Piše: Mirka Josić
Došla sam pred Ayurvedski dućan i poljubila vrata. Zatvoreno. Inventura.
Cijeli dan postaju na Fejsu o zdravom životu, zdravom sapunu, o oazi mira i svjetlosti, ali ne i da su zatvoreni.
Unutra dvije mlađe žene broje i preslaguju. Priljubila sam nos na staklu i čekam čaj, dobro, vrećicu čaja, koju inače besplatno dijele pri svakoj kupnji.
Žene zastajkuju i bulje u mene. I dalje iracionalno čekam čaj. Žene nastavljaju s radom, ne doživljavaju me. Ne pronalazim u sebi oazu mira i svjetlosti pa postam na njihovom Fejsu zlobni komentar pun žuči da su zatvoreni. Brišem komentar. Postam da su najbolji dućan u gradu i da bi, da sam danas navratila, sigurno dobila njihov fini čaj.
U gradskoj knjižnicu Krvavi most vraćam knjigu o sirovoj hrani. Knjižničar mi broji dane i zakasninu. U lipu. Odbijam platiti nedjelje, jer je knjižnica tada zatvorena. Vadi mi van Pravilnik. Htjela sam mu nešto sočno opsovati kad sam u ćošku primijetila novog potpredsjednika zagrebačke Skupštine Teodora Celakoskog. Vadi s hrpe jednu po jednu staru novinu i radi bilješke tko je Tedi Lušetić. Prije toga je za tog Bandićevog savjetnika glasao u Skupštini. Dok mu prilazim miče napolitanke koje umače u vino, malo mu je nelagodno. Tiho mu govorim kako je ovo super knjižnica za raditi i pokazujem mu knjižničara u daljini, uz napomenu kako je požrtvovan.
Knjižničar se u daljini nesigurno meškolji gledajući novu vlast.
Celakoski ne zna bi li me ponudio napolitankama ili vinom. Zahvaljujem mu se i kažem da sam već popila fini ayurvedski čaj.
Knjižničaru kažem da mi je drago da se potpredsjednik Skupštine – pokazujem na Celakoskog, a oni mi klimne iz daljine – priprema za naporan rad baš u njegovoj knjižnici.
Pitam ga za zakasninu.
Kaže, ma to je samo tjedan-dva, to se može oprostiti.
Mislite, 3 mjeseca?
Kaže, ma sve je u redu.
Pitam ga, je li to po Pravilniku?
Kaže, neće biti problema.
Pitam ga, zna li potpredsjednik Skupštine da mu knjižničar nenaplatom zakasnine zakida gradsku blagajnu?
Gledam u mobitel. Stigao je skromni zahtjev od doma: kruh.
U Korici imaju novi kruh. Kolona je dugačka. Svi žele kruh za 3 eura. Dvije Dalmatinke brzo opslužuju red. Preko njihovih ramena vide se Azijati koji mijese tijesto.
Dok čekam uzimam prvi časopis s vrha. Godišnji katalog Hanza medije o satovima i luksuzu.
Marijan Hanžeković bio bi ponosan na kćeri.
Kako god okreneš dio smo Velikog Svijeta.
