Mamić i Mišković u sudnici
HDZ-ov “naš dečko na čelu DORH-a” Ivan Turudić imenovao je za v.d. ravnatelja Uskoka trenutnog tužitelja u postupcima protiv svog poznanika Zdravka Mamića, pa se taj izbor može smatrati kao pametan i pragmatičan potez. Iako, time je Turudić donekle i pomogao Mamiću, jer će se njegovim slučajem ubuduće možda baviti netko tko ga iritira manje od smirenog radoholičara Miškovića
Piše: Luka Kovač
Izbor za neku funkciju odavno u Hrvatskoj nije bio tako turbulentan kao što je bio onaj za izbor novog glavnog državnog odvjetnika (GDO). Na to je mjesto, isključivom voljom Andreja Plenkovića 27. svibnja došao Ivan Turudić, do tada sudac Visokog kaznenog suda (VKS) čovjek za kojeg će mnogi reći da je hodajuća – kontroverza. Jer u 30 godina svoje sudačke karijere, Turudić nikada nije krio da je blizak HDZ-u. Osim toga, zna se da je on HDZ-ov “naš dečko”, a zna se i da ima, blago rečeno, suspektne društvene kontakte. Zna se i da je bahat, arogantan…
Ništa od navedenog, onima koji su dobro upućeni u to kako funkcionira pravosuđe u Hrvatskoj nije bila nepoznanica. Nikome osim Andreju Plenkoviću, koji je tvrdoglavo ustrajao u svojoj nakani da Turudića instalira na mjesto GDO-a, čak i kada se medije preplavili detalji o njegovim kontaktima sa Zdravkom Mamićem i Josipom Pleslić (ex Rimac). Turudić je, proizlazi iz objavljene korespondencije, s oboje kontaktirao i s njima se nalazio dok je on bio predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, a oni pod istragom ili izvidima koje je provodio upravo sud kojeg je vodio. Iako se za te stvari u pravosudnim kuloarima zna godinama, šira javnost je za njih doznala početkom ove godine, kad je Turudić odlučio prestati biti sudac te se javio za poziciju čelne osobe DORH-a. Njegovo javljanje na taj natječaj, nastup pred saborskim Odborom za pravosuđe te na koncu polaganje prisege prije raspuštanja zadnjeg saziva Sabora, iako je na funkciju stupio tek koncem svibnja, bili su uvod u politički dramolet rijetko viđenih razmjera. Javnost, oporba, i lijeva i desna, digli su se na stražnje noge, protiv njega su organizirali prosvjede, prijetili da će ga maknuti s funkcije GDO-a čim osvoje vlast, a predsjednik Zoran Milanović se zbog Turudića čak uključio u (ne)ustavnu utrku za parlamentarne izbore.
Mamić na sudu prijetio da će ‘rasporiti Miškovića’
No na koncu sva ta halabuka koja se oko Turudića digla, završila je prema očekivanju: on je voljom Plenkovića i HDZ-a, stupio na čelo DORH-a, a prvi potezi koje je povukao, u pravnoj javnosti doživljeni su kao – pozitivno iznenađenje. Jer za v.d. ravnatelja USKOK-a, imenovao je Svena Miškovića, koji je do tog imenovanja bio voditelj Odjela tužitelja USKOK-a, te jedan od zamjenika v.d. ravnateljice USKOK-a Željke Mostečak. Na stranu to što je Mišković profesionalac, koji dobro poznaje probleme sustava, što je radoholičar te netko koga uvažavaju i kolege i suprotstavljana strana u sudnici, što ga se rijetko može izbaciti iz takta… Ono što je bitnije je da je on u ovom trenutku i tužitelj u postupcima protiv Zdravka Mamića, pa se njegovo imenovanje na čelo USKOK-a može smatrati kao pametan Turudićev potez. I pragmatičan. Jer činjenicom da je na čelo USKOK-a stavio čovjeka koji je za Mamića crvena krpa, već u startu na neki način anulira sve kontroverze koje su se oko Turudića plele zbog Mamića. Poznanstvo s Mamićem Turudić nikada nije krio, a to poznanstvo je bio razlog i zašto je suđenje Mamiću i ostalima izmješteno iz Zagreba u Osijek. Činjenica da je sada Mamićevog tužitelja stavio na čelo USKOK-a, može se iščitati i kao Turudićeva poruka da Mamić kod njega neće imati popusta. No s druge strane može se iščitati i kao Miškovićevo micanje s tog slučaja, jer će on kao v.d. ravnatelja USKOK-a, imati dosta posla, pa više neće moći toliko često zastupati optužnicu u sudnici. Za sada Mišković ostaje na tom spisu, što znači da će i dalje po nekoliko puta mjesečno putovati na rasprave u Osijek. No s vremenom, taj će spis, kao i druge njegove spise preuzeti netko drugi, pa se iz tog kuta gledanja cijela stvar može gledati i kao Turudićeva “pomoć” Mamiću jer će se iz sudnice ukloniti čovjek koji Mamića – iritira.
I to kako. U više navrata, dok još nije pobjegao u BiH, Mamić je znao u sudnici i na sudskim hodnicima urlati na Miškovića, govoriti mu “da će ga rasporiti”, a njegova obrana, baš i kao obrana Milana Bandića, uprla se dokazati da je Mišković tzv. neovlašteni tužitelj. On je u USKOK došao 2014. iz ODO-a, pa su Bandićeva i Mamićeva obrana, uz pomoć pravnih mišljenja nekih stručnjaka, među kojima je bila i Jasna Omejec, bivša predsjednica Ustavnog suda, pokušali osporiti Miškovićev status USKOK-ovog tužitelja. Ideja je valjda bila da bi micanjem Miškovića propale i spomenute optužnice. No to se nije dogodilo jer Mamiću i Bandiću nisu prošle ustavne tužbe vezano za tzv. neovlaštene tužitelje. Mišković je uspio ishoditi i osuđujuću i to pravomoćnu presudu za Mamića, dok je Bandića samo smrt spasila da iz sudnice ne izađe s lisicama na rukama i višegodišnjom zatvorskom kaznom. Taj se zaključak nameće iz još uvijek nepravomoćne presude u aferi Agram, gdje su Bandićevi suoptuženici zbog nezakonitih zapošljavanja i neovlaštenog korištenja službenih vozila u privatne svrhe dobili zatvorske kazne. Bandić je takvih djela imao više, pa ako je suditi po izrečenim kaznama u aferi Agram, da je poživio iz sudnice bi s objave presude izašao s minimalno pet godina zatvora. Što bi bilo dovoljno da ga se pospremi u – Remetinec.
No sudbina je drugačije htjela, pa iako Mišković nije uspio iza rešetaka pospremiti Bandića za života, zahvaljujući istrazi koju je vodio i optužnici koju je podigao Mišković, USKOK je, koliko god to paradoksalno i morbidno zvučalo, protiv Bandića izvojevao ‘pobjedu’ nakon njegove smrti. Odnosno uspjeli su dokazati ono što nisu uspjeli dok je Bandić bio živ. Da je njegov način vladavine Zagrebom bio duboko koruptivan. Ta će činjenica ostati upisana kao pravna činjenica aferi Advent u kojoj je Denis Mohenski, nekadašnji ‘kralj adventa’ priznao da je Milanu Bandiću dao 400.000 kuna mita. Kako mu je Bandić ‘pomagao’ priznao je i Zdravko Krajina, njegov dugogodišnji vozač. Njih su dvojica na temelju nagodbi osuđena na zatvorske kazne, koje su im zamijenjene radom za opće dobro, a ukupno su ostali i bez 130.000 eura. Osim njih dvojice, Mišković je u karijeri vodio istrage i podizao optužnice protiv niza Bandićevih suradnika, poput recimo Ivice Lovrića ili Slobodana Ljubičića. Potonji je umro prije okončanja postupka, dok je Lovrić jedan od rijetkih iz Bandićeva svemira koji je u ‘sukobu’ s Miškovićem uspio izaći kao pobjednik. Odnosno kao netko tko je pravomoćno oslobođen optužbi.
Uhodio optuženike i dokazao da izmišljaju bolesti
Mišković je potpisao i optužnicu protiv Maje Šupe, bivše sutkinje koja se tereti da je primila mito od kontroverznog poduzetnika Blaže Petrovića, koji je također optužen. U tom slučaju optužnica je postala pravomoćna i suđenje bi trebalo uskoro početi u Splitu. Optužio je on i kriminalnu skupinu koja se teretila da je zapalila vikendicu Radovana Ortynskog, bivšeg GDO-a, a među optuženicima bilo je i osoba, za koje se smatra da pripadaju tzv. Čepincima. i taj postupak je okončan nagodbama i osuđujućim presudama, a kuriozitet je što su neki optuženici tvrdili da zbog zdravstvenih problema ne mogu nazočiti raspravama, zbog čega se suđenje razvlačio. No onda je Mišković, baš kao i u slučaju Ljubičića, dokazao da ti optuženici zlorabe sustav, jer iako navodno zbog operacije kralježnice ne mogu doći na sud, mogu voziti, u više navrata do BiH i istovarati teške terete iz prtljažnika. Posljedica tog otkrića, dokumentiranog fotografijama tajnog nadzora, bila je promjena ponašanja optuženika koja je na koncu rezultirala spomenutim nagodbama.
U svakom slučaju, Mišković je u svom dosadašnjem radu pokazao da se zna nositi s izazovima, a posjeduje i energiju potrebnu da se uhvati u koštac s problemima sustava. U USKOK je došao u rujnu 2014., a prije toga je u travnju 2013. imenovan za zamjenika zagrebačkog ODO-a te je bio i savjetnik u ŽDO Zagreb. Od veljače 2023. vodio je Odjel tužitelja USKOK-a, a početkom svibnja 2024. prisegnuo je i kao zamjenik zagrebačkog ŽDO-a. S Tonćijem Petkovićem i Martom Šamotom Galjer u svibnju 2019. bio je dobitnik državnoodvjetničkog priznanja zbog osobito stručnog i uspješnog rada u prvostupanjskim predmetima iz nadležnosti USKOK-a. Petković je Miškoviću bio sutužitelj u predmetima povezanim sa Zdravkom Mamićem i nedavno je otišao u ŽDO Zagreb kako bi spasio što se spasiti da u predmetu Agrokor. Šamota Galjer je bila Miškovićeva sutužiteljica u predmetima protiv Milana Bandića, a iz USKOK-a je 2023. prešla u Ured europskog javnog tužitelja (EPPO).
Promjenom jednog člana zakona, Plenković može rasteretiti USKOK od progona kokošara
No iako Mišković zna koje probleme USKOK ima unutar sebe i kada njihove optužnice dođu na sud, realno gledajući malo će moći napraviti da te probleme riješi ako ne bude imao, kao i Turudić, potporu politike. Da bi stvari, kako unutar USKOK-a, tako i unutar DORH-a, funkcionirale potrebno je poboljšati radne i materijalne uvjete, zaposliti nove ljude, stručnjake raznih profila… Potrebno je promijeniti i Zakon o USKOK-u te ga rasteretiti progona mita od 100 eura, kako bi se USKOK bavio ozbiljnim organiziranim kriminalom za kojeg je Turudić na svom predstavljanju nakon što je stupio na dužnost GDO-a rekao da je “prava koruptivna bara”. No za sve što je bilo Miškoviću bilo Turudić potrebno da bi DORH i USKOK bili bolji, manje ovisi o njima, a više o politici. I onoj famoznoj političkoj volji. Koja je do sada uglavnom bila deklarativna. Jer svi dosadašnji GDO-i su pričali o lošim materijalnim i radnim uvjetima, nedostatku ljudstva koje u pojedinim tužiteljstvima zna biti i do 40 posto. Pa pomaka u poboljšanju tih uvjeta nije bilo. Samo praznih, deklarativnih političkih mantri. Osim toga, izmjene Zakona o USKOK-u najavljivala je svojevremeno i Vanja Marušić, kada je stupila na funkciju ravnateljice USKOK-a, pa ni za to nije bilo političkog sluha, iako je to razmjerno jednostavan pravni zahvat kojim bi se samo promjenom jednog članka ostavila mogućnost čelnoj osobi USKOK-a da takve predmete delegira ŽDO-ima ili ODO-ima. Politika je to obećavala, no nije ispunila, a isti premijer je vodio Vladu i onda i sada.
Hoće li Turudićev status HDZ-ovog “našeg dečka” pomoći ili odmoći da se politička volja iz deklarativne pretvori u pravu potporu onome što USKOK i DORH rade, bez političkog uplitanja u izvide te zahtjeve za kaznenim progonima “naših” i “vaših”, stoga će se tek vidjeti. A o tome kako će se Turudić postaviti prema zahtjevima politike, hoće li ih osluškivati i slušati kao njegova prethodnica Zlata Hrvoj Šipek ili potpuno ignorirati, ovisit će hoće li DORH, a s njim i USKOK propasti još dublje u okov politike ili će postati ono što trebaju biti – tijelo koje samostalno odlučuje da se kazneno progone svi koji se ogriješe o zakon, bez obzira kako se zovu, iz koje stranke dolaze te koju političku funkciju obnašaju.
(objavljeno 2.6.2024.)
Foto: screenshot N1
