Povežite se:
HomeLice s naslovniceFred Matić – borac koji nije želio postati veteran

Fred Matić – borac koji nije želio postati veteran

 

Rat vukovarskog branitelja Predraga Matića nastavio se i nakon 1995., kroz borbu za jednu tolerantniju Hrvatsku

 

Piše: Saša Paparella

Nenadoknadiv je odlazak Predraga Freda Matića. Izreka “svatko je zamjenjiv” ovog se puta ne može primijeniti, jer malo tko se tako čvrsto kao Fred zalagao za bolju Hrvatsku. Vukovarski branitelj i zarobljenik srpskih logora nije želio cijeli život ostati ratni veteran, već je svoju borbu nastavio i nakon rata. Uvijek uz slabijeg, 1991. je na Trpinjskoj cesti serijski uništavao tenkove JNA u napadu na njegov Vukovar. Nakon izlaska iz logora u kojima je proveo devet mjeseci, zalaže se za tolerantniju zemlju, suprotstavljajući se onima koji žele privilegije ili gaze ranjive skupine.

Par godina nakon rata, dok je još živio u prognaničkoj sobici, zalazili smo u isto društvo. Jedna osoba postala je neugodna i počela pričati…gluposti. A onda je Fred Matić uzeo riječ. Nisam u životu čuo da netko tako strpljivo i s toliko argumenata polako razoružava drugu stranu. Ma koliko inače bio izravan i brzo na jeziku, kad je trebalo argumentirati davao si je vremena.

Zato mi je zvučalo nevjerojatno kad je bivši načelnik Glavnog stožera Josip Lucić prije par godina izjavio: “Glavni lažnjak zvani Fred skoro je sve nas koji smo ratovali za Hrvatsku tretirao kao lažnjake, ni na kakvu samilost nismo naišli”, tražeći pritom samilost za pravomoćno osuđene ratne zločince Mirka Norca i Tomislava Merčepa, te za nepravomoćno osuđenog Branimira Glavaša. Fred je poslije objašnjavao korijen sukoba – Lucić je navodno bio ljut jer mu, kao ministar branitelja, nije htio financirati neke upitne projekte.

Višestruko odlikovani Fred, umirovljen u činu brigadira, odbio je biti “pravovjerni” branitelj”, koji svoju ljubav prema Hrvatskoj prikazuje, primjerice, vukući plinske boce po Savskoj. Sada slušamo tekstove sućuti vladajuće vrhuške, iz iste one stranke kojoj su šatoraši prosvjedima 2015. pomogli da dođe na vlast, protestirajući više od godine dana podno Fredovog ureda u ministarstvu. Uspjeli su. Lijeva vlast je srušena, vraća se HDZ sa svojim pravovjernim i sposobnim kadrovima, pa tako umjesto Matića dolazi Mijo Crnoja, čiji je ministarski mandat zbog raznih afera potrajao rekordnih šest dana. A neki od vođa šatoraške pobune uskoro su osuđeni zbog financijskih malverzacija.

Niti kad su napokon uspjeli maknuti “izdajničku vlast”, šatoraši ga nisu prestali pljuvati. Nepojmljiv je bio bijes interesne klike koja je uzurpirala braniteljske udruge, smatrajući da se rat nastavlja stavljanjem raznih skupina društva “tamo gdje im je mjesto” – Srba u Srbiju, žena u kuhinju, a gayeva što dalje  od očiju. Fred je nastavljao svojim putem, pa kad je izabran u Europski parlament uporno se, kao jedan od najaktivnijih zastupnika, zalagao za ženske prava. Po istom poslu, kad je dolazio u Zagreb, subotom bi na Trgu bana Jelačića prosvjedovao protiv ‘kleačavaca’, još jednih koji bi oduzimali tuđa prava. “Prva subota u mjesecu opet je na glavnom zagrebačkom trgu okupila ekipu koja pod izlikom molitve omalovažava žene. Za očekivati je da će idući put pasti maske i da će ovdje klečati i Vlada. No, i mi smo ovdje i bit ćemo dokad je potrebno. Za žene, za slobodu i ravnopravnost”, napisao je Fred.

I kad je postao ministar, a potom i europarlamentarac, ostao je isti, druželjubiv, izravan i razborit. Jedan od nas i najbolji među nama. Pošten i neukrotiv, borac protiv nejednakosti i lopovluka. Zato je valjda vijest o njegovoj preranoj smrti objavljena tek na sredini dnevnika HTV-a, navodno nezavisne javne televizije.

Fred je želio Hrvatsku u kojoj mjera domoljublja neće biti oni koji nose Hitlerove brčiće, pjevaju ustaške pjesme, tegle plinske boce po centru Zagreba i stvaraju paralelne kolone na danu sjećanja u Vukovaru.  Fredovi su junaci bili neki drugi, neuprljani borci, pa tako još jedan izopćenik iz braniteljske zajednice – general Petar Stipetić. “S ponosom i osobitim poštovanjem se sjećamo generala Petra Stipetića, velikog čovjeka i ratnog pobjednika”, napisao je Fred na društvenim mrežama povodom obljetnice Stipetićeve smrti. Sada tu istu rečenicu možemo prepisati, ubacujući ime Predraga Freda Matića.

 

Foto: Facebook Freda Matića

(objavljeno 24.8.2024.)