KOLUMNA: VINO I NAPOLITANKE (1.)
Koja će stranka nominirati Milanovića kao svog kandidata za reizbor?
Piše: Mirka Josić
– Dakle drugove, što ćemo?, zavapio je Peđa Grbin i još jednom pozvao uži tim SDP-a da gledaju na novi mandat Zorana Milanovića kroz optiku bivšeg važnog predsjednika partije, pozvao na jedinstvo, odanost ideji i priliku. Bio je dovoljno iskusan da ne priča previše o ideji, a bogami niti o prilici. Naglasio je ako oni ne nominiraju Zorana, da će to sigurno učiniti Most. Čuli su se neki glasovi da će javnost pričati o stockholmskom sindrom, ali Grbin je imao odgovor na to – Želite li da smo na pobjedničkoj strani ili ne?
U platformi Možemo otvorila se rasprava. Rada Borić bila je prva i samljela bilo kakvu pomisao na podršku Milanoviću. Potanko je, iz svoje vizure, nabrajala sve Milanovićeve mudrolije i svinjarije. Otkako ju je javno naguzio u listopadu 2020. nije ga štedila. Još par sudionika je manje-više ponavljalo Borićkine riječi. Tomašević je grickao napolitanke. Na kraju je riječ uzeo Teodor Celakoski. Već je svanulo jutro, a Celakoski je bio na uvodu. Da ga se riješe Sandra Benčić mu je upala u riječ i predložila da se Teo Ce Tunga nominira kao predsjedničkog kandidata. Jednoglasno je prihvaćeno.
Nikola Grmoja u Mostu pažljivo je vagao. Prvo je naglasio sve loše što je mogao o Milanoviću, a onda se nasmiješio. Miro Bulj ga je prekinuo i zamolio da skrati, najbolje da odma’ glasuju za Milanovića. Tako i bi.
Jedini je problem bio tko će se naći s Milanovićem i što ako on, zaheban kakv je, odbije njihovu nominaciju, a novinari to saznaju?!
Raspudići su rekli da njihova tek rođena beba zahtijeva pažnju. Bulj se pozvao na obveze u Sinju. Grmoja je putovao u Bleiburg, a Petrov je pokazivao na kalendar pun pacijenata. Svu su pogledali Marina Miletića koji je zahvalio Bogu i misiji koja je pred njim.
Suverenisti i Domovinski pokret su već mjesecima trubili da će imati svog kandidata, svjesni zapravo da nemaju nikog i da će to sve biti jalov posao, a tek gnjavaža koja slijedi – skupljanje potpisa po cičoj zimi…
Upriličili su mali zajednički sastanak.
Penava se glasno raspitivao zna li netko nekog pjevača ili muzičara, makar harmonikaša kojeg će kandidirati za predsjednika? Hasanbegović je u čošku rokao gembače i šutio. Penava je sada malo nervoznije ponovio pitanje. Radić se meškoljio, šetao pogledom po prisutnima na što je Hasanbegović srknuo gembač i promrmljao: – Zovi Thompsona.
Vodstvo HDZ-a sastalo se kod Jandrokovića. Narezale su se kobasice i pilo se slavonsko bijelo vino. Plenković je pustio da se licitira s imenima. Očekivano, nije bilo puno dobrih ideja. Netko je primijetio da bi trebalo ponovo razgovarati s Kolindom. Plenković je zlobno primijetio da se ne javlja jer je ponovo na dijeti.
Također je podsjetio kako je Kolindina kujica zapišala tepih na Pantovčaku koji je morao biti zamijenjen i pitao ih je jesu li shvatili poantu? Svi su naravno klimnuli, iako je parabola bila mutna.
– Mi smo najjača stranka, a najjača stranka mora imati svog kandidata!, pjenio se Plenković dok mu je Jandroković točio bijelo.
Ponovo se licitiralo s imenima. Netko je predložio Plenkovića. Jandroković mu je ponovo dotočio.
Plenković je nabrojio pet razloga zašto to nije dobra ideja. Onda je netko kao zeca izvukao ime Davora Filipovića. Smijeh je prekinuo Plenkovićev oštar pogled.
Jandroković je pred njim otvorio bocu najboljeg bijelog vina koje mu je stiglo autobusom iz Bjelovara, prvom mu natočio i preuzeo riječ.
– Vidi Andrej, ili ćeš to biti ti ili Milanović pobjeđuje, šta li će biti?
I tako su na kraju izabrali Filipovića.
Mockup photo created by freepik – www.freepik.com
(objavljeno 30.12.2021.)
