Umjesto da napokon odgovori na davno postavljena pitanja o načinu i razlozima financiranja brojnih medija, HEP, kasneći s odgovorom 44 dana, ponovno krši Zakon o pravu na pristup informacijama, tvrdeći kako među njegovih 478 zaposlenika nema dovoljno ljudi da nam u dva mjeseca pronađu i dostave 26 traženih dokumenata
Piše: Saša Paparella
Službenik za informiranje HEP grupe ponovno nam nije poslao tražene informacije, koje smo temeljem Zakona o pravo na pristup informacijama (ZPPI) od njega zatražili. Najnoviji u nizu neodgovorenih zahtjeva uputili smo 2. listopada 2022., kad smo od službenika za informiranje Zorana Vidovića zatražili 26 dokumenata koji se odnose na HEP-ova velikodušna sponzorstva i pokroviteljstva raznim medijima, u 2021. godini, teška desetke milijuna kuna. Odgovor je Vidović sročio tek 30. studenog 2022., odnosno 59 dana nakon što je zaprimio naš mailom poslani upit. Time je probio zakonski rok od 15, pa čak i onaj produljeni rok od dodatnih 15 dana, kojeg može odrediti ako ocijeni da neće stići na vrijeme odgovoriti – što doduše nije učinio.
Umjesto da nam odgovori najkasnije 17. listopada, učinio je to tek 30. studenog, s 44 dana zakašnjenja. A i onda nam je, koristeći se dodatnom, zakonski utemeljenom smicalicom za odugovlačenje, odgovor poslao poštom, pa smo ga dobili tek 8. prosinca, 67 dana nakon zaprimanja upita. A kad smo otvorili dugo očekivano omotnicu, koja je putovala duže od nekadašnjih pisama od rodbine iz Amerike, iz doba dok se interkontinentalna pošta još prevozila jedrenjacima, iz nje je ispao jedan list papira, s porukom koja je zbilja mogla biti poslana mailom.
HEP se ustručava angažirati svoje djelatnike
Pa kaže: “Odbijaju se zahtjevi za ostvarivanje prava na pristup informacijama Saše Paparelle iz Zagreba”. U obrazloženju se navode neke činjenice, primjerice da smo ove godine već podnijeli četiri zahtjeva za pristup informacijama (gdje smo naravno u sva četiri slučaja bili odbijeni). Tada nam je Vidović svojim, dosta slobodnim rječnikom odgovorio kako smo “zloupotrebili zakon zatraživši nenormalnu količinu informacija”. Iako smo ga to kasnije upitali, nikad nam nje odgovorio na pitanje koja bi to, po njemu, bila neka “normalna” količina dokumenata koje nam je HEP u stanju dostaviti.
Zato smo sada pokušali puno skromnije, zatraživši svega par desetaka dokumenata. ali za HEP je i to bilo previše. Pa u svom najnovijem rješenju službenik Vidović navodi kako bi “prikupljanje traženih informacija, skeniranje / kopiranje istih, zahtijevalo dodatni angažman djelatnika”. Ponovimo, riječ je o svega 26 dokumenata, što eto za HEP, tvrtku s 478 zaposlenih, predstavlja problem koji je i nakon 59 dana ostao nerješiv. Da su našli svega po jedan dokument svaka dva dana, problem bi bio riješen. No o tome se i radi – HEP ne želi riješiti problem, već se pokušava oglušiti na skoro svaki upit o svom poslovanju.
Umjesto da informira, službenik za informiranje proziva
Čak i za HEP-ove, vrlo niske kriterije u komunikaciji s javnošću, nevjerojatan je nastavak rješenja u kojem Vidović navodi da se “korisnik u zahtjevu predstavlja kao glavni urednik portala Zagrebi.hr”, iako je tu riječ o lako provjerljivoj informaciji, ne samo u našem impresumu, već i u upisniku, odnosno knjizi pružatelja elektroničkih publikacija Agencije za elektroničke medije. U nastavku iste rečenice službenik Vidović, umjesto da napokon odgovori na pitanje koje sve medije HEP financira, analizira naš portal (?!) te zamjećuje kako se Zagrebi.hr “javno izruguje ovom tijelu javne vlasti natpisom Placeholder za HEP, ta traži podatke o konkurenciji”.
Istina je, već dugo na naslovnici držimo taj natpis kao provokaciju, baš kako bi naglasili koliko novca HEP ulaže u razne medije, vjerojatno i zato da ih pokuša odvratiti od same ideje pisanja o načinu upravljanja tom energetskom kompanijom koju već godinama na svoj način vodi Frane Barbarić. Naravno da ne očekujemo niti lipe od HEP-a i njemu sličnih tvrtki i državnih institucija koje na netransparentan način arče državni novac, o čemu je autor ovog teksta iscrpno pisao u Gongovom istraživanju – pa upravo u želji da raskrinkamo tu igru stalno tražimo uvid u dokumentaciju o sponzorstvima i pokroviteljstvima raznih medija, a gdje nas HEP uporno odbija.
Medije koje HEP financira nikako ne smatramo svojom “konkurencijom”. A specijalno zbog HEP-a i njemu sličnih pokrenuli smo rubriku “nedodirljivi”, u kojoj se bavimo isključivo tvrtkama o kojima konkurencija vrlo rijetko piše. Na kraju rješenja, službenik za informiranje Vidović pokušava naći argumentaciju za svoje nečinjenje i u tome što za objavu bilo kojeg ugovora mora imati pristanak drugog potpisnika, no nigdje ne navodi da je taj pristanak i zatražio. Napokon, u zadnjoj se rečenici poziva i na (navodno provedeni) “test razmjernosti i javnog interesa”, za koji ne znamo tko ga je i kada proveo, a njemu je naravno dao za pravo da se ogluši na naš zahtjev. Priča se nastavlja.
Foto: HEP / Zagrebi.hr
(objavljeno: 8.12.2022.)
