Na povremenoj tržnici na Vrbanima subotom se okupi i do 200 ljudi koji kupuju ekološke, pa i biodinamičke proizvode. Kupci prodavačima ponekad i pomažu u berbi. Slična tržnica postoji i na Vrbiku
Piše: Marina Kelava
Lješnjaci, mliječni proizvodi, jaja, povrće, voće, beskvasni kruh, zimnica, jagode, šparoge… Nema čega nema subotom ujutro ispred udruge Vestigium na zagrebačkim Vrbanima. Eko plac je postao neizbježno mjesto za stanovnike ovog kvarta koji nema svoju gradsku tržnicu.
Placom cirkulira 50-ak proizvođača koji nude svoje proizvode. Neki od njih su mali proizvođači pa dođu tek nekoliko puta godišnje dok ne rasprodaju urod, neki su pak tu svake subote. Dok ih dio ima ekološke certifikate, neki manji koji sade stare i egzotične sorte nemaju ga, ali u Vestigiumu ipak ne rade razliku jer sve proizvođače poznaju, obilaze im imanja i žele ih podržati. Na placu se nađu i biodinamički uzgojeni proizvodi što je još jedan stupanj više od ekološke proizvodnje, jer se u biodinamičkom uzgoju ne upotrebljavaju ni oni zaštitni proizvodi dozvoljeni u eko proizvodnji.
“Proizvođači ovako dobivaju bazu ljudi koji znaju kakvi su im proizvodi, znaju da je Zoki Zoki, otkud je i što prodaje. Stvara se osobna veza proizvođača i kupca, postaju prijatelji, šale se, čestitaju si rođendan, ljudi su povezaniji kad funkcioniraju u manjoj grupi”, kaže Irena Borovina, predsjednica udruge Vestigium.
Ne žele kupovati u shopping centrima
Priča o placu je krenula dostavom košarica s proizvodima ponedjeljkom koje bi ljudi unaprijed naručili.
“Eko plac se dogodio jer su ga ljudi željeli. Ljudi ipak žele prvo vidjeti što kupuju, žele to opipati, kupiti što im se na izgled svidi”, kaže Borovina.
Košarice dostavljaju i danas, ali tu uslugu koristi 20-ak građana dok se na placu za sunčanih dana okupi i 200 ljudi.
“Mi smo odabrali da nećemo hranu kupovati u shopping centru nego da su oni naš izvor hrane. Kad mi nestane jabuka, ja ne idem kupiti jabuke negdje drugdje nego jedem mrkve, ako taj dan prodaju mrkve. Njima vjerujemo i od njih kupujemo hranu”, kaže Borovina.
Solidarnost prema proizvođačima hrane koju jedu, stanovnici Vrbana pokazuju i na druge načine, ponekad skupno idu pomoći u berbi i drugim radovima.
“Jedne je godine krumpir jako obilno rodio, no mi nismo dali proizvođačima da spuštaju cijenu, zvali smo susjede i prijatelje da kupe od njih. Da se dogodi neka suša ili poplava, isto bismo organizirali akciju pomoći”, naglašava Borovina.
“Kada odeš u shopping centar, guraš kolica i samo gledaš u police, ne staneš i pričaš s ljudima, dok se u Vestigiumu to stalno događa, mi smo jedna obitelj“, zaključuje Borovina.
I Vrbik ima svoj eko plac, grupu solidarne razmjene Jato
U drugom zagrebačkom kvartu, Vrbiku, subotom popodne na parkiralištu se može vidjeti nekoliko kombija i veće grupe ljudi. Oni su članovi grupe solidarne razmjene Jato koji putem aplikacije unaprijed naruče proizvode koje im potom utorkom proizvođači dostave na dogovoreno mjesto.
“Najvažnija mi je u svemu ovome podrška lokalnim proizvođačima, da oni imaju dobar promet preko naše grupe. Što je veća grupa to proizvođačima ovakve inicijative više znače, a naša je grupa stvarno narasla i ja sam baš zadovoljna”, kaže voditeljica ove grupe Barbara Trbojević.
Jato djeluje već deset godina i danas na aplikaciji imaju čak 450 članova. Od toga je 40-ak proizvođača, a aktivnih kupaca tjedno možda stotinjak. U grupi danas članovi mogu nabaviti gotovo sve što bi poželjeli kupiti od prehrambenih proizvoda, žitarice, voće, povrće, mliječne proizvode, brašna, meso, čajeve, svježe sokove, zimnicu, med, pa čak i ljekovite tinkture i prirodnu kozmetiku.
“Dobijemo proizvode povoljnije. To su većinom ekološki certificirani proizvodi i za nas su barem duplo jeftiniji nego u specijaliziranim kupovinama. Uz to znamo od koga kupujemo i kakav je uzgoj, mislim da nam je svima na kraju isplativo”, pojašnjava Trbojević što je dobrobit za potrošače od sudjelovanja u grupi solidarne razmjene.
Na Kvatriću i Trešnjevci četvrtkom popodne preuzimaju pak hranu korisnici Hrana za dobro, kratkog lanca opskrbe koji je pokrenula Zadruga za dobru ekonomiju.
“To znači da je između potrošača i proizvođača samo jedan posrednik, a to sam ja kao dostavljač”, objašnjava Ivana Vrančić.
Kupci naručuju hranu ponedjeljkom i utorkom preko webshopa. Plaća se Internet bankarstvom, od čega 85% odlazi proizvođaču, a od 15% Zadruga financira troškove dostavljača, bankovnog računa i slično. Dostava je četvrtkom na dvije lokacije u Zagrebu. U ovom slučaju ne dolaze proizvođači na lokaciju, već Zadruga preuzima hranu od njih u većim količinama i skladište je u svom skladišnom prostor. Tjedno preuzimaju od proizvođača samo onu hranu koja ne može duže stajati. Oni zatim sortiraju narudžbe po košaricama s prezimenima i odlaze na lokaciju. Na svakoj od njih dvije provode po sat vremena čekajući kupce.
“Najveći je interes za svježim povrćem”, kaže Vrančić.
Iz Zadruge smatraju da ovakvim modelom doprinose opstanku malih obiteljskih ekoloških gospodarstva, promiču održivi životni stil i olakšavaju pristup zdravoj hrani.
“Nisam se još susrela s nečim što bih nazvala problemom. Kad se dobri ljude slože sve funkcionira”, zaključuje Vrančić.
(objavljeno 30.12.2023.)
