Detalj s naslovnice Lovačkog vjesnika, listopad 2003.
Ivica Todorić je zdrobio hrpu novaca na moslavačko lovište Garjevica, nastojeći privući lovačku elitu, ali i osigurati mjesto na kojem će stjecati lovačke trofeje. Na kraju je lovište stvaralo tolike gubitke da ga se i prije propasti Agrokora pokušao riješiti. Lovac je i Pavao Vujnovac, koji o toj svojoj ljubavi ne želi govoriti, a od ostalih pripadnika društvene elite u sjećanje su nam se najviše usjekli sakriveni trofeji Nadana Vidoševića
Piše: Saša Paparella
Još 1992., na samom početku stvaranja Agrokora, Ivica Todorić osnovao je tvrtku Lovno gospodarstvo Moslavina (LG Moslavina), koja je dobila koncesiju na 15.000 hektara državnog lovišta Zapadna Garjevica pokraj Popovače. Svakog je mjeseca Agrokor plaćao izdašnu svotu kako bi i Todorić za vrijeme rata u Hrvatskoj mogao ispucati koji metak, a računalo se i on prihod od dolaska stranih lovaca. Stoga je uloženo još puno novca, pa je navodno u čeke ugrađeno centralno grijanje. Nije pomoglo.
Lovački vjesnik, 2003. – prvi slijeva Ante Todorić, u sredini Ivica Todorić s rogovima ‘novog državnog prvaka’
Milijuni za Gazdin hobi
Projekt nije uspio iako je Garjevicu – naseljenoj s nekoliko tisuća običnih jelena, jelena lopatara, muflona i divljih svinja – Međunarodni savez za lovstvo i očuvanje divljači (CIC) proglasio najboljim lovištem na svijetu. I dok je Agrokor na tom poslu gubio milijune, Todoriću osobno se koncesija itekako isplatila, pa je u Garjevici 1999. ustrijelio trofejnog jelena običnog, najvećeg u Hrvatskoj. I četiri godine kasnije ustrijelio je na istom mjestu još veću životinju, pa je došao na naslovnicu Lovačkog vjesnika uz naslov ‘Još jedan Todorićev jelen hrvatski prvak’. Tu nije stao – 2004. je, također u Garjevici, upucao i trofejnog jelena lopatara.
Luksuzna lovačka kuća Kamenica u lovištu Garjevica, koju su Todorići godinama koristili (foto: HRCIN)
Tamošnji su seljaci znali iskoristiti priliku, pa su često dolazili naplaćivati štetu koju su im napravila Todorićeva divljač. Lukaviji među njima stavljali su usred polja limenke s kukuruzom, kako bi namamili divlje svinje na svoje polje i onda zatražili odštetu. Zato se nitko nije žalio, a mještani koji su mu pomagali oko lova bili su izdašno nagrađeni.
Zvijezda lovačkog tiska
Seljaci su takvim trikovima nešto sitno zaradili, no Todorić je ‘pucao’ na neku drugu društvenu skupinu. Bio je čest gost na sjednicama i obljetnicama HLS-a. Sudjelovao je na proslavi 120 godina organiziranog lovstva u Hrvatskoj, gdje je tijekom svečanosti sjedio do tadašnjeg predsjednika RH Stjepana Mesića. Isto tako, mnogi uzvanici svečanosti fotografirali su se s Todorićem, koji je očito zvijezda u svijetu lovstva. “Todorić nije propustio sudjelovati ni na 80. obljetnici HLS-a, a pozvan je i u počasni odbor proslave. U tom počasnom odboru mjesto je dijelio s Ivom Sanaderom, Jadrankom Kosor, Vladimirom Šeksom, Petrom Čobankovićem, Ivicom Kirinom, Ivanom Šukerom, Stjepanom Mesićem i mnogim drugima”, pisala su 24 sata.
I dok se medija uglavnom klonio, Todorić je u više navrata rado pozirao za naslovnicu Lovačkog vjesnika. Zapravo, uz predsjednika HLS-a Đuru Dečaka, on je jedini čovjek koje se ponekad pojavljivao na naslovnici, dotad uglavnom rezerviranoj za jelene, fazane i divlje svinje.
Ali ta su vremena prošla, jer otkako je Gazda potisnut u stranu, na naslovnice lovačkog glasnika vratile su se fotografije divljači. Todorić je bio nacionalni prvak 15 godina, do 2018., kad je baranjski poduzetnik Hubert Kišpal ustrijelio u lovištu Podravlje većeg jelena. Taj je jelen, novi nacionalni prvak, ocijenjen s 265,24 CIC točke, što je bilo za 3,43 CIC točke bolja ocjena od dotadašnjeg Todorićevog nacionalnog prvaka (CIC = Međunarodni savjet za očuvanje divljači i lovstvo).
Iste je godine Todorić umalo ostao i bez druge titule, one za jelene lopatara. Kako je tada objavio Lovački glasnik, međunarodna komisija ocijenila je trofej rogovlja jelena lopatara koji je stekao jedan belgijski lovac u lovištu Kunjevci s 212,10 CIC točaka, dakle svega 0,34 CIC točke slabije od Todorićevog nacionalnog prvaka.
‘U Todorićevom helikopteru je uvijek elita’
Ivica Todorić javno je tvrdio da se rijetko odmara, da provodi u Agrokoru 15-17 sati dnevno, odnosno da non-stop radi… Požalio se kako “svoje bogatstvo nije nikad osjetio”.
No nije bilo baš tako. “Skoro da nema vikenda da Todorić ne svrati do lovišta. Najčešće se doveze helikopterom. U njegovu društvu uvijek je elita. Tu su i ostali uspješni poduzetnici, političari i veleposlanici”, izjavio je u travnju 2014. jedan lovac za list Bjelovarac, dodavši kako “Todorić veoma mnogo ulaže u lovište”.
Hubert Kišpal istisnuo je 2018. Todorićevog jelena običnog
Početkom 2000.-ih, Todorić je htio izdati knjigu o lovištu Garjevica, a onda je odjednom odustao, iako se na njoj radilo nekoliko godina. Štoviše, s nesuđenim je nakladnikom, s kojim smo razgovarali, zbog toga je završio na sudu.
U proljeće 2016. ekipa filma Gazda otišla je u Garjevicu, gdje smo u luksuzno opremljenoj lugarnici Kamenica sreli Ivičinog tatu Antu Todorića, također lovca, koji je tamo godinama živio. Dugo smo s njim razgovarali. I Ante je bio lovac, koji je u doba prije hrvatskog proljeća često koristio da u svoju klijet u Hrvatskom Leskovcu pozove političke istomišljenike. Ljubav prema lovu prenio je na Ivicu, a on na svoje sinove. “Stari je Ante lovio sa Stevom Krajačićem, on je uvijek bio dio te elite, a tradiciju je nastavio i Ivica. On je katkad iz svojeg helikoptera znao pucati na zvjerad”, izjavio je jedan anonimni Todorićev suradnik nakon što je ovaj ostao bez Agrokora. Kad je Ivica izgubio pravo na lovište, morao je premjestiti Antu iz Kamenice u Zagreb.
Poput svog oca – i mnogih drugih lovaca – Ivica je lov koristio i za neformalne susrete s ostalim pripadnicima nove hrvatske elite pa su lovačku kuću u Garjevici navodno pohodili premijeri Franjo Gregurić i Nikica Valentić, s kojim je bio poslovno čvrsto povezan.
Ivičin medo sedmi na svijetu
Kako je u studenom 2017. objavio tjednik Novosti, na svjetskoj ljestvici u kategoriji Krzno smeđeg medvjeda Todorić je tada bio na sedmom mjestu s trofejom koji je ustrijelio u ‘Titovom’ lovištu u Bugojnu 1991.
Među 40 najbolje ocijenjenih rogova jelena običnog, Todorićevi trofeji zauzeli su 14. (Garjevica, 2003.) i 39. mjesto (Garjevica, 1999.). “Ali Todorić zato u Hrvatskoj nema premca, pa u ovoj kategoriji suvereno zauzima dva prva mjesta, a sin mu Ivan Todorić je šesti”, objavile su Novosti.
Novosti, studeni 2017.
Kod jelena lopatara osvojio je 20. mjesto u svijetu, a u Hrvatskoj je od prvih deset njegovih bilo pet. “Jedna od mojih zadaća je uzgoj divljači, a pogotovu one s vrhunskim trofejima. Šest smo godina znali da u Garjevici ima vrlo kvalitetnih trofeja jelena lopatara, ali nismo ni sanjali da naš može biti najbolji’, rekao je na dodjeli nagrade Ivica Todorić.
Nadalje, u kategoriji Rogovi muflona – upucanih također u Garjevici – bio je drugi i treći u Hrvatskoj, iza Ante Lušića; u svijetu je Todorić bio na 23. mjestu.
Nažalost, noviji nam podatci nisu dostupni jer nam ih u Hrvatskom lovačkom savezu (HLS) nisu htjeli dati.
Vujnovac ne želi razgovarati o lovu
U jednom se trenutku činilo da lovcu Todoriću nitko ne može konkurirati. Godinu dana nakon što je osvojio još jednu titulu prvaka, u kolovozu 2005. Ministarstvo poljoprivrede dalo je LG Moslavini, koja je zapošljavala 20-ak ljudi, koncesiju na 25.799 hektara Garjevice na čak 30 godina, uz ugovoreni iznos od 1,1 milijuna kuna godišnje.
Međutim, Todorić je u međuvremenu ostao bez Agrokora, a time i bez Garjevice, pa teško da će se nekadašnja prva puška Hrvatske više vratiti među nacionalne prvake. A i prije svog pada, Todorić je oglasio prodaju LG Moslavina, čiji su godišnji gubitci 2014. dosegli 15,5 milijuna kuna, a prihod se strmoglavo smanjivao. Nova uprava Agrokora, odnosno Fortenove, ugasila je tu tvrtku i osnovala novu, Fortenova plus sa svega osmero zaposlenih, no i ta svake godine donese po pola milijuna eura gubitka.
foto: Facebook Nedjeljom u 2, listopad 2017.
A kad je Todorić sišao sa scene, kao gazda Hrvatske nastupio je njegov nasljednik Pavao Vujnovac. Ne možemo reći da njih dvojica imaju puno toga zajedničkog – Ivica voli tamburaše i privatne otočiće, a Pavao kartanje i dijamantne ogrlice. Ipak, nešto ih veže – ljubav prema lovu. Nažalost, iz PPD-a nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanja o Vujnovčevim lovačkim pohodima.
‘Lov, najomiljenija zabava nove hrvatske elite’
Još u srpnju 1996. tjednik Feral tribune je zapazio novi trend i objavio tekst o “najstrastvenijem lovcu među novonastalim hrvatskim bogatašima i moćnicima…Lov na rogove jelena kapitalca i muflona i divokoza, te dakako lov na divlje svinje i medvjede, postao je najomiljenija i prestižna zabava nove hrvatske elite. Ivica Todorić je odlučio eksploatirati najatraktivnija hrvatska lovišta, u koja će imati pristup odabrana hrvatska politička, vojna i gospodarska vrhuška, njihovi strani poslovni partneri i bogati lovci-turisti”.
Povod je bio što je tvrtka Konfort, navodno povezana s Todorićem, dobila koncesiju na lovište Pelegrin, koje obuhvaća cijeli zapadni dio otoka Hvara, na skoro 600 hektara. Evo kako je išla kronologija. Hvarske su gradske vlasti još u socijalizmu odlučile osnovati lovište Pelegrin. Na ulazu je otvorena lovačka kuća, pa pojilišta, hranilišta i čeke. U uvali Parija sagrađeno je i šest apartmana za lovce. No onda je počeo rat, gostiju nije bilo pa je Pelegrin preuzela država i dala ga na upravljanje Hrvatskim šumama. A one su lovište dale u koncesiju, koju je dobio Konfort. U dobivanju koncesije pomogao je, pisalo se, Todorićev prijatelj i lovac, tadašnji ministar poljoprivrede Ivan Tarnaj.
Iako je u javnosti ostalo zapamćeno da je Todorić imao tu koncesiju, od nekoliko Hvarana s kojima smo ovih dana razgovarali nitko se nije mogao sjetiti da je Todorić ikada viđen blizu Pelegrina, iako se pokraj lovišta znao spustiti neki helikopter. Sada koncesiju na Pelegrin ima Emil Tedeschi, pa iako on nije lovac, uredno plaća koncesiju kako bi uživao u miru. Lovište bez prasaka pušaka i životinjskih trupala iz kojih se cijedi krv privuklo je i druge pripadnike domaće elite, pa su kod Tedeschija znali navratiti i Zoran Milanović i Ivo Josipović. A u lovištu i dalje spokojno obitavaju jeleni lopatari, o kojima skrbe hvarski vatrogasci.
Preparirano ‘Životinjsko carstvo’ u Nadanovom podrumu, foto: Josip Vrbić, MUP
No ako Todorić i nije koristio hvarsko lovište, sigurno je koristio lovište na Biokovo, gdje je držao koncesiju između 1994. i 2003. i ustrijelio divokozu koja mu je donijela naslov hrvatskog prvaka u toj kategoriji, ali je kasnije izgubio taj naslov. Tada se pisalo da tamo njegovi sinovi pucaju na divljač iz helikoptera, što je bilo demantirano.
Sakrio trofeje vrijedne stotine tisuća eura
Todorić je navodno u više navrata išao na safari u Afriku, što naravno nije plaćao on već Agrokor. No po safariju smo puno bolje zapamtili bivšeg šefa HGK Nadana Vidoševića, koji je već godinama u zatvoru. Vjerojatno su fotografije iz tajnog podruma njegove vile na zagrebačkom Prekrižju izazvale najviše zgražanja prema lovcima – tu je pronađen cijeli jedan preparirani zoološki vrt. Srećom, slon i nilski konj ne bi stali u podrum, pa je najveća izložena životinja bio polarni medvjed.
“Bunker je prepun lovačkih trofeja. Medvjedi, jeleni, vukovi, divokoze, mufloni… samo su neki od njih. Donedavni gazda Komore, doznajemo, član je Lovačkog saveza, ali njegova strast prema lovu ostala je dosad u sjeni njegova ‘lova’ na umjetnine. Najegzotičniji trofeji koje je Vidošević pohranio u bunkeru su polarni medvjed, mošusno govedo i los”, pisao je tada Jutarnji list. Fotografije iz podruma novinarki je ustupio policijski inspektor Josip Vrbić, koji je zbog tog čina kasnije osuđen, no njegov cilj je postignut – javnost je vidjela i dobro zapamtila morbidnu zbirku trofeja.
Postavilo se i pitanje koliko ga je ta radost koštala. Novinari su iščeprkali i cjenik tvrtke Mashambanzou Safaris u Mozambiku, gdje je Vidošević lovio 2012. Nije jeftino – 28 dana lova na “Big 4” (lav, nosorog, bivol, nosorog) košta 48.000 dolara, a 12 dana lova na slona zapada 35.000 dolara. Tu je uračunat boravak u luksuznom kampu, ali ne i drugi troškovi kao što je prepariranje upucanih životinja.
Naravno, Vidošević nije lovio praćkom, pa mu je u vili, uz stotine umjetnina i desetke ubijenih životinja, zaplijenjena i vrijedna zbirka oružja. Mediji su tada također objavili da Vidošević “na svom imanju u Gorskom kotaru ima lovište, pa se vjerojatno i tamo bavio lovom”.
Vidoševićeva uspomena iz Afrike
Tom je prilikom jedan lovac novinarima objasnio da u lov na polarnog medvjeda odlaze samo rijetki lovci iz Hrvatske. “Oni koji imaju jako puno novca jer treba sve to platiti, put, smještaj, ekipu… Nije to niti jeftin, niti lagan, a niti siguran lov. Polarni medvjed je životinja teška više od 300 kilograma te izuzetno opasna”, rekao je lovac.
Uz tolike troškove, nije čudo što se Vidošević morao početi baviti kriminalom. Stručnjaci su tada vrijednost njegove zbirke procijenili na nekoliko stotina tisuća eura, no redom su ostali začuđeni činjenicom da je svoje trofeje skrivao. “U najmanju je ruku čudno, zapravo besmisleno, lovačke trofeje čuvati na skrovitome mjestu. Njihov jedini smisao i jest da ih se pokazuje, a u suprotnom su, bez obzira koliko novca lovac potrošio da bi do njih došao, sasvim bezvrijedni”, rekao je tada Ivica Budor, tadašnji tajnik, a sadašnji predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza.
Još jedan nekadašnji djelić hrvatske elite, bivši direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić, volio je ići na safari, ali ne i platiti ga. Pravomoćno je osuđen na deset mjeseci zatvora zbog lova u Namibiji u lipnju 2009. koji su mu platila dvojica poduzetnika. Znao im se odužiti za te lijepe trenutke – zauzvrat su njihove tvrtke dobile poslove od Hrvatskih voda. I njega je želja za elitnom zabavom gurnula u močvaru korupcije, dublju od one u kojoj je Vidošević upucao nilskog konja.
(objavljeno 27.9.2024., nastavlja se)
Linkovi na prvi treći četvrti i peti nastavak serijala
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
