Miljenko Cvjetko
U svom godišnjem izvješću Saboru, povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan uvrstio je HJS u skupinu okorjelih ignoranata prava na informiranje, uz bok HEP-u i zagrebačkoj administraciji u eri Milana Bandića. Pronašli smo osobu odgovornu za prozivanje judo saveza – Miljenka Cvjetka, koji je zbog nedobivanja informacija o stvarnim troškovima svoje kćeri Lare zasuo HJS s 13 neostvarenih prava na pristup informacijama, a nezadovoljan njihovom šutnjom najavljuje: “ove godine idem po novi rekord!”
Piše: Saša Paparella
Prema Izvješću o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) koju je u ožujku 2021. predstavio povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan, a Sabor prihvatio, tijekom 2020. godine zaprimljeno je čak 1.507 žalbi koje se odnose na rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, a njih 64 posto odnosi se na žalbe zbog šutnje uprave.
Tijela javne vlasti u odnosu na koje je izjavljen najveći broj žalbi zbog šutnje uprave bili su Grad Zagreb s 31 žalbom i Državni inspektorat s 20 žalbi. Iza tog dvojca najokorjelijih zatiratelja prava na pristup informacijama, u skupini onih koji su skupili 13, odnosno 14 žalbi nalazi se šest tijela javnih vlasti: HEP, četiri ministarstva (znanosti i obrazovanja, pravosuđa i uprave, financija, MUP) i – Hrvatski judo savez (HJS).
Svjetska viceprvakinja bez podrške Saveza
Kakav je bio Zagreb za vrijeme Milana Bandića ne treba trošiti riječi; dobrom plasmanu ministarstava i inspektorata također se nismo puno začudili, a o tajnovitosti u kojoj HEP dijeli državni milijune već smo nekoliko puta pisali.
Međutim, kakve to tajne skriva Hrvatski judo savez? Kako su džudaši uspjeli doći u vrh netransparentnosti, a što nije uspjelo niti onim sportovima koje povezujemo s mračnim likovima i milijunskim transferima?
U svom izvješću, povjerenik Pičuljan navodi da je 2020. zabilježeno povećanje broja žalbi, a što je “u najvećem dijelu rezultat podnošenja žalbi od strane nekoliko žalitelja, osobito jednog korisnika”.
Iako je izvješće anonimizirano, doznajemo da je i taj navod povezan s džudom, odnosno da je taj uporni “jedan korisnik” ZPPI-ja Zagrepčanin Miljenko Cvjetko, čovjek koji se već godinama tako bori za zaštitu prava svog djeteta, vrhunske sportašice Lare Cvjetko, njenih sestara i mnoge druge djece u sportu, naročito vrhunskom sportu.
Lara iza sebe ima iznimno uspješnu džudašku karijeru – kadetska je prvakinja Europe iz 2017., juniorska svjetska i europska viceprvakinja, osvajačica medalja s nekoliko seniorskih Grand slam i Grand prix turnira. Lani je proglašena najuspješnijom mladom hrvatskom sportašicom, a povremeno drži predavanja o dualnoj karijeri, jer pohađa MIOC. I dok je na borilištu Lara gotovo nepobjediva, obitelj tvrdi da problema ima samo izvan tatamija, i to od strane sportskih djelatnika koji bi joj trebali pomagati u karijeri, a što je izazvalo već spomenutu reakciju njenog oca.
Gospodari karijera mladih sportaša
O tome kako je postao žestoki borac za otvorenije informacije i protiv korupcije u sportu, popričali smo s Miljenkom Cvjetkom, također bivšim sportašem i trenerom, koji je, ne svojom voljom, postao prvak u disciplini podnošenja zahtjeva za pristupom informacijama.
“Da, ja sam taj rekorder, s 13 neostvarenih prava na pristup informacijama u 2018. i 2019., kad sam pokušavao doći do dokumentacije za pravnu borbu”, potvrdio nam je Cvjetko, te se vratio na početak priče.
“Problemi su počeli kad Laru, mimo pravilnika, nisu poslali na juniorsko Svjetsko prvenstvo 2018. iako se za njega kvalificirala, već je otišla jedna cura iz Splita, koja se nije kvalificirala jer je bila ozlijeđena. To me ponukalo da se počnem interesirati i o nekim drugim nepravilnostima u sportu općenito, a onda je svašta isplivalo na površinu i otada curi sve više. Primjerice, ozbiljne krađe proračunskog novca potkradanjem natjecatelja. Najgore je ipak zlostavljanje djece – vrhunskih sportaša, čije karijere uništavaju kao na traci, jer ti su mladi ljudi nekima samo potrošni materijal”, optužuje Cvjetko.
Prvi put su se Larini roditelji usprotivili čelnicima judo saveza 2018., kad Lara nije dobila ispravnu opremu. “S tom bi opremom najvjerojatnije bila diskvalificirana na međunarodnim natjecanjima. No mi smo od HJS-a dobili podrugljivi odgovor u kojem se napominje da fizičke osobe ne smiju izravno kontaktirati savez, iako smo to učinili samo da ih upozorimo na mogući problem za sve nas”, objašnjava Cvjetko.
Preko Vijeća za sportsku arbitražu HOO pokušavao je doći do dokumentacije bitne za taj slučaj, no tvrdi da mu nisu htjeli dati odluke na koje bi se poslije mogao žaliti. “Poslali su mi i neke kriminalce na vrat, prijetili klubu ako ne izbaci moje dijete, a onda sam shvatio da imam jedno sredstvo – pravo na pristup informacijama”, kaže naš sugovornik.
ZPPI je počeo koristiti nakon što se obratio Središnjem državnom uredu za šport – tamo su mu savjetovali da se pri komunikaciji s tijelima javne vlasti, u koja spada i HJS, obrati službeniku za informiranje, pa ako zatreba i povjereniku za informiranje. I tada je počeo kopati.
Zbog Cvjetka morali zaposliti povjerenicu za informiranje
U početku nije išlo glatko, primjerice u jednom od slučajeva HJS mu je odbio pristup informacijama jer “zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti HJS-a, te dolazi do zastoja u radu”.
Na kraju je zbog količine Cvjetkovih zahtjeva HJS morao zaposliti povjerenicu za informiranje.
“Srećom ZPPI ne donosi direktno novce, pa je ekipi na vlasti ostao ispod radara, no ključan je za demokraciju i transparentnost u našem društvu. Ne možeš mažnjavati lovu ako te osvjetljava reflektor. Zato smatram da bi sve udruge – dakle sportski savezi, ali i klubovi ako primaju barem lipu iz državnog ili lokalnog proračuna – morale postati tijela javne vlasti, što znači da su građanima dužne dati tražene informacije”, predlaže Cvjetko.
Kaže da su se odnosi sa Savezom počeli popravljati nakon prvih kriminalističkih obrada u rujnu 2020. kad je ispitana Sanda Čorak, predsjednica HJS-a, a kao posljednji primjer sportswashinga navodi jednoglasnu odluku članova Vijeća HOO-a da Lara od 1. veljače bude uvrštena u Olimpijski program Pariz 2024. sa statusom potencijalne A kandidatkinje.
“Oni djeluju sa stajališta: imamo pare poreznih obveznika, svo vrijeme ovog svijeta i nitko nas ne pita za rezultate. Igraju na iscrpljivanje žrtve, no sad su se preračunali. Ove godine HJS i ja idemo po rekord. Naime, na moj upit se odgovorili da su sredstva iz Razvojnih programa potrošena, a kad sam zatražio dokumentaciju dobio sam neki isprintani popis, bez ikakvih računa u prilogu, iako je riječ o ukupno oko 166.000 kuna za razvojni program Lare Cvjetko, tu su i sredstava judo saveza, te novac za razne pripreme i sportska natjecanja. Za bilo koga tko nije na grbači poreznih obveznika, tko god je jednom morao odnijeti izvode i račune u računovodstvo – ovo je hračak u lice, vrijeđanje svih koji moraju poštivati zakone RH. Moram kazati da je ovaj papir probudio i neke tople uspomene na skijanja, Hütte, Weissbier i papir iz blokića konobarice na kojem piše koliko piva se popilo. Nakon brze analize shvatili smo, da je na nekim natjecanjima s računa skinuto i 200-300 posto više od troškova. Za svaku od tih cifri s paragona zatražio sam račun, izvode i ponudu, odnosno ugovor i propozicije. Judo savez mi uporno ne odgovara na moje upite o financijama natjecatelja, pa što mi drugi preostaje nego li da ih izluđujem sa ZPPI?”, otvoreno će Cvjetko.
Odgovor Hrvatskog judo saveza zbog duljine teksta objavit ćemo u idućem nastavku
(objavljeno 3.3.2022.)
