Milijan Brkić ‘Vaso’, bivši djelatnik SOA-e i visokorangirani HDZ-ovac, između 2016. i 2023. podnio je protiv novinara barem 18 tužbi koje imaju karakteristike SLAPP-a, pokazalo je istraživanje centra Miko Tripalo i HND-a. Svrha takvih tužbi je odvraćanje novinara od tema od javnog interesa – u slučaju Brkića, koji je neke tužbe podnio i kao potpredsjednik Sabora, motiv je bio i financijski dobitak. Ostali vodeći serijski tužitelji u analiziranom razdoblju bili su bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić (deset tužbi), te konzervativna aktivistica Željka Markić (šest tužbi protiv novinara). Novinare vole tužiti i sami suci, iako takva praksa u razvijenim zemljama gotovo da i ne postoji
Piše: Saša Paparella
Opsežna analiza 1333 presude protiv hrvatskih medija i novinara donesenih u razdoblju od 2016. do 2023., koju su napravili Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i neprofitna organizacija Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, predstavljena je u ponedjeljak javnosti.
Nakon višegodišnjeg objavljivanja rezultata HND-ove ankete o aktivnim tužbama protiv novinara i medija pokazalo se kako su među tužiteljima često osobe na položaju moći, kao i postojanje visokih tužbenih zahtjeva za povredu ugleda i časti kako u građanskim parnicama, tako i u kaznenim predmetima budući da je uvreda u hrvatskom zakonodavstvu i dalje kazneno djelo. Na temelju takvih pokazatelja, HND se zahvaljujući suradnji s pravnicima Centra Miko Tripalo, upustio u projekt zahvaljujući kojemu su dobiveni i analizirani podaci.
“Naše istraživanje baze sudskih podataka pokazalo je da čak 40 posto tih presuda ima neki element SLAPP tužbe. Njihov je cilj da se novinare i medije, ali i aktiviste, odvrati od neke teme od javnog interesa”, rekla je pravnica Ivana Zeljko, suradnica Centra Miko Tripalo. Pravi cilj tih tužbi otupiti oštricu kritičkog novinarstva i novinara, te njihovo marginaliziranje s medijske i javne scene, navodi se u zaključcima istraživanja provedenog uz potporu Zaklade Pravda za novinare (Justice for Journalists Foundation).
Prosječna tražena odšteta je 9.300 eura
U sudskom postupku neki tužitelji traže objavu ispravka, a drugi isplatu u novcu. „Bitna je jako visoka vrijednost sporova. Prosječna tražena odšteta je 9.300 eura, a prosječna isplaćena odšteta je 3.200 eura. Problem je i dugo trajanje sudskih postupaka, u prosjeku 4,3 godine, ali i neujednačenost sudske prakse. Neki suci u slučaju da je objavljen ispravak i prije tužbe smatraju da je time nadoknađena šteta“, rekla je Zeljko.
Hrvatski pravni sustav ne sadrži zakonsku definiciju SLAPP predmeta, a okolnost da određeni predmet sadrži tzv. “SLAPP” element ne mora nužno podrazumijevati ili indicirati da se u konkretnom slučaju radi o SLAPP tužbi, napominju autori analize. Indikatori SLAPP-a definirani su sukladno istraživanjima koje provodi međunarodna Case koalicija za borbu protiv SLAPP-a te preporukama Europske komisije i Vijeća Europe.
U analizi je primijenjeno osam indikatora, a najčešći je, u 162 slučaja, bio indikator da je “tema sudskog postupka radnja koje se odnosi na javnu participaciju tuženika glede neke teme koja je od javnog interesa”. Drugi najčešći SLAPP indikator je da je “tužitelj moćan pojedinac, lobi, korporacija i/ili državno tijelo koji podnosi tužbu protiv tuženika koji je izrazio kritiku i/ili prenio određenu poruku o pitanju koje je od javnog interesa te istovremeno neugodno tužitelju”. Tu se obično tražila objava ispravka i naknada štete, s relativno visokim tužbenim zahtjevom (do 100.000,00 kn). Takvih je slučajeva u analizi bilo 134.
Nadalje, treći najčešći indikator, detektiran u 76 analiziranih slučajeva, bio je taj da “postoji više sudskih postupaka koje je pokrenuo tužitelj podnošenjem tužbi ili se radi o povezanim subjektima u svezi sa sličnim pitanjima ili uznemiravanjem, zastrašivanjem ili prijetnjama tužitelja ili njegovih zastupnika”.
Skup o SLAPP-u u Novinarskom domu, foto: HND
Nadalje, u 21 slučaju bila je riječ o “prekomjernoj, neproporcionalnoj ili nerazumnoj naravi tužbenog zahtjeva ili njegovog određenog dijela; postoji relativno visok tužbeni zahtjev, odnosno suviše visoko naznačena vrijednost predmeta spora”. U 25 slučajeva indikator je bio odugovlačenje sudskih postupaka korištenjem: “procesnih taktika koje se primjenjuju u zloj vjeri – odgađanje sudskog postupka (primjerice odgađanja ročišta)”. Stvaranje nerazmjernih troškova za tuženika u postupku tako da se očito suviše visoko naznačuje vrijednost predmeta spora; biranje najpovoljnijeg suda ili pak predlaganje dokaza koji nisu nužni za predmetni postupak, već su isključivo predloženi kako bi se odugovlačio predmetni sudski postupak.
Hrvatska specifičnost – među tužiteljima je i desetak sudaca
Među mogućim SLAPP tužiteljima je i desetak sudaca, iako je takva praksa gotovo nepoznata u drugim zemljama. “Specifično je da se i sami suci javljaju s tužbama protiv novinara, s traženim iznosima iznad prosjeka, a to ostavlja neugodan okus u ustima. U puno presuda navodi se da li se novinar držao etičkog kodeksa, ali takvo što se za suce nikada ne navodi. Satima sam tražio podatke tuže li suci i u drugim zemljama i našao sam tek nekoliko primjera“, rekao je Neven Mates iz Centra Miko Tripalo.
Ostali učestali SLAPP tužitelji u razdoblju od 2016. do 2023. bili su: javni servis HRT (10 tužbi, većinu su povukli), aferama opterećeni bivši ministar branitelja Mijo Crnoja (šest tužbi), nepravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš (šest tužbi), Sveučilište u Zagrebu u mandatu rektora Damira Borasa (pet tužbi), istražitelj ratnih zločina Nikola Kajkić (pet tužbi), osuđeni gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović (četiri tužbe), osuđeni bivši premijer Ivo Sanader (četiri tužbe), general Marinko Krešić (četiri tužbe), bivša ravnateljica Daruvarskih toplica Mira Zakora (četiri tužbe), kirurg Vladimir Herak (četiri tužbe), te Josip Neferović, otac bivšeg gradonačelnika Požege (četiri tužbe). Četiri puta je tužila i manekenka Tatjana Dragović / ex Ivanišević, a njen bivši partner Goran Ivanišević još dvaput.
Moćni pojedinci osjetljivi na duševne boli
Prilikom analize sudskih odluka identificirano je desetak serijskih tužitelja, onih koji učestalo podnose tužbe protiv medija i novinara često s istim argumentima (ponekad istovjetnim) te nerijetko traže istu visinu naknade štete. Dio predmeta protiv medija pokreću moćni pojedinci (političari, suci, odvjetnici), a tražene odštete su relativno visoke za hrvatske prilike.
Kao poseban problem Zeljko je istaknula serijske tužitelje, one što učestalo podnose tužbe protiv medija u kojima se ponavljaju slični navodi i traže se jednaki iznosi. Tu se naročito često ponavljaju tri imena, od kojih su dvojica zauzimala vrlo visoke pozicije u hrvatskoj politici, a jedna je tužiteljica konzervativna aktivistkinja. Iako su podaci u analizi anonimizirani, u većini slučajeva može se sa sigurnošću zaključiti o kojem se tužitelju radi.
Najviše potencijalnih SLAPP tužbi, njih 18, podnio je Milijan Brkić ‘Vaso’, bivši ratni zapovjednik specijalne policije i djelatnik Sigurnosno obavještajne agencije, a u analiziranom razdoblju glavni tajnik, kasnije i potpredsjednik HDZ-a, te potpredsjednik Hrvatskog Sabora. Brkić je najčešće tužio zbog “duševnih boli”, “javnog sramoćenja”, te “velikih neugodnosti u svom svakodnevnom životu i radu”. U većini slučajeva je, po špranci, zahtijevao 40.000 kuna odštete.
Kad pišete o Dumbovićima, tuži vas cijela obitelj (screenshot N1)
“Tužitelj je moćan pojedinac te podnosi tužbu protiv tuženika koji je izrazio kritiku i/ili prenio određenu poruku o pitanju koje je od javnog interesa te istovremeno neugodno tužitelju, postoji relativno visok tužbeni zahtjev, prekomjerna, neproporcionalna ili nerazumna narav tužbenog zahtjeva”, navodi se u jednom od komentara komentaru stručnjaka za SLAPP tužbe Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, a koji se ponavlja kod gotovo svih Brkićevih tužbi. Mogućnost Brkićevog pritiska na medije bila je osobito velika u vrijeme dok je obnašao dužnost potpredsjednika Sabora.
Sud te voli samo dok si na vlasti
Neki od novinara nazočnih na tribini iznijeli su svoja pravosudna iskustva. “Serijski tužitelj Milijan Brkić podnio je zbog duševnih boli 50 tužbi za 10-ak tekstova. Dok je bio na vlasti, jedno vrijeme i kao potpredsjednik Sabora, uglavnom je dobivao pravomoćne presude, a otkad kad je otišao više ih ne dobiva“, rekao je novinar 24 sata Ivan Pandžić, kojeg je – uz razne druge – kazneno gonio bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović. “I ne samo on – zbog istog me teksta tužio i njegov sin, te sinova tvrtka“ rekao je Pandžić, koji ima još osam otvorenih sudskih postupaka.
“Ta su suđenja neugodna i mučna, jer suci ne shvaćaju novinarski posao. Neke ne zanima što se događalo poslije teksta, da li se pokazalo da smo bili u pravu, već samo ono na temelju čega je tekst bio napisan. Ispadate budala ako se bavite istraživačkim novinarstvom“, rekao je Pandžić, koji kao rješenje predlaže da se pojedini suci specijaliziraju za medije.
Tjednik Nacional Brkić je tužio šest puta. U četiri slučaja, zahtjev tužitelja bio je odbijen u cijelosti, pa je Brkiću naloženo da nadoknadi Nacionalu parnični trošak postupka. U jednom slučaju mu je Općinski građanski sud u Zagrebu djelomice dao za pravo, pa mu je umjesto traženih 40.000 pravomoćnog presudom dodijeljeno 15.000 kuna. Brkić je jednom tužio i nakladnika Hanza media (odbijeno), te dvaput 7dnevno ( također odbijeno). Od nakladnika tjednika Lider dobio je 15.000 kuna.
Najviše je tužbi, njih osam, Brkić digao protiv Styrije. Od toga je zbog tekstova objavljenih u dnevniku 24 sata podigao šest, a zbog Večernjeg lista dvije tužbe. Od tužbi zbog tekstova objavljenih u listu 24 sata dvaput mu je udovoljeno ali djelomično, pa je dobio 15.000, odnosno 25.000 kuna. U ostala četiri slučaja njegov je zahtjev odbijen.
Nagodbe – opasna praksa iza leđa novinara
Zbog duševnih boli zbog jednog teksta objavljenog u Večernjem listu Milijan Brkić je dobio 15.000 kuna. Kako se navodi u analizi, u drugoj tužbi protiv Večernjeg lista, koja je također bila uspješna, nakladnik je sklopio nagodbu u visini od 40.000 kuna, “što podrazumijeva da se zahtijevao i relativno visoko postavljen tužbeni zahtjev”.
Tu dolazimo do još jednog zabrinjavajućeg fenomena, a to je – institut nagodbe. Naime, u želji da što brže riješe neki spor, nakladnici ponekad pristaju na nagodbu. Tu često nije važno jesu li navodi u utuženom tekstu istiniti ili ne. Time se novinari ostavljaju na vjetrometini, jer nakladnici umjesto da im vjeruju i zaštite ih rade dogovore iza njihovih leđa, sve kako bi skratili sudski postupak. Naravno, takva politika potiče bjesomučne tužitelje da nastave s tom praksom, znajući da će na lak način doći barem do dijela tražene odštete.
Isti trend sklapanja nagodbi zabilježen je kod još jedne česte tužiteljice – konzervativne aktivistice Željke Markić, predsjednice građanske inicijative U ime obitelji. U analizi se spominje kao tužitelj u osam sporova. Njeni su odštetni zahtjevi većinom odbijeni, u jednom je slučaju dobila 15.000 kuna, a u drugom svih traženih 40.000 kuna. Iz analiziranog sudskog zapisnika je vidljivo da je postignuta barem jedna sudska nagodba o objavi isprike, a tuženik je tužitelju isplatio i 3.750 kuna na ime troškova ovog postupka.
SLAPP-ovac gostuje kod SLAPP-ovca: Tolušić na HTV-u (screenshot HTV)
Uz tužitelje Brkića i Markić, nagodbe su u analiziranom razdoblju sklopili i bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, potom Sveučilište u Zagrebu, Josip Radeljak, te još sedmero manje poznatih javnih osoba i javnih službenika. Pretragom njihovih imena u internetskoj tražilici ustanovili smo da pojedini sporni tekstovi o tim tužiteljima više nisu vidljivi na stranicama medija. Zato možemo pretpostaviti da su nagodbe uključivale i njihovo uklanjanje, odnosno odricanje od tekstova vlastitih novinara, od kojih su neki bili potpuno argumentirano napisani.
U analizi se kod nekoliko slučajeva navodi pod kojim uvjetima su pojedini sporovi bili riješeni: “Tuženik navodi da je bez odgode uklonio fotografiju tužitelja i ona se više ne može pronaći s pomoću internetskih tražilica i bez odgode je objavio ispriku koja je i dan danas dostupna na pretraživačima”.
Tolušić tražio pola milijuna kuna
Uz Brkića i Željku Markić, medije je u analiziranom razdoblju često tužio i Tomislav Tolušić, bivši ministar poljoprivrede i potpredsjednik vlade, te sadašnji optuženik Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) koji je zbog afera morao odstupiti s dužnosti. Tolušićevo se ime u istraživanju HND-a i Centra Miko Tripalo spominje deset puta vezano uz niz slučajeva moguće SLAPP-tužbe. Od toga ih je sedam povukao, a triput mu je tužbeni zahtjev bio odbijen. Najčešće je tužio portal Telegram, ali i Nacional, Hanza mediju i lokalni portal Virovitica.net.
Iz nekoliko rješenja o povlačenju tužbi ne može se zaključiti je li tu bila riječ o SLAPP tužbi, jer nisu poznati elementi tih tužbi, navodi se u analizi Centra Miko Tripalo. Inače, Tolušić je u jednom slučaju (koji je izgubio) tražio čak 510.000 kuna, što je jedan od najvećih tužbenih zahtjeva prema medijima. Neke od najvećih zahtjeva, po 100.000 kuna, podnijeli su osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep, te Zdenko Antunović, čovjek od povjerenja Milana Bandića, uvjetno optužen za malverzacije.
Iz analize Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo saznajemo i da se niz postupaka vodio po osam, pa i deset godina, a jedan je potrajao punih dvadeset, što naravno također utječe na tuženika i njegovu volju da se i dalje suprotstavlja moćnima. Inače, Vijeće EU usvojilo je ove godine direktivu za zaštitu novinara i aktivista od SLAPP tužbi.
(objavljeno 30.9.2024.)
foto: Facebook Milijan Brkić
Portal Zagrebi.hr objavio je cijeli feljton o SLAPP-u, ovdje su prvi, drugi, treći i četvrti nastavak
