati lov u Hrvatskoj da nemaju pomoć lokalnih lovaca, u ovom slučaju krivolovaca, koji dobro poznaju teren i kretanje životinja na određenom području. Strani državljani pritom plaćaju od 500 do čak 1.5000 eura po životinji. Riječ je o velikom problemu gdje su sudionici (krivo)lova usko povezani s kriminalnim miljeom ili su i sami dio njega, a država je zakonskim propisima vrlo velikodušna prema lovcima, izdvaja za njihove aktivnosti goleme količine novca iz proračuna. Prekršaji i lovaca i krivolovaca praktički se nikada ne kažnjavaju, dok lovačka društva prekršaje svojih članova čak i zataškavaju umjesto da naprave reda unutar svojih organizacija. Krivolov je, nažalost, široko rasprostranjen po cijeloj Hrvatskoj, no najčešće nitko ne odgovara za lov, krivolov i trovanja u kojima godišnje stradavaju na tisuće zaštićenih ptica i zvijeri, među ostalima i ugroženi risovi”, navodi Oman.
‘Lovci prvo pobiju predatore, a potom i njihov plijen’
Nerijetko je lovcima opravdanje za ubijanje tvrdnja da su se životinje previše razmnožile na nekom području, iako ih uzgajaju samo da bi ih kasnije pustili u prirodu i pobili. Pobiju predatore, a zatim im je prekobrojnost njihova plijena izlika da pobiju i njih, navode Prijatelji životinja.
Medvjed ubijen na Krku, foto: Prijatelji životinja
“Stručnjaci i aktivisti udruga za zaštitu prirode i divljih životinja tvrde da su alohtonu divljač na otoke doveli upravo lovci. Samo u Hrvatskoj nekoliko vrsta poput medvjeda, vuka i bjeloglavog supa dovedeno je na sam rub istrebljenja isključivo ‘zaslugom’ lovaca, zbog čega je budućnost mnogih vrsta visoko ugrožena. Crvene liste iz godine u godinu postaju sve duže. Iz njih proizlazi da je zaštita vrsta u posljednjih 40 godina sve neuspješnija, unatoč bezbrojnim naporima zaštitnika prirode i životinja”, navodi Oman.
Što se supova tiče, već nekoliko puta su u njihovim tijelima nađeni ostaci sačme, a neke su ptice pronađene obezglavljene, jer su lovci glave vjerojatno uzeli kao trofeje.
Lov ne regulira prekobrojnost neke vrste
“Ekološki biolozi čak navode da je lov, nakon industrijskog uzgoja, drugi najveći neprijatelj vrsta. I ekološke studije utemeljene na terenskom istraživanju pokazale su da životinje imaju unutarnji mehanizam za regulaciju rasta populacije, a ta se regulacija ne ostvaruje lovom. Ako populaciji prijeti prekobrojnost, smanjuje se stopa nataliteta. U onim dijelovima Europe u kojima je lov zabranjen nikad dosad nije utvrđena prekobrojnost populacije. U gotovo svim ostalim zemljama svijeta lov je zabranjen u područjima gdje je priroda posebno zaštićena, a ni ondje nije došlo do prekomjernog rasta populacije”, nastavlja Oman.
“Lov nije plemenita zaštita prirode ni opuštajući sport, barem ne za životinje. Podsjećamo da su tijekom lova životinje nerijetko samo nastrijeljene. Potraga traje, ako do nje dođe, satima i danima. Do trenutka smrti nastrijeljene se životinje satima i danima vuku kroz šumu s raskomadanim tijelom, s visećim iznutricama, slomljenim kostima, bježeći od lovaca. Također su lovačkom sačmom bezbrojne životinje, naročito divlje ptice, pogođene, ali ne umiru odmah, jer im nisu pogođeni vitalni organi. Često skončaju od svojih ozljeda tek satima ili danima kasnije. Svaka četvrta patka živi s ozljedom od hica. Životinje uhvaćene u zamke najčešće uhvati panika, žestoko se pomiču i zato se često teško ozlijede. Leže krvave mučene strahovitim bolovima, gladne i žedne satima čekajući smrt kao spas od boli i patnje. Opasne zamke predstavljaju opasnost i za djecu i odrasle, a životinjama nanose neizmjernu patnju i smrt u agoniji. Stalno ističemo da je svaki odlazak u šumu potencijalna opasnost za djecu, odrasle i njihove pse, kućne ljubimce koje vode sa sobom u šetnju prirodom. Razumno bi bilo prevenirati moguće upade djece i odraslih u zamke za životinje ili stradanje šetača šumom od metka (krivo)lovaca,” dodaje naš sugovornik.
Luka Oman (foto: Prijatelji životinja)
“Situacija je jasna i poznata diljem Hrvatske, i moguće je intervencijom policije i pravosudnih tijela, ali i nadležnog ministarstva, spriječiti tragedije, no unatoč tome, kao da se uvijek čeka da netko izgubi oko ili glavu pa da se tek onda nešto poduzme, iako svi znaju za problem. Ne postoji ni politička volja da se svako kršenje zakona, bilo od strane lovaca ili krivolovaca, sankcionira drastičnim kaznama”, upozorava naš sugovornik.
Talijanskim krivolovcima lov na prepelice nije užitak, nego li biznis
Protiv krivolova bori se i udruga Biom. “Talijanski lovci plate 500 do 1000 eura za vikend pucanja po prepelicama. Neke agencije su garantirale 100 prepelica po osobi, no kasnije su ugasile svoje stranice. Tu čak nije u pitanju neka ljubav prema lovu, jer većina njih lovi prepelice zbog biznisa. Lovac plaća pet eura po prepelici, a u Italiji se porcija naplaćuje 50 eura. Talijani švercaju ptice iz Hrvatske raznim tehnikama. Primjerice – stavljaju ptice u ispumpane gume. Policija ih obično skuži po tome što sa sobom vode lovačke pse, a voze se minivanovima”, govori nam Bolesław Słociński iz Bioma, udruge koja se snažno angažirala na zaštiti prepelica od krivolova. Biom educira građane o krivolovu, pa između ostalog prije sezone lova tiska letke na tu temu.
Napominje kako lovci često koriste električne vabilice, iako su zakonom zabranjene, te je za njihovu uporabu zapriječena zatvorska kazna do tri godine, oduzimanje puške i lovačke dozvole. Dobar lovac može odstrijeliti do pet prepelica u jednom lovu, ali krivolovac uz upotrebu vabilica može nezakonito odstrijeliti i do 50 jedinki. Biom procjenjuje da 40.000 do 100.000 prepelica godišnje strada u Hrvatskoj u protuzakonitom lovu uz pomoć električnog vaba. Većina tih krivolovaca su članovi HLS-a, tvrde naši sugovornici.
Ubijene prepelice, foto: Setter.rs
Najviše je krivolova u dolini Neretve. Tamo je skoro nestalo prepelica, pa ih Talijani sada idu loviti u Srbiju. Partnerstvo nevladinih udruga iz nekoliko zemalja regije, koje zajednički rade na očuvanju ptica selica na Jadranskom preletničkom putu, pod nazivom Karta zločina predstavilo je kartu s označenim mjestima krivolova prepelica na Balkanu. Doduše, Biom ima nešto pragmatičniji pogled na lov nego li prijatelji životinja, pa nemaju ništa protiv legalnog lova na prepelice. “Bitno je da se lovci drže pravila. Održivo lovstvo nema utjecaja na populaciju. Problem je u samokontroli lovaca. Barem pola lovaca voli prirodu, a odstrel divljači može biti prihvatljiv ako stvaraju štetu”, kaže Bolesław.
Dodajmo tome kako krivolovci ponekad iz čiste zabave ubijaju i vrlo rijetke ptice, pa su tako 2020. pokraj Vranskog jezera ubili dva ćelava ibisa, pripadnike vrste koja se mukotrpno vraća u Hrvatsku i Europu. Tom smo prilikom saznali i da “na Sredozemlju godišnje protuzakonito strada oko 25 milijuna ptica, a u Hrvatskoj oko 500.000 jedinki divljih ptica, zbog čega se Hrvatsku smatra jednom od crnih točaka Sredozemlja”.
Vabilica prepelica (foto: Eko-vest)
Sačma je opasna i za ljubitelje divljači – olovo pogubno utječe na inteligenciju
Biom se zalaže za zabranu olovne sačme i njenu zamjenu alternativama kao što je čelik. “Olovna je sačma mekana, pa neprimijećena često ostaje u tijelu ubijene životinje i tako dospije na stolove ljudi, ali ugrožava i ptice poput orlova koji jedu ostatku ubijenih životinja. Olovo utječe i na štekavce i sure orlove, a ostacima divljih svinja koje lovci nisu mogli ponijeti truju se mladi supovi”, upozorava.
U svojim nastojanjima Biom lovcima organizira predavanja o pogubnosti olovne sačme, na kojima su glavni predavači – lovci. “Postoje dva tipa naboja, metak i sačma. Kod metka između tri i pet grama olova ostane u tijelu životinje. Tu je lakše prijeći na bezolovnu varijantu. Kod sačme je drugačije – tu imate 300 do 500 kuglica u svakoj čahuri, pa se računa da između 29 i 36 grama olova ostane u tijelu ubijene močvarice. U dolini Neretve primjerice uopće na vade sačmu, već ju skuhaju zajedno sa pticom. Olovo je tihi ubojica čiji otrov pogubno utječe na inteligenciju i agresivnost. Čelična sačma je čak jeftinija, ima nešto manji domet, 30 a ne 50 metara, i malo drugačije se njome puca. Zasad je na čeličnu sačmu prešlo 13 posto lovaca, a mi ju ponekad i besplatno dijelimo”, kaže Boleslaw.
Prosvjed Prijatelja životinja
‘Zabranite promociju lova kao turizma i sporta’
Završni komentar lovstva dao nam je Luka Oman. “Lov se promovira kao trofejni, kao turizam, kao sport i kao atrakcija. Uzbuđenje zbog počinjenog nasilja, krivolov, uzgoj tzv. lovne divljači i njihovo puštanje u prirodu te naseljavanje vrsta, dovođenje stranih lovaca – sve to povezano je s lovom. Danas, u 21. stoljeću, lov na životinje barbarski je i nehuman. Strast oduzimanja života drugom biću suština je lova, u njega je utkano nasilje i zato je lov etički neprihvatljiv. Osim toga, lov je učinio veliku štetu prirodi, negdje i nepopravljivu. Nema opravdanja da se odmah ne zabrani promocija lova kao turizma, kao sporta, a treba odmah zabraniti i trofejni lov. To bi dovelo do daljnjeg preispitivanja štetnosti lova. Lov je pucanje po životinjama, ubijanje živih bića, a ne odstrel i očuvanje prirode. Budućnost je u promociji ekoturizma, odnosno ‘lova’ na životinje fotoaparatima, a ne puškama, što je sve raširenija praksa u svijetu. U takvoj vrsti turizma nalaze se veliki potencijali – nova radna mjesta, velik priljev novca od stranih i domaćih turista, ali i upoznavanje s prirodom. To je istinska zaštita okoliša i približavanje životinjama koje više neće visjeti sa zidova kao trofeji, nego živjeti svoje živote!”, zaključuje Oman.
(objavljeno 24.11.2024.)
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
