Neovisni ekonomski analitičar, direktor Hrvatske udruge banaka i član NO Zagrebačkog holdinga suvlasnici su nove aviokompanije Enjoy The Flight (ETF), višekratno spominjane u žestokoj raspravi o uspješnosti mirovinskih fondova koju je Šonje danima preko društvenih mreža vodio s novinarkom Večernjeg lista Valentinom Wiesner – ona ga je nazvala ‘glasnogovornikom financijskog sektora’, a on uzvratio etiketiravši ju kao ‘financijski nepismenu osobu’
Piše: Saša Paparella
Zanimljiva polemika razvila se ovih dana na društvenim mrežama između ekonomskog analitičara Velimira Šonje i novinarke Večernjeg lista Valentine Wiesner. Povod je bila objava njenog pesimističnog teksta o mirovinskim fondovima pod naslovom Hoćemo li za svoj novac uložen u II. stup morasti doživjeti stotou?!, u kojem autorica upozorava da mirovinski fondovi ostvaruju iznimno male prinose na uloženi kapital, odnosno da su čak na gubitku, a što bi jednom moglo postati izrazito neugodno za dva milijuna članova domaćih mirovinskih fondova, budućih umirovljenika. Zbog važnosti teme za široku javnost prenosimo glavne naglaske s obiju strana, kako oni ne bi ostali ograničeni na njihove Facebook i LinkedIn profile.
‘Prinosi fondova nisu pratili niti porast životnih troškova’
Novinarka je u analizi upozorila na visoke i netransparentne troškove; potrebu „doživljenja 100-te“ u mirovinskom osiguravajućem društvu; problematične transakcije u kojima se čini da su banke profitirale nauštrb članova fondova; potrebu iskazivanja pojedinačnih prinosa i to efektivnih, po uzoru na EKS kod kredita; na visoku stopu inflacije koja je pojela sve prinose te, uz opasku da nema dovoljno podataka, ponudila i izračun temeljen na rastu novčanih sredstava, a ne računovodstvenom iskazivanju. Šonje se u svom blogu osvrnuo samo na izračun, nakon čega je uslijedila rasprava u koju su se na dvije društvene mreže uključili brojni analitičari, novinari i razni ‘navijači’.
Wiesner u svom tekstu koji je isprovocirao Šonju navodi: “Izračunali smo koliko su stvarno zaradili mirovinski fondovi u 20 godina i ustanovili da smo na gubitku, iako oni koji od mirovinske reforme dobro žive, govore o uspjehu. Koliko će ih novca dočekati za isplatu mirovine pitanje je koje muči najviše one kojima do umirovljenja nije ostalo još dugo jer su po sili zakona posljednjih pet godina rada upravo u mirovinskom fondu kategorije C koja je u zadnjih godinu i pol dana najviše izgubila na vrijednosti. Naša ih računica neće obradovati. I ne samo njih! S trenutačnim načinom na koji se upravlja mirovinskim fondovima, troškovima koje generiraju upravljači, netransparentno iskazanim naknadama i prinosima, mirovinska reforma koja je počela prije točno dva desetljeća u punoljetnost zasigurno nije ušla odgovorno. Situaciju je pogoršala inflacija koju su mirovinska društva dočekala kao ‘vrtni patuljci’, dekor, a ne upravljači, te umjesto da se okrenu portfeljima u kojima će imovina članova biti zaštićena od divljanja inflacije, poput ‘inflation linked’ državnih obveznica čije kamate rastu proporcionalno rastu inflacije, prepustili su je ludom tržištu koje je izloženo dosad neviđenim poremećajima”, upozorava autorica.
Onaj tko doživi manje od 90 godina neće uživati punu mirovinu
Osvrnula se i na komentar Hanfe, odakle stižu uvjeravanja da su “sve negativne promjene u prethodnim krizama fondovi kasnijim zaradama u kratkom roku nadoknadili za svoje članove. U tih 20 godina rada, članovi obveznih mirovinskih fondova uplatili su 84,4 milijarde kuna, a mirovinska društva su upravljanjem zaradila dodatnih 44,66 milijardi kuna. Prosječni nominalni godišnji prinos obveznih mirovinskih fondova od osnutka za kategoriju A iznosi 6,56 posto, kategoriju B 5,10 posto, a za kategoriju C 3,54 posto”.
Wiesner međutim smatra da prinosi koje iskazuju mirovinski fondovi za članove nisu relevantan pokazatelj stvarnog stanja, pa je pokušala doći do, kako kaže, “realnijeg prinosa”. Pritom je koristila podatke iz Hanfinog izvješća za travanj, u kojem nije našla ukupno naplaćene ulazne i izlazne naknade, “koje bi dodatno pogoršale situaciju”. Napomenula je kako je točan izračun prinosa moguć samo za svakog pojedinog člana jer ovisi i o danu pristupanja u fond, dinamici i visini uplata te godinama ostanka u fondu, “a nejasno je zašto Hanfa kao regulator poslovanja mirovinskih fondova nije propisala obvezno mjesečno izvještavanje i obavijest o prinosu za svakog pojedinog člana…Nas buduće umirovljenike zanima isključivo koliko je novca otišlo iz naše plaće, a koliko je u konačnici raspoloživo za isplatu u mirovinskog osiguravajućem društvu (MOD). Čak i ovako okljaštrenu štednju dobit će samo onaj ‘penzić’ koji dočeka 90-ak godina, onaj s kraćim životnim vijekom neće uspjeti uživati blagodati pune zarade”, upozorava autorica koja je izračunala da prinosi fondova nisu pratili niti porast životnih troškova…Može li se govoriti o uspješnoj mirovinskoj reformi uz ovakve rezultate ili o uspjehu govore samo oni koji od te reforme dobro žive, nauštrb najranjivijih?”
Šonje: ‘Takva računica je potpuno promašena’
Dva dana nakon objave teksta, Šonje, inače autor knjige Mirovine za 21. stoljeće (koju su sponzorirali Raiffeisen mirovinski fondovi), objavio je svoj komentar pod naslovom ‘Teško je misliti o mirovinama: osvrt na velike pogreške u jednom tekstu iz Večernjaka’, utvrdivši da “tekst sadrži niz pogrešaka i nerealnih prijedloga”.
Autorici zamjera pogrešno računanje prinosa na mirovinsku štednju u dugom roku, odnosno tvrdi da je uzela u obzir stanje sredstava u obveznim mirovinskim fondovima i podijelila ga s kumulativnim uplatama dosad, “te tim postupkom došla se do rezultata prema kojemu su obvezni mirovinski fondovi navodno do sada ostvarili neznatno više od dva posto prosječnog godišnjeg neto prinosa…Takva računica je potpuno promašena. Uključuje veću pogrešku izračuna od metode koju daje Hanfa u svojim službenim publikacijama, a koja za fondove B kategorije pokazuje anualizirani prinos od početka reforme od 5,1 posto. Novinarka Večernjaka smatra da je njezin izračun točniji od izračuna Hanfe. Je li moguće da Hanfa toliko dezinformira javnost da promašuje mjeru prinosa za više nego duplo, puna tri postotna boda? Kriva je pretpostavka – zbog toga je kriva formula, pa je i rezultat pogrešan…Uplate u mirovinske fondove nisu se dogodile odjednom; točan izračun prinosa zavisi o novčanom tijeku koji se razlikuje za svakoga od nas jer smo u različito vrijeme postali članovi drugog mirovinskog stupa i imali različite plaće koje su različito varirale u vremenu”, naveo je Šonje.
Novac u fondovima masno plaćeni ‘upravljači’ nisu zaštitili od pada njegove vrijednosti
Ubrzo je stigao odgovor prozvane novinarke. “Iz koje pozicije govori Velimir Šonje? Koliko vas plaćaju mirovinska društva, koliko Hanfa, koliko HUB, koliko HNB? Vi niste analitičar, ali stvarate taj privid, nije li to neetično? Uz dramatičan naslov kojim ga počinjete, uživljavajući se, valjda, i u ulogu novinara, u članku niste napisali ništa! Ali, s obzirom na trud uložen u ‘analizu’, očito ste jako dobro plaćeni kad i dalje ustrajete u ulozi ‘advocatus diabola’ (vrlo površno, doduše) s jasnim ciljem daljnjeg zavaravanja hrvatske javnosti. No dobro, barem ste se razotkrili – vi ste glasnogovornik financijskog sektora, a ne analitičar”, odgovorila je svom kritičaru.
“Prozivate me da sam kao kriterij za inflaciju uzela rast cijena režija i hrane – šalite se, zar ne? A koje sam to druge kriterije trebala uzeti za zemlju sa 300.000 blokiranih (koji su izbačeni iz financijskog života iako imaju novce u mirovinskom fondu), i s najmanje 300.000 emigriranih? U eventualnoj replici koju očekujem jer je to vaša rola, nemojte ponovo izmišljati i vrijeđati zbrajanjem ta dva broja i opet mi imputirati (financijsku) nepismenost. No najvažnija je činjenica koliko je taj novac vrijedio 2002., kad je mirovinska reforma počela, a koliko vrijedi danas. I da nas masno plaćeni ‘upravljači’ nisu zaštitili od pada njegove vrijednosti. Da sad ne širim raspravu na njihovu ulogu (vlasnici su isti, banke) u boostanju tih istih cijena u neprirodnom bludu s državom koja im je plaćala subvencije (idu njima, ne dužnicima sa stambenim kreditima) za POS stanove pa je nakon svakog ciklusa letvica cijene ‘kvadrata’ otišla još malo gore…
Vaš komentar o tome da mirovinski fondovi nisu mogli prodati sve obveznice na kojima su gubili lani i ove godine je, excuse my French, idiotarija. Kao da za čovjeka koji se sa 100 km/h zabio u zid, kažete: Pa da, nije mogao zakočiti taj zadnji metar prije zida kad je vozio tako brzo. Pa nije trebao voziti tako brzo!!! A znakovi upozorenja (čitati: tekstovi koji upozoravaju da se ne radi dobro) bili su cijelo vrijeme tu. O pogrešnom izračunu prinosa i previše obveznica u fondovima pisao je davno i Nenad Bakić (koji ima more drugih kontroverzi, ali u ovom je slučaju bio u pravu) – s njim niste polemizirali. Niste tada bili plaćeni za to? Da sam HUB ili mirovinski fond oduzela bih vam glasnogovorničku plaću”, napisala je Wiesner.
A tko regulira regulatora – Hanfu?
U narednom postu, autorica nastavlja: “No zna se da od 0,27 posto naknade koju zaračunavaju obvezni fondovi, znatan dio odlazi za financiranje Hanfe i Regosa koji je udvostručio broj zaposlenih i kako se ovih dana otkrilo, bez natječaja za 185.000 kuna naručio izradu strategije za mirovinsko opismenjavanje od Instituta za financijsku pismenost i odgovornu potrošnju. Naziv ‘instituta’ je tek teška ironija. Ugovor je potpisala ravnateljica Regosa Iskra Primorac, supruga novog ministra financija Marka Primorca, no izdašan je bio i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji je istoj pravnoj osobi koja se bavi ‘odgovornom potrošnjom’ dao 88.000 kuna za usluge promidžbe i informiranja. I tih je gotovo 300-tinjak tisuća kuna manje za naše mirovine! Znači, kad sam pisala ovo, imala sam na umu više-manje samo studiju koju je Iskra Primorac platila njegovoj kolegici s katedre. Velimira Šonje nisam se tad ni sjetila. Dakle, Velimire, lijepo da ste se sami javili, očito ste se osjetili prozvani, kao autor knjige Mirovine za 21. stoljeće (grandiozan naziv, maltene Yuval Harari sa svojom 21 lekcijom za 21. stoljeće).
Da konstatiram. U Hrvatskoj su se tijekom posljednjih 30 godina u bankarskom i povezanim sektorima događali: nezakonita promjenjiva kamatna stopa, neiskazivanje EKS-a, „švicarac“, nezakoniti marketing vezan za ‘švicarac’, prijevara u leasingu, čudne transakcije mirovinskih fondova u korist njihovih matičnih banaka, gubici na ulaganjima u FGS-ove… Sve dok ste vi bili na pozicijama u HNB-u ili bankama. A onda ste postali ‘nezavisni analitičar’. Ni kao takav, nikad ste niste očitovali o ovim ‘pojavama’. Moj je zaključak: ili niste nezavisni ili niste analitičar. A možda ni oboje. Uvijek na suprotnoj strani, suprotnoj zaštiti potrošača. To je najmanji problem za mene. Vi ste i na strani suprotnoj pravomoćnim odlukama sudova.
U svom nemuštom postu, prenosim ga u slici niže, „1+1“ (što je isto štiklec iz reklamne kampanje jedne banke, svaka sličnost je slučajna) opet ne spominjete glavno – naknade. Spominjete prinos 4,1 posto, vaš izračun. Hanfin je veći od pet posto. To je već svemirska razlika koju bi trebalo objasniti, iako sam uvjerena da je realni prinos puno bliži mojim aproksimacijama… Točno je da ste vi plaćenik onih koje tako nespretno branite. Preplaćenik, rekla bih”, oštro je završila Valentina Wiesner, retorički se pitajući u vezi Hanfe: “tko regulira regulatora? Ne očekujem ništa od hrvatskog nadzora”.
Šonje: ‘kod mene je transparentno tko me plaća, sve je lako pronaći na netu’
Ni Šonje nije ostao dužan. “Kad ponestane argumenata onda je najlakše vikati tko te plaća. Inače kod mene je transparentno tko me plaća, sve je lako pronaći na netu. Sponzor moje knjige Mirovine za 21. stoljeće naveden je na prvoj unutarnjoj strani knjige. Ovaj tekst nije platio nitko, inače bi pisalo. Napisao sam ga samo i iz jednostavnog razloga što ljudima kojima vi govorite da je 1+ 1 =u 1,5 treba objasniti da to nije to.
Nadalje, u jednom od komentara piše i da je krivo računala prinose mirovinskih fondova, to možete i sami provjeriti kod bilo kojeg neovisnog profesora financija, ali uspijevate to sakriti ovom salvom tema koje s vašom tehničkom pogreškom nemaju veze. Naročito taj “tko te plaća (pre)plaćeniče” nije nikakav argument (iako vam dobro dođe u svrhu skretanja pažnje i rasprave). Čak krivo tumačite i onih 4,1 posto iz mog teksta. Pogledate li još jednom, vidjet ćete da to nije izračun stvarnog prinosa mirovinskih fondova, nego primjer kako neki iznos koji nakon 20 godina redovitih uplata dovede do 50 posto većeg iznosa na računu ne daje prinos od oko dva posto godišnje koliko ste vi izračunali nego dvostruko više. Dakle, primjer koji školski prikazuje uzrok vaše pogreške.
Kako se zalažete za interese potrošača, razumjet ćete da oni ne mogu biti dobro informirani na temelju pogrešnih financijskih metoda i izračuna. Iako je tu dodir našeg mogućeg slaganja (što se vidi i kroz to što smo oboje zaključili da osiguranike treba povremeno informirati o stvarnom individualnom prinosu izračunatom na bazi novčanog tijeka), nakon svega što ste i kako danas napisali nema puno smisla raspravljati o još nekim stvarima oko kojih bismo se (možda, pretpostavljam) mogli složiti (niže naknade, smanjenje troškova Hanfe i Regosa (i bolja regulacija konflikta interesa)) itd… Stoga tu negdje (barem što se mene tiče) ova rasprava završava”, napisao je Šonje.
U raspravu na Facebooku su se uključili još neki novinari iz financijskog sektora, kao i neki koji inače prate modu, opredjeljujući se za jednu ili drugu stranu. Oglasio se i nekadašnji saborski zastupnik stranke umirovljenika Milivoj Špika rekavši da je “Drugi mirovinski stup obična prevara i odavno ga je trebalo zaustaviti ili sve uplate transformirati u treći dragovoljni stup…. Tko god ga podržava to ne radi zbog interesa budućih umirovljenika već isključivo osobnih…I dok sam bio saborski zastupnik upozoravao sam na štetnost istog ali nitko nije slušao… Niti više od nekoliko zastupnika uopće razumije u čemu je problem”. Neki drugi su problematizirati način na koji mirovinski fondovi upravljaju Podravkom, a saznalo se i da je Šonje u kumskim vezama s Martinom Dalić.
Novinarka Wiesner utvrdila je kako su fondovi u promatranom razdoblju “zaradili 49 posto na uplaćeno, a istodobno su troškovi stanovanja otišli 100 posto, komunalija 64 posto. A za dva milijuna ljudi stvarno ne mogu raditi pojedinačni izračun, oni bi trebali, to i tražim u tekstu. Napisan je i za donositelje politika jer će uskoro krenuti u mijenjanje zakona”, a onda se ponovno obratila Šonji.
‘Kritika članka je više lobiranje za mirovinske fondove nego li analiza’
“U nastavku prepiske, što na njegovu, što na mom zidu, Velimir Šonje nas pokušava uvjeriti da je, u rijetkim trenucima kad izrijekom ne navodi da je na platnom spisku Hanfe, HUB-a, HNB-a, mirovinskih društava, vlasnika mirovinskih društava itd. – nezavisan. Njegova kritika mog članka evidentno je puno više lobiranje za mirovinske fondove nego li analiza. Jer da je analiza, zamjerio bi korištenje inflacije od osam posto, iako je s naslovnica vrištalo 17 posto. Velimire, ne 15 postio, nego 25 posto mirovinske štednje C fonda je izbrisano u godinu dana – i to je najveća zamjerka mom tekstu, realna. Ali to mi niste zamjerili, kako to?
Od pompoznog naslova koji implicira da ja i Večernji nemamo pojma, ostala je jadikovka da je izračun za koji sam napisala da je pogrešan jer nam taje ulazne jedinice – pogrešan! Ne dajete niti točan izračun, ne analizirate niti vrišteći naslov „Doživjeti stotu“, a o naknadama, transparentnim efektivnim prinosima po uzoru na EKS, o tome koliko je prinosa došlo od obveznica pa to i nije prinos jer smo ga mi platili kroz poreze, što je to bilo s IGH i zašto su to uopće kupovali ako ne mogu naplatiti kroz nekretnine (hvala Marku Rakaru na doprinosu kroz svoje analize), lošem upravljanju C fondom, visokoj inflaciji koja obezvređuje cijelu reformu i svu štednju… ničega nema. Ali ima utržak od knjige koju ste podjednako pompozno kako ste napali Večernjak i mene, nazvali 21. stoljeće, a koja bi trebala služiti – opismenjavanju. Naravno da tome ne služi jer ne odgovara na goruća pitanja koja već godinama tresu javnost no, sukladno zakonu, mirovinski fondovi moraju uložiti u opismenjavanje, pa je tako i vama važno da nitko ne propituje je li vaš uradak marketinški materijal ili opismenjavanje. Jer ako je ovo prvo, a plaćena je stavka opismenjavanja, to bi vas pozicioniralo na suprotnu stranu zakona…Tko bi se trebao pozabaviti time je li vaša knjiga o mirovinama opismenjavanje građana ili PR, ne znamo, Hanfa valjda, ali za ono prvo ne izgleda dobro da je recenziju napisao Danijel Nestić, član NO Erste Plavog mirovinskog fonda. Jer ni on ne može biti neovisni analitičar s Ekonomskog instituta, ako je istodobno – u NO-u mirovinskog fonda.
Konačno, zašto se, Velimire, jednostavno ne deklarirate kao lobist financijskog sektora? Lobiranje nije zakonom zabranjeno, postoji i društvo lobista. Je li to zato što smatrate da kao nezavisni analitičar imate veće šanse ući u radne skupine za izradu novih zakona o mirovinskoj štednji? Iako sam izrazila bojazan da ili niste nezavisan ili niste analitičar, a možda ni oboje, ipak vas moram pohvaliti za nešto što jeste. Odličan marketinški mag koji nas godinama uvjerava da je nezavisni analitičar. A zgodno se poklapa – iako im etimologija ni približno nije slična, da se od maga vrlo lako dobije – magla”, napisala je Valentina Wiesner.
‘Hanfa ne želi dati podatke o teškom fijasku HBOR-a i mirovinskih fondova s FGS-ovima’
Uslijedio je još jedan post, u kojem novinarka, pišući Šonji, podsjeća i na neke druge afere: “Očekivalo bi se od analitičara da može ono do čega mi novinari teško možemo doći – saznati ili izračunati rezultat ulaganja ili, bolje rečeno, razmjere fijaska HBOR-a i mirovinskih fondova u Fondovima za gospodarsku suradnju (FGS). Iako je cijela priča davno gotova, formalno još nije završila, pa nas Hanfa tjera da čekamo još godinu dana kako bismo dobili iznos gubitaka. Kad sam pitala Vijeće za financijsku stabilnost, u kojem sjede Hanfa, HNB i Ministarstvo financija, je li točno da su banke smanjile rizik izloženosti Nexe Grupi kako bi ga njihovi mirovinski fondovi maksimalno povećali netom prije predstečaja te građevinske grupacije – oni su odgovorili da ne znaju. Nadzor kojim bi te brojke izvukli trajao bi pola sata, ali ako im je to previše vremena odvojiti da saznamo što je bilo s milijardu kuna našeg novca, Velimir Šonje je to mogao vrlo jednostavno doznati. Naime, mogao je samo pitati sponzora svoje knjige o mirovinama, Raiffeisen mirovinsko društvo ili svog partnera iz zajedničke aviokompanije ETF (Enjoy The Flight) Zdenka Adrovića koji je tada bio predsjednik Uprave Raiffeisen banke…
Nadala sam se nešto od tih podataka naći u Šonjinoj knjizi, jer je Šonje bliži izvoru. Uglavnom, knjiga je u najvećem dijelu puko prepisivanje informacija iz Hanfinih publikacija, čak i ne baš lijepo napisano. Bilo koji student književnosti bi napisao bolju knjigu o reformi na takav način. U međuvremenu – ETF, Enjoy The Flight!”, zaključila je autorica, referirajući se na naziv već spominjane aviokompanije, o kojoj smo se odlučili raspitati.
U ETF Airways dosad je uloženo 1,65 milijuna eura
Među suvlasnicima aviokompanije ETF (Enjoy The Flight) trojica su dobro poznata hrvatskoj javnosti: uz Šonju, tu je Zdenko Adrović (dugogodišnji predsjednik uprave RBA, sadašnji predsjednik HUB-s, predsjednik Nadzornog odbora Atlantic grupe, član NO Kent Banke) te financijaš i investitor Ratko Bajakić, vlasnik ICF-a, zamjenik predsjednika NO Zagrebačkog holdinga i osoba od povjerenja gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
U sudskom registru Šonje se navodi pod svojim imenom, kao i trojica inicijatora projekta – zrakoplovni stručnjaci Marko Banković, Stjepan Bedić i Dragan Stefanovski. Adrović drži svoj udjel preko varaždinske tvrtke Korta, koju je osnovao 2014. kad je, nakon 17 godina, otišao s mjesta predsjednika uprave RBA, dok Bajakić svoje udjele u aviokompaniji drži preko dviju svojih tvrtki, ICF i Delta alius. Upravu ETF Airways čine već spomenuta trojica stručnjaka za avijaciju, dok u NO kompanije sjede Šonje, Bajakić i Kornelija-Marija Adrović, koja je ove godine na tom mjestu zamijenila svog supruga Zdenka Adrovića.
Kompanija ETF Airways osnovana je 2020., a nakon 100 kuna prihoda u 2020 lani su ostvarili 123 milijuna kuna prihoda, uz 5,6 milijuna kuna gubitka, što je u prvoj godini očekivano. Stoga smo Šonji poslali upit o poslovanju ETF-a, uz molbu da prokomentira svoju poslovnu povezanost s ostalim partnerima, pogotovo s Adrovićem, pitajući ga smatra li da je zajednički poslovni pothvat sa šefom bankarske udruge spojiv s njegovim poslom neovisnog ekonomskog analitičara? Nažalost, Šonjin odgovor nismo dobili, a nisu nam odgovorili niti Adrović i Bajakić, kojima smo uputili slične upite, no odlučili su nas ignorirati. Umjesto njih trojice, na pitanja o novoj aviokompaniji ljubazno nam je odgovorio Stjepan Bedić, predsjednik uprave ETF Airways d.o.o, kojem doduše nismo slali upit.
“ETF Airways d.o.o. je hrvatska zrakoplovna kompanija osnovana u studenom 2020. koja trenutno u floti ima tri putnička zrakoplova tipa Boeing 737-800, svaki kapaciteta 189 putnika. Pokretači projekta su hrvatski zrakoplovni stručnjaci s ranijim karijerama u inozemnim kompanijama koji su zajedno sa svojim timom odlučili pokrenuti novi projekt u Hrvatskoj. U potrazi za investitorima pobudili su interes spomenutih investitora, a menadžment tim također ima značajan udjel u kompaniji u kojoj nitko nema više od 50 posto. U kompaniju je do sada uloženo 1,65 milijuna eura. ETF se bavi charter i ACMI (letovi za druge veće kompanije) poslovima na tržištu EU i jugoistočne Europe. U prvoj godini operacija (2021.) očekivano je ostvaren gubitak unatoč značajnom prometu, a u ovoj godini se očekuje poslovanje s pozitivnim rezultatom zahvaljujući oporavku europskog tržišta i povećanom broju letova. ETF surađuje s većim zrakoplovnim kompanijama poput Transavie, TUI i Corsaira, a ETF letovima povezuje brojne destinacije u Europi, pri čemu najveći pojedinačni udjel imaju Francuska, Kosovo, Švicarska, Njemačka i Švedska. U posljednjih 12 mjeseci, tvrtka je prevezla 260.000 putnika i odradila 2200 letova. Planira se rast flote na sedam aviona”, odgovorio nam je Bedić. A na pitanje razmišlja li se već i o prodaji ETF-a koji je tako dobro krenuo, Bedić odgovara: “Prodaja kompanije nije u planu u ovom trenutku”.
(objavljeno: 27.7.2022.)
Foto: ETF Airways
