Po iskazu bliskog Bandićevog suradnika Dragutina Ferenčaka, dio silnog imetka bivšeg gradonačelnika, oko dva milijuna eura, završio je kod Ranka Predovića, građevinskog poduzetnika koji je sagradio zlosretnu zagrebačku žičaru. Odbjegli tajkun Miroslav Kutle pak tvrdi da je “Predović statist braće Pripuz”. I dok Predovićev GIP Pionir prihoduje desetke milijuna kuna od unosnih poslova s gradom, njegova nekadašnja tvrtka Munis, četvrti najveći porezni dužnik u RH sa 48,7 milijuna kuna duga, prodan je Beograđaninu, pa Bugarinu i potom je izbrisana iz sudskog registra. Treću tvrtku povezanu s Predovićem, Gradko, kupio je lik iz crnogorske crne kronike
Piše: Saša Paparella
“Direktor je na putu, možete ostaviti svoj broj, ali on vam nikad ne komentira napise u medijima”, ljubazno nas je otpravila tajnica Ranka Predovića, građevinskog poduzetnika i vlasnika GIP Pionir koji već godinama prihoduje desetke milijuna kuna gradskog novca. Pionir je glavni izvođač radova na zlosretnoj i preskupoj zagrebačkoj žičari, a taj je posao dobio ponudivši najnižu cijenu, Predović je potpisao da će ga odraditi za 299 milijuna kuna, no otada je cijena sukladno sklopljenim ugovorima i aneksima udvostručena. Jedna od tvrtki koje je Predović osnovao, Munis, treća je na listi najvećih poreznih dužnika u Zagrebu i četvrti u RH s čak 48,7 milijuna kuna duga, No nismo ga zato zvali – htjeli smo da nam prokomentira tvrdnje kako baš on skriva dio imovine Milana Bandića. Naime Dragutin Ferenčak, osoba od Bandićevog najvećeg povjerenja, nedavno je opširno pričao o saznanjima o tome gdje je završio imetak pokojnog gradonačelnika, pa je rekao i da je ‘kod Ranka Predovića Bandić imao dva milijuna eura”.
Za priču o Bandićevim milijunima zainteresirao se i USKOK
Kako piše ovotjedni Nacional, Ferenčak je zbog tih tvrdnji dao iskaz PN USKOK-u, čiji su ga djelatnici kontaktirali svega dan nakon što je progovorio o grabeži Bandićeve imovine. “Ferenčak bi se utoliko mogao prometnuti i u ključnog svjedoka koji bi mogao povezati konce policiji koja očito ima interesa raskrinkati Bandićevu koruptivnu hobotnicu”, navodi Nacional.
Isti je tjednik još početkom 2022. također spomenuo Predovića, ali u jednom drugom kontekstu. Objavili su naime nekoliko mailova koje je odbjegli tajkun Miroslav Kutle poslao Zoranu Pripuzu, s kojim ima neke neraščišćene račune oko zagrebačkih radio-postaja, a u jednom od njih optužuje Zorana i Petra Pripuza da upravo oni “proizvode afere gradonačelniku Bandiću”. Pritom Kutle otkriva i tko je – navodno – stvarni vlasnik tvrtke Pionir, koja je sagradila i Bandićev penthouse u Bužanovoj. “Sve Bandićeve aktualne afere posljedica su vaše gramzljivosti, tako afera žičare i izvođača. Dobro je poznato da ste vi vlasnici Pionira i da je Predović samo vaš statist”, naveo je Kutle u mailu braći Pripuz. Tome valja dodati kako je Predović suvlasnik sisačke tvrtke Silap, u kojoj je kao jedan od vlasnika upisan Mario Špekuljuk, zet Petra Pripuza.
GIP Pionir u četiri godine ima preko 100 milijuna kuna čiste dobiti
Pionir s Gradom Zagrebom već desetljećima radi, još 2001. su napravili bazen u Utrinama. I tu je izbila afera – ugovor je sklopljen između Grada i Pionira na 54 milijuna kuna, no nakon gomile produžetaka i aneksa cijena je povećana na preko 70 milijuna kuna. Radovi su kasnili skoro godinu dana. Bilo je tu i drugih zanimljivih momenata, recimo kad se Pionir javio na natječaj Zagrebačkog holdinga za obavljanje poslova zimske službe. Iako nisu imali niti jedno potrebno vozilo, u dokumentaciji su ostavili privid da ih imaju dvadesetak. Naravno, dobili su taj natječaj. Zato prihodi Pionira svake godine narastu za po još stotinjak milijuna kuna. Predoviću se tako ispunio san. Postao je bogat, a ostao anoniman. Čak i kad ga je kao glavnog izvođača radova Bandić u siječnju 2019. dovukao na teatralno potpisivanje ugovora za izgradnju sljemenske žičare, Predović nije rekao niti riječi. I dalje hoda gradom u staroj odjeći, na ulici ga nitko ga ne prepoznaje, a on zgrće bogatstvo. Pionir zadnje dvije godine, 2019. i 2020., ima po 660 milijuna kuna prihoda, u zadnje četiri godine ukupno ima više od 100 milijuna kuna čiste dobiti.
O Ranku Predoviću se prvi ozbiljnije puta pisalo 2006., kad je građevinska inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva utvrdila da je prilikom gradnje obiteljske kuće u trešnjevačkoj Golubovečkoj ulici, na mjestu stare kuće koju je srušio, prešao dozvoljene gabarite i nadogradio kat. Njegovu nelegalnu nadogradnju inspekciji su prijavili bijesni susjedi jer dotad nikome nije bila dozvoljena nadogradnja kata. Taj kvart tipskih kuća u nizu između Selske, Ozaljske i Trakošćanske ulice te Samoborčekove pruge, koji je 1934. projektirao Zdenko Strižić a izgradila Prva hrvatska štedionica, zaštićeni je spomenik kulture. “Susjedi se boje javno reći nešto više o nadogradnji kuće, jer ga smatraju moćnim i utjecajnim”, objavio je tada Jutarnji list, što je bio prvi spomen neke društvene moći dotad anonimnog Ranka Predovića. Na novinarski upit gdje je ploča s podacima o investitoru i izvođaču radova, Predovićevi radnici su lakonski odgovorili su da im je “smetala pri izvođenju radova”. Novinari su uspjeli dobiti i kratku izjavu samog Predovića, koji je nakon kratkog razgovora poklopio slušalicu. To će biti – kako sada znamo – njegov prvi i zadnji ustup u medijima.
Ranko Predović je rođen upravo u tom trešnjevačkom kvartu nanizanih obiteljskih kućica s malim vrtom ispred i travnjakom iza kuće, pomalo u britanskom stilu. Kasnije je tu kupio još nekoliko kuća u Golubovečkoj i susjednoj Jakovljanskoj. “Te kuće većinom djeluju zapušteno, što je nevjerojatno jer im je vlasnik građevinski poduzetnik, pogotovo jer su svi susjedni obnovili svoje kuće. Drugi susjedi za samu adaptaciju trebali su raditi projekt koji je išao na odobrenje u Zavod za zaštitu spomenika kulture, koji nije dozvoljavao preinake, no kod Predovića ulazna su vrata su povišena u odnosu na cijeli niz kuća. Ta je kuća sada šaka u oko”, rekla nam je jedna od susjeda, koja je zamolila za anonimnost.
‘Najpovlašteniji izvođač’ radio je i Bandićeve fontane
Nakon te neugodne epizode, o Predoviću smo čitali tek 2012., a dotad je očito dodatno povećao svoju društveni moć. Naime u tekstu objavljenom u Jutarnjem listu spominje se kao “najpovlašteniji izvođač” radova koje naručuje Grad Zagreb, pa tako i Bandiću dragih fontana. “U ovom trenutku u Zagrebu se radi na tri značajna gradilišta – Cvjetni trg, NSK i popravak tračnica u Ilici. Većinu poslova obavljaju tvrtke koje godinama pobjeđuju na natječajima koje raspisuje Grad Zagreb – Mešić com, Georad i GIP Pionir, čiji su osnivači Ranko Predović i Daniel Hrnjak…U građevinskim krugovima ipak se tvrtka GIP Pionir spominje kao najpovlašteniji među građevinarima, a neki radnici sumnjaju kako sigurno imaju nekog pokrovitelja u Gradskom uredu za graditeljstvo. Pionir je trenutno podizvođač na fontanama, a ono što ih izdvaja od ostalih je i činjenica da se u njihovu sastavu nalaze i vezana društva kao što su Munis i Paron, koje godinama imaju aranžmane s Bandićem”, napisano je tada.
Taj pokušaj izvlačenja cijelog zeca iz rupe nije uspio, jer se o Predoviću nakon toga opet nije pisalo, sve dok njegove tvrtke nisu počeli spominjati na suđenju Bandiću i njegovima jer su Predovićeve tvrtke gradile i neke od stanova kojima se povremeno koristio pokojni gradonačelnik. Poslovanje GIP Pionira i njegovi poslovi s Gradom i državnim tvrtkama predmet je nekoliko kaznenih prijava, a USKOK i policija istraživali su barem jedan sumnjivi sumnjivi posao s Hrvatskom poštom.
Munis, uspješna tvrtka koja je nestala preko noći
Niti već spomenuti Munis nije poslovao ništa loše od GIP Pionira – 2016. imao je 180 milijuna kuna prihoda; 2018. je bilo 106 milijuna, zaposlena 53 radnika, a onda su odjednom prestali objavljivati godišnja izvješća.
U anale zagrebačkog poduzetništva Munis je ušao zbog načina na koji je razmjenjivao zemljišta po Gradu. Primjerice u Selskoj je dobio pravilnu pravokutnu površinu od dvadesetak tisuća kvadrata, a Gradu su zauzvrat dali niz neiskoristivih komadića zemljišta na kojima se ništa ne može sagraditi. Kasnije je Munis mijenjao zemljište na Munjarskom putu s tvrtkom supruge Slobodana Ljubičića Kikaša, gdje je Pionir gradio zgrade. Međutim, zgrada nije imala dodatni prilazni put pa je Bandić jednostavno uzeo jedan teniski teren tamošnjem klubu, koji je na svojoj izvanrednoj skupštini oduševljeno pristao na ponudu koja se ne može odbiti.
Munis je osnovan 1996. pod imenom Nimara, kasnije mu je pridružena tvrtka Bonaca građenje, potom i Zagreb stan. Od 1999. kao vlasnica se navodi Gordana Rožić. Potom je u ljeto 2016. sva Munisova imovina – navodno više od 40 parcela u Stenjevcu – prebačena na GIP Pionir. Nekako baš u to doba je Porezna uprava Munisu propisala plaćanje oko 48 milijuna kuna poreza na dobit i kamata, pa je tvrtka istodobno ostala i bez imovine i s velikim dugom. No priča ide dalje. U kolovozu 2019., vlasnik i direktor Munisa postaje Beograđanin Aleksandar Stefanović, za kojeg u tamošnjoj poslovnoj zajednici nitko nije čuo. Stefanović je Munis preimenovao u Aleksa stan i pod tim je imenom tvrtka, koja je od imovine imala poštanski sandučić, tiho nestala sa scene. Zbog spomenutog poreznog duga Fina je potkraj 2020. od Trgovačkog suda zatražila provedbu skraćenoga stečajnog postupka nad Aleksa stanom, a dok je trajao predstečajni postupak, kojemu je najveći vjerovnik trebala biti država, vlasništvo nad tvrtkom je još jednom promijenjeno. Naime tvrtka je u rujnu 2021., nekoliko dana prije pokretanja stečaja prodana i pripojena novootvorenoj tvrtki Markanden d.o.o., čiji je vlasnik stanoviti Bugarin Georgi Denev Troev, još jedan anonimac koji bi trebao zavarati tragove. Tako je u listopadu 2021. Aleksa stan izbrisan iz registra trgovačkog suda u Zagrebu, pa ime te tvrtke danas postoji samo na ‘listi srama’ Porezne uprave, koja eto nikako da izađe na kraj s poreznim prevarantima. Stefanović je od srpnja 2018. do listopada 2019. u Hrvatskoj ili osnovao ili preuzeo osam tvrtki, koje su potom redom izbrisane iz sudskog registra, pa se može pretpostaviti da je Stefanović za neku simboličnu mjesečnu naknadu preuzeo tvrtke u problemima, kako bi se prijašnji vlasnici tih problema riješili.
I druge tvrtke povezane s Predovićem imale su česte promjene vlasničke i upravljačke strukture. Kako je u ožujku 2021. objavio Jutarnji list, “tvrtka Gradko, inače također vrlo ozbiljna građevinska tvrtka koja je gradila niz zgrada na području Zagreba, između ostaloga izvodila i radove na zgradi USKOK-a i DORH-a krajem 2016. godine, te uredno zapošljavala između 80 i 90 radnika, od rujna 2020. u vlasništvu je izvjesnoga Vladana Mijuškovića iz Crne Gore. Sada se zove Mijušković gradnja d.o.o.”. Jutarnji dalje navodi kako se Mijušković spominje u crnim kronikama crnogorskih medija kao počinitelj jedne otmice i iznude, te da ga je crnogorska policija privela “zbog sumnji da je trebao izvršiti ubojstvo u tamošenjem sukobu škaljarskoga i kavačkoga klana… Dodirna točka Munisa i Gradka je i što je oba ugovora o prijenosu vlasništva, na Stefanovića odnosno Mijuškovića, kao punomoćnik prijašnjih vlasnika potpisala Mara Krasniqi, dugogodišnja direktorica u Predovićevoj grupaciji”. Tvrtka Gradko, kojeg je 1993. osnovala Mara Predović, bila je, kao i GIP Pionir, Munis i Paron, povezana s krovnom Predovićevom tvrtkom, Pimont grupom, koja je ugašena 2019.
Kad je sud zatražio dokumentaciju o Predovićevim tvrtkama, nestao je kombi s arhivom Munisa i Gradka
O nekim od tih tvrtki bilo je riječi i na suđenjima Bandiću i njegovoj ekipi. Paron je primjerice izgradio zgradu u Gračanima u kojoj je – kako je tvrdio USKOK a svojim rješenjem potvrdio Vrhovni sud RH – Bandić imao jedan od svojih tajnih stanova, ostala dva s kojima se “koristio i raspolagao” bila su na Krugama i u Vrbanima. “Zgrade u kojima se nalaze stanovi za koje je USKOK u istrazi utvrdio da ih koristi Milan Bandić su izrasle na zemljištu koje je nekad bilo gradsko, a tvrtke su do njega došle zamjenom ili nekim drugim oblikom dogovora s Gradom. USKOK je sumnjičio da je u zgradama izraslima na zemljištu koje su građevinari Vojnovići i Predovići stekli povoljnim zamjenama s Gradom, ostavljen po jedan lijepi stan – za Milana Bandića”, objavio je Net.hr.
Kad je Županijski sud početkom 2014. na jednom od suđenja Bandićevoj ekipi od odgovornih osoba Munisa i Gradka zatražio i neke dokumente zbog sumnji u malverzacije, stigao je zajednički odgovor kako je, eto baš dva dana ranije, ukraden kombi s cjelokupnom dokumentacijom obiju tvrtki…
A u međuvremenu Predovićev Pionir, čiji vlasnik eto nema poreznog duga pa se može javljati na natječaje, lijepo posluje. Razvio se u tvrtku s respektabilnom referentnom listom – grade crkve, škole, mostove, ambulante. Nakon zagrebačkog potresa, po centru grada smo viđali uglavnom Pionirove dizalice. Izgleda da je glavni grad pomalo iscrpljen, pa se Pionir širi i na jug, no i tu nastaju nove afere. Tako Zadarski.hr u listopadu 2020. piše da je “još jedan mutni prelazak državnog u privatno vlasništvo privukao pažnju istražitelja USKOK-a koje će zanimati zbog čega su Ministarstvo državne imovine i njegov tadašnji ministar Mario Banožić skupštinarima Hrvatske pošte dali suglasnost za prodaju dvije vrijedne nekretnine. Pod čudnim okolnostima, za smiješnih 31 milijun kuna, dva su zemljišta od preko 13.000 kvadratnih metara završila u rukama tvrtke GIP-Pionir u vlasništvu Ranka Predovića, poduzetnika bliskog zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću”.
Foto: Zagreb.hr/Zagrebi
(objavljeno 22.4.2022.)