Na 13.000 m2 površine nastat će nešto više od 25.500 m2 prostora namijenjenoga javnosti. Uz multimedijalnu i konferencijsku dvoranu, predviđeni su posudbeni i glazbeni odjel. Vrijednost ulaganja, uključujući opremanje, procijenjena je na 65 milijuna eura, a najvećim dijelom projekt će se financirati europskim novcem
Piše: dr.sc. Marina Pavković, stručnjakinja za urbani razvoj i prostorni branding
Transformacija ruševine Paromlina u perjanicu Knjižnica grada Zagreba bila je jedna od predizbornih lajtmotiva liste Milana Bandića 2013. godine, a nositeljica i najžešća zagovarateljica projekta kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Vesna Kusin. Javnosti je obnova Paromlina predstavljena kao jedan od ključnih preduvjeta njezina pristanka na kandidaturu. Dojam je bio da se misli ozbiljno.
Prohujale su, međutim, godine. Jedno puno desetljeće. Uprava bivšega gradonačelnika potrošila je dva mandata, a da lopata nije zakopana. Upleo se doduše Covid i potres. No ipak, u amanet je ostavljen projekt obnove Paromlina kao suvremenog kompleksa centralnog i reprezentativnoga prostora Gradske knjižnice. Rad studija UPI-2M izabran je kao najbolji na javnom natječaju provedenom u organizaciji DAZ-a 2018. godine, a čiji rezultati su objavljeni početkom 2019. godine. Uz prvonagrađeni, podijeljeno je još nekoliko pratećih nagrada.
Dovršenje u roku od dvije godine
Čini se da je, napokon, došlo vrijeme realizacije i da će nova gradska uprava sprovesti ovaj sadržajno i referentno važan gradski projekt. Zagreb će, nekoliko desetljeća od nastanka Nacionalne sveučilišne knjižnice i Muzeja suvremene umjetnosti, dobiti treću kulturnu instituciju nacionalnoga značaja. Napokon.
Na okvirno 13.000 m2 površine nastat će nešto više od 25.500 m2 prostora namijenjenoga javnosti, uključujući uredski prostor, skladišta i tehnički prostor. Uz multimedijalnu i konferencijsku dvoranu, predviđen je informativno posudbeni odjel, glazbeni odjel, kao i prostor za zbirke gradskih knjižnica. Vrijednost ulaganja, uključujući opremanje, procijenjena je na 65 milijuna eura, bez poreza na dodanu vrijednost. Najvećim dijelom projekt se planira financirati europskim novcem iz ITU programa (Integralna teritorijalna ulaganja). Dovršenje u roku od dvije godine. Do završetka prvoga mandata Tomaševićeve administracije.
Značaj Paromlina u zagrebačkoj povijesti je neupitan, još otkako je izgrađen 1863. godine prema projektu arhitekta Janka Jambrišaka. Zanimljivo da je Zagreb svoj prvi parni mlin dobio tek dvadesetak godina nakon Rijeke, Osijeka i Varaždina. Vremenom je početna inačica dobivala prateće sadržaje, pa se početkom 20. stoljeća prema projektu Gjure Carneluttija dodaje skladište uz glavnu mlinsku zgradu. Gradnju obavlja tada poznati i provjereni ured Lea Honigsberga i Julija Deutscha, zaslužnih za niz historicističkih zgrada u zbirci Donjega grada, kao i za i formiranje njegovog urbanog identiteta. Spomenimo tek zgradu hotela Palace na Zrinjevcu, koja je recentno u obnovi.
Grad Zagreb htio je srušiti Paromlin
Inicijative za prenamjenu Paromlina iz industrijske u društvenu namjenu kreću sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća. Bez rezultata. Prvi puta je kompleks preventivno zaštićen 1980. godine, no devastacija se samo ubrzala. Još od nastanka prate ga požari, da bi ga posljednji iz 1988. godine ozbiljno ugrozio. Lome se koplja između Grada Zagreba, koji Paromlin radi sigurnosti želi do temelja srušiti i Ministarstva kulture, koje ga želi sačuvati. Pat poziciju raspetljava ideja da se Paromlin prenamijeni u Muzej suvremene umjetnosti, tada još uvijek lociran na Gornjemu gradu. Čak nastaju i prvi nacrti za projekt eminentnoga hrvatskog arhitekta Ivana Crnkovića.
Ništa od toga. Prolaze godine. Muzej suvremene umjetnosti svoje mjesto pod suncem nalazi u Novom Zagrebu, na križanju Avenija Dubrovnik i Većeslava Holjevca. Rad arhitekta Igora Franića, prepoznat kao najbolji u natječajnoj konkurenciji, postaje i ostaje izolirani javni eksponat u okolnom urbanom tkivu, izdvojen, pa i otuđen od društvenoga života Novozagrepčana. Krivca treba tražiti u odavno “otetom” zagrebačkom urbanizmu, koji MSU nije ojačao pratećim društvenim sadržajima niti javnim prostorom.
Paromlinu, napokon upisanom 2004. u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno pojedinačno kulturno dobro, to se ne smije dogoditi. Posebice, nakon što je nekoliko provedenih anketnih natječaja za lokaciju Paromlina nudilo apsurdne ideje, koje su uključivale nebodere, kupališta, sportske i trgovačke sadržaje. Srećom, i to je prohujalo s vihorom. Ova lokacija i njezin sadržaj moraju biti financirani javnim novcem, jer samo se tako gradu osigurava programski nužan društveni sadržaj – instalacija Centralne gradske knjižnice s pratećim sadržajima. Komercijalni sadržaji, u ovom su slučaju daleko nižega reda i značaja.
Novi kulturni centar
Za razliku od NSK i MSU, projekata nastalih ab ovo “na ledini”, kompleks Paromlinske knjižnice brownfield je projekt s obzirom da uključuje rekonstrukciju dijela postojećih građevina, faksimilnu rekonstrukciju glavne zgrade Paromlina plus ekstenziju nove gradnje. Radi se o zahtjevnom zahvatu koji, uz tehničku vještinu i arhitektonsko oblikovanje, iziskuje uspostavu i oblikovanje javnoga prostora s pratećim sadržajima kojima se područje kani urbanistički rehabilitirati i revitalizirati. Iznimno važno, s obzirom da se to uz NSK i MSU, na žalost, nije dogodilo. Umjesto razvoja javnoga prostora i sadržaja uz MSU je niknuo kompleks stambenih zgrada, uključujući zgradu trgovačkoga lanca. Sve rezultat i posljedica točkastoga urbanizma, koji je na nizu gradskih lokacija napravio nepovratnu štetu.
Glavna uloga i zadaća novoga centra u nastajanju svedena je pod nazivnik Centralne gradske knjižnice i to je važno zadržati. Novi kulturni centar, koliko god mu praktična strana prelazila inicijalnu knjižničku ideju, treba ostati posvećen knjizi i kontaktu s njom. Bilo bi pogrešno svoditi pothvat na prošireni format kulturnoga centra, jer povijest i sadašnjost, kao i budućnost zagrebačkih Gradskih knjižnica, njihov fundus i vibrantnost obvezuju na imperativno knjižnično značenje. Riječ, pisana, zabilježena, arhivirana i čitana, kategorija je koja obilježava ne samo grad, već i naciju, posebice kada se o metropoli radi, te svojom arhitektonskom stopom u prostoru dobiva trajnu potvrdu.
Tri hektara usred grada
Zaključno, prohujale su godine, a osim parkiranja na prostoru Paromlina, te samourušavanja i samoinicijativnog rušenja dimnjaka za vrijeme bivše gradske vlasti, se ništa događalo nije. Sve do sada. Zbog toga obnovi kompleksa Paromlina valja dati stopostotnu podršku, te očekivati da kroz dvije godine, ovaj vrijedan prostor između dva kolodvora, na tri hektara u širem centru grada dobije i javni sadržaj višegeneracijske vrijednosti. Uz to zelen, energetski održiv i arhitektonski prepoznatljiv. Da li se moglo odabrati drugo arhitektonsko rješenje od pobjedničkoga – moglo se – ali to je ipak stvar povjerenja u natječajnu komisiju izabranu da ga donese. I njihove slobodne stručne i umjetničke procjene.
Kakogod, na mjestu Paromlina nastati će novi pojedinačni prostorni identitet koji će utjecati na konkurentni identitet grada Zagreba i brendirati ga u prostornom i društvenom smislu. Svjedokom smo nastajanja suvremenih intervencija javnoga sadržaja poput uređenja jezera Bundek, gradnje nove zgrade Muzičke akademije ili već spomenutog Muzeja suvremene umjetnosti. Koliko je svaki od njih pridonio prostornom i društvenom brendiranju Zagreba? Kako ih doživljavaju Zagrepčani, kako gosti Zagreba i da li su svojim nastankom pridonijeli jačanju konkurentnog identiteta Zagreba? O tome u jednom od sljedećih tekstova.
Foto: UPI – 2 M
