Riječka Rujevica koštala je 30 mil. eura, u vlasništvu je kluba i infrastrukturno je zaokružen projekt. Nogometaši Osijeka uskoro sele iz apokaliptičnog Gradskog vrta u Pampas, novi stadion vrijedan 50 mil. eura, što je platio mađarski tajkun Lorinc Meszaros
Piše: Goran Čop
Od ugodnih i pristojnih, sasvim lijepih i privlačnih ‘bombonijera’ do neuglednih septičkih jama, jezivih špelunki i štakornjaka, takav je panoramski horizont stadiona na kojima se pregalački zarađuje za kruh pod svodom hrvatskog prvoligaškog nogometa.
Najbliže civiliziranim standardima su, logično, ona zdanja svježijeg datuma izgradnje ili obnove s toliko očitom simetrijom kvalitete, estetike i privatnog kapitala nasuprot bezbrojnim kriminogenim akrobacijama s javnim sredstvima i potemkinovim selima nakaradnih predizbornih obećanja.
Stadion s pogledom na Kvarner
Najbolji, najkomforniji i najdostojanstveniji status posjetitelj nogometne utakmice ima u Rijeci gdje se malo iznad džamije nalazi šarmantni, široki i prostrani natjecateljski i trening resort Nogometnog kluba Rijeka.
Rujevica (NK Rijeka) je današnje lice i ukupni kapacitet (8279 sjedalica) dogradnjom sjeverne tribine dobila 2017. godine. Na stranu sada teorije o zasad nedosanjanom građevinskom poslovno-turističko-stambenom boomu pod hridima stare Kantride s čime se povezuje seoba sportskih aktivnosti na obronke s pogledom sve tamo do koordinata creških supova. Rujevica je na vidikovcu Kvarnera, velikih prilaza dobroj gradskoj prometnoj regulativi, pod budnim okom armije hostesa, s velikim parkingom i ogromnim platoom na ulazu na zapadnu tribinu s VIP zonom gdje gazda Damir Mišković zaprima društvo na degustaciju otočkih sireva, janjadi i vina dok se gleda uspješna nogometna sekcija kako dole gine na hibridnom terenu. Infrastrukturno je objekt potpuno zaokružen i većih ulaganja tu do daljnjega neće biti potrebna. Rujevica je vlasništvo NK Rijeke, odnosno onoga što čini dominantni vlasnički faktor oko šefa svih operacija. Računa se da je Rujevica koštala oko 30 milijuna eura.
Bijeg iz socrealističkog mastodonta u Retfalu
Nešto slično, zapravo i bolje, modernije, primjerenije današnjici, se očekuje u Osijeku. Gradski vrt, stadion NK Osijeka, današnji je dom jedine slavonske momčadi u elitnom rangu domaćeg nogometa. Zapušten je, socrealistički mastodont kojem je tek malo jupola pomoglo da ne izgleda poput apokaliptičnog prizorišta vrijednog zaobilaženja u širokom luku. Ondje će Osječani tražiti put do titule prvaka još barem do kraja sezone 2021./22., da bi negdje krajem rujna ili početkom listopada preseliii u kvart Retfala gdje se podigao stadion radnog naziva Pampas. Stadion natkrivenih tribina kapaciteta 13.000 mjesta i okolni trening kampus vrijedan 50 milijuna eura podigao je službeno, uz jamstva mađarske vlade, investicijski fond Beta a zapravo tajkun Lorinc Meszaros koji ne može biti predsjednik Osijeka jer je već na čelu mađarskog kluba Puskas Akademija. Paralelno zapovijedanje s dva kluba zabranjuje UEFA. Meszaros se na Dravi ukazao i bankrotiranim Osječanima pojas za spašavanje bacio 2016. godine.
Pula na stadionu za 9800 ljudi ugošćava i reprezentaciju
Turopoljska prijestolnica Velika Gorica je afirmirala i stabilizirala solidnog prvoligaša, NK Gorica. S vrlo dobrim, operativnim objektom, ŠRC Velika Gorica, dotjerivan linearnim zahvatima s finalom prije tri godine kad je opremljen svim resursima i konačno s adekvatnom količinom luxa s rasvjetnih stupova. Stadion je izgrađen prije 35 godina na ogromnoj livadi u susjedstvu Zračne luke Pleso, a za potrebe kultne zagrebačke Univerzijade. Ima 5200 sjedećih mjesta s kojih je nerijetko pogled skraćen čestim maglama, a i drenaža zna popustiti kad kiša iz dosadnog prijeđe u sablasnu fazu. Kad i travnjak dočeka pravi imunitet na atmosferske neprilike, većih ulaganja godinama neće trebati. Bez gradskih intervencija ne bi išlo, uostalom, stadion NK Gorice i je u vlasništvu grada.
Stadion Aldo Drosina (NK Istra) je zadnje ušminkavanje imao 2011. godine kad je izrastao na 9800 sjedalica i dobio brazilski štih zbog dominantno žutih tonova u koloritu. Klupske prostorije, svlačionice, tribine i koridori su uređeni. Istra kvalitetno ugošćuje utakmice reprezentacije, a isto tako i npr. finalnu utakmicu Kupa. Grad Pula je dotjerao Istrin stadion i očekuje nešto bolje rezultate od melankoličnih borbi za ostanak u ligi iz godine u godinu.
Grad Šibenik uredio vedute, ali ne i Šubićevac
Gradski stadion Koprivnica (NK Slaven Belupo) ogledalo je skromnosti podravskog imaginarija vrijednosti. Ima samo jednu tribinu na kojoj su radničke mandure zadnji put uočene 2007. godine. Na zapadnoj tribini se smjesti 3143 gledatelja, a u planu je njeno kompletno natkrivanje, izgradnja adekvatnog VIP i press prostora, sve da bude uredno i upotrebljivo ali skromno i šparno. U Koprivnici se nastoji svaka kuna dvaput okrenuti znojnim dlanovima, tog se creda drže u klubu, gradu kao najvećem sponzoru, kao i u naklonjenoj lokalnoj farmaceutskoj industriji. Sve se važe apotekarskim vagama.
Stadion Šubićevac (NK Šibenik) tijekom utakmica zna biti veselo mjesto s oblačićima iz smotuljaka ilegalnih poticatelja boljeg raspoloženja. Stadion neobičnog dizajna pratio je okolni pejsaž daleke 1948. kad je pušten u pogon pod nazivom Stadion Rade Končar, u spomen na narodnog heroja strijeljanog upravo na tom mjestu od puške okupatora i domaćeg kolaboracionista. Nije lako držati mir, sigurnost i ustavni poredak kad dođu Dinamo i Hajduk jer svega 3412 mjesta ne proizvodi dovoljno građanskog komfora. Prije dvije godine su HNS s 500 tisuća i grad s 350 tisuća kuna pomogli zadnjem uređivanju. Objekt sigurno izaziva emocije, a još više i čežnju za izgradnjom novog jer svako sljedeće parcijalno ulaganje može biti tek blijedo krpanje neizlječivog. Grad Šibenik, koji je spektakularno uredio neke vedute, kao vlasnik parcele i objekta bi trebao odlučnije zagospodariti situacijom.
