Baš kao i njegov prethodnik, Tomislav Tomašević kupuje savitljive stupiće od tvrtke Cestodom. Kako bi njegovi kompići-uvoznici više zaradili, Milan Bandić ih je skupo plaćao i sijao posvuda po gradu, pa i na mjesta gdje su bili beskorisni, a Tomašević sada njima omeđuje nove biciklističke staze
Piše: Saša Paparella
Jedan od rijetkih baštinika ostavštine Milana Bandića, gradski zastupnik Ivica Lovrić iz stranke Plavi grad, poznat iz brojnih afera, žestoko se okomio na uvođenje biciklističkih staza na mjestu donedavnog parkinga pokraj zagrebačkog Pravnog fakulteta. Na stranu što su prometni stručnjaci odmah razmontirali njegove stavove, ovdje je isplivala jedna neugodna istina – da aktualne gradske vlasti i dalje postavljaju iste onakve, preskupe stupiće zbog kojih se nekoć kritiziralo Bandića. Naime, nove su biciklističke staze ograđene velikim brojem elastičnih stupića koje Grad – što se vidi iz Registra javne nabave – dobavlja od tvrtke Cestodom. Nakon što je 2021. Cestodom dobio 81.167 eura (s PDV-om), nakon promjene vlasti 2023. ta je tvrtka potpisala dvogodišnji ugovor s Gradom Zagrebom težak novih 189.500 eura, plus PDV.
Ivica Lovrić ispred nove biciklističke staze (screenshot: Nova TV)
Osobe upućene u priču tvrde da je tvrtka Cestodom, uz Pismorad, bila jedna od dvije glavne “bandićevske” firme u području javne nabave, te da su na poslovima s Gradom zaradili milijune.
Grad Zagreb: ‘ponuda Cestodoma je najpovoljnija, a stupići su izdržljivi’
Komentar smo dobili i od Grada. “Grad Zagreb ima važeći ugovor s tvrtkom Cestodom za nabavu i postavljanje prometne opreme, između ostalog, i za elastične stupiće. Ugovor je potpisan 2023. godine nakon provedenog postupka javne nabave na koji su se mogli javiti svi zainteresirani gospodarski subjekti koji su zadovoljavali uvjete te je izabran najpovoljniji ponuditelj. U postupku javne nabave je propisana kvaliteta izrade, način pričvršćivanja (“sidrenja”) za podlogu te u konačnici izdržljivost i trajnost stupića. Naime, stupići ovoga tipa postavljeni prije pet, sedam, deset i više godina izdržali su brojne nalete vozila i savijanja, ali i dalje ispunjavaju svoju primarnu funkciju i čvrsto su pričvršćeni za podlogu. S druge strane, imamo primjere manje kvalitetnih stupića koji su također bili postavljani na javnim površinama proteklih godina, no morali su biti i po nekoliko puta ponovno postavljani, što naposljetku ispadne puno neisplativije i nesigurnije za sudionike u prometu”, rečeno nam je u Gradu.
No, tome se mora i nešto dodati. Lako moguće da su ti stupići zbilja kvalitetni, moguće je i da je Cestodom bio najpovoljniji, ali to nije slučajno, objašnjava nam sugovornik upućen u priču. “Uvjeti natječaja su detaljno i perfidno složeni za vrijeme Bandića, a sada se u istom tonu nastavlja i dalje, jer ovi Tomaševićevi ne kuže o čemu se radi. Za vrijeme Bandića propisani su vi uvjeti do takvih banalnih sitnica što se tiče izgleda stupića da je samo jedna firma to mogla ispuniti – Cestodom. Ispalo je da oni te stupiće nabavljaju od jedne japanske firme Sekisui Jushi, čiji su ekskluzivni zastupnik za RH, tako da se u taj posao nitko ne može umiješati. Od njih je Cestodom kupio i ‘ležeće policajce’, koje su po istoj shemi ekskluzivnog zastupnika, dobavljali preko jedne engleske firme. Pretražujući strane kataloge, zaključili smo da je Cestodom Gradu prodavao par ‘ležećih policajaca’ po oko 3,5 puta većoj cijeni od nabavne”, navodi naš izvor, koji inzistira na anonimnosti.
“Bandićev sistem se bazirao upravo na tim provjernim firmama, gdje su se javni natječaji slagali na sve moguće načine, tako da formalno legalno bude naizgled sve čisto. Npr., za tramvajske pruge su patentirali neki banalni patent kod spojno-pričvrsnog materijala tako da nitko drugi osim vlasnika ‘patenta’ nije mogao zadovoljiti uvjete. Kod ovih stupića su pak propisali vizualni izgled do takvih detalja, da je bilo očito da izgledom mogu zadovoljiti samo ovi japanski. Sada se, valjda pod firmom ujednačenog izgleda, nastavljaju nabavljati samo takvi Cestodomovi stupići”, nastavlja naš sugovornik. Bandića više nema, Cestodom i dalje posluje s novim vlastima, a Lovrić im još dijeli packe.
Novi elastični stupići (u drugom planu), foto: sp
‘Jedina funkcija Bandićevih stupića bila je nečija zarada’
Kako se navodi u knjizi Kumek (HRCIN, 2020.) u Zagrebu je za Bandićeve ere postavljano “na tisuće stupića, neki od njih na mjestima gdje su potrebni, a drugi na mjestima gdje nemaju baš nikakvu funkciju, osim da netko na njima zaradi puno gradskog novca. Iz godine u godinu na stupiće se trošilo milijune kuna. Postavljani su na nevjerojatna mjesta, a ponekad su pregusto načičkani, samo da bi ih se što više postavilo i naplatilo. Niti tu se nije slušalo struku. Stavlja ih se bez razloga i vizije, bili su tako postavljeni i u Masarykovoj pa su maknuti”.
Bloger Marin Tomaš je upozorio na taj problem, na Zelenom valu izbrojao je 1521 stupić u manje od dva kilometra. Svaki aluminijski stupić košta 875 kuna, a gumeni i više od toga. U Kini se prodaju po 25 kuna. Većina okružuje parkirališna mjesta i nemaju baš nikakav utjecaj na sigurnost prometa. Stupići stoje između automobila koji se kreću u istom smjeru. Postavljeni su stupići što ne da ne povećava ničiju sigurnost, nego je upravo suprotno – ugrožava.
“Postavljeni bez ikakve mjere, razloga, opravdanja, a kamoli sigurnosne studije oni danas vire iz travnjaka, nogostupa, čuvaju kante za smeće, okružuju gradilišta, a često i ukrašuju terase kafića gdje služe za vezivanje pasa i odmaranje nogu posjetitelja”, naveo je Tomaš. Prema podacima koje je tada iskopao na službenim stranicama Zagrebačkih cesta, godišnje se u Zagrebu postavljalo po 4000 stupića, što građane košta godišnje prosječno 3,4 milijuna kuna samo u stupićima, ne računajući trošak ugradnje Zagrebačkih cesta. Uz pitanje “Postaje li Zagreb – Stupnik”, Tomaš je upozorio na probleme koje s njima imaju slijepe osobe, hitna pomoć i vatrogasci. Više puta je poslao upit pročelniku u kojem tražim točno tko je osoba odgovorna za način na koji se postavljaju stupići, ali odgovor nije dobio.
foto: Saša Paparella
(objavljeno 16.8.2024.)
