Podaci iz kolovoza 2021. govore da je Baniju napustilo oko 3.600 ljudi, ali neslužbeno se procjenjuje da je stvarna brojka dvostruko veća, navodi se u priopćenju Koordinacija humanitaraca za Sisačko-moslavačku županiju. “Na terenu su promjene jedva vidljive – od nedovoljnog rušenja oštećenih objekata, preko izgradnje novih i obnove infrastrukture, a resorno ministarstvo izdaje po 16 rješenja za obnovu mjesečno, znači manje od jednog u radnom danu!”, upozorava se u priopćenju povodom dvogodišnjice potresa
Koordinacija humanitaraca za Sisačko-moslavačku županiju izdala je povodom dvogodišnjice banijskog potresa priopćenje pod nazivom Preuzmite odgovornost za pravednu i pravodobnu obnovu i razvoj, u kojem se upozorava na loše stanje u toj regiji.
“Točno su dvije godine prošle otkako su razorni potresi pogodili ionako krhku Sisačko-moslavačku županiju i za sobom ostavili ruševine, tugu i beznađe. Čovjek bi pomislio da su do sada tragovi potresa, život u kontejnerima i zaborav odgovornih iza nas, ali nažalost, na Banovini domova nema, obnova teče izuzetno sporo, djeca odrastaju, a starci umiru u kontejnerima. Mi tome svjedočimo svaki dan kao humanitarci i donatori na terenu. Nažalost, procjena potreba stradalnika potresa što ju je ovoga ljeta i jeseni provela Koordinacija humanitaraca za SMŽ. pokazala je da su svi krizni oblici podrške potrebni danas, jednako kao i u prvim mjesecima poslije potresa.
Oko 20 posto pogođenog stanovništva ovisi o ‘pitkoj’ vodi iz bunara
“Preko 80 posto anketiranih u kontejnerskim naseljima i nakon dvije godine trpi psihičke posljedice potresa – najčešće i danas osjećaju strah i muči ih nesanica. Obroci nisu adekvatni, u nekim naseljima loše funkcioniraju servisne usluge pa ljudi, recimo, nemaju gdje i kako oprati odjeću. Kontejneri su zimi izrazito hladni, uz neizbježni kondenzat na “zidovima” te stalni šum klime za grijanje. Preko 70 posto ljudi smatra da im informacije nisu dostupne na pravi način, 70 posto pripadnika ranjivih skupina ima problem s kupovinom potrebnih lijekova zbog niskih primanja, a više od 50 posto ispitanika izjasnilo se kako im je potrebna financijska pomoć. Više od 50 posto ispitanika ranjivih skupina nema povjerenje u institucije koje pružaju zaštitu osobama u riziku od nasilja. Čak 40 posto pripadnika ranjivih skupina ima problem s dostupnošću javnog prijevoza, a time i sadržajima koji su im potrebni: zdravstvo, socijalna skrb, trgovine, dok oko 20 posto pogođenog stanovništva i dalje ovisi o ‘pitkoj’ vodi iz bunara čija kvaliteta i dalje varira.
Koordinacija humanitaraca i ove zime svjedoči nastavku života u lošim stambenim uvjetima mnogih stradalnika u privremenom smještaju, kao i svih onih koji i dalje čekaju na obnovu urušenih domova, posebno stanovnika ruralnih, a izoliranih sredina kojima će biti dodatno otežana dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga. Zato je krajnji čas da se napori oko oporavka i obnove pojačaju i ubrzaju. U protivnom, kuće koje će se jednoga dalekoga dana možda i izgraditi, ostat će prazne.
Država je obnovila svega šest kuća koje su crvenom naljepnicom označene kao opasne po život, a široj javnosti bacaju maglu u oči manjim građevinskim zahvatima na kućama sa zelenim i žutim oznakama. Ne zaboravimo, većina obavljenih statičarskih pregleda putem kojih su dodjeljivane oznake oštećenja objekta učinjene su zahvaljujući volonterskim naporima u prvim tjednima nakon potresa, a davno obećane službene temeljne preglede svi građani Banije još nisu dočekali.
Umjesto obnove koja je trebala završiti, neki izvođači proglasili stečaj nakon što su povukli sredstva
Zemlja se i dalje trese pa se već oštećeni objekti dodatno urušavaju. Dvije godine su prošle, a sustavna obnova i njezin kraj se ne naziru ni u obrisima. Ministarstvo izdaje po 16 rješenja za obnovu mjesečno, znači manje od jednog u radnom danu! Čak ni nedavno obećanje da će se proces ubrzati pa će država izdavati i 100 rješenja mjesečno, i dalje govori o nezamislivoj sporosti. Na terenu su promjene jedva vidljive – od nedovoljnog rušenja oštećenih objekata, preko izgradnje novih i obnove infrastrukture. Usto nas muči važno pitanje – kako će obnavljanje objekata dugoročno opstati ako se zna da se izvođače ugovara iako su nerijetko neprofesionalni u izvedbi i poslovanju. Umjesto obnove koja je trebala završiti, postoje slučajevi u kojima su izvođači proglasili stečaj nakon što su povukli sredstva, a započete kuće ostavljene su da propadaju naočigled ionako izmučenog stanovništva.
Nadležni ni ne spominju kako veliki broj obitelji čije kuće nose crvene oznake neće imati pravo na obnovu, jer ne mogu udovoljiti kriterijima. Postavljene uvjete teško bi bilo zadovoljiti i u većim, “uređenijim” sredinama, a svakako nemoguće u županiji s nezacijeljenim ranama još od Domovinskog rata. Funkcionalna obnova nužna je odmah, a ne za četiri godine o kojima govori Vlada. Istovremeno je nužno provoditi promišljenu i održivu strategiju razvoja tog kraja kako se i ovo malo stanovništva što je ostalo ne bi odselilo, kako bi se mladima pružio motiv za ostanak. Podaci iz kolovoza 2021. govore da je Baniju napustilo oko 3.600 ljudi, ali neslužbeno se procjenjuje da je stvarna brojka dvostruko veća. Pitanje je koliko ljudi još planira otići, posebice mladih, radno sposobnih?!
Zbog svih navedenih činjenica, potpisnice ovog priopćenja šalju jasan apel vlasti: krajnji je čas da se preuzme puna politička odgovornost za zastoje u obnovi; da se značajno, i odmah, pojača učinkovitost javnih službi u obnovi i oporavku zajednica u njihovom punom spektru, od gradnje i stanovanja, zdravstvene i socijalne skrbi, preko obrazovanja i prilika za zapošljavanje, do besplatne pravne pomoći i podrške poljoprivrednicima. Bit će to neizvedivo bez efikasne koordinacije i centralne točke upravljanja. Učinkovita provedba zahtijeva više ljudi u lokalnim službama, puno više izvođača radova uz kvalitetan nadzor, jačanje lokalnih organizacija civilnog društva kroz primjerenije programe financiranja, više terenskih vozila i mobilnih timova, stvarnu suradnju javnoga sa neprofitnim i poslovnim sektorom te daleko manje birokracije.
Posebno nas brinu specifične potrebe djece i mladih, bez kojih ova regija nema budućnost. Zato treba osnažiti podršku lokalnim školama, vrtićima, domovima za djecu, ali i udrugama u obrazovanju i kulturi. Većim proračunskim ulaganjima u plaće i stručni razvoj valja nagraditi rad obrazovnih radnika koji u nemogućim uvjetima širom Banije/Banovine čine čuda i formiraju generacije koje imaju potencijal postati čvrstim temeljem nove, demografski razvijenije, socijalno osjetljivije i gospodarski bogatije Sisačko-moslavačke županije, navodi se u priopćenju.
sp
(objavljeno: 29.12.2022. )
Foto: Saša Paparella
