scena iz fima Južni vetar: ubrzanje
Hrvatski audiovizualni centar nastavlja na nacionalnu listu uvrštavati i manjinske koprodukcije, pa ispada da je hrvatske filmove 2021. u domaćim kinima gledalo 174.409 gledatelja. No kad bi se izostavile manjinske koprodukcije ‘Južni vetar: ubrzanje’, ‘Nebesa’, ‘Otac’, ‘Ne zaboravi disati’ i ‘Mare’, koje je u RH pogledalo 116.594 gledatelja, ispalo bi da je domaći film pogledalo tek njih 57.815, što je oko 2,5 posto tržišnog udjela
Piše: Veljko Krulčić
Za razliku od susjednih država, Srbije, Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine , u Hrvatskoj je na samom početku nove kalendarske godine skoro pa nemoguće napraviti preciznu listu najgledanijih domaćih filmova u kinima u protekloj godini. I mi imamo box-office, koji se aktualizira dvaput tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom, ali za razliku od tih kino-teritorija, hrvatski je ograničen na svega 20 najuspješnijih filmova na repertoaru. Konkretno, to znači: ako neki od hrvatskih filmova padne ispod dvadesetog mjesta, a to se događa, nemamo više precizne podatke o njegovoj daljnjoj gledanosti i utršku.
Ostale kinematografije u pravilu imaju praksu da na tekuću box-office listu uvrste sve filmove, pa i one koji su, recimo, imali pet ili dvanaest gledatelja i prikazivali su se na samo jednom ekranu (dvorani). Stoga smo prije desetak dana zatražili od HAVC-a, putem njihove press službe, kompletne rezultate gledanosti i utrška domaćih filmova (igranih, dokumentarnih, animiranih) i manjinskih koprodukcija u hrvatskim kinima u 2022. godini. Sutradan je stigao odgovor Olje Jakišić kako HAVC nema “još u potpunosti obrađene podatke”, jer da im “nedostaju brojke nekolicine distributera”, uz napomenu da će se “javiti povratno kroz tjedan, dva”.
HAVC se kiti tuđim perjem
Netko će primijetiti – deset ili sto gledatelja gore-dolje, ništa to neće promijeniti generalnu sliku posjete u kinima. Načelno, to je točno razmišljanje, ili možda ipak nije. Naime, smatramo da je svaki gledatelj hrvatskog filma na velikom ekranu važan, kao što je važan broj gledalaca u kazalištima, posjetiteljima muzeja… Svaka kuna, odnosno svaki euro koji se ostavi na blagajnama kina je isto važan (i treba ga zabilježiti), jer u najmanju ruku proširuje sliku o nacionalnoj kinematografiji i filmskoj industriji uopće. Osim toga, takvim pristupom djelujemo ozbiljnije prema međunarodnom tržištu.
Rezultati gledanosti za 2022. koje će HAVC učiniti dostupnim (u posebnoj tablici) su zanimljivi i iz razloga što će se iz nje vidjeti da li će naša centralna filmska ustanova nastaviti s apsolutno pogrešnom praksom da na nacionalnu listu uvrsti i filmove koji su manjinske koprodukcije (‘Leto kad sam naučila da letim’, ‘Kapa’ i druge), a koji tamo zaista ne pripadaju.
Naravno, nije sporno da HAVC treba raditi razne svoje tablice ili rang-liste, ali ona centralna i najvažnija zasigurno bi morala biti isključivo posvećena hrvatskim filmovima. U protivnom, gubi se nacionalni identitet kinematografije. Za 40 ili 50 godina kad će mnogi sudionici današnje nacionalne filmske zajednice biti u statusu boljeg prisjećanja ili u dubokoj mirovini, kada će se neki novi istraživači i povjesničari hrvatskog filma baviti analizom repertoara, bojim se da će im tablice koje se sada serviraju biti u najmanju ruku – zbunjujuće!
Ono što se može iščitati je da se – najjednostavnije rečeno – HAVC u biti kiti tuđim perjem, odnosno kino-uspjehom ‘Južnog vetra 2’ da bi kino-sezonu predstavio u puno svjetlijim bojama (ili tonovima) nego što ona te 2021. uistinu i bila. Kad sam s kolegama iz Srbije htio to prokomentirati, oni su se samo cinično nasmijali, ne vjerujući da je tako nešto uopće moguće. Njihov Filmski centar Srbije oduvijek ima posebne ljestvice (tabele) domaćih (srpskih) filmova i filmova koji su manjinske koprodukcije.
Na 68. pulskom festivalu na kojem je ‘Južni vetar 2’ imao svoju svjetsku premijeru (i uistina je bio glavna atrakcija, sve ulaznice za Arenu su bile razgrabljene čim su se pojavile u prodaji), producentica Tatjana Žeželj Gojković je javno komunicirala kako je film koštao oko dva milijuna eura. U tom slučaju bi hrvatski udio (490.000 kuna) u filmu iznosio 3,3 posto.
Ali, u izvještaju kojeg je hrvatski koproducet ‘Južnog vetra 2’ Stanislav Babić iz Telefilma dostavio HAVC-u piše nešto sasvim drugo i što smatram da je puno bliže istini. Ukupni budžet ‘Južnog vetra 2′ iznosi 1,375 milijuna eura (10,359 milijuna kuna). Od toga je srpsko učešće 1,147 milijuna eura. Sredstva Filmskog centra Srbije su 411.000eura (30 posto ukupnog budžeta), Telecoma Srbije kao sponzora 600.000 eura (44 posto ukupnog budžeta), dok vlastita sredstva samog srpskog producenta Režim’ i dodatnih sponzora 136.000 eura (10 posto ukupnog budžeta).
Na drugom mjestu po učešću su sredstva koja su pristigla iz Bugarske i tamošnjeg producenta Silver Noise – 162.000 eura, odnosno 12 posto ukupnog budžeta. Hrvatsko učešće je – najmanje! Iznosi 65.000 eura (490.000 kuna) i odnosi se na sredstva HAVC-a. Istina, u rekapitulaciji koju je Telefilm dostavio HAVC-u stoji da je producent osigurao 3.700 kuna (500 eura) vlastitih sredstava.
Čak osam posto HAVC-ovog budžeta je potrošeno na promociju u Puli
Na što je utrošeno HAVC-ovih 490.000 kuna? Najmanje na glumce – honorar Gorana Navojca (jedan dan snimanja) iznosio je 15.900 tisuća kn bruto, a Katarine Šestić (za ulogu recepcionerke) 3.000 kuna. Najviše na najam tehnike s ekipom – 227.000 kuna (pretežito za Tuna film), te za tonsku obradu Ivanu Zeliću (60.000 kn). Iz izvještaja se može vidjeti kako su sredstva HAVC-a iskorištena i za finalni miks u iznosu od 80.000 kuna, kojeg je Telefilmu fakturirao srpski producent Režim?! Osim ovog detalja, upada u oči da je skoro osam posto budžeta dobivenog od HAVC-a (42.000 kn) Telefilm potrošio na premijeru u Areni, reprezentaciju i smještaj beogradske ekipe u pulskim hotelima. Honorar producenta Stanka Babića iznosio je 10.000 kn, a toliko je Babić naplatio iz sredstava HAVC-a i najam (vjerojatno svog) poslovnog prostora.
U službenoj HAVC-ovoj publikaciji Brojke i slova 2021. (Podaci o proizvodnji i kinoprikazivalaštvu za 2021.) u rubrici ‘Hrvatski filmovi u kinodistribuciji’ je objavljena tablica – lista najgledanijih filmova. Na prvom mjestu je film ‘Južni vetar: ubrzanje’ s 114.216 gledatelja, a na posljednjem 21. mjestu je film ‘Povuci – potegni’ (dokumentarac Nevena Hitreca) s 45 gledatelja. Između njih, na drugom mjestu je dokumentarac ‘Ljubav oko svijeta’ (16.917 gledatelja), na trećem ‘Murina’ (11.209), na četvrtom ‘Zbornica’ (6.416), na petom ‘A bili smo vam dobri’ (4.986), itd, itd.
Zanimljivo je spomenuti da se u rubrici Produkcijska kuća za film ‘Južni vetar: ubrzanje’ navodi pet tvrtki iz Srbije i naš Telefilm. Bugarski producent se nigdje ne spominje, kao da ne postoji, kao da nije uopće sudjelovao u proizvodnji filma?!
Međutim, HAVC nije ostao na tome, nego je otišao čak i korak dalje. U rubrici Hrvatsko kinoprikazivačko tržište i kinoprikazivačka djelatnost, službene publikacije Brojke i slova 2021, objavljena je ljestvica 20 najgledanijih filmova u našim kinima u 2021. ‘Južni vetar: ubrzanje’ je na drugom mjestu (prvi je bio novi Bond ‘Za smrt nema vremena’ – 125.183 gledatelja), ali tu se kao zemlje porijekla, odnosno nastanka filmu navodi – ni više ni manje nego – “HR/SER”.
Ne, ne, ne… Niste krivo pročitali. Hrvatska je navedena kao prva, a Srbija kao druga ‘zemlja porijekla’. Iz toga će netko manje upućeni zaključiti kako je ‘Južni vetar: ubrzanje’ ipak “hrvatski film”?! Ili, u prijevodu, HAVC je ovakvim tretmanom, na ovaj ili na onaj način prisvojio Avramovićev film.
Što će reći Bugari?
Urednica publikacije Brojke i slova 2021 je Karla Bačić-Jelinčić (u HAVC-u je, prema informaciji na njihovim web-stranicama, zaposlena u odjelu za promociju i plasman). U popratnom tekstu u rubrici Hrvatski filmovi u kinodistribuciji se navodi kako je ukupno prodano 174.409 kino-ulaznica, što predstavlja 7,1 posto tržišnog udjela. To su brojke s ‘Južnim vetrom: ubrzanje’, plus manjinske koprodukcije ‘Nebesa’, ‘Otac’, ‘Ne zaboravi disati’ i ‘Mare’ (koje je zajedno u našim kinima vidjelo 116.594 gledatelja). Dakle, hrvatske filmove su u našim kinima u 2021. ukupno vidjelo 57.815 gledatelja! To je cca 2,5 posto tržišnog udjela (s obzirom da je u kinima bilo 2,45 milijuna gledatelja).
Da, da, da… ljepše zvuči brojka od 174,4 tisuće nego 57,8 tisuća, ali „Južni vetar 2“ i druge manjinske koprodukcije – nisu hrvatski filmovi.
U HAVC-ovoj publikaciji u istoj toj rubrici nedostaje podkategorija Utržak na blagajnama, kakva postoji u rubrici Hrvatsko kinoprikazivačkotržište i kinoprikazivačka djelatnost. Pogodite zašto?
Inače, uključivanje manjinskih koprodukcija na listu gledanosti hrvatskih filmova započelo je u mandatu Hrvoja Hribara kao ravnatelja HAVC-a, s time je nastavio Hribarov nasljednik Daniel Rafaelić. Očekivalo se da će tu praksu ukinuti aktualni ravnatelj Chris Marcich i Bruno Kragić (predsjednik Upravnog odbora HAVC-a), ali dosad nije, pa evo našeg malog apela da se to učini barem za 2022. godinu.
Ili je zapravo riječ o vrhunski zamišljenom i proračunatom političkom potezu: srpska država je u svoj Zakon o kulturnom naslijeđu, koji je prihvaćen 23. prosinca 2021. u Skupštini Srbije, ugradila kako djela stare dubrovačke književnosti zaključno s 1867. godinom pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi. Koji tjedan kasnije, u siječnju 2022. kod nas je HAVC odlučio prisvojiti ‘Južni vetar 2’ (kao što su ranije prisvojeni filmovi poput ‘Parade’, ‘Bićemo prvaci sveta’, ‘Ničije dete’…). Odnosno, po njihovim objavama i službenoj publikaciji film pripada i srpskoj i hrvatskoj kinematografiji!
Pitanje svih pitanja je – što će na to reći Bugari?
