Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) smatra da je cijela priča počela još 2012., kad je vlasnik Tehnixa poslao mejl Vojku Obersnelu, tadašnjem gradonačelniku Rijeke
Piše: Luka Kovač
– Za ljude koji se ne osjećaju krivim, koji doista nisu krivi, provesti noć iza rešetaka je stravično iskustvo. Ja i moja tvrtka smo krivo optuženi da smo lobirali, a samo smo lobirali za svoj patent. Taj je patent moje vlasništvo. Vlasništvo je moje kompanije Tehnix. To ne zna javnost. Mene taj patent štiti i za njega smo dobili priznanje Bruxellesa i Europske unije. Dobili smo stotine svjetskih nagrada i izum kao što je taj moj nema nitko u svijetu. To je jedinstvena tehnologija i ima je Tehnix. Naš je cilj da educiramo investitora, a investitor je onda dužan koristiti najbolju tehnologiju. I mi smo u tome uspjeli. Sve ovo je strašno za čovjeka koji vodi kompaniju, čija kompanija ima 60 patenata, vlastitih proizvoda. Trudili smo se i radimo 20 godina i imamo postrojenje koje je najnaprednije na svijetu. Sve ovo što se sada događa produkt je lobija koji nas žele uništiti. To nisu uspjeli pa su sada pomogli u sastavljanju ovoga da bi nas eliminirali. No ne mogu nas eliminirati jer je znanje neuništivo. To je naše patentno pravo, nas štiti patent i mene čuva moja savjest koja je potpuno čista – kazao je Đuro Horvat u kamere RTL-a nedugo nakon što je sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda odlučio da mu neće odrediti istražni zatvor zbog njegove visoke životne dobi. Prije te odluke, noć je proveo u policijskom pritvoru na zagrebačkim Oranicama, no u nastavku istrage branit će se sa slobode.
U Remetincu i Obersnelova pomoćnica
Takve sreće nisu bili njegovi suosumnjičenici iz afere Sortirnica – Irena Miličević, Eddy Ropac, Darko Žagar i Jasna Kukuljan koji su, nakon što je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) protiv njih i Horvata pokrenuo istragu početkom travnja 2023,. završili u Remetincu. Osim njih petero pod istragom je i Horvatova tvrtka Tehnix. Još jedna akcija te istraga EPPO-a, koja je iz toga proizašla, uzburkala je, kao i obično, političku scenu jer je Horvat poduzetnik i inovator koji je blizak SDP-u, a događaj koji se njemu i ostalima inkriminira događao se za vrijeme Vojka Obersnela, SDP-ovog stranačkog teškaša i dugogodišnjeg SDP-ova gradonačelnika Rijeke. A uz to, Irena Miličević je bila dugogodišnja desna ruka Vojka Obersnela, čime je u političkom eteru afera Sortirnica postala SDP-ova afera. A uz to se ispostavilo i da je Horvat član SDP-a više od 20 godina, pa mu je nakon uhićenja članstvo u stranci zamrznuto. Hoće li inicijalna istraga u nekom trenutku postati opasna i za Obersnela, zasad je teško reći, a koliko je poznato on do sada u EPPO zbog priče oko riječke sortirnice otpada nije bio pozivan ni kao svjedok ni kao osumnjičenik. Što ne znači da neće biti.
EPPO Horvata i ostale sumnjiči za zloporabu položaja tešku oko 506.561 eura. Konkretnije, sumnjiči ih se da su posao izgradnje sortirnice otpada namjestili tako da ga dobije Horvatova tvrtka, a među dokazima koji su protiv njih prikupljeni je i poveća dokumentacija, uključujući i više mejlova koje su međusobno izmjenjivali tijekom godina dok se na projektu sortirnice radilo. Iako se Horvata i ostale sumnjiči da su inkriminirane radnje činili od 2016. do 2022., EPPO smatra da je cijela priča počela još 2012. kada je Horvat Vojku Obersnelu, tadašnjem gradonačelniku Rijeke i Zlatku Štoku, tadašnjem direktoru Čistoće poslao mejl u kojem spominje raniji sastanak u Ministarstvu zaštite okoliša na temu gospodarenja otpadom, te ih poziva da posjete pogone njegove tvrtke kako bi im se prezentirala tehnologija gospodarenja komunalnim otpadom bez odlaganja na deponij. Obersnel je mejl proslijedio Ireni Miličević:
Takve sreće nisu bili njegovi suosumnjičenici iz afere Sortirnica – Irena Miličević, Eddy Ropac, Darko Žagar i Jasna Kukuljan koji su, nakon što je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) protiv njih i Horvata pokrenuo istragu početkom travnja 2023,. završili u Remetincu. Osim njih petero pod istragom je i Horvatova tvrtka Tehnix. Još jedna akcija te istraga EPPO-a, koja je iz toga proizašla, uzburkala je, kao i obično, političku scenu jer je Horvat poduzetnik i inovator koji je blizak SDP-u, a događaj koji se njemu i ostalima inkriminira događao se za vrijeme Vojka Obersnela, SDP-ovog stranačkog teškaša i dugogodišnjeg SDP-ova gradonačelnika Rijeke. A uz to, Irena Miličević je bila dugogodišnja desna ruka Vojka Obersnela, čime je u političkom eteru afera Sortirnica postala SDP-ova afera. A uz to se ispostavilo i da je Horvat član SDP-a više od 20 godina, pa mu je nakon uhićenja članstvo u stranci zamrznuto. Hoće li inicijalna istraga u nekom trenutku postati opasna i za Obersnela, zasad je teško reći, a koliko je poznato on do sada u EPPO zbog priče oko riječke sortirnice otpada nije bio pozivan ni kao svjedok ni kao osumnjičenik. Što ne znači da neće biti.
EPPO Horvata i ostale sumnjiči za zloporabu položaja tešku oko 506.561 eura. Konkretnije, sumnjiči ih se da su posao izgradnje sortirnice otpada namjestili tako da ga dobije Horvatova tvrtka, a među dokazima koji su protiv njih prikupljeni je i poveća dokumentacija, uključujući i više mejlova koje su međusobno izmjenjivali tijekom godina dok se na projektu sortirnice radilo. Iako se Horvata i ostale sumnjiči da su inkriminirane radnje činili od 2016. do 2022., EPPO smatra da je cijela priča počela još 2012. kada je Horvat Vojku Obersnelu, tadašnjem gradonačelniku Rijeke i Zlatku Štoku, tadašnjem direktoru Čistoće poslao mejl u kojem spominje raniji sastanak u Ministarstvu zaštite okoliša na temu gospodarenja otpadom, te ih poziva da posjete pogone njegove tvrtke kako bi im se prezentirala tehnologija gospodarenja komunalnim otpadom bez odlaganja na deponij. Obersnel je mejl proslijedio Ireni Miličević:
– Evo od kuda ideja “decentraliziranog” sustava zbrinjavanja otpada. Hoćemo li ih kontaktirati? – pita je u mejlu.
Cijena u 14 minuta narasla za 5 milijuna kuna
Iz mejlova koji su sada sastavni dio spisa, proizlazi da je do kontakata došlo, a predstavnici Grada Rijeke su posjetili pogone Horvatove tvrtke. Horvata barem po stavu EPPO-a, jedan mejl poslan 2019. posebno inkriminira. Riječ je o mejlu u kojem su riječke gradske vlasti tražile provjeru procijene troškova gradnje. Zahtjev je upućen Žagaru jer je on bio projektant te zato što je od zadnje procijene troškova prošlo više od godinu dana. Žagar je mejl poslao Horvatu, a ovaj je na njega odgovorio u roku od 14 minuta, povećavši pri tome trošak građevinskih radova s 5,5 milijuna na 10,5 milijuna kuna. Horvat se sumnjiči da je prvi iznos prekrižio pa kemijskom olovkom nadopisao drugi iznos te da je nakon toga prepravio i sumu ukupnog iznosa na 36,1 milijun kuna. Ispod izmjena se potpisao i mejl, tvrde istražitelji vratio Žagaru. Za to mu je, precizno su izmjerili istražitelji, trebalo ravno 14 minuta, a to vrijeme po njima nije bilo dovoljno da se napravi pažljiva analiza troškova materijala i gradnje s čime bi se opravdalo uvećanje troškova za 5,5 milijuna kuna.
Horvat, naravno, ima svoje viđenje cijele priče, a osim pred novinarima poslije uhićenja, branio se on i pred istražiteljima EPPO-a te je zanijekao krivnju.
– Čuo sam da je Rijeci potrebna sortirnica i o tome sam razgovarao s gradonačelnikom Obersnelom, koji se raspitivao o tehnologiji sortiranja otpada. Nakon što sam mu tu tehnologiju osobno prezentirao, uputio me prema djelatnicima grada Rijeke i Čistoće da s njima dogovorim što trebam. Irenu Miličević nikada nisam upoznao, Žagar je vanjski suradnik koji je izradio projektnu dokumentaciju, a dio te dokumentacije je izradila i moja tvrtka. Ne poznajem ni Jasnu Kukuljan – branio se Horvat.
Krivnju je pred istražiteljima nijekala i Irena Miličević.
– Nisam postigla nikakav koruptivni dogovor s Horvatom, čiji bi cilj bio pogodovanje njegovoj tvrtki da dobije taj posao. Prvi kontakt s Horvatom sam ostvarila kada se potpisivao Ugovor za postrojenje za sortiranje otpada, što je bilo u veljači 2020.. Do tada ga nisam čula ni vidjela. S Darkom Žagarom nikada u životu nisam komunicirala. Dok je trajala priprema projekta sortirnice, nisam imala uvida u troškovnik ni projektnu dokumentaciju niti sam ostvarivala ikakav kontakt s onima koji su na toj dokumentaciji radili. Provedba postupka javne nabave za izvođača radova na izgradnji sortirnice bila je u potpunosti pod ingerencijom Upravnog odjela za javnu nabavu Grada Rijeke i ja u to nisam imala nikakvog upliva. Ropac je za voditelja projektnog tima postavljen jer je oduvijek bio zadužen za djelatnosti koje su se bavile otpadom i cestama. Ti su poslovi spadali u njegovu domenu, a inicijativa da se Jasna Kukuljan imenuje u taj projektni tim došla je od Čistoće, jer je bila njihov djelatnik – branila se Irena Miličević.
Iz mejlova koji su sada sastavni dio spisa, proizlazi da je do kontakata došlo, a predstavnici Grada Rijeke su posjetili pogone Horvatove tvrtke. Horvata barem po stavu EPPO-a, jedan mejl poslan 2019. posebno inkriminira. Riječ je o mejlu u kojem su riječke gradske vlasti tražile provjeru procijene troškova gradnje. Zahtjev je upućen Žagaru jer je on bio projektant te zato što je od zadnje procijene troškova prošlo više od godinu dana. Žagar je mejl poslao Horvatu, a ovaj je na njega odgovorio u roku od 14 minuta, povećavši pri tome trošak građevinskih radova s 5,5 milijuna na 10,5 milijuna kuna. Horvat se sumnjiči da je prvi iznos prekrižio pa kemijskom olovkom nadopisao drugi iznos te da je nakon toga prepravio i sumu ukupnog iznosa na 36,1 milijun kuna. Ispod izmjena se potpisao i mejl, tvrde istražitelji vratio Žagaru. Za to mu je, precizno su izmjerili istražitelji, trebalo ravno 14 minuta, a to vrijeme po njima nije bilo dovoljno da se napravi pažljiva analiza troškova materijala i gradnje s čime bi se opravdalo uvećanje troškova za 5,5 milijuna kuna.
Horvat, naravno, ima svoje viđenje cijele priče, a osim pred novinarima poslije uhićenja, branio se on i pred istražiteljima EPPO-a te je zanijekao krivnju.
– Čuo sam da je Rijeci potrebna sortirnica i o tome sam razgovarao s gradonačelnikom Obersnelom, koji se raspitivao o tehnologiji sortiranja otpada. Nakon što sam mu tu tehnologiju osobno prezentirao, uputio me prema djelatnicima grada Rijeke i Čistoće da s njima dogovorim što trebam. Irenu Miličević nikada nisam upoznao, Žagar je vanjski suradnik koji je izradio projektnu dokumentaciju, a dio te dokumentacije je izradila i moja tvrtka. Ne poznajem ni Jasnu Kukuljan – branio se Horvat.
Krivnju je pred istražiteljima nijekala i Irena Miličević.
– Nisam postigla nikakav koruptivni dogovor s Horvatom, čiji bi cilj bio pogodovanje njegovoj tvrtki da dobije taj posao. Prvi kontakt s Horvatom sam ostvarila kada se potpisivao Ugovor za postrojenje za sortiranje otpada, što je bilo u veljači 2020.. Do tada ga nisam čula ni vidjela. S Darkom Žagarom nikada u životu nisam komunicirala. Dok je trajala priprema projekta sortirnice, nisam imala uvida u troškovnik ni projektnu dokumentaciju niti sam ostvarivala ikakav kontakt s onima koji su na toj dokumentaciji radili. Provedba postupka javne nabave za izvođača radova na izgradnji sortirnice bila je u potpunosti pod ingerencijom Upravnog odjela za javnu nabavu Grada Rijeke i ja u to nisam imala nikakvog upliva. Ropac je za voditelja projektnog tima postavljen jer je oduvijek bio zadužen za djelatnosti koje su se bavile otpadom i cestama. Ti su poslovi spadali u njegovu domenu, a inicijativa da se Jasna Kukuljan imenuje u taj projektni tim došla je od Čistoće, jer je bila njihov djelatnik – branila se Irena Miličević.
Mejlovi kao dokaz
Ropac je također negirao krivnju te je pojašnjavao da je on kao predstavnik Grada Rijeke bio imenovan za voditelja projektnog tima.
– U početku sam se iscrpljivao posjetama drugim jedinicama lokalne samouprave, a išao sam i u Austriju i u Sloveniju. Zanimalo nas je kako su taj posao sa sortiranjem otpada oni riješili. U Hrvatskoj smo posjetili i pogon Tehnixa, no nisam sudjelovao niti u jednom postupku javne nabave u okviru ovog projekta koji je sada inkriminiran. Nisam bio dovoljno stručan za predmetni projekt, pa je angažiran Darko Žagar. Prvo za izradu tehničke dokumentacije potrebne za provedbu javne nabave za izbor izvođača radova na izgradnji sortirnice u Mihačevoj Dragi. Na njega sam se oslanjao dok sam obavljao aktivnosti u okviru tog projekta za koji sam bio zadužen. Komunicirali smo mejlom i prosljeđivao sam mu pitanja ostalih zainteresiranih gospodarskih subjekata kako bi im znao odgovoriti na ta pitanja – branio se Ropac.
Mejlovi koje spominje, po EPPO-u, su dokaz da se cijela javna nabava namjestila tako da spomenuti posao izgradnje sortirnice otpada dobije upravo Tehnix i to tvrdi EPPO, po neosnovano uvećanim cijenama. EPPO sumnja da je po nalogu Irene Miličević upravo Ropac bio taj koji je inicirao pokretanje javne nabave, pri čemu EPPO sumnja da joj je procijenjena vrijednost neosnovano uvećana za 3,8 milijuna kuna. Osim toga, Ropca se sumnjiči i da je tijekom cijelog postupka javne nabave informirao Horvata što zanima ostale interesente, čime mu je, po tvrdnjama EPPO-a, omogućio da utječe na to što će im Grad Rijeka odgovoriti.
Žagar i Jasna Kukuljan također su negirali krivnju, a on je detaljno opisao što je radio.
– Izradio sam glavni i izvedbeni projekt za sortirnicu, a u cijelom tom projektu najvažnija je bila tehnologija sortiranja. Točno je da ju je razvio i patentirao Tehnix, no riječ je o tehnologiji koja je najbolja na tržištu. S Tehnixom surađujem 20 godina, i zajedno smo odradili puno projekata, pa je Tehnix od mene naručio izradu i ovog projekta, nakon čega je Čistoća odlučila da se ide u njegovu izradu. U to vrijeme Čistoća je namjeravala angažirati Tehnix po modelu direktne pogodbe. Ne znam kako je došlo do promjene ili odluke da se ide na javnu nabavu. Od Čistoće sam dobio poziv da im podnesem ponudu za izradu glavnog projekta. Ja sam se na to odazvao i na koncu je moje društvo Žagar izabrano. Kada sam krenuo u izradu projekta, odabrao sam tehnologiju koje je razvio i patentirao Tehnix naprosto zato što sam mislio da je najbolja. Kada je Grad Rijeka oglasio javnu nabavu za izbor izviđača radova, u tome sam sudjelovao kao stručna pomoć te sam odgovarao na pitanja gospodarskih subjekata, no nisam sudjelovao u evoluciji ponude zajednice ponuditelja koju su činili Tehnix i GP Krk – branio se Žagar.
Krivnju je negirala i Jasna Kukuljan koja je bila direktorica Čistoće u nekom periodu. Branila se kako smatra da su svi pozivni natječaji za izradu projektne dokumentacije i izvedbene dokumentacije za izgradnju sortirnice, koji su provedeni nakon što je ona postala šefica Čistoće, provedeni zakonito.
Ropac je također negirao krivnju te je pojašnjavao da je on kao predstavnik Grada Rijeke bio imenovan za voditelja projektnog tima.
– U početku sam se iscrpljivao posjetama drugim jedinicama lokalne samouprave, a išao sam i u Austriju i u Sloveniju. Zanimalo nas je kako su taj posao sa sortiranjem otpada oni riješili. U Hrvatskoj smo posjetili i pogon Tehnixa, no nisam sudjelovao niti u jednom postupku javne nabave u okviru ovog projekta koji je sada inkriminiran. Nisam bio dovoljno stručan za predmetni projekt, pa je angažiran Darko Žagar. Prvo za izradu tehničke dokumentacije potrebne za provedbu javne nabave za izbor izvođača radova na izgradnji sortirnice u Mihačevoj Dragi. Na njega sam se oslanjao dok sam obavljao aktivnosti u okviru tog projekta za koji sam bio zadužen. Komunicirali smo mejlom i prosljeđivao sam mu pitanja ostalih zainteresiranih gospodarskih subjekata kako bi im znao odgovoriti na ta pitanja – branio se Ropac.
Mejlovi koje spominje, po EPPO-u, su dokaz da se cijela javna nabava namjestila tako da spomenuti posao izgradnje sortirnice otpada dobije upravo Tehnix i to tvrdi EPPO, po neosnovano uvećanim cijenama. EPPO sumnja da je po nalogu Irene Miličević upravo Ropac bio taj koji je inicirao pokretanje javne nabave, pri čemu EPPO sumnja da joj je procijenjena vrijednost neosnovano uvećana za 3,8 milijuna kuna. Osim toga, Ropca se sumnjiči i da je tijekom cijelog postupka javne nabave informirao Horvata što zanima ostale interesente, čime mu je, po tvrdnjama EPPO-a, omogućio da utječe na to što će im Grad Rijeka odgovoriti.
Žagar i Jasna Kukuljan također su negirali krivnju, a on je detaljno opisao što je radio.
– Izradio sam glavni i izvedbeni projekt za sortirnicu, a u cijelom tom projektu najvažnija je bila tehnologija sortiranja. Točno je da ju je razvio i patentirao Tehnix, no riječ je o tehnologiji koja je najbolja na tržištu. S Tehnixom surađujem 20 godina, i zajedno smo odradili puno projekata, pa je Tehnix od mene naručio izradu i ovog projekta, nakon čega je Čistoća odlučila da se ide u njegovu izradu. U to vrijeme Čistoća je namjeravala angažirati Tehnix po modelu direktne pogodbe. Ne znam kako je došlo do promjene ili odluke da se ide na javnu nabavu. Od Čistoće sam dobio poziv da im podnesem ponudu za izradu glavnog projekta. Ja sam se na to odazvao i na koncu je moje društvo Žagar izabrano. Kada sam krenuo u izradu projekta, odabrao sam tehnologiju koje je razvio i patentirao Tehnix naprosto zato što sam mislio da je najbolja. Kada je Grad Rijeka oglasio javnu nabavu za izbor izviđača radova, u tome sam sudjelovao kao stručna pomoć te sam odgovarao na pitanja gospodarskih subjekata, no nisam sudjelovao u evoluciji ponude zajednice ponuditelja koju su činili Tehnix i GP Krk – branio se Žagar.
Krivnju je negirala i Jasna Kukuljan koja je bila direktorica Čistoće u nekom periodu. Branila se kako smatra da su svi pozivni natječaji za izradu projektne dokumentacije i izvedbene dokumentacije za izgradnju sortirnice, koji su provedeni nakon što je ona postala šefica Čistoće, provedeni zakonito.
U društvu Kutle i Šole
Saslušani su i neki svjedoci koji su iskazivali i kako “grad inzistirao” da se posao izgradnje sortirnice dodijeli Tehnixu te su pojašnjavali da je takvu odluku mogao donijeti “samo gradonačelnik Rijeke ili pak osoba koja je u tom trenutku vodila Odjel gradske uprave za komunalni sustav, Irena Miličević”. Mejl Odjela gradske uprave za javnu nabavu iz travnja 2022. koji se očitovao nakon zaprimanja troškovnika i projektne dokumentacije, također je po EPPO-u dokaz da je spomenuti natječaj namješten tako da ga dobije Tehnix. Mejl je poslan većem broju osoba, uključujući Irenu Miličević i Ropca, a u njemu se natuknulo i da je “dokumentacija skrojena po mjeri jednog gospodarskog subjekta”. Taj subjekt nije imenovan, no navodi se da se “u pojedinim stavkama koje se tiču opreme odnosno uređaja ne navodi tip ili maraka proizvođača, ali kada se stavi tražilica na Google, onda daje samo jednog proizvođača…”. Upozorava se i da takve provjere radi i SAFU, te da bi spomenute stavke trebalo “definirati tako da se popišu minimalne tehničke karakteristike koje može zadovoljiti više proizvoda, minimalno dva…”
Kuriozitet ove priče je i da je Horvat inovator i dobitnik mnogih nagrada, uključujući i nagradu za poduzetnika godine koju dodjeljuje Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (HUM-CROMA). On je tu nagradu dobio kao poduzetnik godine i za životno djelo, čime je postao samo jedan od njezinih dobitnika, koji nisu slavno završili. Odnosno točnije rečeno, završili su na – optuženičkoj klupi. S nagradom poduzetnika godine svojevremeno su bili nagrađeni i Miroslav Kutle, Josip Protega, Marija Šola, Ljerka Puljić, Dragan Kovačević… Svi spomenuti u nekom su trenutku bili poduzetnici godine, a u drugom optuženici za ozbiljne financijske malverzacije. Svi još biju svoje bitke s hrvatskim pravosuđem dok je Horvat tek na – početku te bitke.
Saslušani su i neki svjedoci koji su iskazivali i kako “grad inzistirao” da se posao izgradnje sortirnice dodijeli Tehnixu te su pojašnjavali da je takvu odluku mogao donijeti “samo gradonačelnik Rijeke ili pak osoba koja je u tom trenutku vodila Odjel gradske uprave za komunalni sustav, Irena Miličević”. Mejl Odjela gradske uprave za javnu nabavu iz travnja 2022. koji se očitovao nakon zaprimanja troškovnika i projektne dokumentacije, također je po EPPO-u dokaz da je spomenuti natječaj namješten tako da ga dobije Tehnix. Mejl je poslan većem broju osoba, uključujući Irenu Miličević i Ropca, a u njemu se natuknulo i da je “dokumentacija skrojena po mjeri jednog gospodarskog subjekta”. Taj subjekt nije imenovan, no navodi se da se “u pojedinim stavkama koje se tiču opreme odnosno uređaja ne navodi tip ili maraka proizvođača, ali kada se stavi tražilica na Google, onda daje samo jednog proizvođača…”. Upozorava se i da takve provjere radi i SAFU, te da bi spomenute stavke trebalo “definirati tako da se popišu minimalne tehničke karakteristike koje može zadovoljiti više proizvoda, minimalno dva…”
Kuriozitet ove priče je i da je Horvat inovator i dobitnik mnogih nagrada, uključujući i nagradu za poduzetnika godine koju dodjeljuje Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (HUM-CROMA). On je tu nagradu dobio kao poduzetnik godine i za životno djelo, čime je postao samo jedan od njezinih dobitnika, koji nisu slavno završili. Odnosno točnije rečeno, završili su na – optuženičkoj klupi. S nagradom poduzetnika godine svojevremeno su bili nagrađeni i Miroslav Kutle, Josip Protega, Marija Šola, Ljerka Puljić, Dragan Kovačević… Svi spomenuti u nekom su trenutku bili poduzetnici godine, a u drugom optuženici za ozbiljne financijske malverzacije. Svi još biju svoje bitke s hrvatskim pravosuđem dok je Horvat tek na – početku te bitke.
(foto: Studio Vipro/Tehnix.hr)
