Igor Legaz (foto: HRT)
Mato Franković je kroz stisnute zube dao za pravo aktivisti Igoru Legazu, koji se sam – kad već Grad to ne želi učiniti – sukobio s uzurpatorima pomorskog dobra. Gradonačelnik mu dosad nije davao osobitu podršku u borbi za javni prostor
Piše: Saša Paparella
“Apsolutno osuđujem napad na gospara Igora Legaza koji je prilikom davanja izjava na pomorskom dobru napadnut od strane djelatnika tvrtke Royal Resort. Bahatost, arogancija, nebriga za javno dobro nešto je što pod zajednički nazivnik možemo staviti za sve uzurpatore pomorskog dobra”, priopćio je dubrovački gradonačelnik Mato Franković. Učinio je to nakon što je aktivist Legaz učinio ono o čemu bi vlast morala skrbiti – spriječio je uzurpatore da prisvajaju pomorsko dobro i vratio ga je građanima.
Franković sada tvrdi kako bi se i on rado pozabavio tim problemom, ali eto ne baš odmah – “u trenutku kad Gradu Dubrovniku budu u potpunosti dodijeljene ovlasti za kontrolu i nadzor pomorskog dobra krenut ćemo u borbu s uzurpatorima javnog pomorskog dobra. Zid pored Ville Elite je samo jedan od primjera, ništa drugačiji nije bio primjer uzurpacije pomorskog dobra na Lapadskoj obali”, rekao je gradonačelnik.
‘Grad ne štiti morsko dobro’
Međutim, ne slažu se svi s tvrdnjom da Grad već nije mogao intervenirati. Tako se dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević oglasila priopćenjem u kojem je prozvala gradsku vlast za koju tvrdi da nije ništa učinila kako bi zaštitila pomorsko dobro.
“Grad Dubrovnik u priopćenju za medije tvrdi kako nisu do sada mogli poduzeti ništa da se zaštiti pomorsko dobro na Eliti koje je oslobođeno zahvaljujući akciji Igora Legaza i grupe građana jer eto čekaju da im se organiziraju neke edukacije u ministarstvu. Osim što na prvu bode oči kad netko tko ima vlast tvrdi da ne može ono što može hrabri i sposobni pojedinac, potpuno je neistinito i netočno. Grad Dubrovnik je mogao poduzeti barem tri efikasna koraka da građanima vrati pomorsko dobro koje je već godinama nezakonito uzurpirano. Kao prvo mogli su prijaviti bespravnu gradnju na pomorskom dobru građevinskoj inspekciji i pozvati cijelu svitu inspektora uključujući Glavnog inspektora Andriju Mikulića u Grad, kao što su to učinili prošle godine kada im je bilo bitno ‘očistiti’ Žarkovicu od nepoćudnih volontera. Vidjeli smo kako su tada doveli od inspekcija do specijalaca.
Drugo, Grad Dubrovnik mogao je javno komunicirati taj problem, ukazati na nezakonitu uzurpacije pomorskog dobra, kako bi se povećao javni pritisak na uzurpatore da odustanu i kako bi se potakle institucije da rade svoje posao. Vidjeli smo da Grad Dubrovnik to može i da u posljednjem priopćenju proziva dvije obitelji koje su stavile svaka po dva stola na svoje povijesne muliće koje su njihovi preci gradili, a koji su im oduzeti potezom pera i proglašeni pomorskim dobrom. Dakle, može se javno prozivati za pomorsko dobro kad su obični ljudi u pitanju i dva stola na njihovim povijesnim mulićima koji su im oteti, a ne može se kad su u pitanu veliki investitori. I treće, mogli su ovaj dio koji je ionako povijesno dio pješačke komunikacije na tom potezu i nastavljao se na šetnicu, obuhvatiti projektom rekonstrukcije Šetnice Nika i Meda Pucića, urediti je i omogućiti građanima neometani pristup jer je na pomorskom dobru dopuštena izgradnja infrastrukture, a šetnice svakako jesu komunalna infrastruktura. Ali ni to nisu učinili jer Gradu Dubrovniku predvođenom Matom Frankovićem, građani nisu važni osim kad se treba naslikavati za potrebe predizborne promidžbe”, navodi odvjetnica Knežević.
Dubrovnik – prvak u turizmu i ignoriranju javnosti
Gradonačelnik Franković dosad nije imao sluha za Legaza, koji se već godinama bori za razne javne površine u Dubrovniku. Tako je primjerice potkraj 217., na raspravi o pokretanju postupka stavljanja izvan snage DPU-a Belvedere, Legaz upozorio da je postojeći DPU “idealan, za ovo područje, najvrjednije u cijeloj Dalmaciji. Ima zonu sporta i rekreacije, ali i javnu garažu s preko 500 mjesta. Košarka, odbojka, mali nogomet, bazen… Bila je predviđena koncertna dvorana, kao i splet raznovrsnih puteva. Svima dostupno! Ali, preko noći se pojavljuje projekt koji podrazumijeva hotelsko naselje, zaboravite tamo pristup. Podvalila se priča o šetnici. Što će nama šetnica?! Mi imamo nekoliko stoljeća star put,. Gradonačelniče Mato Frankoviću, zašto niste dosljedni?”, pitao je Legaz Frankovića koji mu je odgovorio kako je on uvijek dosljedan, dodajući kako “vjerojatno Legaz DPU nije dobro iščitao kad mu toliko toga smeta“.
Mato Franković (Foto: Grad Dubrovnik)
Zanimljivo je pročitati najnovije priopćenje u kojem se Franković žali na “bahatost, aroganciju, nebrigu za javno dobro”, jer je u nekim od tih kategorija, kao što vidimo, upravo on šampion. U proljeće 2022. objavili smo tekst o godišnjem izvješću Povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana Saboru RH, u kojem se, pod naslovomnavodi da samo u toj godini 67 puta građani od dubrovačkih institucija nisu uspjeli dobiti željenu informaciju. U 34 slučaja, riječ je bila o gradu Dubrovniku, koji je na toj sramotnoj listi šutnje uprave bio uvjerljivo prvi, bolje plasiran čak i od Bandićevog Zagreba sa ‘svega’ 22 slučaja ignoriranja građana Inače, Zagreb je 20 puta veći od Dubrovnika, pa je ta brojka za toliko puta sramotnija za najpoznatiji hrvatski grad. Prema vlastitim građanima Frankovićeva je administracija toliko tajnovita kao da je Dubrovnik i dalje mala republika stiješnjena između Turaka i Mletaka koji joj rade o glavi… Pribrojimo li Sveučilište u Dubrovniku sa 17 i dubrovački Studentski centar sa 16 žalbi, Grad ih je ukupno skupio 67, a dodamo li i Sanitat Dubrovnik d.o.o., tvrtku u gradskom vlasništvu, dubrovački skor još je gori.
‘Šampion HDZ-ovske medijske samopromocije’
U to kako Franković tretira medijske upite i sami smo se uvjerili – u proljeće 2021. smo, pišući feljton o korupciji u hrvatskim medijima, poslali dubrovačkom gradonačelniku nekoliko pitanja – s kolikom svotom Grad Dubrovnik godišnje financira lokalne medije (sa specifikacijom koliko tko dobiva)?; po kojim kriterijima se dodjeljuje taj novac? što se zauzvrat očekuje od tih medija? Odgovore još uvijek čekamo, iako smo u međuvremenu slali podsjetnike da su sva ta pitanja ostala neodgovorena.
Detalje o tome kako Franković zamišlja suradnju s medijima te što od njih očekuje otkrili smo ovog ljeta iz teksta Igora Lasića objavljenog u tjedniku Novosti pod naslovom Plati pa vladaj. “Dubrovački gradonačelnik Mato Franković šampion je HDZ-ovske medijske samopromocije na lokalnoj razini vlasti. PR-ovske priloge obilno financira javnim sredstvima, a iza propagandnih novinskih priloga ostaju skriveni brojni problemi grada koji zbog prezaduženosti faktično nije kreditno sposoban”, navodi se u tekstu.
“Ususret špici turističke sezone koja se neočekivano počela klimati, ovih dana i tjedana razni istaknuti funkcioneri iz redova HDZ-a pribjegavaju rezervnim temama za što intenzivnije dekoriranje predizborne godine i proteklog mandata. Dubrovački gradonačelnik Mato Franković spada među vodeće propagandiste tog profila. Svakako ne zaostaje nimalo iza svog partijskog šefa, predsjednika vlade Andreja Plenkovića, razmjerno užem djelokrugu. A opći je utisak kako baš Dubrovnik ima prihodovni te fiskalni kapacitet da politički marketing digne po volji gradskih otaca na maksimalnu potenciju… Javno su dostupne informacije o proračunskom izdvajanju po stavci Protokol i informiranje, koja će rebalansom narasti na oko 864.000 eura, dakle, za publiciranje oglasa… Drugi gradovi u pravilu financiraju medije u svrhu praćenja mjesnih događanja i raznih lokalno-upravnih aktivnosti, a Dubrovnik nakladnicima dodatno olakšava pripremom gotovih tekstova u gradonačelnikovu uredu… Ostale jedinice lokalne uprave odreda daju manje za primjerenije informiranje javnosti. Splita nema ni među prvih deset, a Zagreb se u vrijeme Milana Bandića držao u rangu Dubrovnika, ali je u međuvremenu spuznuo”, navodi Lasić razlog zašto pojedini mediji puno ljepše pišu o dubrovačkom, nego li splitskom i zagrebačkom gradonačelniku.
Prebacivanje u pobjednički tabor
“Mata Frankovića ne dira u medijima takoreći nitko, s izuzetkom par manjih portala. Glavni razlog takvome poremećaju nije pak lociran u Dubrovniku, nego u medijskoj politici HDZ-a koji je još u doba njegova predsjednika Tomislava Karamarka i ministra kulture Zlatka Hasanbegovića poduzeo ono što će Plenković i Nina Obuljen Koržinek samo unaprijediti. Razbili su sustav strukovno-demokratiziranog subvencioniranja medija državnim financijama, pa brigu najvećim dijelom prepustili JLS-ovima”, navodi Lasić.
Autor pritom podsjeća i na neke ranije primjere Frankovićevog naknadnog prelaska na pravu stranu. Navodi da je Dubrovnik krenuo u skup projekt izgradnje pročistača za vodu “građen uvelike s ciljem razvoja privatnog biznisa na Srđu, iako je prostorno-planskom dokumentacijom bilo zadano da si to plati sam investitor. No projekt golfa na Srđu neslavno je posljednjih godina završio na koljenima zahvaljujući dugogodišnjem inzistiranju lokalnih aktivista iz inicijative Srđ je naš. Zanimljivo je nedavno bilo vidjeti Frankovićevu reakciju na vijest o porazu investitora Aarona Frenkela koji je na arbitraži u Washingtonu od RH potraživao grandioznih pola milijarde dolara odštete nakon zastoja s projektom. Vrli se gradonačelnik tad brže-bolje ukrcao na pobjednički brod, nastojeći s palube oprati sve zatečene, ponajprije samu aktivističku inicijativu te njezino stranačko-političko krilo u Gradskom vijeću, zvano Srđ je grad. Optužio ih je da su bili na suprotnoj strani, a on lično na pravoj, otpočetka”.
(objavljeno 28.8.2023.)
