Povežite se:
HomePodzemlje & nadzemljeBolnica u Blatu, simbol kako su Hrvati uništili Hrvatsku

Bolnica u Blatu, simbol kako su Hrvati uništili Hrvatsku

Nikad završena ustanova, čije je gradnja zaustavljena 1995., bila je dio poleta koji je izrodio Univerzijadu i NSK

Piše: dr. sc. Tarik Kulenović

Prije više godina među zagrebačkim je vozačima kružila priča ako ti ukradu auto najsigurniji način za povrat je bio obratiti se mafiji. Ukradeni automobili su se navodno nalazili u podzemnoj garaži nikad završene bolnice u zagrebačkom Blatu. Nisam brinuo. To je važilo za skupe limuzine. Da je netko i greškom ukrao moju harabatiju, još bi mi i platio da je vrati.
No, bolnica u Blatu? Bolnica koja se gradila i gradila i gradila…. I nikad izgradila. Bio je to grandiozan i genijalan plan prema kome je većinu bolnica načičkanih po zagrebačkim brdima trebalo izmjestiti u novi sveučilišnu zdravstvenu ustanovu. Umjesto derutnih objekata razbacanih po Zagrebu, građenih u 19.stoljeću ili prenamijenjenih u 20. stoljeću, dobili bismo zdravstveni centar za 21. stoljeće jednakovrijedan, a možda i bolji nego li slični centri u Njemačkoj, Austriji ili Sloveniji. Do bolnice bi se moglo doći iz cijele Hrvatske, sada povezane auto-cestom, bolesničke bi sobe bile nove, prozračne, vrhunski opremljene. Sve zamišljeno super i sve za pet. Gradnja je započeta 1985., ali.…

Za razliku od NSK, bolnica nije imala svog Šuvara

Bio je Tuđman, bio je rat, bila je pretvorba, bio je Bandić… I budući ponos nacije postao je nedovršeni objekt, sve više propadajući, u čijim se hodnicima sklanjaju beskućnici pred hladnoćom, kriju narkomani, mladi ljubavnici i kojekakvi besprizorni likovi koji prije spadaju u Priče iz velegradskog podzemlja Vjenceslava Novaka nego li u nacionalno zdravstveno središte za 21. stoljeće. Gradnja je obustavljena 1995., kad je završen i rat. Je li to simbolički značilo raskid još jedne veze s Jugoslavijom? Krivo svakako. Tu bolnicu nikad nisam doživljavao kao jugoslavensku, nego kao hrvatsku, dio poleta koji je izrodio Univerzijadu i NSK, no danas kao simbol kako su Hrvati uništili hrvatsko u Hrvatskoj. Glavna zgrada služi kao skladište rekvizita brojnih zagrebačkih kazališta i svega i svačega za što plate korisnici a Sveučilišna bolnica u izgradnji u likvidaciji postala je simbol hrvatskog neuspjeha. Bolnica u izgradnji postala je bolnica u likvidaciji koja nikako da se likvidira.

Svaki Zagrepčanin koji danju prolazi Klaićevom ulicom može svjedočiti kako joj je krajnje desna traka puna automobila pod žmigavcima iz kojih izbezumljeni roditelji vade bolesnu djecu ne bi li ih odveli u posljednju slamku spasa – Dječju bolnicu, popularnu Klaićevu. Tako mogu i zamišljati koliko bi bilo bolje da ti ljudi svoju djecu vade iz auta na mirnom parkingu suvremene bolnice u Blatu, baš kao što bi i osoblje, pacijenti i njihovi posjetitelji u Vinogradskoj, na Svetom Duhu, porodilištu u Zajčevoj, Merkuru ili na Rebru dobili i bolji smještaj i uslugu u tom, sada mitskom, nikad sagrađenom Blatu. 

Za razliku od nove NSK, bolnica u Blatu nije imala svog Stipu Šuvara ili su je krenuli graditi u krivo vrijeme ili naprosto nije imala sreće. A baš je dobro krenula. A krenuli su i suprotstavljeni interesi. Bolnicu naime ne čini samo bolnička zgrada nego li i osoblje koje nalazi i kupuje stanove ili kuće u blizini. Zagrebačke su bolnice uglavnom posute po obroncima Medvednice ili u blizini. U njihovom je okolišu naseljena velika koncentracija zdravstvenog osoblja na što može ukazati svaki popis stanovništva Zagreba. Seljenje bolnica značilo bi i migraciju osoblja. Zahtijeva izgradnju smještaja za njih. A svi znamo kako su doktori fine guze. Neće bilo što. Dok je to socijalizam i podnosio, s demokracijom je postalo komplicirano. Svi hoće na brdo. To je znak uspjeha. Nekada su na brdu bili Sabor, vlada i bolnice, a danas? Svatko tko drži do sebe želi na brdo. Takva je podjela prisutna u mnogim svjetskim gradovima koji imaju brda. Na brdu i na sjeveru su bogati, a što više idete južnije, kao u pjesmi, sve je tužnije. Na jugu grada su naselja radnika, doseljenika, vojnika i sirotinje. Svejedno jeste li u Zagrebu ili u Teheranu. Ni pokojni Tuđman, dok je bio Titin general, pri selidbi iz Beograda u Zagreb, nije herojski preselio u Trnje, na Trešnjevku, ne daj Bože preko Save, među proletere i radni narod, otišao je iznad Britanca, na brdo. I sad zamislite što bi sve trebalo izgraditi ako se jednom i dovrši bolnica u Blatu. Tko bi preselio sav taj svijet? Moguće dnevne migracije zdravstvenog osoblja sa sjevernog u južni dio grada i natrag uzrokovale bi još jedan kolaps gradskog prometa u rush houru. Isplativije bi bilo naseliti ih u blizini nove bolnice. No, može li to Zagreb podnijeti? Želi li Zagreb to?
Umjesto nove sveučilišne bolnice, Hrvatska je osvojila vojnu bolnicu sada bivše JNA u Dubravi, najsuvremenije prostore zgrade sagrađene da izdrži i situaciju atomskog rata. Bolnica u Dubravi do je danas stekla reputaciju samo po zlu. Tamo elita ide umrijeti. U njoj su umrli Gojko Šušak i Franjo Tuđman. Kao Covid bolnica postala je poznata po ilegalnom raskalašenom tulumu zdravstvenog osoblja i djelatnika u vrijeme kad su zbog pandemije bila zabranjena sva javna okupljanja.

Šostar rekao da novac nije problem 

Danas su u nedovršenoj  bolnici uglavnom skladišta raznih zagrebačkih kazališta. Zvonimir Šoštar, nekadašnji pročelnik za zdravstvo pokojnog gradonačelnika Bandića rekao je kako će, ako se ponovo pokrene izgradnja bolnice, grad imati sredstva za nju. Ako. Neutrošena sredstva postoje i zarađuju kamate svake godine. Sveučilišna bolnica u osnivanju u likvidaciji je šesti po veličini dioničar Zagrebačke banke. Posjeduje 18,6 milijuna kn vrijedne dionice i na njima zarađuje. Ima i troje zaposlenih koji u nedovršenoj bolnici imaju urede. Treba znati napraviti takvu muljažu. Bolnica tako zarađuje, iako ne radi. Cinik bi rekao – možda je tako i bolje. Hrvatsko zdravstvo, kada radi, proizvodi samo troškove. Ovako ne radi i zarađuje. Ostvarenje hrvatskog sna o zemlji rentijera iz koje su protjerani radnici.
Bolnica u izgradnji upisana je u sudski registar još 1983. Od izgradnje se odustalo i trebala je biti likvidirana još 1995. nakon odluke Zagrebačke skupštine. No neriješene zemljišne knjige i druge pravne zavrzlame tu su likvidaciju produžile na sada već 26 godina. Trgovački sud je rješenjem iz lipnja 2012. po službenoj dužnosti pokrenuo postupak, Grad Zagreb je kao osnivač prijavio imovinu u likvidacijsku masu dužnika, no likvidacijsko izvješće od 1995. do danas nije sastavljeno. Čeka se politička odluka.
Kad se bolnica počela graditi, bio sam srednjoškolac. Kad se odustalo od nje bio sam mladić, jedan od pobjednika u ratu. Sad sam invalid i umirovljenik, a političke odluke još nema. Hoće li se barem moji unuci liječiti u njoj ne znam. A sve dok kao u staroj pjesmi idu dani.

Foto: U organizaciji Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, postrojbe Civilne zaštite Grada Zagreba održale su u blizini Sveučilišne bolnice Blato vježbu Spašavanje 2017. / Zagreb.hr